Milan Milutinović, predsednik Srbije, jul 2000.
Naša moralna snaga, sa kojom smo izašli iz ove NATO agresije, daje nam za pravo da budemo svetla tačka slobodarstva u Evropi. Zato smo trn u oku onih koji silom i jednoumljem hoće da svet uređuju po interesu jedne nacije...
Aleksandar Vučić, republički ministar za informacije, 3. avgust 2000.
Agresija NATO alijanse na Jugoslaviju je početak kraja jedne moćne neofašističke imperije, SAD, čijeg predsednika niko u svetu ne voli, ali su primorani da sa njim sarađuju.
Mirjana Marković, Nosilac izborne liste SPS-JUL-Slobodan Milošević, 7. septembar 2000.
Pre 60 godina Treći rajh je hapsio i smeštao u gasne komore sve koji su svojim neelitnim jevrejskim ali i slovenskim poreklom ugrožavali interese jednog poretka koji se spremao da bude svetski.
Danas se ponavlja ista priča. Opet ima suvišnih naroda, nepoželjnih država, nedokazanih vlada, koje stoje na putu još jednom poretku koji želi da bude svetski. I ponovo se pokreće strašni lanac noćnih hapšenja, krvavih prebijanja, suđenja po volji nemani koja veruje da može sve i koja ne veruje da ima kome da odgovara. Ta neman našeg doba pustila je svoje otrovne krake do svakog mesta na planeti. Ti kraci, to su zastupnici svetskog nasilja, protagonisti fašizma između dva veka. Institut u kome se kreira projekat globalnog nasilja nazvao je svoje protagoniste demokratama. To je najveci cinizam našeg doba - protagonisti politike svetskog nasilja zovu sebe imenom koje je sinonim za toleranciju i slobodu. To licemerje je isto tako veliko i strašno kao sto bi bilo licemerje nazvati pre 60 godina kreatore, čuvare i ložače gasnih komora filantropima.
Zastupnici te nemani već jednu deceniju nalaze se i ovde. 1990. su podržavali razaranje Jugoslavije, u prvoj polovini devedesetih su podsticali rat među nekadašnjim jugoslovenskim narodima i navijali da taj rat traje što duže, 1993. su prizivali sankcije i podržavali ih i kada su bile najsurovije, rugali su se ispoljavanju narodnog otpora, minimizirali su svaki uspeh, a naročito veliki. 1999. su bili na strani NATO pakta, 2000-te ih ispunjava mržnja zbog rezultata obnove, kojom je zadovoljan i kojom se ponosi čitav narod, a na ovim izborima oni su nosioci lista NATO pakta.
Slobodan Milošević, 20. septembra 2000.
Drugarice i drugovi, želim na početku da čestitam stotinama hiljada članova i simpatizera SPS i JUL na požrtvovanoj patriotskoj predizbornoj kampanji koja je vođena organizovano i odgovorno, u koju je ulozen veliki trud da se čitava naša javnost suoči sa istinom da su ovi izbori jedna vrsta referenduma i to referenduma na kome se odlučuje da li ćemo nastaviti da živimo kao slobodna država i slobodan narod, ili ćemo podeliti sudbinu sa kolonijalnim položajem porobljenih zemalja u svetu i u našem okruženju.
Ivan Marković, portparol JUL-a, 31. avgusta 2000. Svaki medij koji prenosi Vojislava Koštunicu, kao eksponenta NATO, zapravo podržava NATO.
B92, 16. avgust 2007.
I Jočić protiv "NATO-države
"Izjavama članova Vlade iz DSS-a da treba sprečiti SAD da naprave NATO-državu na Kosovu, pridružio se i ministar Dragan Jočić (DSS).
Jočić je izjavio da se "više ne može prikriti" namera NATO-a da od Kosova napravi "svoju marionetsku državu". Ministri iz Demokratske stranke za sada ćute na izjave svojih kolega povodom Kosova, što politički analitičar Jovo Bakić vidi kao recept po kome funkcioniše Vlada Srbije.
Ministar Dragan Jočić izjavio je da je Ahtisarijev plan napravljen kako bi teritorija Pokrajine postala vlasništvo NATO-a jer taj plan Alijansi garantuje neograničenu vlast u u navodno nezavisnom Kosovu:
"Bombardovanje Srbije dobija puno i pravo objašnjenje u Ahtisarijevom planu, odnosno u pravljenju prve NATO-države. Ukoliko SAD imaju nameru da grade normalne odnose sa Srbijom, a trebalo bi, onda se mora odustati od ovog opasnog eksperimenta koji je započet protivpravnim i nadasve nemilosrdnim rušenjem naše zemlje", kazao je Jočić u izjavi za medije.