Dobrodošli u malu školu jeresi gde ću se truditi da obrazložim zašto je religija uopšteno, odnosno 'rišćanstvo konkretno, jedna golema nesvrsishodna glupost koja šteti kako pojedincima tako i celokupnom društvu. Pošto je u pitanju prvi tekst ove vrste koji kačim na blog, želeo bih za početak da predstavim u kom kontekstu ću se obraćati religiji kao instituciji i ideji kroz dalje slične tekstove.
Mnogo se priča o poštovanju koje bi trebalo da se ukaže religiji, najčešće pod okriljem priče o slobodi veroispovesti. Ljudi koji zagovaraju ovu tezu u glavnom spadaju u kategoriju religioznih ljudi koji u stvari zahtevaju poštovanje samo ka svojoj religiji i zadovoljno se smeškaju zbog 'rišćanske veronauke u školama, a vikali bi na sav glas i zahtevali koješta kada bi slučajno u škole ušao Islam, Judaizam, Hiduizam, paganizam, ili bilo koja od hiljade drugih bajki za odrasle. Neko bi možda rekao da je to licemerno ali, u stvari, u opšte nije. 'Rišćanski priručnik jasno kaže da svi koji se ne pretplaćuju na 'rišćansko viđenje sveta predstavljaju jeretnike koji su niži sloj ljudi od pravovernih. Nemoguće je biti 'rišćanin i u isto vreme smatrati da su ateisti, ili pripadnici neke druge religije, podjednako ljudi. Zbog toga smatram da je konverzacija na relaciji ateista-vernik nemoguća, licemerna i u krajnjem slučaju neproduktivna. Ja sam ateista samo za ljude koji su takođe ateisti, za svakog vernika mi smo zapravo neznabožci. A jedino poštovanje koje 'rišćanin može ukazati neznabošcu je poštovanje njegovog izbora da se pokaje ili ode u pakao. U oba slučaja se pretpostavlja da je hegemonija njegove bajke i njegovog priručnika apsolutna. Zato odmah jasno i glasno da kažem - u potpunosti sam spreman na diskusiju na relaciji neznabožac-bogomoljac. Zaboravite na onaj deo sa pokajanjem.
A time dolazimo i do glavne teme ovog teksta. U trenutku pisanja, ponoć je već prošla i sedmi Januar je bio juče. To znači da je, za one koji se lože na Julijanski kalendar, juče bio Božić. Na stranu što ni SPC ne koristi Julijanski kalendar nego pomera sve praznike za 13 dana po Gregorijanskom kalendaru (ko ne veruje nek skoči na www.spc.rs i uveri se da je Božić zapravo slavio 7. Januara a ne 25. Decembra). Na stranu bizarnost paganskog rituala spaljivanja simbola starih i novih bogova na navodno ne-paganski praznik i činjenice da sav 'rišćanski svet zapravo slavi Saturnalije, o tome nekom drugom prilikom. Ono šta je bitno je da mi se baš taj dan učinio zgodnom prilikom da konačno i zvanično odgovorim na Blasphemy Challenge.
A šta je zapravo taj bogohulni izazov? Stvar je jednostavna - jevanđelje po Marku, glava tri, kaže:
28. Zaista vam kažem: svi gresi oprostiće se sinovima čovečjim, i huljenja na Boga, makar kakva bila:
29. A koji pohuli na Duha Svetoga nema oproštenja vavek, nego je kriv večnom sudu.
Na stranu što je red 29 po svemu sudeći kontradikcija reda 28 (očigledno, mnogo toga je potrebno staviti na stranu da bi se bilo koji deo religije uzeo kao stvaran argument), Biblija jasno kaže da nema oprosta posle huljenja svetog duha. Svi znamo da je Biblija u stvari reč božja te je ona apsolutno i uvek u pravu. Izazov je, onda, ogrešiti se o svetog duha i time prokleti svoju dušu na večnost u paklu. Ili će vam tako bar reći 'rišćani. Za nas ostale je po sredi simbolično odbacivanje 'rišćanstva kao i još jedan korak napred u oslobađanju društva iz okova prastarih besmislica. Ne želimo da imamo ništa sa vašim glupavim bajkama, ne prihvatamo ni jedan jedini deo te dosadne knjižurine i ne, nema nam spasa. Tim (bogohulnim) povodom, imali smo malu (bogohulnu) žurku u najužem krugu (bogohulnih) prijatelja.
Eto, toliko od nas. A sada vas ostale pozivam da odgovorite na bogohulni izazov. Nije bitno kako ćete se odreći svetog duha, možete to učiniti sami za sebe, možete tekstualno kroz komentar na ovaj tekst ili bilo gde drugde, ali najbolje je kroz YouTube video snimak čime ćete doprineti rastu ove, sada već dve godine stare inicijative. U slučaju video snimka, okačite ga kao odgovor na prvobitni Blasphemy Challenge.