Blagdanski dani, svih "vrsta", kakotkovećšto slavi, nisu naravno spriječili ljude da ubijaju, uništavaju i otežavaju život jedni drugima diljem nam jedine planete.
Kada bih htio nabrojiti sva mjesta i sve države gdje se ratuje i puca, teško bi mi to uspjelo i sigurno bi se našao netko/negdje "zakinut". Uz već klasični Irak i Afganistan i najnoviju eksploziju u Gazi, tu su Kašmir, Sri Lanka, Somalija...i ono što nas trenutno najviše žulja - opskrba plinom.
Neću pisati konkretno o ovim sukobima i problemima, tko je u pravu, tko nije (svako od nas to, ionako, naravno, "zna") , nego o pratećoj pojavi svih ovih nesreća: protestima.
Dizati glas i buniti se protiv ljudske nesreće, ubijanja, nepravdi i ratova je u ljudskoj prirodi. U cijelom svijetu imamo prosvjede protiv onoga ili ovoga. Od onih "državnih", organiziranih, do onih spontanih, neorganiziranih, sve u zavisnosti od režima koji vlada u određenoj zemlji.
I ovdje na blogu imamo nekoliko tema oko kojih su se žestoko lomila (lome) koplja: položaj žena u Islamu, vjernici/ateisti, Gaza, opskrba plinom.
Koliko su zapravo ti prosvjedi rezultat želje za pravdom i promjenom, a koliko služe za reklamiranje svojih ideja i pogleda, a određeni događaji su samo prikladan paravan?
Slike ubijenih žena i djece iz Gaze su obišle svijet. Muslimani sa svih strana su se digli na prosvjede, osuđujući Izrael zbog ubijanja civila. Nekako u isto vrijeme u Bagdadu se žena-samoubojica digla u zrak usred grupe hodočasnika i ubila više od četrdeset ljudi. Isto muslimana. Nema prosvjeda, nema osude, iako se dobro zna tko stoji iza takvih napada, a koji su svakodnevni i u njima muslimani ubijaju muslimane.
Gdje su ti prosvjednici dok se svakodnevno ugnjetavaju žene - muslimanke u nekim islamskim zemljama?
U Beogradu je također održan protest protiv Izraela, uz učešće određenih stranaka. Gdje su bile te stranke kada je Rusija razvaljivala Čečeniju? I tamo žive muslimani, i tamo su ubijane žene i djeca.
I u Mostaru je održan skup podrške Palestincima. Osuđivan je Izrael i stavljan znak jednakosti između Židova i - ustaša?!
Ovakvih primjera ima bezbroj.
Očito je da je velikoj većini tih "prosvjednika" do žrtava i prosvjeda stalo samo ukoliko mogu optužiti određenu stranu i promovirati svoju ideju i svoju stranu kao jedinu pravu.
Ima naravno onih koji dižu svoj glas iz idealizma i humanizma, ali i oni zapravo ne doprinose, jer idealistički gledaju na probleme. Takvi prosvjedi više služe za smirivanje vlastite savjesti i iluzije - "nešto sam učinio".
Uz opravdano prosvjedovanje protiv nasilja i nepravde, potrebno je predložiti neko realno rješenje. Prijedlozi tipa "ukinuti vojsku" lijepo izgledaju, ali su potpuno nemogući i neprovedivi u današnjem svijetu i vode uglavnom samouništenju.
Napisao sam par komentara na blogu Jasmine Tešanović o Pismima (tekstovi JT su me prije par godina i navukli na B92 blog) - pokušavajući ukazati na jednostranost i isključivost pristupa i ne znam koliko sam dobro shvaćen. I tu se na neki način, kroz komentare, pokazala anti-pripadnost i mržnja koja ne može donijeti nikakvo rješenje.
Najvjerodostojniji su oni prosvjednici koji imaju snage i hrabrosti dići glas u svojoj sredini protiv "svojih" koji čine zločine i nepravdu.