1952 bila je godina u kojoj ce bivsi general I heroj II svjetskog rata Eisenhower biti izabran za predsjednika. U komsiluku odnosno u zemljama latinske Amerike vladat ce neki drugaciji generali I vecinom nizerazredni officiri kojima ce brutalnost I diktatura biti zajednicke osobine. Ulice Bogote 1948 bit ce popriste demonstracija koje ce gurnuti Kolumbiju u period poznat kao "la vilencia" period zestokih okrsaja izmedju razlicitih vojnih frakcija koje ce trajati dve pune decenije. Posebno brutalan bit ce dictator Dominikanske republike Rafael Trujillo Molina cija ce strahovlada trajati od 1930 pa sve do 1961. Ako je vjerovati historicarima jedan sluzbenik americki administracije zgranut onim sto je video u Dominikanskoj republici reci ce predsjedniku Ruzveltu: za ime bozije kako mozemo podrzavati tog covijeka pa on je pravi kuckin sin", aludirajuci na vec pomenutog diktatora iz Dominikanske republike.
Predsjednik Ruzvvelt ce odvratiti mnogo smirenije"mozda on I jeste kuckin sin ali je nas kuckin sin".(he may be son of a bitch ,but he is our son of a bitsch.) Dok su tako razno razni kuckini sinovi vladali siromasnim zemljama latinske amerike na samom kraju pedesetih godina proslog vijeka cinilo se da ipak jedna zemlja ide ka nekom boljem pravcu.
Kuba karipska ostrvska zemlja jedna od zadnjih koja je dobila nezavisnost od Spanije , ccinilo se pise svoje zadnje dane istorije brutalne vojne diktature. Nista manje brutalan od svojih "kolega" po nacinu vladanja u komsiluku Batista se ipak razlikovao od vecine ostalih. Podrska SAD sve je vise visila o koncu dok na kraju nije bilo jasno da je vise I nema. Izmedju nekoliko vaznijih ljudi gerile koja se borila protiv diktatorskog rezima gennnerala Bataste istaknuce se se Fidel Castro. Uz puno srece nesumnjivo harizmatican Fidel Castro postace pravi junak gerile koja se borila za slobodu a protiv vec pomenutog diktatora .Paradoksalno ili ne veliku ulogu u sticanju ovakvog imidza imat ce americka stampa tacnije jedan novinar; Herbert Mathew iskusni novinar New York times-a ce u februaru 1957 posjetiti planine "sierra Maestra" odakle ce po prvi put u svijet otici prica o borcima za slobodu I pravdu." Bit ce to za Fidela pravi covijek u pravo vreme. "Njihov program jeste dosta nedorecen I generelan ali radikalan I demokratski te stoga u svojoj sustini antikomunisticki,pisat ce o Fidelu I njegovim saborcima New York times iz pera svog uglednog novinara tog 24 februara 1957. Te iste godine kubanski komunisti osudit ce pokret koji je vodio Castro nazivajuci ga burzoaskim avanturistom. Zbog svega ovog nije ni cudo sto ovaj ugledni novinar nece biti usamljen u ovakvim izjavama. Dvije godine poslje Fidel ce posjetiti SAD kao premijer gdje ce imati razgovor s tadasnjim potpredsjednikom Niksonom I odrzati govor pred odborom kongresa. Frenk Bender, tada sluzbenik CIA, izjavit ce poslje razgovora s kubanskim liderom da Kastro ne samo da nije komunista vec je I, kako ga on vidi, I veliki antikomunista.
Inace nije bilo bitno sto je samo mjesec dana prije toga sirom Kube bila izvrsena masovna I javna egzekucija bivsih oficira tad vec svrgnutog diktatora Batiste. Do 25 juna 1959Kubu je napustilo 20000ljudi. Polako ali sigurno prvi saborci pokreta koji su se protivili novom teroru I sve vecem uticaju komunista bit ce il nestali( mladi I popularni gerile officer Camilio)ili osudjeni na dugogodisnje robije (jedan od lidera gerile Herbert Matos). ASve se ovo desavalo tokom 1959 i dalje je Fidel Castro bio valda " our son of a bitch"?!
I ko zna koliko dugo bi I ostao nas da nije tog 29 januara 1960 uzeo rafinerije nafte I poceo process nacionalizacije privatne imovine kako gradjana Kube a bogami I gradjana tj korporacija iz SAD.
Amerika a posebno na stotine hiljada proteranih Kubanaca koji su u medjuvremenu svojim aktivnim glasanjem na Floridi postali znacajan factor u odredjivanju politike prema Kubi mu to nece oprostiti do dana danasnjeg.