Mali robovi

malasneki RSS / 13.01.2009. u 16:15

Citam danas na podsajtu Zivot, kako se procenjuje da na svetu ima oko 8 miliona dece-robova, a najse ih je u Aziji, preko jednog miliona. Strasno me pogodio ceo tekst, ali sam se onda setila nasih malih Roma po ulicama koji prose ili peru stakla za male pare. Za mene je i to ropstvo, posebno s toga sto dobar deo njih roditelji na neki nacin teraju na taj rad ili rade za nekog treceg koji im na kraju uzme najveci deo tog novca. Cak i oni sto i skupljaju staru hartiju ili metale pa prodaju i od tog izdrzavaju sebe ili porodicu su u polozaju roba, jer dete tog uzrasta ne bi cak ni zakonski smelo da radi (za novac ili bez).

Pitam se, sta uciniti? Kako da sto veci broj te dece raste kao dete, ide u skolu, stvara sebi mesto pod ovim suncem. Kako ga nauciti da mu to nije jedina zivotna opcija, i da ne mora da se mrzne na ulici ili da ga jos kao bebu zeze sunce u malu glavicu. Kako roditelje te dece edukovati i na neki nacin im dokazati da je sigurno zdravije i bolje za njihovu decu da se staraju o njima a ne da ta deca izdrzavaju roditelje, da je toj deci mesto u skoli sa svojim vrsnjacima prikladno obucenih godisnjem dobu? Da treba da odrastaju u normalne osobe i korisne pripadnike drustva, a ne socijalne slucajeve. Da sigurno zasluzuju bolje domove od kartonskih naselja i da i sa ove strane duge postoji bolje sutra.



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

malasneki malasneki 23:21 13.01.2009

Nesto sad razmisljam

tu je dosta i dece sa nekom od vrsta hendikepa, koja umesto da se osposobljavaju za samostalan zivot, moraju da koristeci svoj hendikep zaradjuju za svoj obrok na istoj toj ulici :(
Ne znam, ali sto sam starija, sve sam osetljivija na probleme dece, a odrasli ce se vec i sami nekako snaci...
thug_b thug_b 02:26 14.01.2009

a ja se nesto razmisljam...

...mala s. ovako...

kad u jednom normalnom drustvu (a srbija, kavka god da je, nije budzumbura) imas ljude koji znaju sta znaci ropstvo, sta znaci briga o deci, sta znaci briga o deci koja nisu tvoja, pa opet imas decu koja u tom drustvu zive kao da su nevidljiva za osnovne principe, ubedjenja, vrednosti koje to drustvo poznaje i vrednuje koliko vrednuje (vise od budzumbure), to onda znaci da je borba u koju bi ti da se upustis pre goloruko jurisanje na nepoznatu armiju nego fino macevanje sa ugovorenim pravilima borbe.
nije to neka masina koja je jako korisna samo je negde pokvarena, pa vecina ljudi govori "sta me briga za cigansku masinu", a ti i ja kazemo "e, nas briga", pa sednemo, razmislimo, odaberemo metodu, preracunamo i nadjemo kvar. to je jedna grdosija organska i to je sve sto mozemo pretpostaviti o velicini i prirodi problema. i ti se pitas odakle da pocnes - odakle god hoces, SVE NE VALJA i sve je tako nepredvidivo da strategija i planiranje gube smisao. kidaj parce po parce, bij po svim frontovima sve dok ne pronadjes nesto zdravo na sta moze da se kalemi.

ne znam da li je iko ikada vodio bitku za tu nasu decu robove (svakako je nije dobio) ili nije niko nikad - obe (jedine dve) mogucnosti su jednako strasne i obe govore da je vrlo izvesno da ce te, upustis li se u tako nesto, tesko povrediti i oni za koje se boris i oni protiv kojih se boris. treba neko da proba, opet, da pocne, da proba da pocne nesto sto nema optimisticnu istoriju, jasan pocetak a jos manje kraj (i zvezdicu na kraju). treba neko da da veruje da treba vise nego da veruje da moze, i tako se cesto svasta veliko dogodi, za cas:)

tako se ja razmisljam, uglavnom zbog toga sto jos uvek nemas ni jedan komentar. misliti je svakako lakse i bezbednije nego uraditi; kad narod digne ruke i od bezbednog teoretisanja ... not a good sign, certainly not an encouraging one:(
malo sam, svakako, uopstila (te je konfuzno, tak'a mi priroda:), ali trebalo je ukratko obuhvatiti dimenzije tvoje dileme kao i sve nepostojece komentare:)))))
kakvo god da je ovo moje pisanije, ja sam se sad nakalemila na tvoj post o deci robovima!

pisemo se, pozdrav!
malasneki malasneki 09:14 14.01.2009

Re: a ja se nesto razmisljam...

Thug, bas tako, ne znam odakle poceti i sta prvo uraditi u cilju resavanja problema. Pre neki dan gledam neku englesku TV seriju u kojoj prikazuju kako u Aziji mala deca rade za velike tekstilne kompanije, koja se bogate na racun te dece koja su mizerno placena. Ok, serija jeste fikcija, ali mislim da ovaj detalj i te kako zasnovan na cinjenicama.

Kroz neke svoje aktivnosti i rad mislim da cu (pokusati) da uspem resiti bar deo problema, i da se bar deca koja imaju hendikep na neki nacin zastite.

Hvala na podrsci, a interesantno je sto je ovako malo komentara na ovu temu, jer bi i te kako imalo sta da se kaze i uradi.
dunja73 dunja73 03:55 14.01.2009

joj

Malasneki ,ovo je strasno .I ja sam osetljiva na tu temu .

Pogotovu ovo vreme bolesnika koji decu zloupotrebljavaju u porno svrhe .Pa za rat .
Romi -uvek se setim Kusturice i Perhana ..

Pa deca Afrike .Ameri su zastitili u Keniji zivotinje ,a nisu decu ...itd..

Nekad sam gledala neku reportazu iz Rumunije ,pre ulaska u EU .Tu su pokazivali decu u sahtama sto zive ..
Moj je sef nekada pre 20 god bio na Korziki .Njega i njegove prijatelje su napala divlja deca .Prvo su prosili ,oni su im dali neke pare ,ali nisu imali za sve .Onda su ta deca trazila jos ,oni nisu imali .Tad su ih ta deca od 7-9 god napala i nanela teske povrede,da su helikopterima prebaceni za Fr .I niko nista ,ali ok to je davno bilo .
malasneki malasneki 09:19 14.01.2009

Re: joj

dunja73 o porno industriji i malim ratnicima mi je tesko i da govorim. Kad samo cujem na TV-u da zlostavljaju i decu od par meseci i sto je jos gore da neko to i ZELI da gleda i jos PLACA za to, meni pozli.

Deca kao Perhan, koja su prodavana i koja robuju su i danas i te kako aktuelna, samo se malo govori o tome. Kada su italijani prosle godine cini mi se hteli da uzimanjem otisaka i popisom registruju svu tu decu, digla se velika prasina oko njihovih prava. Aman, zar nije najvaznije da se sva ta deca evidentiraju, dobiju pravni identitet a onda da se resavaju njihovi problemi. Koliko je samo kod nas dece koja nisu ni upisana u knjige rodjenih, tako da ni ne postoje pa nije nikog briga ni ako umru.
thug_b thug_b 22:07 14.01.2009

ej, zbog vremenske razlike...

... malo kasnim sa razgovor-odgovorima:)
pa to ti kazem, kad u jednom normalnom drustvu imas jednu tako sunovracenu i tvrdoglavo dugu pojavu, onda stvarno nema veze odakle pocinjes. nije da mozes da pretpostavis koji put ce brze i bezbolnije uroditi plodom pa da se brines o tome da li si odabrala pravi ili neki koji ce stvari zakomplikovati. kad se nista ne radi i kad se toliko dugo nista ne radi po pitanju nekog problema (sva ta deca su toliko zapostavljena i izmanipulisana da skoro kao da zive u paralelnom svetu), onda je sama cinjenica da neko nesto gura i pomera iz ma kog aspekta pravi i jedini put.
i jos htedoh da ti kazem, da te ohrabrim tj., da nas obavestavas o svim svojim delima i idejama pa makar ta "sneki protiv vetrenjaca" obavestenja bili tvoji najnecitaniji blogovi - nikad ne znas ko od nas moze da te posavetuje, da ti konkretno pomogne i nikad ne znas da li ces nekog od nas inspirisati da napadne cudoviste iz svog ugla (meni si uvek dobrodosla da pises i na pp:)

http://www.freetheslaves.net/Page.aspx?pid=335



malasneki malasneki 23:00 14.01.2009

Re: ej, zbog vremenske razlike...

Kao prvo hvala na podrsci i ponudi
Ne znam koliko ce biti vremenski efikasna moja zalaganja, ali ako i posle deset godina kazem da sam uspela nesto da promenim ja cu biti jako srecna i zadovoljna.
Mislim da je najgore kad coveku njegov zivot postane navika, onda ne vidi ni da moze drugacije da zivi, jer mu je njegov zivot sasvim "po meri" i to je jedan od najvecih neprijatelja promena. Znas ono, bolje mi je moje poznato zlo nego nepozbato dobro.

A tako smo samo "navuceni"...
marija_cvetic marija_cvetic 17:17 18.01.2009

.

Ufff...kada prolazim ulicom posmatram ljude i retko kada mi se susretne pogled sa nekim (zasto? Svi su suvise zauzeti,svojim zivotom,negde zure,jure i nemaju vremena da obrate paznju na sitnice)...Te stvari su njima sitnice i cini mi se nikada nece shvatiti koliko su nekom velike...Baciti papir na ulicu,pa sta,pocistice neko...e isto tako oni gledaju i tu decu,kao "stvar" koja im smeta na putu,i ako ih mrzi da je obidju,jos ce je i sutnuti...boli ne razmisljanje ljudi o tudjim osecanjima,zivotima...Vide samo sebe,i nauceni su da ako zele da uspeju,moraju da kidaju,da gaze preko svega i svih da bi postigli uspeh...a ta deca,njima dodju kao potrosni materijal,ni ne osvrnu se...Ludim zbog toga,i kada sam jednom prilikom prokomentarisala da zelim da nadjem nacin da pomognem tim ljudima,dobila sam odgovor "To je ravnoteza,neko je srecan,neko tuzan,neko bogat,neko siromasan...nikada nece svi biti srecni i imati umereno,uvek ce biti onih ugrozenih."Ja se nadam da nece, zelim da pomognem da tako ne bude,ali o5 ne prodje dan da se ne zapitam,a da li cu ikada uspeti sama?
malasneki malasneki 10:04 19.01.2009

Re: .

marija kao sto vidis nisi sama, samo da nije lako, nije...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana