Onda sam okrenula da moje sestogodisnje dete ubedjujemo kako je ovaj svet ocigledno otisao bestraga kad se ljudi druze sa plasticnim zivotinjama na baterije, da se ljudima prodaju kojekakve gluposti da se zadovolje njihove potrosacke fantazije. Onda sam u kolima drzala predavanje o tome kako se slikaju pusta ostrva u sred Kariba i mame nesretne ljude izmucene hladnocom, radom i krizom u svetu da izruce poslednje pare nekoj agenciji i vrate se sa najdosadijeg odmora u zivotu gde su samo lezali na +45 stepeni i glumili kako im je lepo.
Ni to mi nije bilo dovoljno - pticurina me je naterala da citiram sve moguce antropologe koji su se bavili funkcijama u drustvu koje ostvaruju fantazije jadnog, malog,nesrecnog coveka.
Pticurina me je naterala da objasnim mom muzu da romanticna vecera ne postoji - pa ja valjda znam! Mi smo u hotelu izmislili romanticni vikend da popunimo prazni hotel subotom i nedeljom. Izmislili ljudi iz kafana fantaziju zvanu - romanticna vecera. Pisu neka nerazumljiva jela u karti - sve naplacuju 10 puta vise, neki tuzni ljudi tuzno sviraju instrumente - a svece od prethodnog para dogorele na pola, upalice se ponovo. Fuj. Zar nije lepse klopati kod kuce...
I tako...
Pticurinu smo trazili u radnjama jedno tri dana u Minhenu. Gde god dodjem pitam za tu cudnu vrstu, svi mi govore: Gospodjo to je sve prodato???!!!! Kome???!!!!! Ko zeli da ima plasrticnu pticu koja ponavlja imena....
E pa ima - ima, verujte.
Ne vredi. Ja sam uporno pricala da je bolje imati mrave u kupatilu - bar su zivi i bube na terasi nego plastiku.
Na kraju - odustala sam. Narucila sam cudoviste preko neta. Stigla juce ogromna kutija. Stoji ispred vrata nesto velicine omanjeg frizidera. Raspakivala sam glupost oko 2 sata i isto toliko pokusavala da ukljucim vestackog prijatelja.
Ja se selim odavde. Ovo potrosacno drustvo je opijum za narod.