I tako, malo po malo, navukao sam se na pelinkovac. Jedno vreme, to posle Vojske, skoro sam samo pelinkovac i pio. Bilo je tu svega. Mada, moram da kažem, da nikada nisam imao mamurluk od njega.
U to vreme, u nas je postojalo nekoliko pelinkovca. Najpoznatiji su bili (a i ostali): Subotički, Badelov, Segesticin, Maraskin, Furktalov. Od količine novca u džepu zavisilo je koji ćemo piti.
Razni pelinkovci
Pelinkovac je gorki liker, spravljen od raznih ljekovitih biljaka. Medju njima preovladava pelin po čemu je liker i dobio ime. Pelinkovac je jako popularno piće, pogotovo u Hrvatskoj, a slična pića su takodje na ceni u drugim okolnim zemljama. Kod nas se nekada retko pio. Krajem devedestih postao je pomodarsko piće nove dobrostojeće generacije. Tome je dosta doprinela i promocija Gorkog lista, koji je promenio ime i puno uložio u reklamu. Tako je i dobio specifično ime u žargonu - nafta - i počeo da se pije sa limunom i cockom leda. Najpoznatiji koktel sa Pelinkovcem je pelin-kola. Pravi se od 0,03 l Pelinkovca i 0,1 l Coca-Cole i servira u uskim čašama sa kriškom limuna i jednom kockom leda.
Danas postoji veliki broj proizvodjača, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj i Sloveniji. Samo Badel pravi tri verzije: Lavov, Pelinkovac gorki i Gorč. Nekadašnji Subotički postao je pomodarski Gorki list. Ima i verzija u malim serijama, koje proizvode individualni proizvodjači. Jedan se zove Ljiljin list. Ne znam zašto: moja gospoja nije zadovoljna tim pičem koje nosi njeno ime. Ona i ljubljena tašta su redovne na Gorkom.
Gorki List
Domaći favorit, piće koje je postalo prestižno u nekim krugovima a takodje i uobičajeno u žena, ima svoje novo ime i izgleda nekih desetak godine. Pre pola veka, tačnije 1953. godine počela je proizvodnja ferneta, preteče današnjeg pelinkovca “Gorki list”. Receptura za proizvodnju ovog gorkog likera je 1961. godine standardizovana i od tada, pa do danas ostala nepromenjena. Piće sadrži kombinaciju ekstrakata 26 vrsta biljaka, uključujući pelin koji mu daje karakterističnu boju i gorčinu. Meni je pomalo sladunjav - to je verovatno razlog što ga žene vrlo rado piju. Služi se kao aperitiv, pre jela, jer otvara apetit i podiže raspoloženje, ali i posle jela kao jedinstveni digestiv. Ima 28 % alkohola.
U svetu
Nama najbliži gorki komšija je madjar Cvak Unikum. Još od 1790. godine, kompanija koju je osnovao Jožef Cvak proizvodi razna kvalitetna tradicionalna mađarska pića. Međutim, najpoznatija je po gorkom likeru Unikumu. Po predanju, naziv je dobio tako što je Austrijski car Jozef Drugi probavši ga izgovorio "Das ist ein Unikum!" (Ovo je jedinstveno). Recept je, kao i kod većžine specifičnih pića, večita tajna. U sebi sadrži preko 40 vrsta bilja, a čuva se u hrastovim buradima. Ima jak, pun ukus. Smatra se nacionalnim pićem i često će vas u restoranima ponuditi njime na račun kuće, na kraju dobrog jela. Po padu komunizma u Mađarskoj, naslednih loze Peter Cvak vratio se u zemlju i nastavio porodičnu tradiciju. Novo vreme donelo je nekoliko novih varijanti Unikuma: Next koji ima malo sladji ukus koji vuče na šeri, Millenicum (ograničeno izdanje), malo jače i neznatno slađe, kao i Frissitők koji ima u sebi ukus ananasa. U Budimpešti je Muzej koji nudi priču o generacijama koje su gradile istoriju Cvaka. U muzeju je kolekcija od 15.000 minijaturnih bočica raznih pića.
Jegermajster
Jägermeister (pravilan izgovor je jegamaister) je nemački proizvod, nastao 1934. godine u okolini Braunšvajga. Prevod naziva bi mogao da glasi "majstor lova", i otud rogovi na etiketi, no u slobodno prevodu može se reći da je ovo piće "onih koji čuvaju igru" ili "šumara". Po nastanku, reklamiran je kao medicinski proizvod i preporučivan je kao lek za sve i svašta, od kašlja do problema sa probavom. U Drugom svetskom ratu korišćen je kao anestetik. I ovde je recept tajna. Mada su o tome kolale glasine, ne sadrži u sebi krv jelena ili ELK.
Riga balzam
Latvijsci se s pravom ponose svojim nacionalnim pićem. Moje skromno mišljenje pridodaje se mnogima koji kažu da je Riga Crni Balzam najbolje na svetu piće tipa gorki liker. Jači je od ostalih sličnih pića (45% alkohola) i ima prilično gorak ukus (gorči je od ostalih), što mu neki ne mogu oprostiti. Medjutim, kvalitet se sasvim jasno vidi kada ga pijete - ostaje na čaši!
Nastao je sredinom osamnaestog veka u Rigi, na osnovu narodnih recepata i apotekarskih zapisa korišćenih vekovima unazad i korišćenjem 24 različite vrste biljaka, cveća, klica, sokova, korenja, ulja i bobica. U početku je upotrebljavan kao lek. Po legendi, Ruska carica Katarina razbolela se tokom posete Latviji, ali su je izlečili balzamom. Verovatno ga je pila umereno. Uistinu, ne možete popiti mnogo balzama. Ne zato što je to nemoguće, nego što se ne treba opijati ovako kvalitetnim piće već uživati u njemu u ograničenim količinama. Svoju prvu nagradu dobio je još 1860. godina na izložbi u Sankt Petersburgu, a od onda je pobrao mnogo zasluženih priznanja.
Riga balzam je danas jedna od prepoznatljivih marki Latvije, jedna od stravi po kojem ovu zemlju prepoznaju u svetu. Prodaje se u keramičkim bocama specifičnog izgleda i veoma je lep suvenir. Pije se čist ili na ledu, u čaju pa čak i kafi (prvi put samo ovo probao pre dva meseca u Rigi), pomešan sa sodom ili sokovima (ovo nikada ne bih probao), ili u brojnim koktelima.