Pre nekoliko dana čitam u novinama kako je u novosadsko Okružno tužilaštvo stigla anonimna prijava protiv direktora "SPC Vojvodina" (Spensa) izvesnog Miloja Jakovljevića (DSS), u kojoj se on tereti za zloupotrebu službenog položaja, seksualno uznemiravanje, primanje mita i sklapanje štetnih ugovora. Takvim ponašanjem i poslovnom politikom, kaže se dalje u prijavi, oštetio je firmu za nekoliko stotina miliona dinara. Čitam i ne sumnjam u tačnost podataka. Računam, uskoro će treća godišnjica koalicije SRS- DSS -SPS i Majine vladavine Novim Sadom i ne mogu da se setim ni jedne stvari koja se nije pretvorila u sranje, skandal, aferu ili pranje novca. Podsetimo se samo afere Behaton (milioni eura u njihovim džepovima), prodaje autobuske stanice i situacije oko toga koja se još nije razrešila pa je trenutno Novi Sad valjda jedini grad u državi sa DVE oficijelne autobuske stanice. Podsetimo se na kraju ali ne i najmanje bitno, i prebijanja glumaca iz Pozorišta mladih koji su 104 dana bili u štrajku zbog mentalno poremećenog direktora koji im je uz pomoć Igora Mirovića na kraju poslao batinaše da ih prebiju, a za kojima policija još uvek „intenzivno traga“. Novi Sad se pretvorio u toon town u kojem likovi iz horor filma rade šta hoće i kako hoće...
Oni mi međutim uopšte nisu interesantni od njih se to i očekuje. Više me brine situacija na „drugoj strani“ onoj uslovno receno demokratskoj koja bi trebala da bude antipod ovoj destruktivno desničarskoj. Novi Sad je međutim, grad koji ima problem sa opozicijom, jer predstavnici te i takve Ujedinjene novosadske opozicije(UNO) mahom jesu trećerazredni političari isplivali iz mulja frakcijskih borbi i negativne političke selekcije po principu podobnosti u poslednjih desetak godina. Šta vredi Bori Novakoviću što je na izborima 2004 u drugom krugu dobio podršku svih demokratskih snaga u gradu kad ga je njegova stranka pustila niz vodu i nije imao logističku podršku iznutra. U to vreme čistka ne- tadićevskih kadrova bila je u punom jeku pa su svi oni koji su uspešno vodili borbu protiv Slobinog režima, a nisu na vreme promenili stranu, (kao sto je to uradio vispreni Bojan Pajtic) ,tj.ostali dosledni tzv. Đinđićevoj politici onemogućeni da imaju bilo kakav politički uticaj. Slično se desilo još nekolicini ključnih ljudi u DS-u koji su ili nestali, ili pristali na kompromis koji je značio ćuti i ne talasaj ma šta se desilo. Novi „kadrovi“ ma koliko bili poslušni ne mogu se porediti sa jednom Gocom Čomić, pa čak ni sa "sombrero" Novakovićem, za njih su oni vrhunski političari. Na tome se insistiralo bez obzira na cenu ,a cenu tih političkih igara plaćaju evo već tri godine građani Novog Sada. Isto stanje mada manje izraženo je i u drugim strankama sadašnje novosadske opozicije,te stoga ne čudi da u poslednje skoro tri godine opzicija nije bila u stanju da organizuje ni jedan protest, ni jedan oblik otpora kabadahiskoj vlasti u gradu. Organizovana po principu „trpaj trpaj voli baba sve“ opozicija je u svoje redove primila čak i blaženopočivši SPO, čije se kompletno lokalno rukovodstvo „kalilo“ u ekstremno desničarskim grupacijama početkom ovog veka. Naravno sad se od toga peru, ali će na izborima sigutran sam, doneti više štete nego koristi.
Zvuči apsurdno, ali najorganizovaniji politički protest protiv aktuelne lokalne vlasti organizovali su i izveli navijači Vojvodine. Razlog moze zvucati prilično banalno i trivijalno onima koji ne pripadaju navijackoj sceni,ali za navijace to je bilo vrlo ozbiljno. Gradonačelnica Maja Gojkovic je pozvala košarkaše zvezde i partizana, koji su zbog dugova bili izbačeni iz „Pionira“, da igraju u „Spensu“, besplatno. To je naravno naljutilo navijače Vojvodine i oni su organizovali protest. Taj protest vratio me je za trenutak u devedesete, organizaciono odlično izveden, „politički cilj“ jasno formulisan,( znali su da kažu i šta hoće ,a ne samo šta neće), zahtevi i dalji koraci brižljivo isplanirani, a disciplina zapanjujuća. U svakom trenutku znalo se ko šta radi i ko je za šta zadužen,moglo bi se reći da su navijači u svakom smislu održali lekciju iz politike profesionalnim političarima. Da je UNO upola toliko organizovana danas ova desničarska koalicija SRS-DSS-SPS ne bi bila ni blizu vlasti.
Šta se u međuvremenu desilo sa demokratski opredeljenom većinom? Otišla je u političku apstinenciju , a neki su poput članova EXIT tima shvatili da im i nije baš važno od koga uzimaju pare za festival, sve dok se festival dešava. Taj pakt sa đavolom ( Mirovićem) u nekim drugim okolnostima možda bi im se i obio o glavu, ali oni su ispravno procenili da u ovakvoj političkoj situaciji mogu to da urade. U međuvremenu lokalni Koštuničini obožavaoci počeli su da pričaju kako DSS u stvari nikad nije ni bio u koaliciji sa radikalima, baš kao što ni Srbija ,daleko bilo, nije učestvovala u ratovima u ex- Yu devedesetih. Tvrde oni dakle da sve ovo što se dešavalo u protekle tri godine u stvari nije istina, da smo sve to samo ružno sanjali i da je bolje da verujemo njima nego sopstvenim očima, jer oni ( Željko Tomić & comp), najbolje znaju šta je za nas dobro, bolje čak nego i mi sami. Očigledno je da će grad pretrpeti još jedan eksperiment „demokratskih nacionalista“ gde će DS biti ucenjen opstankom republičke koalicije, a da bi desničarska bagra iz DSS-a opet promenivši tabor ostala na vlasti. Novi Sad je u poslednje tri godine postao grad u kome se planski ne gradi ništa sem poslovno - tržnih centara, grad u kojem kulturna politika ne postoji, grad u kojem se dižu spomenici koljačima i u kojem se nacisti osećaju toliko sigurno da je jedan od njih cak i direktor lokalne televiyije "Apolo" , grad u kome glavnu reč vode ljudi sa istorijom psihotičnog ponašanja...
Da bi se ovo stanje raspada prekinulo potreban je ozbiljna politička alternativa, koja se nažalost još uvek ne nazire. Svojevremeno su dvoje uglednih novosadskih novinara napisali knjigu „Kako je Novi Sad pobedio“, u kojoj je opisana borba demokratskih snaga protiv Miloševićevog režima devedesetih. U toj knjizi iznete su i kritički analizirane i sve greške i zablude tadašnje opozicije i možda je baš zbog toga knjiga medijski "zapostavljena"pa retko ko zna za nju. Sve dok neko ne napiše knjigu „Kako je Novi Sad izgubio, u kojoj bi bile opisane i analizirane sve greške, zablude, sujete i lokalne surevnjivosti novosadskih političara posle petooktobarskijh promena, koji su umislivši da su veliki i nedodirljivi, a uz obilatu pomoć centrala svojih partija širom otvorili vrata i rasčistili put radikalima i Maji Gojković do vlasti, Novi Sad će propadati. Sve dok oni koji se nazivaju „Udruženom novosadskom opozicijom“ ne preuzmu odgovornost za svoje postupke pogledaju se u oči i priznaju, da ne mogu i ne umeju sami da se izbore sa desničarskom koalicijom na vlasti i ne pozovu u pomoć građane Novog Sada imaćemo mentalne bolesnike na javnim funkcijama u gradu. Da li će Novi Sad imati snage da se izbori sa sopstvenim demonima ili će u njemu glavnu reč i dalje voditi Gojkovići, Mirovići, Lešnjaci i Tomići, videćemo uskoro. Izbori su blizu krajnje je vreme da operacija pod nazivom „teranje desničara govnjivom motkom“ započne...