Tunguzija je relativno mala zemlja sa puno problema i sa izvanrednim ljudima koji nikada ne grese.
Iz nekih razloga koji nisu bitni, u Tunguziji se dugo ratovalo. Mnogo je ljudi stradalo iako ima vrlo malo onih koji su bilo kome ucinili neko zlo. Ma, zanemarljivo je malo onih u Tunguziji koji su bilo kada i bilo gde i bilo kako, bilo koga popreko pogledali. Svejedno, ratovalo se dugo u Tunguziji, ali je onda dosao mir. Doneo ga je Boban. Evo kako.
Jednog dana je Boban poceo da pise i da cita ono sto je napisao. Lepo je tako objasnjavao sta u Tunguziji nije u redu. Najvece cudo u svemu je da su Bobana slusali upravo onih nekoliko u Tunguziji koji su tacno znali isto to o cemu je Boban pisao i citao.
Izvanrednim sticajem okolnosti, Boban je dobro naplatio to sto je pisao i citao. Od zaradjenog novca, Boban je kupio jedan asov i koficu i otisao u Afiku jer je cuo da tamo ima najvise peska. Pozeleo je i da tamo sredi stvari kao sto mu je to poslo za rukom u Tunguziji.
Onih nekoliko sto su znali isto to sto i Boban, tvrde da je sada sve u redu sa peskom u Africi. Kazu i da se Boban sada zanima oko zita. Eliminise kukolj. Na isti nacin. Pise i cita zitu to sto je napisao.