Na Bogojavljensku noć

Milutin Milošević RSS / 19.01.2009. u 01:23

19. januar 1995. godine

6 sati ujutro

 

- Šile, ti si?

- Da, ko je to?

- Ubili su mog Srđana.

 

Zaprijatelja.jpg

 

Na Bogojavljensku noć
Olba se dotače, lome se pogače

A venci smokava i mali zlatni praporci se pokače

Po prednjoj sobi mog baće

 

Čudo je navike moć

Kao pod zastavom društvo se sastalo

Pod istom ikonom za dugim švapskim astalom

Što pamti svadbe i daće

 

Srki nije dočekao da čuje ovu Balaševićevu pesmu. Ubijen je usred noći, na Bogojavljenje. 

Bio je jedan od nas. Tako običan, tako jednostavan. Onako nizak, igrao je Šopsko, Čoček, nisku Žetverku. Kada smo postavljali Vlaške igre, njega smo maskirali i pokušavali da "prodamo kao mladu". 

Neumoran na turnejama. Da peva, odigra za kolegu, donese piće, proba svakojake "specijalitete" samo da se ne izdvaja, počasti svo društvo. 

Na svakom od naših čestih susreta, bilo je dovoljno da se Voja i ja ubedjujemo ko je deblji i da se Pegi i Srki zadevaju ko je višlji (oba oko 1,65) pa da celo društvo dobije zapaljenje mišića lica. Bukvalno. 

Njegovi rodjendani bili su nezaboravne priče. Toliko veselja, opuštenosti, želje da se ugoste prijatelji, podrške roditelja ... trenuci nezaborava. 

Njegove neostvarene ljubavi bile su izvor pošalica u kojima je i sam rado učestvovao. 

Jedna obična gradska priča. Rodjen i odrastao na Bulbulderu. Majka invalid, otac penzioner. Promenili dva stana za veći na Vidikovcu. Sin jedinac, želja porodice, nada familije. Trgovac, običan prodavac u "Kristalu". Uvek dovoljno, nikada previše. Zašto bi? Uvek raspoložen, uvek uz nas.

 

Život jedan, miran, tih

Ponekad bacim kartu il napišem stih

Stvari teku, ja se držim izvan njih. 

 

Tog 18. januara zatvorio je radnju, povezao koleginicu i ostavio je, na nekih 5 minuta vožnje od kuće. Ubijen je nekoliko sati kasnije, u 3 ujutro, jednim metkom u glavu, na gluvom putu koji od Ibarske magistrale vodi ka Železniku. 

Nikakav razlog. Nikakav povod. Nikakav trag. Ništa što je u životu učinio što bi zaslužilo takav odlazak. 

Mrava nije zgazio. Ulicu je prelazio kilometrima pre nevolja. Duša od čoveka, na ranu da ga staviš. 

Nikakav razlog! 

Otac Milorad je zvao mene, a ja sam onda obaveštavao druge. Moja neverica preplitala se sa zaprepašćenjem svih koji su ga znali. Nije bilo načina da shvatimo niti razumemo. 

Surova stvarnost nas je sustigla. Sahranili smo ga već sutradan. Nema toga ko nije došao da ga isprati. Svi skrhani, unesrećeni, bez odgovora, bez reči. 

I on, onako običan. Sa ranom na licu... 

Funeral for a friend 

Obilazili smo Radmilu i Milorada koliko god se moglo, tih ludih godina. Ona je, od kad smo je znali, bila vezana za postelju zbog operacije kukova, ali se uvek trudila da nas posluži koliko god je mogla i prozbori koju. On, veseljak, barabar sa nama, srećan što mu jedinac ima društvo koje ga voili i sa kojim izrasta u budućeg domaćina.

I, šta sad? Gde naći odgovor? Gde naći utehu? Gde naći razlog za život? 

Milorad je godinama pokušavao da sazna zašto? Nije bilo odgovora. Nema odgovora. S godinama, umirao je na nogama, kopneo. 

Radmila se borila bolje od njega. Ali, onako slaba, nije mogla mnogo. 

Prošlog januara, na Srdjanovom grobu, zatekli smo samo strica. Rekao nam je da su Radmilu sahranili te godine. Milorad je bio u bolnici, bespomoćan. Ugasio se u februaru.

 

Al' svi su mrtvi i blaženi

Bršljen je davno prekrio stih

Od zlih vremena su spaseni

A trag poštenja i dobrote

K'o oreol još rominja oko njih 

 

Danas nećemo stići da obidjemo ni Srdjanov grob niti mesto gde su srušene tolike nade i snovi. Ne znamo ni ko će. 

Prijatelju moj, pamtimo te.

Atačmenti



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ivana23 ivana23 01:33 19.01.2009

***

dzudi dzudi 01:34 19.01.2009

.......

Tužno, bolno.....:(
bauer. bauer. 01:36 19.01.2009

...

gazda, moje saučešće. i tebi i Srđanovoj porodici. bezumno... besmisleno... ne umem da kažem
constrictoria92 constrictoria92 01:40 19.01.2009

GazdaMilutine,

bice Srdjan ziv sve dok ga se neko seca...
trener92 trener92 01:49 19.01.2009

Re: GazdaMilutine,

constrictoria92
bice Srdjan ziv sve dok ga se neko seca...

Ne znam šta bi drugo rekao.
loader loader 01:44 19.01.2009

Pre - i posle ..

Verovatno bi većina poželela da nakon smrti ima tako osećajnog prijatelja koji će izgovoriti poneku lepu reč, vratiti nešto malo slika...

Kad neko "prestane da bude tu", a prijatelji i ostali bliski ga se na ovako snažan način sećaju, pitam se, nije li već i samo to sećanje izvestan produžetak prisustva... Da li samo simbolično?
dunja73 dunja73 02:09 19.01.2009

tuga


Pravi prijatelji i posle smrti -zive .

myredneckself myredneckself 02:28 19.01.2009

Re: tuga

tu je on negde sa anđelima Milutine, i čuvaju te
ssvetlana92 ssvetlana92 02:53 19.01.2009

Re: tuga

Teško je bilo šta reći...
margos margos 11:01 19.01.2009

Re: tuga

.......

Stalno se vraćam na tvoj tekst pa bih da nešto napišem, a sve mi se čini neprimerenim.
Znam samo da neki ljudi i kad odu, ostaju... nekako su tu uz nas... Kao da je tvoj Srđan baš takav.
macak92 macak92 03:24 19.01.2009

I...

...zaista se tako zavrsilo?
Bas nikakav trag, ili previse drugih problema da bi se istrazivalo ubistvo "malog" coveka?
Ja mislim da je to tragicno.
g.radicevic g.radicevic 08:49 19.01.2009

...

mikimedic mikimedic 09:12 19.01.2009

zasto...

...
gagas77 gagas77 10:55 19.01.2009

:(

blago onom ko tebe ima za prijatelja..
miniko63 miniko63 11:31 19.01.2009

Re: :(

Možda je na nekom boljem mestu, ako postoji, Srdjan je sigurno tamo!
dolybell92 dolybell92 11:35 19.01.2009

Zašto ?

Tužno i previše...

mariopan mariopan 11:52 19.01.2009

Re: Zašto ?

Secaj ga se , ovako kao sad, to je jedini nacin da on zivi, u tvojoj uspomeni.

Previse bolna prica i secanje.
hoochie coochie man hoochie coochie man 11:57 19.01.2009

.

pisem...brisem...ne znam....

Srdjan je bio i ostao covek.....

Na sta li lici to sto ga ubilo....ima neke mozda morbidne zelje u meni da vidim TO...
cassiopeia cassiopeia 12:10 19.01.2009

...

Tuga golema što bez reči ostavlja.

Pulse Pulse 12:35 19.01.2009

rasplakah se...

.
Daniela Stojkovic Daniela Stojkovic 12:51 19.01.2009

Milutine

Mene uvek tesi jedna misao kad pomislim na one koji mi nedostaju...
Mi cemo se jednom, negde bar jos jednom sresti.

j.bre j.bre 12:52 19.01.2009

...

Milutine, zao mi je.
Ne znam sta bih drugo rekla.

vladimir petrovic vladimir petrovic 14:13 19.01.2009

Da se i kameno srce zaplače

Lepa tužna priča. Ne pitajmo se zašto, jer znamo da odgovora nema.

Hvala Milutine što si svoju tugu podelio sa nama. Tugujmo, jer smo ljudi.
ruzzo_dusho ruzzo_dusho 16:43 19.01.2009

Да ли има нешто страшније...

...од тога да родитељи сахране сопствено дете?
Баш тужна прича (а колико их сличних још има?).
Верујем да сви троје сада ,,с анђелима на врх неба играју рауб, преферанс и ајнц".
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:01 20.01.2009

Tuga.

jesen92 jesen92 01:17 20.01.2009

Re: Tuga.

...velika tuga...svaki komentar je suvisan.....Ipak, ne mogu da verujem da bas nema nikakvog traga..ko, zasto, kako?..jeste da je bilo ludo vreme i da su se svakodnevno desavala neka ubistva ali uvek je napisana neka rec...Milutine, znam da nikada neces zaboraviti svog prijatelja, takvi ljudi zive sa nama zauvek...bas je lepo sto si sa nama podelio ovu pricu...
Belius Belius 20:32 20.01.2009

...

...
NNN NNN 13:01 23.01.2009

Život je san

Pa šta život je na kraju?
To što ludak praznoslovi,
senka i laž što um ovi,
i sveg dobra škrti deo;
jer san nam je život ceo,
dok san samo jesu snovi.

P. Kalderon de la Barka
Gazda Milutine, šta reći... Neki gubici su toliko besmisleni da je posle njih ljudima koji su ih doživeli teško reći i dobar dan...ničeg dobrog nema više u njihovim životima...
BFN

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana