U nekim slučajevima vidim sebe kako pripadam tipu koji gura da otvori vratana kojima piše „Povuci". I onda se upitam zašto se vrata ne otvaraju. Gurnem jače, a ipak su vrata i dalje zatvorena. Odmah pomislim da nešto nije u redu s vratima.
Kada stvari ne idu onako kako je zamišljeno, čovek se može upitati „Zašto?" Često nema nikakvog odgovora, ponekad se dobije odgovor koji se ne želi čuti, ali u svakom slučaju vredi postaviti pitanje. Možda je trebalo ranije da razmisli?
Ako čovek razmisli prvo, pa onda deluje, izbegava se pravljenje nepotrebnih grešaka. (Greška se napravi i ako je čovek prvo porazmislio, pa onda delovao, ali to tada zavisi od nečeg drugog. Na primer, čovek je razmišljao na pogrešan način. Ili suviše malo, Ili isuviše. Ili su u stvari vrata pokvarena.)
Postoji puno klasičnih zadnjih replika ljudi koji nisu prethodno razmislili: „Ma sigurno imamo vremena da pretrčimo preko pruge pre prolaska voza!" „Samo ću upaliti šibicu da pogledam kroz otvor kante ima li dovoljno benzina." „Pa i nije neka veština hodati po ogradi balkona!"
Pametno je i u situacijama koje nisu od životne važnosti promisliti prvo, pa onda delovati.Svi smo ompulsivno kupili nešto pa onda zažalili što smo to učinili. „Neispravan akvariujum, samo malo propušta vodu. Upola cene! - Da da kupim tri komada!"
I posle razmišlja čovekda je trebalo da promisli pre toga.
Iznenađujuće često radimo nešto bez da ratmišljamo i u vrlo važnim situacijama. Dovoljno je loše sa tri neispravna akvarijuma (koji samo malo vode propuštaju) ili sa odećom suviše tesnom ili velikom, za koju u stvari i nismo imali sredstava, ali je još gore kada se odlučimo da budemo privatni preduzetnici, komjuterski tehničari ili pisci i poete bez da smo dovoljno promislili.Veselo, impulsivno i sa žarom započinjemo nešto o čemu skoro i da nemamo pojma. Kada stojimo pred bankrotstvom svoje firme, novijim verzijama kompjutera koje više ne poznajemo i pred gomilom neprodanih knjiga, pomislimo: „Trebalo je ranije o tome da porazmislim."
S druge strane ... (u sledećem blogu)