Ninoslav Arandjelovic je onomad napisao komentar kako vladini sluzbenici nazalost nece citati moje blogove u potrazi za savjetima. Nisam siguran koliko
je to uistinu steta , ali ako slucajno zalutaju na moj blog imam za njih jedno iskreno pismo iz provincije. Ja vec skoro deceniju zivim van Srbije I moji
politicki stavovi zbog toga imaju svoje prednosti ali svijestan sam I mane. Stoga sam sretan sto imam priliku da ugostim kolegu blogera koji zivi u provinciji
I iz svog ugla ima poruku za srpske politicare kojima su puna usta evropskih integracija I boljeg zivota.
Dakle , dame I gospodo gost autor : libkonz!!
Dragi moji političari,
Gledam vas na televiziji, onako pametne, sposobne, kako nema onoga u šta se ne razumete. Ja kao običan čovek iz provincije nekada teško mogu da razumem ono što pričate, ali znam da je to zato jer ste vi školovani i sudbina je takva da nas odvedete u lepšu budućnost.
Gledam vas kad pričate o Kosovu, kakve mudre reči. Vi ste me naučili da je Kosovo kolevka srpstva i da mi bez njega opstati ne možemo. A onima što pričaju da vam Kosovo služi samo kao način da narodu mažete oči da ne vidi druge probleme, da ne vide problem nataliteta, da ne vide kako nestajemo kao narod, ja ovde javno poručujem da su površni i da nemaju pojma šta pričaju, jer kako oni mogu da nešto bolje znaju od vas.
Gledam ministre koji pričaju o nekom sporazumu što smo potpisali sa Evropom, pa ga oni zamrzli, pa kao on onda ne važi. A kažete da je samo pitanje dana kada će nam ukinuti vize. Šta da radim osim da vam verujem i da se unapred radujem. Možda ne bi bilo loše da deca u osnovnim školama dobiju za zadatak da napišu neku pesmu ili naslikaju nešto u vašu čast. Ipak ste zaslužili.
Gledam ovde u mom gradu kako se u javna preduzeća zapošljavaju samo oni koji su članovi stranaka, od domara do načelnika, preko onih što pišu kazne za parking. I u svojoj ludosti sam se malo ljutio, moram priznati, eto javno se kajem. Malo sam promislio i shvatio da su oni, samim tim što su se učlanili u stranke, odgovorniji i više misle na budućnost naše Srbije. A čak sam primetio, moram se malo i pohvaliti, da su određena radna mesta dobili i članovi opozicionih stranaka, što me raduje, jer vidim da sarađujete, a na televiziji se samo svađate, zbog čega mi nekada zasuze oči.
Gledam kako se otimate za mesta u upravnim odborima javnih preduzeća, kako se pregovara o tome kad se formira vlada i kako svaka stranka želi što više mesta za svoje članove. Tu mi je puno srce! Kad vidim sa koliko elana želite da angažujete svoje ljude u ministarstvima, upravnim odborima, direktorskim funkcijama, shvatam da želite da se što više uključite u napredak ove naše zemlje i tako preuzmete odgovornost.
Sad dolazimo do mog razloga zašto ja vama pišem, dragi moji političari. Ovo gore što sam vam napisao, to sam sve shvatio. Ali ima stvari koje ne shvatam, pa molim vas, elitu Srbije, da mi pojasnite neke stvari:
Ginu ljudi na putevima, kao muve. Šta je sa zakonom o saobraćaju, zašto se toliko dugo piše? Zar niste mogli da prekopirate neki od zakona neke od evropskih zemalja, malo ga modifikujete za naše uslove i to je to. Ginu osamnaestogodišnjaci, previše njih. Zar ne možete doneti neku uredbu, dok ne dođe zakon, da moraju da imaju starijeg pratioca u automobilu jedan period. Da već od sutra deca ređe ginu. Da oni mlađi od 24 godine ne mogu da popiju ni kap alkohola kada sedaju za auto. Da malo prekopiramo tu Hrvate, što da ne.
U poslednjih godinu dana umrlo je dosta ljudi koje poznajem. Od droge. U zadnjih dvadeset godina znam za njih 4-5. U zadnjih godinu dana 5. Šta se dešava? Jesu istinite priče da svaki soliter u Beogradu i Novom Sadu ima svog dilera? Radite li nešto po tom pitanju?
Priča se da su marže u megamarketima u Srbiji oko 40%. Kažu da su na zapadu oko 10%. I manje. Zašto su cene nekih proizvoda u Srbiji 5 puta veće od onih u Italiji ili Nemačkoj. Zašto je cena litre mleka ista kao litar jogurta? To nije bilo ranije.
Zašto smo tako loše rangirani kada je reč o korupciji? Kako to da svi građani naše zemlje znaju da korupcije ima na svakom koraku, a ništa se ne preduzima?
Gde ulažete novac od prodaje preduzeća? U šta ste uložili novac od prodaje Mobtela? Šta će biti sa Srbijom za pet godina, kada više ne bude imalo šta da se proda? Šta mi to izvozimo da možemo da ne brinemo za budućnost?
Zašto male privatnike tretirate kao neprijatelje države? Zašto ništa niste činili kada su ljudi na ime deonica dobijali desetine pa i stotine hiljada evra, da taj novac ljudi usmere u biznis? Zašto nemate udruženje koje će pomagati malim privatnicima?
U stvari, možda da mi umesto svih ovih odgovora, odgovorite na samo jedno pitanje: Da li želite da Srbija ikada uđe u Evropsku Uniju? Iskreno.
Unapred zahvalan,
Libkonz