Korina ima 35 godina. Pravnica je i novinarka, tako da trenutno radi dva posla: pored rada u odeljenju Ministarstva inostranih poslova, novinar je u desku Argauer Cajtunga. Govori nemački, francuski, engleski, grčki i služi se latinskim jezikom. Čita mnogo i brzo; knjige i novine, romane i časopise. Proputovala je Evropu, Aziju, Afriku, Ameriku... Želi da obiđe još mnoge krajeve po svetu, kao i da se vrati na neka omiljena mesta. I, vrlo važno, uvek sa ljudima.
Korinin hobi je izviđaštvo. Odatle se i poznajemo. Međutim, postoji jedna razlika koja nas razdvaja i spaja. Verujem da će se mnogi iznenaditi kada saznaju da u svetu postoji nekoliko skautskih organizacija - mislim na svetska udruženja. Kao izviđač koji je ponikao u Srbiji, mislim Jugoslaviji, član sam Svetske organizacije skautskog pokreta - WOSM (World Organisation of the Scout Movement). To je najstarija i najveća svetska organizacija skauta, neposredni nastavljač ideja osnivača Pokreta Roberta Baden - Pauela, sa nekih 28 miliona članova u preko 150 zemalja sveta. Baden - Pauel je Pokret osnovao 1907. godine (onomad smo proslavili stogodišnjicu). Kako je u to vreme obrazovanje dece u konzervativnoj Velikoj Britaniji propovedalo odvojene programe za dečake i devojčice, organizacija je od nastanka bila muška. U želji da ponudi svoje ideje i doprenese razvoju ženske mladeži, BP je poradio na osnivaju posebne organizacije za njih - WAGGGS (World Organisation of Girl Guides and Girls Scouts). Njegova žena Olava bila je formalni osnivač i glavni vodja (Chief Guide), ali je BP zasigurno vukao konce i u ovoj predvodio ovaj naizgled "porodični posao".
Vremena su se u medjuvremenu promenila. Naš WOSM se otvorio, i u najvećem broju zemalja u svetu imamo mešovito članstvo. WAGGGS se trudi da očuva svoju izvornu osobenost i i dalje skoro isključivo (osim u nekoliko zemalja Evrope), ima žensko članstvo. Naše mišljenje je da shvatamo da ima još puno žena u svetu koje su u podređenom položaju i puno devojčica i devojaka kojima je potrebna podrška da se odupru maltretiranju muškaraca i nepravednom položaju u kome se nepravedno nalaze, ali da je u naprednom svetu ova podela prevaziđena. No, dugogodišnja podela je učinila svoje. Stogodišnje tradicije su previše jake (kao i položaji rukovodilaca u organizacijama sa obe strane koji mogu biti ugroženi spajanjem), pa se još ni iz bliza ne nazire dan kada bi se moglo desiti da se dva velika svetska skautska pokreta ujedine. Pogovoto što su dve najjače organizacije do krvi suprotstavljene i odbijaju svaku pomisao o približavanju (skauti i skautkinje u Sjedinjenim Američkim Državama).
Od sedamdesetih godina, u velikom broju zemalja Evrope (a i u nekoliko zemalja po svetu), shvatajući da nema pomaka ka ujedinjenju a želeći da ipak rade zajedno nacionalne muške i ženske organizacije su se spojile ali po modelu da sada muški deo članstva formalno pripada WOSM-u, dok su ženske deo WAGGGS-a. Ovo ima svoje prednosti, ali često nama koji radimo na Evropskom i svetskom nivou stvara specifične probleme.
Tako sam i upoznao Korinu. Dok ja podržavam Evropske skautske strukture koje rade sa vodjama koje deci nude programe, ona je volonterka u Evropskoj grupi koja radi na razvoju i omasovljenju WAGGGSa. Bili smo u par timova i radnih grupa, a susrećemo se često na aktivnostima. Mene je u početku bio glas mačo Balkanca koji nije zgodan za saradnju, ali sam vrlo brzo uspostavio sjajne odnose sa koleginicama i sa velikim zadovoljstvom (a moram reći i uspehom) radim u mešovitim timovima.
A zašto pišem o Korini? Evo razloga: ime mu je Janik, i sada ima oko godinu ipo dana. Janik je, pretpostavićete, Korinin sin. To što je majka i što se brine o njemu ni u čemu je ne sprečava da se i dalje bavi svojim poslom i hobijima. Korinu i Januka sam vide tri puta u poslednjih godinu dana. Svaki put je ona i dalje bila član tima, vodila radionice, savetovala, pratila rad polaznika, učestvovala u našim sastancima i doprinosila kvalitetu. Janik je ili spavao, ili bio u njenom naručju ili krilu, ili se uvek našao neko ko bi ga pričuvao i brinuo o njemu. Prirodno.
Korina je primer da žene imaju svoje mesto u našem društvu, u svakom trenutku i u ma kojoj situaciji da su. Nema izgovora za drugačije! I na svakome od nas je da im to obezbedi.
U razgovorima sa njenim saradnicama, rekle su mi da im je najjači utisak to što Korina svoju novu situaciju vidi sasvim prirodnom, Ne traži nikakvu posebnu pažnju, ništa je ne ometa, ne nalazi izgovore, nimalo se nije promenila. Radi kao i pre nego što se porodila. Njena smirenost i jednostavnost u ovoj situaciji je snažnija i od njene snage.
Prirodno, život nije uvek jednostavan. Prošlog marta, za vreme aktivnosti u Londonu, otišli smo uveče posle rada na poneko piće u lokalni pab. Tu su Korini saopštili da ne može da bude sa bebom u pabu. To im je politika paba. U isto vreme, ljudi sa psima su imali mogućnost da uvedu svoje ljubimce. Razočarani, popili smo piće i otišli iz paba.
Srećom, Korina nije jedini primer. Na skoro svakoj velikoj akciji imamo priliku da ugostimo neko dete, često bebu, celu prodicu. Ipak, najzanimljiviji slučaj desio mi se za vreme jednog ručka Evropskih komiteta dva pokreta kada je tadašnja predsednica Evropskog komiteta WAGGGSa Regina u sred jela uzela svoju rasplakanu bebu iz kolica i podojila je! Bebe imaju prednost!