Drama o bosanskom loncu

despoturos RSS / 27.01.2009. u 19:44

 

 15999688.jpg

 

I kad sve i tad prođe, a ne daj Bože da to ikad dođe, vukovi će opet za mnoge biti heroji neustrašive hrabrosti koja se sastoji u smelosti da se posrče gorka bosanska čorba od koje gori savest.   

 

 Dužan sam da objavim svekolikoj javnosti da im slasni i ukusni lonac iz zemlje u kojoj su svi jedni drugima jarani - vri! Pitanje koje proističe iz ove tvrdnje jeste kad će isti da proključa. Pre nego što pokušam da dam svoj šašavi odgovor moraću da započnem svoju bosansku svakidašnju jadikovku.

Dakle, kad sam ja to primetio da bosanski lonac vri? Bilo je to u jednoj sumornoj večeri koja se zadesila na još omrženiji dan ponedeljak. Letimični pogledi ka televizoru koji neprestano bruji nešto duže se zadržaše na glavnoj vesti dnevnika uprkos njihovoj inače nezainteresovanoj prirodi koju godinama trenirah kao i ostali pasionirani zaljubljenici televizije što su sa istom u svađi zbog njenog banalnog sadržaja, raspomamljenog kvantiteta ali i sopstvene zavisnosti. Glavna vest ticala se novog dogovora bh lidera postignutog u Banjaluci. Prvo naivno pomislih kako je to još jedan od onih važnih i perspektivnih dogovora koji se svrši tako što u nastavku svedočimo postojanju još važnijeg i perspektivnijeg dogovora i zatim u nedogled se redaju ti dogovori uglavnom šaljući prethodni u zaborav. Zašto? Kako zašto? Svaki novi je bolji i valja ih održavati dok se ne nađe onaj najbolji. Moja naivna misao da će se moji receptori oglušiti na halabuku udarnika velikih reči i još većih dela (u njihovom vrednosnom sistemu je svaki novi dogovor delo) bila je odista budalasta. Oskudni izveštaj dnevnika predočio mi je ipak samo sliku nasmejanih, zadovoljnih i dobričavih bh liderai ništa tu još nije ličilo na  dramu. Istina, ta slika sa dnevnika uvod je u priču.

Pre nego što nastavim putešestviju o otkrivanju saznanja da bosanski lonac vri, zastaću kod jedne kovanice koju je javno mnjenje zdušno prihvatilo. Bh lideri. Tu reč lideri, sa ovim šmekerskim dodatkom bh, naši spikeri izgovaraju sa naročitim poštovanjem što upučuje na autoritet i sveukupni kredibilitet čiji su nosioci, dakako, pomenuti lideri. O tačnosti tvrdnje procenite sami. Vaš odgovor umnogome zavisi i od toga da li ste deo stada na koji pretenduje jedan od lidera. Uvažavajući realnost i stvoreno jednoumlje oko jedne reči (i to se može!) , ja ću u nastavku kao idealista željan realizma koristiti samo taj naziv bh lideri i neću se bezobrazno razbacivati sinonimima da vam ne vređam osećaj za realnost. Kažu da to mnogi rade, a najviše idealisti, pa će jedan da se suzdrži poštujući horski izrečene reči bh lideri

Ali šta je sa zapletom moje drame o bosankom loncu? Nisam siguran da li se zaplet dogodio još dok gledah dnevnik? Nekako mi još tad beše sumnjiva razdraganost u Tihićevim i Čovićem očima (dramski likovi, pardon, bh lideri) i brzometno zaključih da oni nisu srećni jer sede u udobnim Dodikovim (ah, još jedan bh lider) sofama. Znam da im nije potaman jer se ovaj tako dobro opskrbio pa još i skućio u povisokom oblakoderu. Ali i oni i on se smeju. I u oči se vrckasto pogledaju dok blešte odblesci fotoreportera. Spikerka me uverava da su veseli jer sklapa se još jedan čuveni dogovor. Dopuna prudskog, odnosno banjalučki dogovor. I lepotica na Vrbasu je dobila svoj dogovor u turneji ove dogovorne eskpidicije bh lidera po bh gradovima.

Kako spikerkinim rečima ne mogu da verujem, a ni njihovom dogovaranju ostaje mi samo zabava dokonog ali i zabrinutog: teoretisanje sa dragim nam zaverama. Zbog svoje savesnosti i dobronamernosti nazivam ih teorijama zavere jer ja sam samo još jedan neobavešteni građanih željan da onako prkosno otkrije srž ili više srži ako već ne može ovo prvo. Moji predlozi za teorije zavere:

  1. Banjalučki dogovor samo je još jedna medijska predstava bh lidera čiji se broj vidno smanjio što me upućuje na zaključak da otežano izvode i lažne radove na stvaranju funkcionalne države. U pitanju je obična medijska predstava jer bh lideri, koliko god da ih se nađe, slože se, a zna se o koliko malo oni mogu da se slože. Stavke iz njihovog dogovora krajnje su uopštena načela skrojena po narudžbama  te iz tog nemuštog značenjskog smisla u okviru jedino očite neodređenosti uglavljuju svoje konkretizovane i određene predloge. Bh lideri ovim izvedbama na se stavljaju oreol konstruktivnih pregovarača iako stanje ostaje nepromenjeno kao i nepomirljivosti usprotivljenih kolektiviteta.
  2. Banjalučki dogovor kao i drugi dogovori sredstvo su za samodržanje bh lidera, inače zastupnika suprostavljenih strana, ujedinjenih u nezajažljivom vlastoljublju jer u podeljenoj, nefunkcionalnoj, posvađanoj državi tačno se zna svačiji deo kolača nad kojim postoji apsolutno pravo koje vodi i u prejedanje izgladnjivanjem skupine kojoj se tobože emotivno pripada. Mirni bh lideri, gladna bh stada!
  3. Svi ovi dogovori su pod pokroviteljstvom bogatih ktitora često nazivanih bezličnim imenom međunarodna zajednica a njihova ćutnja odobravanje je neukusnog medijskog gromoglasja lokalnih pajdaša. Iako se ovaj kolektivni lik bosanske drame kune u dobre namere u čiju se dobrotu ne sumnja, jer je to naddobrota evropkih vrednosti ka kojima težimo, njihovo nedelanje, ili jos gore, delanje koje potpiruje strasti i pomenute oblike dogovoranja, doprinosi uvećanju postojane i prevashodno opasne bosanke mržnje.

E, sad kad se isteoretisah da napokon opišem i kulminaciju tmurne i istinoljubive večeri u kojoj saznah da živim u medijskom cirkusu odnosno u ogromnom loncu dubokog dna i glasnog krčkanja udebljane smese.

Trenutak kad shvatih koliko je opasno mesto u kojem živim zadesio se na još jednom sasvim uobičajenom mestu za današnje prilike ispunjene sveprisutnošću medija. Izvesni studio izvesne televezije preko entitetskog plota. Dva uvažena bh lidera. Jedan koji i dalje ima karijeru uspešnog učesnika dogovora i drugi koji je karijeru ubrljao. Obojica dolaze iz istog korpusa od moguća tri koliko Bosna za sada uzgaja. Ovaj što pregovara za ovog drugog je izdajnik zajedničke im politike i njenog minimuma ispod kojeg se ne sme ići. Obojica sede za studijskim stolom, ali sa različito zauzetim položajem. Pregovarač je sav tih i smiren (zanet u svom samozadovoljnom mirotvorstvu), blago nadnesen nad razbarušenim papirima sa kojih publici saopšti pomenuta usaglašena opšta načela. Njegova konkretizacija istih beše bestijalna po uho druga dva pregovorača iz druga dva korpusa, ali oni sad nisu za istim stolom. Ono kad se pregovaralo bio je jedan, zajednički sto i tu su postojala načela, osmesi, klimanje glavom i to se odigralo preko entitetske linije. U okviru drugog entiteta, zboranog čela i pomalo pognute glave, u eter se objavljuje svoja verzija koja je, naravno, prava verzija. Drugi igrač ove bh ekipe zauzeo je za studijskim stolom položaj zajedljivog i nakostrešenog protivnika saigrača birajući samo drugi metod dodvoravanja svojoj i samo svojoje ekipi navikloj na prizemne i priproste igrice, a te je najlakše pripremiti. Njegov rečnik pun je zapaljivih i gorkih izraza. Usne mu se skupljaju i zatim slavodobitno puštaju tmurnim glasom pretnju u obliku reči - enklava. Da, njegovi puleni završiće u omalenoj i neprijateljski okruženoj enklavi ne odaberu li njegovo visočanstvo.

Slično je i u ostalim bh ekipama. U ekipi za koju ja navijam (tako je to u Bosni, član si jedne od tri moguće ekipe ma šta ti brbljao) katkad tupavo, neiskreno, katkad svesrdno, jako, pojaviće se samo jedan igrač. Drugog nećemo ni da čujemo jer ga nema ili se pojavi, pa zaboravi da postoji, pa mi zaboravimo da postoji... Postojeći itekako postoji! Svojim robusnim likom, krupnoćom i škrtošću na promrmljalim rečima uplaši i pojedine neodlučne navijače, a podržavaoce istovremeno obezoruža dečijim osmehom i kojom narodskom i od iznenadne topline ugreje se cela tribina tom prirođenom osobinom bogomugodnog bh lidera u čiji prepodobnost se ne sumnja. Neretko on je za nas s ove strane plota rs lider, a ne bh. Bh lider za nemali broj internih prilika čisto je svetogrđe.    

Rasplet i kraj drame ošinuše me po glupastoj šiji i sve se smesti u par scena.

Moja ljutnja i muka od mržnje koja tinja.

Spasonosna šetnja do dvd kluba i par prijateljskih reči sa istomišljenikom o loncu za čiji nas sastav više niko ne pita, a život nam o njemu zavisi.

Bosanski lonac krčkulja, ma, evo ga već vri!

Kad će da proključa?

Kad vukovi što kutlače drže zaigraju opako kolo, a ovce budu na broju stojeći iza svakog vuka u stadu. Ali ovce će tad nositi noževe i mazati se crvenom bojom dok će vukovi nevinog lica jesti čorbu kutlačama.

I kad sve i tad prođe, a ne daj Bože da to ikad dođe, vukovi će opet za mnoge biti heroji neustrašive hrabrosti koja se sastoji u smelosti da se posrče gorka bosanska čorba od koje gori savest.   

P.S. Postoji li možda šansa da se ovce ujedine u svojoj nemoći i brojnosti, i to ovce iz svih tabora, ovce svakojekakvih vrsta. Bh ovce. Rs ovce. FBiH ovce. Utopija? Možda. A možda i nova realnost. Ali da ta nova realnost postane i nova sadašnjost moraće ovce da uzmu kutljače i promešaju bosanski lonac ubacujući blaže i manje pikantne sastojke. Jesmo li spremni za nove recepte? Već dugo se hranimo po istom i škodi po zdravlje. Zar ne?

Pozdrav iz trenutno kvarnog i poprilično uzavrelog bosanskog lonca!



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana