Citajuci blogove, posmatrajuci novinske i ostale medijske teze i izvestaje, muceci muke naseg drustva i globalnih briga, mislim da smo zaboravili sami na sebe. Ne kazem, ne mozemo niti trebamo ostati ravnodusni na sve ono sto nas okruzuje pa samim tim i utice na nase zivote, ali u svemu tome zaboravljamo na sopstvene potrebe i zelje.
Kada ste recimo poslednji put zadovoljili svoj hedonizam, potpuno "praznog" mozga? Da li se secate kada ste zadnji put usli u radnju i kupili sebi neku stvarcicu samo zato sto vam se neodoljivo dopala, ne razmisljajuci koliko kosta i sta nam donosi ekonomska kriza? Ne secam se kada sam zadnji put pojela kolac ne razmisljajuci da li sam danas vec previse pojela i da sam se ove zime bas "uprasila" te mi ne treba jos.... Ima jos milion ovakvih pitanja, ali se svode na jedni: udovolji sebi.
Ne secam se recimo kada sam zadnji put pomislila da odem iz Srbije. Znam samo da od kad sam pocela da razmisljam kako OVDE SEBI da ucinim zivot sto prijatniji i uspesniji, i od kad sam stvarno i pocela da razborito delujem u tom pravcu, u tome i uspevam. Za Novu Godinu sam sebi pozelela neka mi ova bude uspesna bar kao prosla i stvarno cu biti zadovoljna. Naravno, zelim i da zivot u globalu u ovoj zemlji bude lepsi, pa svaki dan cinim i konkretan korak ka tome, a ne kukam samo kako je tamo negde lepse i bolje. Bunt je dobra stvar, ali ako se ne upotrebi konstruktivno, moze biti vrlo destruktivan. Za pojedince i drustvo u celini.
Promenila sam i svoj odnos prema muskarcima. U poslednje vreme pokusavam(o) da obnovim vezu sa deckom sa kojim sam se zabavljala pre 3 godine. I znate sta mi je rekao? Rekao mi je da sam se potpuno promenila, da imam svoj stav! I jeste tako! Naime, dok sam prvi put bila sa njim, ja sam smao razmisljala o njemu, a jako malo o sebi. Mislila sam, kako mu je, jel srecan, zadovoljan, nasmejan, voljen... a da ni jednog momenta nisam sebe zapitala da li je ta veza ono sto zaista zelim. Sada sam sama sebi i moje potrebe na prvom mestu. To sam mu i rekla: "Volim te i jako mi nedostajes, ali postujem prvenstveno sebe i svoje zelje, i necu preci preko svega i svacega"... Sada sam spremna da njemu ili bilo kojem drugom "njemu" kazem da se nosi do djavola, ako ja nisam srecna u toj prici. Na pitanje nekih ozenjenih muskaraca koji mi se udvaraju sa "sta fali ozenjenima?" odgovaram da im ne fali nista, imaju i viska-zenu. Zelim nepodeljenu paznju i to je to.
Mozda ce sad neki reci da sam kucka, da sam sebicna i sta sve znam, ali ja samo znam da sada bar znam sta NECU i da vozim svoj djir, pa ko zeli da me prati nek uskoci, kom se ne svidja, neka ceka svoj vozni red.