Novi predsednik je u Beloj kući proveo nedelju dana, ali je samo jedan pogled na naslove u Njujork Tajmsu dovoljan da bude jasno koliko je američka politika drugačija nego pre 20. januara. “Na arapskoj TV mreži, Obama poziva na dijalog.” “Klintonova pomirljivim tonom govori o Iranu.” “Gejts odredjuje skromne ciljeve za Avganistan.” Prvog dana mandata, Obama je zamrznuo plate zaposlenima u Beloj kući koji zaradjuju više od 100,000 dolara, i uveo nova ograničenja na pristup lobista Beloj kući. Sutradan je potpisao uredbu o zatvaranju Gvantanama u roku od godinu dana (potez koji je naišao na medjunarodno odobravanje ali pomešana osećanja Amerikanaca).
Zatim je ukinuo zabranu američkog finansiranja medjunarodnih zdravstvenih organizacija koje podržavaju žensko pravo na izbor i obavljaju abortuse. Drugog dana na dužnosti izabrao je Džordža Mičela za specijalnog izaslanika za Bliski istok, a bivšeg američkog ambasadora u Ujedinjenim nacijama Ričarda Holbruka za specijalnog izaslanika Avganistan i Pakistan (kadrovsko rešenje koje mu verovatno nije donelo simpatizere u Srbiji).
Juče je, iako mu to nije bilo potrebno jer već ima većinu glasova, otišao medju Republikance na Kapitol Hilu da lobira za usvajanje novog paketa podsticajnih mera, plan koji podrazumeva izdvajanje 825 milijardi dolara. Prethodno je preduzeo korake da automobilsku industriju (bez obzira na to što je u krizi) primora da brže primeni nove ekološke standarde i smanji otpuštanje izduvnih gasova iz američkih automobila.
Neke od tih promena su odraz dolaska Demokratske administracije na vlast, njenih vrednosti, i ujedno izlaženje u susret velikim biračkim grupama koje su Obamu podržale u trci za Belu kuću. Ali, spoljna politika orijentisana ka dijalogu i manjoj agresivnosti je nešto što nosi Obamin lični pečat, i odražava stavove čoveka koji je u oktobru 2002. bio jedan od 23 senatora (naspram 77) koji su glasali protiv davanja širokih ovlašćenja predsedniku Bušu da preduzme mere protiv Sadama Huseina. Iako je na čelo Stejt Departmenta postavio Hilari Klinton koja je u predizbornoj trci zauzimala oštriji ton prema “neprijateljskim režimima”, kroz njene izjave sada čujemo Obamin glas.
Naravno, Obamini potezi izazivaju zgražavanje dela američke populacije. “Prve nedelje smo saznali da se u pitanjima nacionalne bezbednosti predsednik ne rukovodi realističnom procenom nacionalnog interesa nego ličnom brigom za to kako će delovati u oku medjunarodne javnosti. Zvučni novinski naslovi dolaze prvo, a potom praktično razmišljanje” - kaže konzervativni komentator Majkl Novak u magazinu National Review. Obaminu podršku pravu na abortus i nameru da obezbedi široka prava za homoseksualne parove on tumači kao “skliznuće u paganstvo” jer se ruši suština monogamne zajednice muškarca i žene. Takvi potezi nisu dostojni velike zemlje i ozbiljnog lidera – kaže Novak, sa kojim se verovatno slažu mnogi nekadašnji Bušovi birači, koji su mozda zaslužni za činjenicu da je Obamin rejting popularnosti od 83 odsto pre inauguracije pao na 68 odsto. I sve se to odigralo posle samo 8 dana od inauguracije. Šta nas tek čeka u prvih 100 dana?