Jedino Hemingveja.
Molim??
Jedino Hemingveja. U zadnjih godinu dana mogu čitati jedino Hemingveja.
Gluposti! čitaj Remarka.
Plitak.
Čitanje te ubija. Prepusti se realnosti. Razgovaraj sa ljudima.
Razgovori su mi teški. Nije mi u karakteru.
Ne umem da upoznajem ljude... Ne umem da razgovaram ni o čemu... Ne mogu da budem opuštena u novom okruženju.
Svako jutro, kada ustanem, Priđem prozoru. Mislim nešto se promenilo od juče al' k... sve je po starom. I onda vidim ljude koji mrze svoje očeve i vole svoje majke i obratno; ljude koji vole svoje majke i mrze svoje očeve.
Vidim onda ljude koji mrze svoga vođu a vole sebe. I opet lažni altruizam s početka veka prerastao je u neprikriveni egoizam sredinom veka a što se vreme više primiče svome kraju sve je više očigledno da smo svi mi stoka, Debilsko potrošačko društvo koje kupuje šarenu ambalažu a ne ono što ona sadrži. I znaš li ko je...
Šta ti je sad uradila?
...na kraju za sve...
Zbunilo me dete. Svi ti mali Ajnštajni i šestogodišnji hakeri. Navukli su se na virtualni realizam. Na kraju ere televizora.
Vreme kada je softver zamenio dušu, a pornografija Branka Kockicu, i jedina mogućnost otvorenog razgovora je u orgijastičkim sjedinjenjima uživanjem opijata. Tek tako se surogat čoveka može otvoriti i, u begu od sopstvene laži, reći ono što bi inače prećutao ili krio.
Ignoriše me.
Mala. Premalena za probleme sveta koje treba rešiti.
Magla - evidentnost postojanja jedino delića sveta. Svežina vazduha i vlažnost rose. Hladnoća grma iza kojeg čuči. Vlaga joj probija kroz patike i čarape. Tek sada primeti ptičiju pesmu. Vraća se do auta mokrih nogu. Ponela je mp3 player, Spas od glupavih sagovornika.
U čemu nalazim zadovoljstvo?
U lepoj slici..
Ponekad zavolim pejsaž koji čovek nije uspeo prilagoditi sebi. Kako je isprazan moj život.
Udaljili smo se od prirode. Od sebe. Patimo a da to ne vidimo. Napravili smo sebi velike laboratorije u kojima živimo sanjajući o Babilonu. Samo želim da pobegnem iz betona- možda u zemlju?