I dok poslednje dve nedelje avgusta dnevno čujem po najmanje tri vesti koje zavređuju mnogo više reakcije građana od pisanja bloga, počinjem da shvatam zašto svaka stvar koja se desi u Srbiji (a naročito one koje imaju veze sa ljudskim pravima) deluju zbilja strašno za ljude koje ne žive ovde. Počinjem i da shvatam moje prijatelje (građane drugih država) koji uvek primete da je u Srbiji previše srpske verzije istorije koja se iznova proživljava i premalo odgovornosti, koja je uvek izuzetak, a nikako pravilo.
Dočekasmo i 100 dana Vlade Srbije. Imali smo dva obraćanja – jedno od premijera Koštunice kog su konačno naterali da stane pred novinare, a drugo od kolege blogera Đelića. Od ovog prvog nismo ništa očekivali, ali smo još jednom dobili potvrdu da je on konstanta koja se ne menja. Trajni premijer Koštunica. Red Kosova, red foliranja kako je sve u redu, red Ustava, a sve se naravno završilo sa poznatim podizanjem obrve glede novinarskog pitanja kad mu nije vreme. A novinarka (pretpostavljam sa B92) je samo pitala hoće li podržati sadašnjeg Predsednika Republike kao zajedničkog kandidata na predsedničkim izborima. Na to joj je trajni čovek uzvratio da je on tu odgovarao na pitanja u svojstvu premijera, a to novinarsko pitanje nije za takvu prigodu. A onda lepo vidite da je večeras priredio prijem za košarkaše, pa se setite se da je ranije primao Maradonu i Kusturicu (kakve li to veze ima sa svojstvom premijera), a bogami je i đuskao uz Cecu (zlobnici će reći da tada nije bio na dužnosti) i koješta drugo. Moreover, prisećam se kako je pobunu JSO (tadašnja formacija na nivou Republike Srbije) komentarisao u svojstvu Predsednika SRJ na konferenciji za štampu koja blage veze nije imala sa pobunom.
Od ostalih reči iz usta Premijera mogu se u zabavne svrstati one koje kažu da je glede Kosmeta Srbija (& Rusija) “trajno sprečila donošenje nove Rezolucije o Kosovu u Savetu bezbednosti, i oduzimanje velikog dela teritorije Srbiji”. Nije nam saopštio koliko će da potraje ta trajnost, ali saznaćemo ubrzo. Drugi biser je nova mantra (ponovljena par puta tokom iste konferencije za štampu) da je u toku “javna rasprava o NATO na Kosmetu” i “pozvao javnost da se uključi u već otvorenu javnu raspravu o ulozi NATO u južnoj srpskoj pokrajini”. Još samo da raspiše referendum i džaba smo krečili.Kolega bivši bloger i sadašnji potpredsednik je bio za nijansu bolji. Njegov prepoznatljiv nastup se uglavnom sastojao od pokušaja da razvuče ono ukidanje poreza na kupovinu prvog stana i kompjutere i još par poteza Vlade na VEEEELIKEEEE uspehe Vlade u prvih 100 dana. Tokom njegovog gostovanja na RTS, čuli smo dosta toga što bi narod u Srbiji nazvao “avioni, kamioni”, ali je naravno morao da se ogradi da se sa “Kušnerom ne slaže oko Kosova”. Verovatno se setio da će Koštunica da gleda emisiju,a i novinarka Ruža iz kNIN-a je bila jedna od troje koji su mu postavljali pitanja.
Pozitivan je Đelićev optimizam i očigledna želja da dosta toga uradi, ali se većina njegovih izjava svela na ono što “bi trebalo da se uradi” tj. ono što on misli da Vlada treba da uradi. U toku proteklih 100 dana, malo je bilo nagoveštaja da će se većina njegovih ideja ostvariti.
Na kraju dana 100, čuli smo i bajku o velikim ekonomskim uspesima (zamislite za samo 100 dana svi „ekonomski pokazatelji“ su bolji nego igde u regionu). To i nije čudno ako se setimo kuda su ti isti pokazatelji išli zbog izbornog perioda i postizbornog valcera sa radikalima. Čuli smo i baladu o „Srbiji na pragu EU tokom 2008“, ali to je već neka druga priča. Sve u svemu, bilo bi mnogo bolje da se Vlada posveti jednom od svojih osnovnih zadataka – da priprema zakone, predlaže ih i organizuje javne rasprave. Jučerašnja izjava izvestioca Evropskog Parlamenta za Srbiju da najveći deo tranzicionih zakona nije ni pripremljen je jasna poruka Vladi da više radi a manje maže oči građanima sa pričama o skoroj kandidaturi, beloj Šenegenskoj listi i tzv. očuvanju Kosova. Napomena: Pod radom se ne podrazumeva briga za zdravlje episkopa Filareta Mićevića kome jedna od susednih država ne dozvoljava da uđe na njenu teritoriju zbog sumnje da će izvršiti krivično delo (skrivati ratne zločince).
Nažalost, neki bitni ljudi u su ljubitelji igara, pa ćemo imati predsedničke izbore do kraja godine i lokalne početkom naredne godine. Kao i uvek, niko neće ništa raditi dok se kampanje za ove izbore ne završe.