In memoriam| Kućni ljubimci| Nostalgija| Roditeljstvo

Ode Omega čopora

Dejan Tiago Stanković RSS / 11.02.2009. u 00:22

5810.jpgGdegod da krenem, svuda mi se kače, i sa mnom bi da se gnjave, deca i psi. Muška deca i ženski psi. Valjda sam sa tim zverkama uvežban. Sin od gospođe crnkinje, što drži radnju u prizemlju, Pirule ga zove majka, kad me vid pruža ruke iz kolica i, hoće da ga bacam u vazduh. A mala Karmen, ćerka od Margaride s drugog sprata, kad me ugleda, obeznani se od plača i krije lice. Kerovi reže na mene, a kuje mi se umiljavaju.

No, lako je nama ljudima. Nas je Bog, ili kodog već, stvorio prilagodljivima. A pas je, s jedne strane osećajno biće, a s druge ne ume da se navikne na promenu. Pa pati.

Kad smo se doselili u Lisabon Anđelina se najednom našla (ali ne i snašla) u stanu. Teško joj je bilo da se posle sedam godina života u privatnom carstvu od tri brda navikne na život među zidovima. Toliko je tokom cele zime bila snuždena, da nas je srce bolelo. U gradu je zazirala od ljudi i lajala na sve što ranije nije videla: na crnce, starce, časne sestre iz manastira iza ćoška, ljude u invalidskim kolicima. Hrabra čuvarkuća, koja je ne jednom ugrizla uljeza, dobijala je napade straha kad izađe na ulicu. Istrči, ispiški se odmah tu, pa se trkom vrati i počne da grebe kapiju. Baš sam danas ponovo primetio ogrebotine od njenih kandži na ulaznim vratima.

Kada smo se na leto vratili u prirodu procvetala je. Istina je da je na selu mnogo manje lepa, onako uvaljana u prašinu kao kroket, musava od kojekakvog đubreta koje je jela, ali srećna. Od leta je nismo ni dovodili natrag u Lisabon. Od dva zla izabrali smo ono za koje smo mi mislili da je manje, sve u nadi da će se, kad nije mogla da se navikne na stan, navići na naša produžena odsustva.

Mene je, to je (makar meni) bilo očigledno, volela najviše od svih. Kaže veterinar da je to prirodno - psi su bića jednostavnog uma, u jednom jedinom osećanju vole, cene i poštuju najvećeg u čoporu. A u našem čoporu ja jesam i najviši i najjači - Alfa. Kad sam za Božić išao gore kod nje, isprva me u mraku nije prepoznala pa je zalajala, a kada je konačno shvatila da sam to ja - Alfa - onesvestila se. Samo se preturila na stranu. Kad se probudila, prvo je skakala kao kengur, nije mogao niko da je smiri, a uveče je spavala pored mog kreveta i svako malo proveravala kako sam i budila me svojim dahom, onim psećim, ne baš najsvežijim.

Imam ja neku mitsku baba Maru. Nikad je nisam video, meni je ona bila prababa ili čukunbaba i umrla je mnogo pre no što ću se ja roditi. Ona je bila iz Like i kad su posle oslobođenja gorštaci seli u vozove, krenula je i ona, već stara, u Vojvodinu. U kolonizaciju. U bolji život. Sedela je tamo neko vreme, čudna, sumorna, jeste to svima bio bolji život ali njoj nije. Njoj to nije bio život. Na kraju se s nekim svojim ispisnicima vratila u stari kraj da tamo samuje. Da ne umire u tuđoj kući.

Da se vratim mojoj dragoj Andji. Prošle nedelje Lucija je bila na severu. Išla je da poseti bolesnu majku, ali družila se i sa Anđom. Spavala joj je pred vratima od sobe, čuvale je (naravno Anđelina Luciju a ne ona nju), do nedelje. A u ponedeljak su Anđelinu našli mrtvu. Zavukla se u neki budžak, da umre sama. Sahranili smo je u avliji, ispod palme, gde je najviše volela da se izležava, jer tu je senka šarena, pa nije ni prevruće, ni pretoplo.

Od klinaca na ulici smo danas kupili nekog debelog belog miša. Doneli smo ga kući, sve sa kavezom. Ima crne okrugle oči, i ne plaši se ljudi. Umiljat je. Nema ime. Živi svoj život.

"Makar nam neće biti žao kad umre" kaže Mali.

Atačmenti



Komentari (37)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

radojicic92 radojicic92 00:33 11.02.2009

...

ben ti Dejane, uzasan osecaj
uzmi novu malu Andju, neki kazu da brzo leci
Budimac Budimac 00:42 11.02.2009

Re: ...

uzmi novu malu Andju, neki kazu da brzo leci

Najbrže...

"Makar nam neće biti žao kad umre" kaže Mali.

Nije u pravu, veže se čovek itekako i za to...

Žao mi je, vrlo dobro znam kako je...
margos margos 00:54 11.02.2009

Re: ...

ben ti Dejane, uzasan osecaj

Baš užasan... I baš mi je žao.
Ja u favoritima čuvam onaj tekst o njoj kad je patila bez vas, pa si je doveo u grad... U to vreme sam ja patila za mojom kerušom. Mislila sam neću skoro imati drugog psa, a onda je, nepunih sedam meseci kasnije u moj život ušao jedan mali lola, koji je ni nalik na nju, a opet, okicama i temperamentom, podseća na moju 'Anđu'.
madam_mym madam_mym 01:26 11.02.2009

Re: ...

ben ti Dejane, uzasan osecaj
uzmi novu malu Andju, neki kazu da brzo leci

ja ne bih smela.
Prošle godine sam izgubila Deu, kokeršpanijel, imala je 13,5 godina, u mučila se poslednjih godinu dana, i slepa i bez čula njuha, i gluva...Mom sinu sam je poklonila kad je imao 10 godina -a ona 2,5. Otišli smo da je uzmemo i odmah je ušla u kola- ni pomislila nisam da će onako da pati kad smo je doveli. Pet dana nije ustajala, ni jela, ni pila, a cvilela je od tuge, toliko tužno da je i dete poželelo da je vratimo. Ali, ljubav dečija je podigla i izlečila! Bože, voleo je više nego mene, a imala je neke njegove "bubice", da je to neverovatno!
Sećam se - posle 8 meseci svratio je bivši gazda da je vidi. Kakva radost, nevidjena! Čovek se gušio u suzama i rekao da nikada više, ali nikada neće da svrati!
Pametnije stvorenje od nje nisam videla. Uginula je dva dana pre dočeka Nove godine, došla je u kuhinju, ispod stola, pored moje majke, protegla se, ispustila neki zvuk, legla i zaspala-zauvek. Moj sin je zakopao pored ograde ispred kuće, na doček NG sa društvom nije ni otišao, u 20oj godini je plakao kao malo dete, i rekao da ne bi smeo više da čuva ni jednog psa. Ni ja. Još uvek očekujemo da istrči odnekud, još uvek zatvaramo kapiju "na sigurno" da ona ne izadje (a nikada nije ), nedostaje nam do bola, i ponekad se sećamo smešnih i tužnih dogadjaja sa Deom, koja je i mače čuvala kao svoje štene.
Ne, zaista ne bih da ikada više uzmem psa.
nsarski nsarski 00:34 11.02.2009

Ih, bas mi je zao.

Pogotovo kad gledam ovu moju kerusu - mnogo je stara.
Zar nije Andjelina pre godinu i vise dobila stence? Ja sam mislio da je ona mlado kuce, i da ce duze poziveti Ili je nesto drugo u pitanju? Tuga, nesnadjenost?
gordanac gordanac 00:38 11.02.2009

eh,..

..smrti
ne valjaju, nikako
žao mi je
bindu bindu 00:40 11.02.2009

.

miljanah miljanah 00:49 11.02.2009

...

"Makar nam neće biti žao kad umre"

Ziva se isplakah na ovo.
Bas mi je zao
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 00:55 11.02.2009

Sta rece

Malom ?
Ma, nazovi misa Zivot.
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 00:58 11.02.2009

Re: Sta rece

Tako je! Živeo miš Života!
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 01:07 11.02.2009

Re: Sta rece

Živeo miš Života!

Ziveo Zivota !
sladjamk sladjamk 02:08 11.02.2009

Re: Sta rece

I ja sam oci napunila suzama . Kraj mene na krevetu lezi i spava moj Aris. Mirno... Sinoc je imao tesku noc , pa i ja nisam spavala sa njim....
Vec dve godine svako jutro i uvece mu dajem cetvrt tablete za pritisak( iste koje pije i moja teta) i cetvrt tablete za srce- uvece ( one koje moja komsinica uzima za srce) svakog treceg dana dobije po jedan Laseks da bi izbacio tecnost iz pluca i da bi srce moglo bolje da kuca , a pluca lakse da disu.... Ima proleme sa vidom, ne vidi na jedno oko a na ovo drugo savim malo, slabo cuje, ali jos me uvek oseti po mirisu kada dodjem kuci i mada je u drugoj sobi udaljenoj sa dva dugacka hodnika od ulaznih vrata, uvek dotrci .
Evo sada je ustao da me pomirise (u sobi je jedino svetlo ovo sa ekrana), da proveri dali sam tu. Mislim da je osetio da placem dok ovo pisem i da se zato probudio. Kako to zna? Ne pitajte me, on jednostavno zna.
Vodim ga na mesec- dva kod veterinara, svakog dana, cele nedelje. Tamo dnevno primi po 4- 5 inekcija sto antibiotika, sto vitamina i kozna jos cega i onda mu bude bolje u narednih mesec - dva.
Ovih zadnjih godinu dana mi veterinar uvek kaze da trebam da se pripremim i da mu je svaki dan lutrija i dar od boga.
Dali se neko moze tek tako pripremiti da se oprosti,odvoji od nekog koji mu toliko znaci, od nekog koga voli?
Dali zaista moze tako nakon 17 i po godina ljubavi, poverenja i zajednickog zivljenja ???
Aris je pudla i od svojih 40 dana zivi sa nama , (svojom porodicom) u zajednickom stanu.
Jedino sa nama nije bio u Engleskoj, i na Malti. Te godine smo se podelili na parove: roditelji i deca . Jedino nas tamo nisu pustili sa njim jer im zakon to nije dozvoljavao.
On je vise vremena proveo samnom nego sto je bilo koji clan moje porodice.
Izvinite ustajem da obrisem suze i da mu otvorim balkonska vrata ....
radojicic92 radojicic92 02:54 11.02.2009

Re: Sta rece

Ninoslav Randjelovic
Malom ?
Ma, nazovi misa Zivot.

mozda je mishica
embrita embrita 03:23 11.02.2009

Re: Sta rece

Ako je kojim slucajem mishica onda nece biti Zivota

nego Zivotinja
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 09:19 11.02.2009

Re: Sta rece

nego Zivotinja

Ili Zivka ?
Mada bih je ja tada nazvao - Zivica.
Edit: Zivotica ?
iris.davidovich iris.davidovich 05:37 11.02.2009

Bas mi je zao.

oci mi zasuzise, i evo sad mislim, dobro je da nemam psa. crkla bih od tuge kad ode.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:20 11.02.2009

...

e,
a znaš li šta je najlepše?
što vreme prolazi a tebi ostane neki uporan zapis u mozgu
i kako laje i kako se očeše o tebe u prolazu i pogled i senka i sve.
mnogo čudna stvar.
znaš da ga nema, al i dalje osećaš prisustvo...
i onda se okrenem i pogledam tamo gde je obično ležao, jer imam utisak da je tu.
a znam da nije.
ili, kad udjem u dvorište i čekam da se pojavi, iako znam da neće.

mnogo čudna stvar,
ta ljubav.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 14:21 11.02.2009

Re: ...

snezana mihajlovic
e,
a znaš li šta je najlepše?
što vreme prolazi a tebi ostane neki uporan zapis u mozgu
i kako laje i kako se očeše o tebe u prolazu i pogled i senka i sve.
mnogo čudna stvar.
znaš da ga nema, al i dalje osećaš prisustvo...
i onda se okrenem i pogledam tamo gde je obično ležao, jer imam utisak da je tu.
a znam da nije.
ili, kad udjem u dvorište i čekam da se pojavi, iako znam da neće.

mnogo čudna stvar,
ta ljubav.


Kad god dodjem u Beograd, pa jos ako provedem vreme u svom stanu, uvek mi se ucini da pored mene prolecu razne senke. A tamo su ziveli: Zuca, Care, Milica, Merika, Cickos, Meda i njegove sestre, Lane i Dika i njihova deca , Bebe, Pega, Prcca. Desavalo se da ih ima puno u jednom momentu. I uvek, uvek kada otvaram vrata, to radim sa strepnjom da neko od njih ne izadje.
Unfuckable Unfuckable 08:26 11.02.2009

Tužna priča

Stankoviću, posle koje je ovo jutro još sivlje.
Miš je dobra kratkoročna kompenzacija, ali, imati psa je zaista - nešto !
U tvoje i moje klinačko vreme, nije bilo takvih laboratorijskih surogata : ili jesi - ili nisi (kučkar).
Sečam se količine tuge koja je snašla moju porodicu kada nam je prvi pas uginuo. Zatrpani smo bili.
Deca k'o deca - sestra i ja posle par dana plakanja krenemo da tražimo od matoraca da nam dozvole drugog psa da uzmemo.... - oseća se praznina, fizički se oseća praznina u prokletom prostoru i vremenu...i srcu; svesni su i starci toga, ali ne popuštaju, sve uz žvaku "mnogo je bolno" (pa jeste, ali je i lepo)
Vidimo mi da tu 'leba od pregovora nema (starci su mi Srbi, napomenuh li to ?) i opalimo ti mi takav bukvalan štrajk glađu, onako - za epsku narodnu.
Drugi dan dolazi tatko sa nekim "štatijaznam" izrazom lica i tekstom :
"A kojeg smo to psića hteli da uzmemo....???"
Pregovori su čudo
Svaka čast Životi, ali - klin se klinom izbija
dolybell92 dolybell92 08:39 11.02.2009

Zato

ja nikad nisam htela da imam nijednu životinjku u kući.
Možda bi jedino mogla da prođe kornjača... ali pas ili maca,
to ne dolazi u obzir... patila sam kad sam tuđe čuvala pa ih
posle odvedu... tako se lako vežem za njih i obrnuto - oni za
mene... jedan papagaj moje prijateljice je prestao da jede kad se
kod nje vratio posle mesec dana...
Svi smo patili.
pit33 pit33 09:08 11.02.2009

Ode Omega copora

"It’s just the most amazing thing to love a dog, isn’t it? It makes our relationships with people seem as boring as a bowl of oatmeal.”
albireo albireo 10:19 11.02.2009

~

Definitivno treba nabaviti novu životinju, i tako maximalno smanjiti patnju za prethodnom. Pa ne sme njen odlazak da nadjača svu ljubav i vreme provedeno s njom! Ja sam i novog psa i papagaja nabavio vec sledećeg dana.

I šta znači: "Ne, zaista ne bih da ikada više uzmem psa" - da sebe zaštitite od njegovog gubitka jednog dana, a istovremeno i lišite ljubavi koju bi ste mogli da pružite i dobijete! Rekao bih da je to sebično.
Zato se ne plašite i pustite u svoj dom i život neko novo biće.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 11:45 11.02.2009

Ko je na fotografiji?

Interesuje me fotografija. Može li neka informacija?
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 18:07 11.02.2009

Re: Ko je na fotografiji?

mali i andja pre jedno 2-3 godine
jesen92 jesen92 12:50 11.02.2009

gde me nadje

...eh Dejane, mi smo od petka svi bolesni...imali smo jednog Božu koga smo sa ljubavlju odnegovali od "bebe" i sad, posle samo godinu ipo dana kada je postao prava lutka desila se nesreca...istrcao iz dvorista i podleteo pod kamion... dali smo ga kod prijatelja da prezimi a to smo morali da uradimo iz objektivnih razloga...a nisu prijatelji krivi, Boža je bio čudo od psa, ponasao se kao covek ili tačnije, kao razmaženo dete..zahtevao je maximalnu paznju, društvo i komunikaciju...čim se oseti usamljenim ili čuje lavez gledao je da negde zbrise, valjda mu je i takva priroda, staford....prijatelj je nesto radio oko kapije, on je snimio situaciju i velikom brzinom izleteo iz dvorista......onda sledi drama.....na kraju je zavrsio kod veterinara ali sve je bilo kasno...Neko kaže da se klin klinom izbija ali mi ne možemo da zamislimo drugog psa....bar ne jos....Ljubav je zaista čudo!!

evo ga u julu prošle godine
marijainatasha marijainatasha 13:19 11.02.2009

Alfa i Omega ...

Dragi Dejane,
Najlepše su mi Vaše priče o Anđelini i deci...Žao mi sto vas je Anđa napustila. I sama sam pre par meseci doživela isto. Suočena sa praznom dušom i još praznijim stanom, nisam imala izbora - vrlo brzo sam iz azila uzela drugog psa. I jedino to može da pomogne. Strah od ponovnog gubitka je uvek prisutan, ali, da li to znači da bismo trebali da živimo i bez prijatelja, dece i svih onih koji nam ispunjavaju život?
Nego, dragi moji kučkari, (izvinjavam se zbog trolovanja, ako je to uopšte)
maločas sam sa ulice pokupila (ona mene, konačno) kerušicu koja me još od Nove Godine prati i uredno čeka i i ispred zgrade i i ispred kancelarije i ispred svega gde se radnja čekanja može obavljati. Ona je jedna predobra i pametna kuca. Rekla bih da je sterilisana. Ima ogrlicu kao tzv. gradski pas. Moja "domaćica" je zasad oduševljena, ali nisam sigurna da nam ovo može biti trajno rešenje, pošto živim u jako malom stanu. I prilično sam isprepadana, pošto nisam sklona nepromišljenom odlukama, a bojim se da me je srce povuklo.
Molim vas, pomozite mi da nađem nekog ko bi joj pružio dom. Nekog ko se možda dvoumi da li bi uzeo psa, ali čeka da se neke kockice slože ... Nekog ko je ostao bez svog ljubimca, a ima još dovoljno ljubavi i želje da pomogne. Znam da ona nije jedina, ali, ako bismo jednu po jednu dušicu spasavali, bilo bi bolje i njima, a, verujem, i nama.
gradjani_nn gradjani_nn 15:44 11.02.2009

...

Kazezoze Kazezoze 16:58 11.02.2009

tuzhna pricha ...

ne volim tuzhne priche, sva sreca tu je mishko zhivota.
zhiveo zhivota !
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:03 11.02.2009

Заблуда

Међу мојим многим заблудама, које предано гајим, била је и ова: да је кучету које је са мном живело 13 година требало написати песму.


Одлазак

Ако ме оставиш, то ће бити
због кучака олињалих
које су те из мрака звале,

због шапата лопова
што су те у ноћ вабили,

због ветрова пристиглих
са дугачких река,

због несраслих угриза
изнесених из младости,

због кртичијих повика
да им се у јаме увучеш.

Ако ме оставиш, то ће бити
због плитког потока
који нам кроз стан тече.

Gospodja Klara Gospodja Klara 21:48 11.02.2009

Re: Заблуда

Одлазак

Ubi me, Brajovicu (ja odmah na ''ti'').
Da ti ovo nisi napisao, ja bih sigurno, ali macoru.
Черевићан Черевићан 20:10 11.02.2009

сеоска идила

имао је комшија авлијанер Кера
безименог ,ал изгледом Ригов
нико га никад помазијо није
усамљеност беше ето усуд његов

на ланцу дугом живот му протеко
друго двориште чуво , скокошкама
нас децу је бесомучно вијо
а ми га обесни гађали праћкама

онда једног дана изгрешијо грдно
ујео Газду , овај пушку и решио то
па камен заногу и удунав бућ
и ко да га никад баш ние ни било.





49 41 49 41 02:37 12.02.2009

Odgajio psica

od par nedelja da im se broja ne zna.

Pecko, zalutalo Sar Planince iz okoline Peci sam mi se "utrapio" pred auto. Gotivio ga, gotivio,...
Krupko, zalutali meko paperjasti psic; jedva ga spasao posle pada u kanjon. Odveo ga kuci da ga prihranim
i ugostim par dana, ostao dugo, dugo.

Svaka prica o njima, makar i tuzna jos i danas me relaksira; kao i samo secanje na njih.




49 41 49 41 03:01 12.02.2009

Njegovo Velicanstvo Pas

na radnom zadatku.

U mnogim americkim bolnicama, starackim domovima, odnedavno i zatvorima; gde su najtezi kriminalci imaju nekoliko puta nedeljno VIZITE, kao lekarske.

Najprimenljivi je Golden (Zlatni ) Retriver; jer je najdobrocudniji i za odrasle; a, narocito obozava decu.
Svi pacijenti, starci, zatvorenici se osecaju manje depresivni, opusteniji posle njihovih vizita.

Od sobe do sobe, kreveta ili celije; sve ih obidje. Svi se sa njima poigraju, pomaze i
SVI ZADOVOLJNI.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:16 12.02.2009

mnogo mi je zao

dragi dejane, mnogo mi je zao zbog andjelije
ja moju kerusu alisu nisam prebolela i nikad necu
znas da imam drugu kerusu, maishe, nju volim na drugi nacin
ali alisa ima svoje mesto u mom srcu, sanjam je,
jos uvek prepricavam anegdote u kojim je junakinja
susrecem pse koji lice na nju, cuvam njene slike
i pominjem je, cak i kad sam ljuta, mog milog psa zovem njenim imenom
miloradkakmar miloradkakmar 12:02 12.02.2009

Самосвесно



У мојој варошици до пре коју годину харали су чопори паса луталица . Има их и сада , али ређе. Комуналци су их хумано хватали и слали у оближње азиле. Један се сада прави и овде.
Понестало људима бриге, као морају више да брину о себи , о кућним љубимцима, они то осете, откину се с ланца и збришу на слободу. Неки имају среће па их други људи узму , остали се удружују у потрази за опстанком , док их не ухвате и заврше у азилу.Уколико се , у законском року , не јави власник , обави се оно... ( да не спомињем ту реч ).
Не замери , али мислим да је твоја Анђа скончала од туге , самосвесно.
Giant Giant 01:54 13.02.2009

Šaco, šta da ti kažem..

poznavao si mog pvrog doba - pok. Bena, i možda se sećaš koliko sam ga voleo prikazivajući ga od srca i duše po Njegoševoj i okolini. Uginuo je '91 u osvit rata, i morao sam da "dođem" do novog - Benny-ja jer nisam mogao da se ujutro probudim s poznajom da nemam koga da prošetam po "Malom" i "Velikom" Tašu do zvona crkve Sv.Marka zvone i zovu u šetnju...A ja bespomoćan, hoću da crknem jer ne mogu u šetnju....Srce ga je izdalo...I onda, rešim da uzmem "novog" -. Bennyja, jer su mi psi postali način života...Poznato ti je da sam bio vrhunski sportista i da su mi šetnje sa dobermanom predstavljale "doping"... Uh, kada se samo setim, kako sam proslavljao položene ispite na Pravnom...Odmah u šetnju, u park na Ušću...Kakva bre kafana ili slično...Nikada sretniji nisam bio...Strašno je to kada izgubiš tu "prokletinju" koja postane deo tvog tela (a i duše), "prokletinju" koja te nikada ne proda!!Kada se samo setim kako mi "odvale" i "blokiraju" nogu svojom položenom glavom...Benny (pravi šampion, ali pre svega pas, životinja) je takođe umro od srca, na proleće 2000....Odjurio sam van zemlje, na drugi kontinet, samo da ne gledam bespomoćno beogradske parkove evocirajući uspomene i prepešačene kilometre, i da se kojim slučajem ne probudim uz zvona crkve Sv.Marka a kraj sebe nemam moje verne drugare, spremne sa šetnju.. I tako, danas, društvo mi prave "Meda" i "Ćora", legende beogradskih ulica...Možda me ljudi, zahvaljujući njima, i znaju, viđajući me u kraljevstvu "Malog" i "Velikog" Taša...Žao mi je Šaco, stvarno žao...
stevan511 stevan511 16:47 15.02.2009

K'o da sam ti je juce doneo

Izgleda da mi kao da je juce bilo kad sam ti je doneo u Regvu. Kupio je na B.brdu, uzeo od ortaka sa posla kutiju za kucice i doneo je preko Minhena i Portoa. Svi su je voleli na putu. Cak je isla sa mnom u putnicku kabinu, jer je bila mala, pa im svima bilo zao da ide u bagaznik. Uzasno mi je zao. Nije bila ni stara. Bas mi je zao.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana