Vodnik
Blaf, šanker u džez klubu, čim je zasvirala prva sirena, otrčao je kući po televizor. Posle sat ipo, Blaf poče da se ljubi sa svima redom. Na kraju je izljubio i Dašketa.
"De ćeš, Blafe?"
"U rat."
"A šta da radim sa televizorom?"
"Vratićeš ga posle rata."
Sutra uveče, Blaf je ćutljivo za šankom brisao čase. Panduri su ga, kad je došao da se prijavi, oterali na spavanje. Od tada ga svi zovu "Vodniče."
Švaler
Prvo jutro posle bombardovanja, u gradu se pojavio - pres ataše španske ambasade. Na pitanje - kako to da nije evakuisan, sa svim ostalim diplomatama iz NATO zemalja, odgovorio je da su ga - zaboravili. I, naravno, odmah osudio agresiju. "Mora da je isključio mobilni dok je bio u švaleraciji", konstatovao je Stupi.
Pelene
Frajer i riba, u ganc novim, uštirkanim uniformama ulaze u radnju za decu. Imaju šlem, pokriven maskirnom mrežom, pištolj i gas-masku za pasom.
"Imate li roze Pampers, od 12 do 16 kila".
Prodavačica daje, riba razgleda i kaže:
"Dobro, uzimam dva paketa."
Uzme i ode. Frajer je prodavačici napisao potvrdu na kasa bloku, da nema problema sa gazdom.
Svinjska mast
Tip iz kraja od prve uzbune spava u kolima. Da bude mobilan, kaže. I još tvrdi da mu jedan ortak, da mu napakosti, kad zaspi - stalno maže kola svinjskom mašću.
Lokatori
U jednoj zgradi na Novom Beogradu, ćale, keva i sin, svi zaposleni u panduraciji, čim prođe uzbuna, izlaze na krov i traže lokatore. A Mita priča da je jedan takav lik na njegovoj zgradi iščupao neki konektor za satelitsku antenu - mislio da je lokator. Na Pančevačkom mostu, lovac u uniformi i sa zastavom Lovačkog društva Beograd, sasvim ozbiljno kaže: "I mi lovci radimo šta se može. Tražimo lokatori, padnuti projektili i avijoni." U sledećem kadru, slika sa Brankovog mosta i transparent: "Beži NATO, stižu Krajišnici."
Nevidljivi avion
Sasvim ozbiljno, seljanka na pijaci u Kikindi prodaje sir i objašnjava, priča Timi: "Ma kak'i nevidljivi avion. Da je nevidljiv, di bi pilot znao da uđe?"
Bešika
Zove keva Vasketa upomoć, ćale već 10 dana sedi non-stop u avliji, sa dvogledom i karabinom, i čeka da mu se neki spusti ispod 900 metara. Kaže keva: "Urazumi ga. Prehladiće bešiku, pa ću ja čajeve da mu kuvam."
Inače, neki pukovnik u penziji na Konjarniku, po celu noć sa krova roka mitraljezom po nebu - računa, ako pogodi-pogodi. Niko ne može da ga ubedi da uđe u kuću.
Vest
"U periodu od 7:30 do 13:00 časova na teritoriji Vojvodine poljoprivredna avijacija će vršiti zaprašivanje. Molimo građane da ove avione ne obaraju." (Glas javnosti, 22. april 1999.)
Sloboda štampe
Privođeni Steva, Dragoslav i Backo, Bahri je bio nestao - priča se da su ga neki civili ubacili u kola i odveli, ali su ga posle dva dana pustili. Nestao je i Hadžić - posle mesec dana saznalo se da je uhapšen kao špijun, što je nekom Nemcu davao knjige starije od 10 godina. Nekim prijateljima, jevrejskog prezimena, ispisuju kukaste krstove po poštanskom sandučetu. Politika redovno objavljuje vesti o hapšenjima ljudi koji su kritikovali Slobu. Čovek je dobio godinu dana zatvora što je na vrata svoje zabranjene radio stanice stavio poster "Free press". Pronose se glasine da je na nekom visokom državnom organu neki radikal predložio da se Sorosovi štićenici i nezavisni novinari vezuju za mostove. Propaganda sporadično domisli izdajnike, tek da se niko ne opusti.
Slavko
Kad su ubili Ćuruviju, svi su se usrali. Ni komemoraciju nisu održali. Na sahrani su bili svi koji su se mogli očekivati, ali nikog iz vlasti (osim SPO, par dana pre nego što su izbacili Vuka), ni iz državnih medija. Kojadin je poslao kameru, ali nije bio na sahrani.
Slavko je ranije išao sa telohraniteljima. Pri kraju, valjda nije imao love. Pričaju da je, kad ih je video, sa maskama na licu i heklerima u ruci, rekao: "E, sada ćemo da pajkimo."
Orden
Daške čuo da će Sloba da dobije Orden Narodnog heroja, pa pita jednog klinca iz kluba zašto. A mali sasvim ozbiljno odgovara: "Pa za Slavka."
Simptomi
Muka u stomaku, vrtoglavica, crvenilo očiju, grebanje u grlu. Simptomi hemijske katastrofe iz Bariča, ali i dobrog mamurluka. Nešto od ta dva je sigurno. Ako prođe posle popodnevne dremke, onda je mamurluk.
Nikad više
Ide Ivan šeta kučiće, sa ženom i svastikom. I grune u blizini. Svastika potrči u zaklon, Ivan sa kučićima za njom, a žena mu stoji na sred staze, ko ukopana. Posle dvadesetak metara, Ivan se okrene, a žena - ne mrda. Kaže: "Pa ti bi mene ostavio!" Ivan odgovara: "Samo sad, keve mi." Šta drugo da kaže?
Matematika
Devojčice u busu, 12-13 godina, pričaju i jedna se žali drugoj. "Džabe sam se spremala za pismenu vežbu iz matematike. Da sam znala da nema škole, išla bih na taj rođendan." Giša to prepričava i konstatuje - svakome je njegov život prekinut.
Glava
Gremlin kasni na koordinaciju. Kad je stigao, kaže morao da ide do televizije da slika. "Šta ima novo?" "Iskopali dva tela i jednu glavu." A kad je roknula, ruski pop je u porti našao jedan prst.
San
Kao, na tv prikazali 12 oborenih i uhvaćenih pilota, teško mučenih. I, kad se čovek probudi, milo mu oko srca, iako na javi ne bi podržavao mučenje, odsecanje prstiju, ušiju, paljenje i sve ono što je u snu tako prijalo.
Piloti
Uhvaćeno je 14 američkih pilota. I, iako dnevno vatamo još po jednog, i dalje ih ima 14. I svi su crnci, čak i "pilotkinje". Crnkinja je iste noći uhvaćena u Valjevu, Kuršumliji, Novom Sadu, Kraljevu i još na nekim njivama. Imaju, po različitim informacijama, od 20 do 50 hiljada dolara u džepu, za potkupljivanje. Stariji ljudi, koji se sećaju onog rata, kažu da imaju po hiljadu funti sterlinga - Amerikanci. Plaćaju tek kad izađu iz zemlje, da ih onaj ko ih je uhvatio ne bi prevario. Ispod uniforme, imaju civilno odelo. Neki su dovoljno vešti da se već u vazduhu presvuku. Neki imaju čak i gradsku i seosku varijantu - sako i kravata ili gunj - pa biraju, u zavisnosti gde padaju. Preterane su priče da imaju ključ koji otvara po nekoliko stanova u svakom većem mestu po Srbiji, kao i priče da imaju mobtelove telefone, pa kad padnu, zovu jatake koji su raspoređeni u svim većim gradovima Srbije. Ne objavljuje se zvanično da imamo tih 14 pilota, iz strateško-propagandnih razloga. (razni izvori, svi ubeđeni da je sve to tačno)
Groblje
Grupa stanara iz okoline Novog groblja, svake noći se skuplja na Francuskom groblju. Kažu - tamo je sigurno, u prošlom ratu nijedna nije pala. Klinci iz kraja se zezaju, sede pred zgradom i komentarišu - "Pusti, ni ne znaju da je Drugi svetski rat gotov".
Posle su zaključili da je ipak previše opasno, jer ako padne kasetna, razleteće se spomenici, pa će ih odvaljeno kamenje pobiti.
A kad je Tamara pokušala da o njima napravi reportažu, odbili su. Kažu - NATO će da pročita, pa da ih namerno gađa.
Smeh
Bogi konstatuje: "Ako sve ovo preživimo, imaćemo čemu da se smejemo, brate, svako veče do kraja života."
Radoznalci
Kalemegdanska terasa i kej kod Jugoslavije po celu noć su prepuni. Ljudi se otimaju za klupe, ponesu pivo i sendviče, ćebad i čekaju rokanje - pogled je sjajan - vidi se pančevo, Batajnica, Avala.
U Valjevu, od 15 povređenih prve noći rokanja, većina je, kažu lekari, stradala što je pala sa terase, istežući se da vidi kako gori.
Jedna riba - ronilac, kažu ima raspored da dreždi noću ispod Brankovog mosta. Ako neko se neko od branilaca napije i padne, da ga vadi.
Posle su roknuli Jugoslaviju, pa od tada nema gužve.
Zemljotres
Kad je zveknulo - nestalo struje. Miki kaže da taksisti javljaju da je pogođena škola Milica Pavlovic. To znači da se vojska tamo razmestila i da ima bar stotinak mrtvih. Na sto metara odavde. Krenem da se oblačim, da idem da iskopavam, Miki javlja da je policija blokirala kraj i da ne vredi. Kod generalštaba istovremeno tri mrtva i tridesetak ranjenih. Tek ujutro smo saznali da su u kraju roknuli jednu privatnu kuću i kafanu. Posle je jedna devojka umrla u bolnici. Bombardovanje kafane u kraju doživljavam lično.
Oko pola šest, zemljotres. Ljulja krevet. Ne verujem, čudim se koja je to bomba što tako ljulja, a ništa se ne čuje. Ubeđujem Tamaru da ne može biti zemljotres kad bombarduju.
Ujutro kasnim na posao.
Pejzaž
Ovaj rat je, konstatuje Deša, akcidentalan i elementaran. Padaju bombe kao elementarna nepogoda, bez ikakve mogućnosti da se predvidi gde će i kada udariti, a može uvek i svugde. I, samim tim, stvarnost prestaje da biva konstantna i jednoznačna. Svaki pejzaž, svaki pogled, postaje nestabilan, promenljiv, ontološki sumnjiv - realnost je definitivno razorena. Otud, misli, strah i psihoza.
Ne vidim razliku u odnosu na 41. i 44. Osim što je onda bilo više žrtava.
Igra
Dora ima osam godina. Pre rata, najviše je volela da se igra sređivanja, da svaku stvar stavi na svoje mesto. Sada se samo igra - šta bi radila Amerikancima.
Pa je uzela dve lutke i skinula ih gole. Pa ih vezala za balon.
Pita Minja - ko su lutke?
- Klinton i Bler.
- Što su goli?
- Da ne sakriju bombe.
- A što su u balonu?
- Da odlete na sunce, da tamo umru.
- A šta posle?
- Zamoliću tetku, kad je već tamo, da bude predsednik Londona.
- A za Ameriku?
- Naći ćemo nekog Indijanca, nekog poglavicu.
Oglas
Slušam oglas u taksiju: "Izadajem sobu na Zvezdari. Zgrada ima sklonište. Telefon - taj i taj." Do deset reči - dakle, oglas je džabe. A koliko će li da naplati sklonište?