Postoji selo, srpsko selo, do njega je selo s hrvatskom vecinom. Zivjeli su jedni do drugih, ako ne jedni sa drugima tri vijeka. Pili su vodu s istog izvora. Isto meso jeli i salate iz svojih vrtova. Radili neki na zemlji, neki u fabrikama. Radjala im se djeca, umirali bliznji. Obicaji im se razlikuju jer datume drugacije slave, i nosnje su im drugacije. Jedni kolo zaplesu i bez muzike, drugi ne. Neke pjesme pjevali i jedni i drugi.
Druzili se, isli i do kafana skupa. Voljeli neki i popiti i zapjevati. Nevezano s nacijom kojoj su pripadali vec je od covijeka do covijeka.
Dodje onda i rat. I jedni su junaci jer su im pretci to bili, a drugi nisu jer im to pretci nikad nisu bili.
Ne, junastvo nije individualna ljudska karakteristika i vrlina, vec je strogo definisana nacijom koja kroz genetiku iste se reflektira na stepen junastva.
Jedni, kukavickog i podanickog mentaliteta, ljubomorni na komsije druge nacije koji to nisu vec su duha slobodarskog.
Ne, kazem vam opet, nije junastvo od covijeka do covijeka, nije to ljudska vrlina vec nacionalna genetika, mentalitet zajednice, ali i bogom dana blagodet vjere jedine i ispravne koja podrazumjeva pravdanje iskorijenivanja ovih drugih.
Eto, ovu pricu pricaju i neki Srbi i neki Hrvati. Totalno je ista, samo se naravno uloge razlikuju u zavisnosti od nacije propovjednika istine.
Eto, ja to vise ne kupujem. Hvala vam gospodo draga. Ljepo ste se igrali strahovima, razarali zivote glumeci male bogove zaboravljajuci da u ime onog kome se molite pravdate sve ono sto vam kaze da ne cinite.
Zao mi je sto ne razumijete da mogu biti dobar Srbin i bez da pricam ovakve price o podanickim mentalitetima jednih, kukavickom mentalitetu drugih, i slicna lupetanja, pa makar ona dolazila i od doktorke Nikolic koja zivi u Americi i pise o sizofrenickom mundijalizmu. Ima jos jedan doktor koji pise o EU kao satanskoj organizaciji. Neka, hvala vam dragi doktori visokostrucno obrazovani, ja volim biti nerazumljiv i krenuti od sebe da je moje porijeklo srpsko moj ponos, kao sto je uostalom drugom njegovo.
Ako su ova moja razmisljanja toliko nerazumljiva ja eto odustajem.
Prihvatam da ste u pravu. Prihvatam da istina stanuje kod vas koji god da ste, i prihvatam da su moji pokusaji dialoga bili zaludni, nerazumljivi, ali eto zanimljivi.
Tako je lakse, sto da ne
Drugi su krivi komsija Jovane
Vidim, klimas glavom.
Eto I susjeda Josipa
Po drugim paljbu osipa.
Raspolaze istinom pravom.
Obojica kazu nisu neki vjernici
Al na boga se pozivase
Jedan kaze ma sve su to cetnici
Drugi druge zove ustase.
Istoriju ne vole al je dobro poznaju
Iz istorije komadice za svoju istinu vade
Neopravdano lako opravdaju
U ime nacije, slobode i pravde.
Obojica kad su sinove dobili
Vele pamte srecu i sada
Isto ih boljelo kad su se pobili
S momcima iz drugog grada.
Radost bol ima li nacije?
Zar je tako tesko saznati?
Ljudi smo, znam
Al bez garancije da nece od nas nesto drugo ispasti.
Paprenu corbu skupa kusamo
Tesko je tugu vagati
Jos da naucimo jedni druge da slusamo
Upola bar ko sto umijemo kazivati.