Nekada su se Novogodišnje želje ispisivale na (s)nežno dizajniranim čestitkama, koje su danas ne samo dirljiva uspomena, već i deo porodičnog blaga, imajući u vidu šta se u medjuvremenu ispodešavalo sa nama i u nama.
Danas se Novogodišnje čestitke ne pišu, već ukucavaju, bilo u tastaturu mobilnog telefona ili kompjutera. Ukucane želje su poput prepariranih leptira u izložbenim vitrinama: lepe, ali bez života.
Novogodišnja želja na zidu jedne zgrade u centru Beograda, u Hilandarskoj ulici, ispisana je u ime života. Ona nije samo poziv za namirenje pravde, pobuna savesti ili opominjuća igra reči. Podseća nas i na ovdašnju vitrinu, u kojoj smo svojevrsni eksponat evo već dve decenije. Bolje reći eksperiment, a ne eksponat!