Kako obecah tako i ispunih ( V Deo)

sladjamk RSS / 20.02.2009. u 05:21

Napokon, evo nas pred zgradom. Tetka Vuka stoji na balkon i mase. Osmeh joj pokrio i opeglao staracko lice. Meni se srce napuni radoscu, prosto mi toplo na dusi. Onaj osmeh i ruka koja nam mase, sa treceg sprata, obrisase sve ono sto je pokvarilo radovanje.
Volim Beograd!
Volim i ovog bezobraznog taksistu koji prevarom zaradjuje jer i to je zivot.
Ko je rekao da je zivot posten? Niko!
Vec su sve torbe i kuferi na trotoaru, tetka placa dok se ja cudim sta prvo da popnem gore.
Volim Beograd i volim tetka Vuku. Volim i ovaj stan gde se osecam kao kod svoje kuce. (Mislim da osecaj ima malo veze s' tim sto i ovde nema lifta)
Prebacujem stvari u hodniku, na sigurnom. Vrata se zatvaraju automatski i bez kljuca ne moze niko da udje.
Sada je vec lakse, treba samo dav puta da se popnem i sidjem do stana i gotova posla. Isto ko moj zet u Skoplju.
Koliko se puta on peo i silazio na stanici? Dva? Tri?
Bice da je tri.
Bar se slabi dok se penjes i spustas stepenicama.
A tek sa teretom ! Sa teretom mozes, ako se popnes i spustis tri puta i jos ako ima pedeset, sezdeset stepenica, tad mozes da skines oko dvadeset, trideset grama. "Pa i nije lose s' obzirom na svu onu hranu sto me ceka postavljenoj na stolu" tesim se.
Junacki ulazim u stan sa prvom turom stvari.
'' Pa gde si mi ti ? Dobro dosla sine. ''
Zagrljaj, poljubac u jedan pa u drugi obraz, pa opet, tri puta , kao sto je obicaj.
''Da napravim kafu dok doneses stvari ? Nes ili tursku?"
„Turska !" Vicem sa stepenista.
Na trecem penjanju pomislim da sam mogla prvo kafu da popijem pa da popnem sve, ali nema veze, evo me pred vratima. Vucem onaj kofer ( na tockice) i prosto neznam ko koga vuce on mene u rikverc ili ja njega.
Padnem na trosed u dnevnoj sobi, na onaj kozni italijanski. Onaj koji i nakon cetrdeset godina eksploatacije izgleda isto. Ko nov.
Eeee bella Italija !!!!
Kad tamo kupis nesto, ostaje ti za uvek!
Naravno mislim na kvalitet a ne onaj bofl sa Trscanske pijace.
Kisni mantili i kisobrani na raskapanje. (Samo jednom !) Jer kad ga rasklopis nakon prve upotrebe, ne mozes vise nikada da ga sklopis.
Rostfraj posluzavnici sa ruckama. (Mislim da ne postoji ni jedno domacinstvo iz bivse Jugoslavije koje ih nema).
Nozevi sa plasticnim drskama u jednom pakovanju - komada dvnaest.
Kutija za nakit sa gondolom na poklopcu. (Sto svira kad ga otvoris i vrti se u krug, gondola naravno) Gondola ukras, pa gondola sto svetli u mraku umesto stolne lampe ! ( Ove gondole mislim da nisu bas svi kupovali ali evo recimo neki) Pa onda Farmerice. One divne tamno plave, koje ti ofarbaju noge nakon prvog nosenja. Nakon ovoga nesmes nedelju dana da obuces suknju. (Sto je kvalitetna ova plava boja nikako da izbledi!). Napokon posle desetog kupanja i idiotskog trljanja uspes da je skines, ali dzabe ! Ne mozes opet u suknju ili nedaj boze sorc. Nikako!
Koza ti se uspalila od silnog trljanja, ljusti se i puca. Pa ono crvenilo i tackice, pa po neka ranica. Treba ti jos najmanje tri cetiri dana uz neku dobru mast da se sve sredi.
Ali tebi nikada vise nece da se desi ista greska. Naredni par odmah stavis u masinu da vrije i dodas malo Varikine (izbeljivaca.)
Tako su se pojavile i postale popularne svetlo plave farmerice.
Kada su italijani videli kako smo se mi Jugovici snasli, poceli i oni isto da rade.
Onda je neko od nasih greskom stavio vise Varikine ili ti izbeljivaca, pa mu farmerice pobelele. To jest dobile onu karakteristicnu zuto belu boju. Hteo covek od muke da presvisne. Otiso cak do Trsta, vozom po farmerice i sad ostao bez njih. Ali tu se odmah umesase inventivne majka i supruga. Toliko su Jugoslovenke bile inovativne da odmah iskoristise gaf koji im se s' vremena na vreme desi, a nekima i cesce.
To je onaj kada im greskom na kuvanje belog vesa, uleti neka carapa u boji, pa sve postane onako divno roza ili plavo... Dedine gace, tatine majce, bakina kosulja, mamina spavacica i decje pizame. Jos ako ima i po neki carsav, da ti je milina da gledas ! Prava porodina harmonija u roze...
Onda se to obesi na balkon da se susi, da komsinica od preko puta pukne od muke kad vidi, jer je njoj upala crna carapa, pa sve ispalo sivo.
Mi smo Jugosloveni, jako brzo ukapirali tu istu stvar. Cim dobijes tu zuto belu boju, onda odmah pustis farmerice na pranje i dodas dve crvene, plave, zelene ili zute pamucne carape. To kako ko voli i pustis samo na devedeset stepani da vriju.
Nemoj neko posle iz Italije da mi se pravi pametan i majstor za modu. Ameri su izmislili farmerke - one plave, a sve ostalo mi . Cak smo izmislili i one sarene. To je kad ti farbanje bas i ne uspe pa je sve sareno u nijansama. Italijani su jedino bili preduzimljivi sve pokupili i poceli da prodaju farmerice u raznim bojama po celom svetu !
Za razliku od ovog pijacnog shopinga bilo je tu i kupovanja po buticima i luksuznim prodavnicama. Kupis jednom pa ti traje celi zivot. Mi jos uvek imamo neke vazne i zdele za voce i cokoladne bombone od Murano stakla. A bogami imamo i onaj posluzavnik. Taj posluzavnik imaju i moje tetke. Sve tri su valjda bile zajedno sa mojom mamom, pre jedno cetrdeset godina, pa kupile.
Pa onda Benetton... Jos uvek imam neke rolke i dzempere sto su ko nove. Pa polo majce La Costa i Roba Di Capo. Nikako da promene boju, da se smanje, nista. Jedino mozete da ih se otkazete u slucaju ako se vi uvecate, mislim za jedno dva tri konfekciska broja. Onda ih date nekom manjem u nasledje da ih imaju on i njegovi naslednici, dozivotno !
Kupovali smo i skupe farmerice po buticima Peper i Levi Strauss original. Onda Starke patike u svim bojama .
Pa onda salovi i kape od kasmira. Kaputi od kamelhara i Grombi stofa. Sakoa od somota i Sole - plise suknje .
Pa onda koza! Kozni mantili i jakne. Kozne tasne i kozne Bata cipele! Ja sam uvek kupovala jedan par jos na samoj granici.
Onda parfemi. Jao kad se setim parfema.... Chanell za mamu, Givenchy za tatu, Charli za mene.
Kad se spremim pa izadjem ceo moj ulaz, ma sta ulaz, cela moja ulica mirise! Svi znaju da sam prosla!
Bilo je i skupog namestaja , kao sto je ovaj u tetkinoj sobi.
Istina bio je skup ali kupis na kredit pa traje najmanje za jos pet generacija.
E, to su bila vremena !
Sada kupis nesto , platis skupo- dobra marka. Original. Okrenes unutra i sve isto : Made in Hong Kong , Kina ili Turska. Cak postoje pouzdani podatci da i ovo nije tacno da se sije po nekim Bivso - Jugoslovenskim gradicima i selendrama pa samo prisiju etikete.
Iz razmisljanja me prenu razgovor mojih tetaka. Vade ono sto smo doneli iz torbi i komentarisu.
" E bas divno i alevu papriku ste donele. Ova nasa ne valja nije crvena. Kad je stavim u sarmu dobije braon boju. Ma sve ti je to nikakvo. Bar su kod vas zadrzali kvalitet. Kod nas sami bofli !" kaze moja tetka Vuka.
"Ma kaki i kod nas sve upropastili. Kod vas bas moze i da se nadje nesto" kaze teta.
" Sta da nadjes, sve laznjaci gde god se okrenes. Zar ne vidis da vise ni Srpsku decu original nemamo. Sve neka deca sa iskosenim okicama i zutom kozom. Vidis da nam pola Beograda mirise na kineske rezance sa soja sosom. I to one instant, sto se kuvaju za minut i dvadeset i sest sekundi. Nemas ti ko pre, da stavis sarmu da se krcka ceo dan na pola, pa je tek sutra jedes zato sto je drugog dana najbolja. Danas se supa kuva za sesnajest minuta , a ne ko nasa nekolko sati od Junece kremenadle, pa posle izvadis za rimflais."
" Da bas tako moja Vukice!"
Ja ih slusam i uzivam. Jedva cekam kad pocnu da mi objasnjavaju „ Male tajne velikih majstora kuhinje", pa kad uhvatimo porodicu ko, sta i gde. Ja i nisam sigurna dali cemo uspeti da se iznapricamo za ova cetiri dana. A da ostanemo jos neki.... razmisljam...... Mislim da se iznapricamo!

 

 

 

 



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

natasavb natasavb 08:36 20.02.2009

Ja tako uzivam

kad odem u Skopje.
Ne vezu me uspomene iz detinjstva za taj grad, ali uzivanje nije nista manje. Prvo naravno odem na pijacu, a pre sam isla na Bit-pazar, na kojem se na zalost vise ne osecam tako lepo.
Pokojna tetka iz Skopja je pravila najbolji pindzur na svetu, a za mene kad dodjem redovno spremala bamije.
Moja tamosnja rodbina je sa muzeve strane i svi su poreklom Jermeni. Tetka je bila isto Jermenka , ali rodjena u Srbiji.
Prvi put kad sam otisla kod njih, bila sam zbunjena, jer se kod njih u kuci govori srpski, makednoski, jermenski i turski.
Kako jezici, tako su se i kulture izmesale, tako da je stvarno veliko uzivanje biti sa njima.
Nadam se da sledi i sesti deo.




sladjamk sladjamk 16:40 20.02.2009

Re: Ja tako uzivam

Jos jednom hvala na svemu!
Znam sta znaci mesanje jezika, tradicije i kulture.
Kod nas pocnes da pricas na jedan a zavrsis na treci jezik.
Pa kad dodju praznici !
Sve slavis po dva put!
Katolicki Bozic, pa Pravoslavni Bozic, pa onda Katolicki Uskrst, pa Pravoslavni ( nekad se ova dva praznika spoje u jedno!) i svi oni ostali prateci praznici uz njih ,mislim pre i posle. Milina !
Mislim da su ovakve familije posebno obdarene za davanje i primanje ljubavi svima ma odakle da su.!
O ovome u nekom narednom tekstu.
Pokana za pindzur naravno " vazi" i za mandzu sa bamjama.
danamkd danamkd 10:34 23.02.2009

Re: Ja tako uzivam

Cao Natasa, vidim da i ti dalazis kod nas u Sk i da ti to predstavlja zadovoljstvo, kao i meni i Sladji kad idemo za BG....Nadam se da cemo uskoro popiti kafu zajedno.....Inace me strasno zainteresovala tvoja porodica, zato sto imam puno prijatelja iz Ermenije, ( iz Yerevana , iz Stepanavana i dr)...pa bi htela da ih upoznam i da cujem kako i kada su dosli u MKD i nesto zanimljivo - tradicija, muzika, jezik i slicno...Pozdrav is Skoplja, Dana.
danamkd danamkd 10:28 23.02.2009

Kako obecah tako i......

Ne mozam da se mrdnam od stolcevo Sladjo.....me vrati vo nekoi ubavi vreminja koga studirav vo BG....Istoto cuvstvo na pripadnost koga vleguvas vo BG, deka odis doma.....prekrasno...cekam prodolzenie.....te saka Dana.
sladjamk sladjamk 17:58 23.02.2009

Re: Kako obecah tako i......

Dano, fala i tebe - Zadovoljstvo je i moje
-Inaku neznam dali e" slucajno" jas imam edna draga prijatelka " kuma Dana".Uste i da doznam deka si taa ......
Sifra Mija

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana