(Zlo)upotreba reči AUTIZAM

natasavb RSS / 22.02.2009. u 22:20

 

      Odavno želim da pišem o ovome,ali nikako ne pronalazim vreme, a ni reči. Danas je jedan bloger opet upotrebio reč autizam i podsetio me na to. Ovaj put su bili u pitanju "autistični upravni odbori". Poslala sa mu pp, sa molbom da to promeni i on je uz izvinjenje odmah to i uradio. Evo i ovde mu se zahvaljujem na tom gestu. Pre nekoliko dana je jedan drugi, inace meni veoma drag bloger nazvao moderaciju autističnom ( nadam se da će se i ovaj put praviti da nisu pročitali:) ). Nekoliko dana ranije neko drugi je pomenuo u svom komentaru.

Zajedničko svim tim primerima koje navodim je to što je reč AUTIZAM spomenuta u negativnom kontekstu. Sigurna sam da niko od njih nema nista protiv osoba i dece sa autizmom, ali im nesvesno nanose štetu. Verujem da su time hteli da opišu zatvorenost za spoljne uticaje i jednostran pogled na svet, ali je veliki problem što spominjanje na taj način, kod onih koji ne znaju sta je autizam, nesvesno dovodi do povezivanja sa nečim negativnim. Mene kao majci deteta sa autizmom sve to teško pada. Ne zbog autizma, jer je on za mene nešto drugo, već zbog pomisli da će moj sin jednog dana morati sam da se snalazi među tim ljudima, a mene neće biti da ga zaštitim.

Zbog toga sam od pre nekog vremena i ako mi je iz najbolje namere savetovano da to nekad ne činim, počela svima da govorim da je moj sin dete sa autizmom. Ne autistično dete, već dete sa autizmom, jer je on pre svega dete, a njegov autizam  sastavni deo naših života. Rekcije ljudi kada to izgovorim su različite.Većina se trzne. Neki pitaju jesam li sigurna. Drugi kažu :"Pa on je tako lep.", a treći se prave da nisam ništa rekla. Razumem sve te reakcije, jer  potiču iz njihove zbunjenosti. Zbunjenosti što to  kažem kao da je najnormalnija stvar na svetu i zbunjenosti što većina ljudi malo zna o autizmu. Obično imaju sliku nekoga ko se klati napred-nazad i udara glavom u zid ili onu  "Kišnog čoveka". Moj sin se ne uklapa ni u jednu od tih slika. On je jedno veselo, nasmejano i što je za mene najvažnije srećno dete.

 Šta je autizam?

Toliko toga sam pročitala o tome i živim sa njim 24 sata, a i dalje nemam odgovor na to pitanje. Mogu da kažem jedino šta je autizam za mene.

Autizam je nešto što me nateralo da svet gledam drugim očima. Nešto što mi je pokazalo da imam više strpljenja nego što sam i kada mogla da zamislim. Autizam su neprospavene noći jer sam imala samo jednu misao u glavi, " šta će biti sa njim?". Autizam je njegov neobuzdani plač i moj očaj što ne mogu da mu pomognem u tom trenutku, ali i spoznaja da razlog tog plača nije odsustvo želje za komunikacijom sa "spoljnim svetom", već poziv i njegov način da kaže: "Mama, hoću i ja da delim svet sa tobom, pomozi mi da pronađem način. ". Kada sam naterala sebe da mislim na to, umesto na budućnost, autizam je za mene  postao nešto drugo. Svaki dan uspevamo da napravimo po neku malu nit i to  sada već liči na most kojim su osim nas dvoje polako počeli da se kreću i drugi ljudi. Autizam je za mene sreća mog sina izazvana malim stvarima, na koje druga deca i ne obraćaju pažnju. Autizam je pogled pun ljubavi kad razumem šta je hteo da podeli sa mnom. Sve su to stvari koje je se ne mogu opisati rečima, ali pune moje srce.

I dalje ima dana kada sam tužna, jer mislim o budućnosti, ali su sve ređi, a i budćnost mi izgleda sve svetlija.

Zato sve koji upotrebljavaju reč AUTIZAM, a pri tom ne govore o osobi sa autizmom, molim da zastanu na koji sekund i pokušaju naći neku drugu.

Ti koje oni hoce da opišu su sami sebe zatvorili za spoljne uticaje i onemogućili komunikaciju, a osobe sa autizmom, po onome što sam ja uspela da osetim družeći se sa njima, žele da komuniciraju, ali na žalost ne pronaleze uvek način da to ostvare.

Moj sin i ja smo ga pronašli i beskrajno sam srećna što je tako.

 Koliko stvarno znamo o autizmu? : filmic o devojčici sa autizmom



Komentari (67)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 22:54 22.02.2009

Znam...

da ti tvoje dete pruža mnogo radosti. Znam da te je naučio da su male stvari najvažnije u životu i koliko čovek može da se raduje tim stvarima. Znam da tvom detetu najviše pomaže tvoja ljubav. Znam da si heroj.
I znam koliko ti srce bude ispunjeno sa svakim napretkom koji drugi roditelji i ne primete. Hvala za divan tekst!
natasavb natasavb 23:47 22.02.2009

Re: Znam...

Hvala tebi za ovde divne reci, ali jos vise na razumevanju, jer znam da je iskreno.
reanimator reanimator 23:21 22.02.2009

guilty as charged!

Neće se ponovi! :)
Kao što ću morati malo da se obuzdam sa konstantnim korišćenjem termina "Rumun" u formi prideva, na šta mi je takodje skrenuta pažnja.
Mislim...tonem iz greške u grešku :)
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 23:34 22.02.2009

Re: guilty as charged!

i termin romkinja Re
natasa sutra cu da se javim na duže. sad si me rasplakala svojom iskrenošću i neverovatnoj ljubavi.
natasavb natasavb 23:49 22.02.2009

Re: guilty as charged!

Pa dobro bre , sto sam sebe prozva?! Pogodio si po onom "mnogo drag" ?
natasavb natasavb 23:51 22.02.2009

Re: guilty as charged!

Hvala Njanjo sto si procitala.
reanimator reanimator 00:04 23.02.2009

Re: guilty as charged!

natasavb
Pa dobro bre , sto sam sebe prozva?! Pogodio si po onom "mnogo drag" ?

I to. A i znam si navike, čak i kad su pogrešne :)
ipsi ipsi 00:05 23.02.2009

Autizam

Kao prvo pohvale za jedan sasvim iskren tekst. Tekst roditelja koji svakodnevno prozivljava mnogo vise od odgoja deteta, a to je odgoj okoline.

Ljudi nesmotreno koriste neke izraze, siguran sam da mnogi i ne razmisljaju kada odredjeni termin koriste, a to je zato sto nemaju direktan dodir sa odredjenim ljudima, u ovom slucaju djecom sa autizmom. Jasno je da tako nesto moze duboko da povrjedi, a jos vise stvori zebnju "kako ce to moje dijete bez mene jednom". To je toliko prirodno da nije potrebno nikakvo objasnjenje, Ali, bitno je uvjek imati u glavi jedno....okolinu odgajamo kao sto i sami ucimo,

I sama na pocetku si bila konfrontirana necim novim, tvoje djete je dijete sa autizmom, pa ti je trebalo vremena da naucis nositi se s tim. Tako i drugim ljudima treba vremena da prihvate nesto sto je za njih drugacije od svakodnevnog. Vecina ljudi nauci, vrlo malo je onih koji iz sopstvenog straha od nepoznatog im pribjegavaju ponizavanju, vrijedjanju, diskriminaciji. Ako ne uspijes ti, uspjece tvoje djete da im objasni, jer ta mala bica koliko god izgledala nekada bespomocno i daleko vrlo cesto jednom jedinom recenicom covjeku promjene dotadasnje poglede na svijet.

Odredjen period sam proveo sa djecom sa autizmom pa imam i nekog iskustva, i znam jedno, kad god sam bio pred provalijom, koja nije imala veze s njima, oni su jednom recenicom mi vracali osmjeh na lice. Tvrdim da su mi apsolutno svjesno pruzali nevidljivu ruku, odvodili me u paralelni svijet i pustali me da budem u istome dok ne progledam.

Preporuka za tekst i uzivaj u obostranoj vam ljubavi.
natasavb natasavb 11:39 23.02.2009

Re: Autizam

Tekst roditelja koji svakodnevno prozivljava mnogo vise od odgoja deteta, a to je odgoj okoline.

To je ono sto mi mnogo teze pada, a mislim i drugim roditeljima .
Od upisa u vrtic, pa do upisa u skolu, sve sam sama kao roditelj morala da radim. Da pronadjem vrtic, da objasnim zasto je vazno da bude u kolektivu sa tipicnom decom. Sa skolom je bilo jos teze, jer svi znamo kakav je nas obrazovni sistem. Proslo prolece kad sam odlazila u skolu na razgovore , sa skolskim psihologom, uciteljicom, direktorm, je za mene bio jedan od najtezih perioda u zadnjih sest godina. Bez obzira sto sam naisla na razumevanje tih ljudi, bilo je jako iscrpljujuce objasnjavati zasto je vazno za njega da bude u odeljenju sa tipicnom decom, da je za njega najvaznija socijalizacija, a ne kolicina znanja koje ce da dobije i da su druga deca najbolji podsticaj. Pored toga sam naravno imala i one obicne brige, kako ce prihvatiti uciteljicu i ona njega, kao ce ga prihvatiti druga deca, a i on njih. Za sada sve ide jako dobro, a deca iz razreda su divna. Ovo sve pisem, jer znam da nemaju svi roditelji tu snagu da se na taj nacin bore za svoje dete, a i kad je imaju da ne nailaze uvek na razumevanje, kao sto sam ja imala srecu da naidjem. Moja prijateljica od avgusta pokusava da upise dete u redovan vrtic i ne polazi joj za rukom.
Da bi pokusali barem nesto malo da promenimo, nas nekoliko roditelja je pre dve godine osnovalo udruzenje "Novi dan". Sutra bi konacno trebao da nam proradi sajt, na kome ce moci nesto vise da se procita i o udruzenju i o nasim iskustvima, koja ce mozda da pomognu roditeljima koji su na pocetku ovog naseg paralenog puta
libkonz libkonz 11:58 23.02.2009

Re: Autizam

Moja prijateljica od avgusta pokusava da upise dete u redovan vrtic i ne polazi joj za rukom.

To je ono što je problem. Žalosno je što ona nema kome da se obrati da se to reši, jer radi se o sasvim normalnoj stvari u kulturnoj Evropi.
Samo, jako je važno, a o tome znaš da sam pisao, da nastavnici budu obučeni za rad sa decom sa posebnim potrebama, kako bi cela priča imala smisla. Država mora da uradi mnogo više, ali opet moram da kažem da je prvi korak napravljen.
natasavb natasavb 13:13 23.02.2009

Re: Autizam

Samo, jako je važno, a o tome znaš da sam pisao, da nastavnici budu obučeni za rad sa decom sa posebnim potrebama, kako bi cela priča imala smisla. Država mora da uradi mnogo više, ali opet moram da kažem da je prvi korak napravljen.

Obuka nastvanika i vaspitaca jeste vazan korak, ali mislim da je najprije potrebna volja da u svoj razred ili grupu prime dete sa nekom ometenoscu. Kada volja postoji, onda se pronalazi i nacin da se prevazidju problemi do kojih dolazi. Uciteljica moga sina je u prethodnoj generaciji imala dete sa disleksijom i bez obzira sto nije imala nikakvo obuku, uspela ja da pomogne tom detetu. Nikada nije ni imala dete sa autizmom, a ni jedno drugo dete pre moga sina sa tim problemom nije islo u nasu skolu. Zahvaljujuci spremnosti na saradnju za sada sve ide kako treba i ako se pojavi neki problem zajdeno razmatramo kako da ga resimo.
U skoli kad su culi od psihologa i uciteljice predlog da prime mog sina, vecina je imala negativan stav. One su se potrudile da ga promene, ali on sam je tome najvise doprineo, tako da su ga sada svi u skoli jako lepo prihvatili i tetkice i kuvarica i ostali ucitelji. Nadam se da smo time otvorili put da se sledece skolske godine primi jos neko dete koje se ne uklapa u sliku tipicnog deteta.
Drzava bi naravno trebala tu obavezu da primi na sebe, ali dok to ne uradi, sami moramo da primerima dobre prakse (rogobatno zvuci, ali nemam bolji izraz), pokazemo da sve to moze dobro da funkcionose.
Mislim da je inkluzija nesto sto je ovde vec pokrenuto, samo kao i sa dosta drugih stvari, treba vise vremna da sve dodje na svoje mesto. Do tada svi cinimo ono sto mozemo, jer svaki i najmanji korak je ipak korak napred.
niccolo niccolo 14:00 24.02.2009

Re: Autizam

Zajedničko svim tim primerima koje navodim je to što je reč AUTIZAM spomenuta u negativnom kontekstu

Узмимо само колико нас је некада за некога рекло да је инвалид или шизофреничар и слично, као да постоји нека ”култура” у нас да се различита ”не-здрава” стања приказују у негативном контексту....
Da bi pokusali barem nesto malo da promenimo, nas nekoliko roditelja je pre dve godine osnovalo udruzenje "Novi dan".

Да ли је скоро било на телевизији нешто о овом удружењу, нешто држим да сам видео на неким вестима, али нисам 100% сигуран?
natasavb natasavb 14:17 24.02.2009

Re: Autizam

Bilo je pre par meseci nesto na Studiju B i B92 o projektu plivanja koji smo imali. Mozda si to gledao.
natasavb natasavb 14:23 24.02.2009

Re: Autizam

Узмимо само колико нас је некада за некога рекло да је инвалид или шизофреничар и слично, као да постоји нека ”култура” у нас да се различита ”не-здрава” стања приказују у негативном контексту....

Skoro sam bila na veoma zanimljivom predavanju prof. Glumbica koji inace predaje na FASPER-u o recniku i politickoj korektnosti. Mislila sam i o tome da napisem nesto kad nadjem vremana. Dosta nesporazuma proizilazi iz toga sto ljudi ne znaju koje termine da koriste i sta bi za neku grupu moglo biti uvredljivo , a sta je prihvatljivo.
niccolo niccolo 19:06 24.02.2009

Re: Autizam

Mislila sam i o tome da napisem nesto kad nadjem vremana

Хајде, мене би баш интересовало...Што се тиче ТВ-а, ово што сам ја чуо је било скоро, у пролазу, па се не сећам о чему се тачно радило, уосталом није ни битно толико...
cassiopeia cassiopeia 00:14 23.02.2009

...

Tvoj sin je srećan što uz sebe ima mamu kao što si ti. Tvoja ljubav je najjača nit kojom gradiš most do njega.

Hvala ti što svoju priču deliš sa nama.


natasavb natasavb 07:58 23.02.2009

Re: ...

Hvala vama svima na razumenjavu.
vracarac92 vracarac92 15:45 23.02.2009

Re: ...

Tvoj sin je srećan što uz sebe ima mamu kao što si ti. Tvoja ljubav je najjača nit kojom gradiš most do njega.
Veoma srecan!
natasavb natasavb 20:04 23.02.2009

Re: ...

Veoma srecan!

Ja sam srecnija sto njega imam.
vracarac92 vracarac92 20:10 23.02.2009

Re: ...

Ja sam srecnija sto njega imam.

Znam.
jos jednom - hvala
madam_mym madam_mym 00:23 23.02.2009

divan tekst

prošle zime sam gledala film o devojci sa autizmom, i tako me je pogodila priča, da sam guglala danima i puno pročitala na ovu nemu, pratila sam razne forume i sa puno optimizma gledam na to. Sve su to stvari koje je se ne mogu opisati rečima, ali pune moje srce.
Trebalo bi puno raditi sa roditeljima i javnost bi trebala da se informiše na ovu temu. Imaš moju podršku i pozdrav!
natasavb natasavb 08:20 23.02.2009

Re: divan tekst

Trebalo bi puno raditi sa roditeljima i javnost bi trebala da se informiše na ovu temu. Imaš moju podršku i pozdrav!

Na zalost u javnosti se malo prica o tome. Sad je nesto malo bolja situacija, ali pre sest godina, kad smo shvatili o cemu se radi, pokusala sam da nadjem nesto na internetu . Kada sam ukucala "autizam" na guglu, prvih desetak stranica na srpskom su bile vezane za spominjanje autizma u politickom kontekstu. Samo jedan intervju sam pronasla sa sadasnjom predesdnicom Republickog udruzenja za pomoc osobama sa autizmom, u kome je ona pricala o svome sinu.
Problem sa autizmom je i taj sto se neretko desava da ga pedijatri ne prepoznaju, pa roditelji kada primete da nesto nije uredu, a to je uglavnom izostanak ili jako siromasan govor, dobiju odgovor, da su sigurno imali u porodici nekog ko je kasnije progovorio, cuju sale tipa, pa nista mu ne treba ili kazu da decaci kasnije progovore, a inace je pet puta cesci kod decaka (odnos je 5:1).
j.bre j.bre 11:06 23.02.2009

Šta je autizam?

natasavb
Toliko toga sam pročitala o tome i živim sa njim 24 sata, a i dalje nemam odgovor na to pitanje.

Na zalost, nema ga niko. Uglavnom zbog sirokog spektra poremecaja koje autizam pokriva. Cak i ako je dijagnoza kod dva deteta ista, oni su najcesce potpuno razliciti. Svako je posebno na svoj nacin. Svaki autizam je drugacji i to je ono sto najvise zbunjuje. Zbog toga nema precizne definicije, a ni pravog obrasca kako takvo dete leciti, kojim ga terapijama podvrgnuti, kako postupiti u onim trenucima kada strah nadjaca sve drugo.

Mogu da kažem jedino šta je autizam za mene.

natasavb natasavb 13:15 23.02.2009

Re: Šta je autizam?

Zbog toga nema precizne definicije, a ni pravog obrasca kako takvo dete leciti, kojim ga terapijama podvrgnuti, kako postupiti u onim trenucima kada strah nadjaca sve drugo.

Sama znas da je ljubav jedini lek za sve strahove.
madam_mym madam_mym 20:35 23.02.2009

Re: Šta je autizam?

Sama znas da je ljubav jedini lek za sve strahove.


da, ja sam uz pomoć ljubavi savladala opravdani strah od lifta (imala sam žestoke traume, više komada), ali bez te Osobe i dalje ne ulazim ni u jedan lift
ines08 ines08 13:42 23.02.2009

***

Hvala što si podelila sa nama.

Tvoja priča treba da se čuje, jer ljudi zaborave, ne obraćaju pažnju, jednostavno ne mare ako im se ne pokaže.

natasavb natasavb 15:39 23.02.2009

Re: ***

ines08
Hvala što si podelila sa nama.

Tvoja priča treba da se čuje, jer ljudi zaborave, ne obraćaju pažnju, jednostavno ne mare ako im se ne pokaže.


Hvala tebi Ines sto si bila ovde.
Znam da ljudi ne obracaju paznju, ali isto tako znam da ih vecina nema lose namere i zato sam ovo i napisala.
Svi se nekada nadjemo u situciji da nesvesno nanosimo drugima stetu.
Ja sam nekada u dilemi u prisustvu osobe sa fizickim ili senzornim hendikepom, jer ne znam da li treba da ponudim pomoc. Zelim da pomognem, a uvek me je strah da ne pomisli neko da ga gledam drugim ocima .
Zato bi volela da se o svemu tome vise pise.
ines08 ines08 15:47 23.02.2009

Re: ***

natasavb
Ja se nekada u dilemi u prisustvu osobe sa fizickim ili senzornim hendikepom, jer ne znam da li treba da ponudim pomoc. Zelim da pomognem, a uvek me je strah da ne pomisli neko da ga gledam drugim ocima .Zato bi volela da se o svemu tome vise pise.


Priznajem da se i ja često tako osećam, bojim se da takve ljude ne povredim nekom preteranom pažnjom ili nekim gestom koji njima ne prija. Zato je i važno pričati o tome.
Unfuckable Unfuckable 17:50 23.02.2009

Re: ***

Ja sam nekada u dilemi u prisustvu osobe sa fizickim ili senzornim hendikepom, jer ne znam da li treba da ponudim pomoc. Zelim da pomognem, a uvek me je strah da ne pomisli neko da ga gledam drugim ocima .

sjajan šlagvort :
neki dan sam "dobio napad da odglumim" vašeg ljubaznog komšiju i bakici koja živi u mojoj zgradi i poneo neke kese i cegere do stana. Malo me je zapanjio i naterao na razmišljanje njen komentar da sam je time - ponizio (što se svojevremeno koristilo na blogu : naneo pomoć ).
"Unutar mene" je presudilo to što sam shvatio da bih se lošije osećao da joj nisam pomogao (čist sebičluk, dočekaće mnogi) ili da je gledam u gipsu, kao posledici staračkog ponosa, sledećih par meseci.
Sledeća stvar koja me jako podseća na integraciju kod ovakvih situacija - opet po cenu da me neko pogrešno razume - je "Moje levo stopalo", film koga se svi sećamo po maestralnoj izvedbi Danijel Dej Luisa.
Meni je najupečatljivija scena kada, zajedno sa njim onakvim - a za fizičke aktivnosti ne bih se kladio da ga je Priroda darivala - musavi klinci iz ulice zajedno pikaju fudbal, apsolutno uspešno ignorišući surovi uplit te iste Prirode, a na moje oduševljenje....
jer me to vuče ranije u detinjstvo, kada je jedan momčić sa "pikslama" na glavi redovno bio biran u tim, i to da brani. Jeste, lomilo se tu naočara, svakih nedelju dana, ali - biti u Timu : priceless ..a od golmana do onog što daje golove - nije tako dug put.
Komšinice, odličan, topao i bolan tekst
Između mnogo - moj favorit je ova rečenica :
Svaki dan uspevamo da napravimo po neku malu nit i to sada već liči na most kojim su osim nas dvoje polako počeli da se kreću i drugi ljudi.


madam_mym madam_mym 18:35 23.02.2009

Re: ***

Citiraj · Odgovori
Unfuckable 17:50 23.02.2009
Preporučeno | Obavesti moderatora
Preporuka: 0
Re: ***
#Link

Ja sam nekada u dilemi u prisustvu osobe sa fizickim ili senzornim hendikepom, jer ne znam da li treba da ponudim pomoc. Zelim da pomognem, a uvek me je strah da ne pomisli neko da ga gledam drugim ocima .


sjajan šlagvort :
neki dan sam "dobio napad da odglumim" vašeg ljubaznog komšiju i bakici koja živi u mojoj zgradi i poneo neke kese i cegere do stana. Malo me je zapanjio i naterao na razmišljanje njen komentar da sam je time - ponizio (što se svojevremeno koristilo na blogu : naneo pomoć ).
"Unutar mene" je presudilo to što sam shvatio da bih se lošije osećao da joj nisam pomogao (čist sebičluk, dočekaće mnogi) ili da je gledam u gipsu, kao posledici staračkog ponosa, sledećih par meseci.
Sledeća stvar koja me jako podseća na integraciju kod ovakvih situacija - opet po cenu da me neko pogrešno razume - je "Moje levo stopalo", film koga se svi sećamo po maestralnoj izvedbi Danijel Dej Luisa.
Meni je najupečatljivija scena kada, zajedno sa njim onakvim - a za fizičke aktivnosti ne bih se kladio da ga je Priroda darivala - musavi klinci iz ulice zajedno pikaju fudbal, apsolutno uspešno ignorišući surovi uplit te iste Prirode, a na moje oduševljenje....
jer me to vuče ranije u detinjstvo, kada je jedan momčić sa "pikslama" na glavi redovno bio biran u tim, i to da brani. Jeste, lomilo se tu naočara, svakih nedelju dana, ali - biti u Timu : priceless ..a od golmana do onog što daje golove - nije tako dug put.
Komšinice, odličan, topao i bolan tekst
Između mnogo - moj favorit je ova rečenica :

Svaki dan uspevamo da napravimo po neku malu nit i to sada već liči na most kojim su osim nas dvoje polako počeli da se kreću i drugi ljudi.


Meni su jednako jaki i natasin i tvoj tekst
natasavb natasavb 20:01 23.02.2009

Re: ***

Sledeća stvar koja me jako podseća na integraciju kod ovakvih situacija - opet po cenu da me neko pogrešno razume - je "Moje levo stopalo", film koga se svi sećamo po maestralnoj izvedbi Danijel Dej Luisa.

Da, tog filma se i ja cesto setim. Granice su tamo gde ih mi postavimo, a ja ih svom detetu ne postavljam. Idemo zajedno, pa gde stignemo.
p. s. Ne znam da li si pogledao film za koji sam stavila link. On je jos jedan dokaz da nikada ne znamo za sta su sve nasa deca sposbna. Samo im treba dati sansu.
natasavb natasavb 20:02 23.02.2009

Re: ***

Meni su jednako jaki i natasin i tvoj tekst

Hvala.
vracarac92 vracarac92 15:43 23.02.2009

Natasa,

Hvala ti.
jednatanja jednatanja 16:21 23.02.2009

I ja da ti se zahvalim

na otvaranju srca i da ti dam podršku da istraješ.

To je za svako divljenje da si uspela da upišeš sina u redovnu školu, ja nisam psiholog, ali čitam da je ljudima sa mentalnim poremećajima (pogotovo lakšim) najbolje kad se nalaze u društvu i okruženju "normalnih". Nadam se da će tvoj sin prosperirati u takvom okruženju.

Na mom koledzu u US, imali smo jednog dečka sa autizmom...studirao je engleski. Neki predmeti mu zaista nisu išli od ruke, ali je u novinarstvu napredovao. Pratio je svaku utakmicu, svako sportsko dogadjanje, beležio uredno statistiku i pisao odlične članke u studentskim novinama. Nije mu bilo lako, štrčao je zbog pomalo čudnog ponašanja, ali smo ga vremenom svi prihvatili. Znao je da se brine o sebi, imao je prijatelje, svakodnevne aktivnosti i hobije. Posle sam čula da je dobio posao kao novinar u jednom poznatom sportskom žurnalu.

Samo napred!!



natasavb natasavb 20:13 23.02.2009

Re: I ja da ti se zahvalim

Nadam se da će tvoj sin prosperirati u takvom okruženju.

Njegov napredak od pocetka skolske godine do sada je svima vidljiv. Neke stvari mu ja bez obzira koliko to zelala ne mogu pruziti, ali su zato tu njegovi drugari iz razreda.
Ne moze se dete uciti socijalnim vestinama, a one su najpotrebnije za njegov samostalan zivot, koji je meni i glavni cilj, u izolovanoj sredini. Mislim da je zato veoma vazno da se sto pre donese zakon o obrazovanju u kojem je jedan deo posvecen inkluziji. Koliko sam cula usao je u skupstinsku proceduru, ali niko ne zna kada ce doci na dnevni red. Steta sto Gordanac ovo ne cita, mozda bi mogla da urgira.
alexlambros alexlambros 16:34 23.02.2009

...

upoznat sam iz prve ruke, znas i sama .... meni najdrazi ljudi na svetu imaju taj problem ... all my love tebi i imenjaku mom
natasavb natasavb 20:17 23.02.2009

Re: ...

alexlambros
upoznam sam iz prve ruke, znas i sama .... meni najdrazi ljudi na svetu imaju taj problem ... all my love tebi i imenjaku mom

Znam da me ti razumes.
Imenjaka cemo morati da vodimo na koncert.
miloradkakmar miloradkakmar 18:52 23.02.2009

Пример, а можда и није

У мојој варошици делује Удружење за инклузију особа са инвалидитетом , у чије радионице су се укључила и деца која су до сада зазирала од спољњег света и нису имала никакву комуникацију са њим. У радионицама , заједно са волонтерима, цртају, праве украсе, разне предмете... а имали су и своје изложбе у затвореном и на отвореном простору. Учествовала су и у реализацији више пројеката/нпр. концерт локалних бендова / , посећивали школе , дружили се на већим манифестацијама где се окупи више стотина , па и хиљада људи. Спознају оно чега су се до сада "бојали " , полако се отварају, приближавају својим вршњацима и суграђанима.
Можда ово није одговарајући пример за твој случај , али можда би могао да помогне у размишљању и проналажењу решења.
natasavb natasavb 20:33 23.02.2009

Re: Пример, а можда и није

Primer je odlican. Bilo bi lepo da ih ima vise. Udruzenje koje sam gore pominjala, a ciji sam clan, je imalo uspesan projekat plivanja, ne samo za decu sa autizmom, vec su svi bili dobro dosli. Na zalost, zavrsen je pre dve sedmice, a trajao je vise od godinu dana i sada trazimo ko ce dalje da ga podrzi. Pored dece sa ometenoscu, bili su ukljuceni i njihove sestre i braca i to je bilo jako lepo iskustvo za sve. Jedno vreme su bila ukljucena i deca iz doma "Mosa Pijada", jer ni oni na zalost iz drugih razloga ne mogu da se ukljuce u redovne skole plivanja.
Ne znam da li znate, ali jako tesko je ukljuciti dete sa nekom ometenoscu u bilo kakvu sportsku aktivnost. Jedostavno vam kazu da oni ne mogu vase dete da prime. To je direktno krsenje decijih prava. Kroz ovaj nas projekat pokusavamo da ukazemo na to i da se izborimo na pravo svakog deteta da se bavi sportom.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 20:52 23.02.2009

da se nastavim

natasa moram da ti kazem da ovde gde mi zivimo takva deca se uopste ne dvoje od druge dece. zajedno su u razredu i svaki ucitelj je pripremljen da se nosi sa svakojakom decom. ti ucitelji imaju predmete jos u koledzu kako da se odnose sa decom sa bilo kakvim hendikepom. meni se to mnogo dopada jer tako se deca od malena uce da smo svi isti iako smo svi razliciti. moja cerka je imala drugaricu sa autizmom i druzili su se bas lepo. nazalost oni su se preselili u drugoj drzavi pa je vise ne vidjamo. devojcica je svirala piano prelepo i imala neverovatan oset za muziku (mama joj je bila uciteljica muzike). moja cerka nikad me nije pitala zasto je devojcica takva kakva je jer njoj nije nista bilo cudno. jednostavno to je dete kao i ona i tako je i prihvatila.
sta hocu da kazem: da je vreme da se i kod nas tako gleda na stvari. da se svi ukljuce u tok zivota bez obzira na sposobnosti, mentalne i fizicke, bez obzira na hendikepe bilo koje vrste. jednostavno svi smo isti a svi smo razliciti i u tome je lepota ovoga sveta.
ipsi ipsi 21:16 23.02.2009

Re: da se nastavim

Htjedoh nesto slicno da napisem. Djeca jednostavno nemaju problem sa razlicitoscu, jer upoznaju svijet oko sebe neoptereceni predrasudama. Problem je uglavnom kod odraslih ljudi. Onih koji bi navodno trebali djecu da uce tolerantnosti

Moj vrlo dobar prijatelj je u proslom ratu ostao bez obe noge, a bio je izuzetan sportista prije toga. Depresije kroz koje je prolazio, ovo nema veze sa okolinom jer ovdje ne postoji ta vrsta nerazumjevanja ili je ima vrlo rijetko jer je rat mnoge nacinio invalidima, bile su strasne. Svaki pokusaj da mu se pomogne odbijao je, poceo da pije, pusi, smatrao je sam sebe bezvrjednim invalidom prema kojem, tako je govorio, svi mi se odnosimo "normalno" samo zato sto ga sazaljevamo. Nije bilo tako, ali kao sto rekoh, nemoguce je bilo objasniti mu to. Onda se rodio moj sin, dugo je izbjegavao da dodje i vidi ga, ali eto nekako je na kraju skupio snagu i dosao. Mom malom je tada bilo sest mjeseci, vec uveliko je puzao i kao i svaka beba otpuzao je njemu jer je nesto novo uslo u kucu :) Vidjeo sam kako je moj prijatelj preblijedio, mislio sam da ce ustati i otici, ali onda sam mu ja sina stavio u krilo. Bebac kao bebac ga je pogledao svojim nevinim ocima, gugutao mu nesto vazno.....bilo je to prije sest godina, a moj prijatelj je prije dvije godine pobjedio na maratonu u invalidskim kolicima u Grckoj. Treba li da napisem da su i danas nerazdvojni )

Djeca nas uce onome sto smo i sami nekada znali, a to je da smo svi mi isti ma koliko razliciti bili, samo ih trebamo slusati.

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:31 23.02.2009

Re: da se nastavim

ipsi bas lepo sto si ovo podelila sa nama. marcov kolega sa posla je u invalidskim kolicama jer su ga pri nekoj banalnoj operaciji paralizovali. on je inace iz ukrajine a dosao je ovde pre 4 godine. nije mogao da veruje da su mu dali posao, a nije mogao da nadje u svojoj rodjenoj ukrajini. nije mogao d averuje da su ovde na departmentu porusili neke zidove i ugradili specijalna vrata kako bi mu bilo lakse da prodje kroz njih. jednostavno ovde su ljudi sa hendikepom zasticeni zakonima i tretirani ko ljudi. ja bih jako volela da se to desi i kod nas. trebalo bi da drzava misli na sve svoje gradjane i stiti ih.

edit: postoji ovaj zakon al mislim da ne poriva sve aspekte.
Diskriminacija lica sa posebnim potrebama

Član 22.

(1) Pod diskriminacijom invalida, hendikepiranih lica i drugih lica sa posebnim potrebama naročito se smatra:

-onemogućavanje ili otežavanje pristupa sistemu zdravstvene zaštite;

-uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu, redovni medicinski tretman i lekove, rehabilitaciona sredstva i mere, a prema posebnim potrebama ovih lica;

-uskraćivanje prava na brak, prava na stvaranje porodice i drugih prava iz oblasti bračnih i porodičnih odnosa;

-uskraćivanje prava na redovno, više i visoko školovanje;

-uskraćivanje prava na rad i prava iz radnog odnosa i sl.

(2) Smatra se da postoji diskriminacija lica iz st.1. ovog člana ako nisu preduzete mere radi udovoljavanja njihovim opravdanim interesima, kao što su:

-mere za osiguranje pristupa javnim i državnim službama, kao i mere za osiguranje nesmetane komunikacije sa zaposlenima u ovim službama;

-mere za osiguranje pristupa zgradama, stanovima, ulicama, pešačkim prelazima, sredstvima javnog saobraćaja, muzejima, bibliotekama i drugim mestima boravka;

-finansijske i mere fiskalne politike usmerene na pomoć u nabavci posebnih pomagala i opreme;

-mere za osiguranje pristupa javnim informacionim i telekomunikacionim sistemima;

-mere za obezbeđivanje posebnih uslova za rad i u toku rada;

-garancije prava beneficiranog radnog staža;

-mere za omogućavanje praćenja školske nastave i učenja;

-mere i prava socijalne zaštite;

-mere za omogućavanje bavljenja sportom, rekreacijom, umetničkim i drugim kulturnim aktivnostima i sl.
ipsi ipsi 21:40 23.02.2009

Re: da se nastavim

Ne znam kako je u Srbiji, ja sam iz Republike Srpske i kod nas je mnogo toga uradjeno. Naravno da uvjek moze i bolje i vise, i siguran sam da bi i ovdje islo mnogo sporije da nije bilo rata pa je broj ljudi sa invaliditetom drasticno porastao tako da drzava nije mogla vrdati.

Potrebno je uticati na vlast, zahtjevati, obijati od vrata do vrata i objasnjavati zasto je nesto potrebno, kako je moguce izvesti konkretne stvari i onda sve polako dolazi na svoje.

To su stvari kojima bi paznju trebale da posvete zvucne NVO, ali i sami znamo da to jos uvjek nije slucaj jer kao mnogo toga iste se samo nazivaju NVO.
natasavb natasavb 21:48 23.02.2009

Re: da se nastavim

Znam Njanjo kao je to kod vas, jer se trudim da dodjem do sto vise informacija, kako bih najbolje pomogla mom sinu. Nadam se da ce tako i ovde jednom da bude. Koliko sam ja primetila i deca iz razreda su moga sina sasvim lepo prihvatila takvog kakav jeste, a isto je bilo i u vrticu. Juce ga je zvao drug iz vrtica na rodjendan, a evo koliko vec meseci nisu zajedno.
U skoli se u pocetku desavalo da on ustane i seta po ucionici ili nesto prica sam sa sobom, ali kako uciteljica nije tome pridavala znacaj ni deca nisu na to reagovala. Sada se to vise ne desava, jer je on uvideo koja su pravila ponasanja za vreme casa, sto i jeste cilj svega.Da gleda kako se druga deca ponasaju i uci od njih stvari koje su njemu manje razumljive. Od ostalih roditelja sam cula lepe komentare i da ima je drago sto je sa njima, jer se na taj nacin i njihova deca uce da nismo svi isti i da je nakada nekome potrebna njihova pomoc.
natasavb natasavb 22:59 23.02.2009

Re: da se nastavim

edit: postoji ovaj zakon al mislim da ne poriva sve aspekte.
Diskriminacija lica sa posebnim potrebama

Zakon postoji, ali je problem sto se ne postuje uvek.
Recimo vecina zgrada na Novom Beogradu ima po nekoliko stepenika ispred ulaza, a rampa ne postoji ili je toliko uska da moze samo dete na trotinetu da predje preko nje.
Ja sam skoro dobila od jedne osobe iz "Centra za samostalni zivot invalida" brosuru " Bele tacke Beograda" koja je vodic za osobe sa telesnim invaliditetom, a u kojem su oznacena mesta u gradu koja su potpuno ili delimicno pristupacna. Tek tada sam stvarno postala svesna njihovog problema.Beograd pocinje da radi na pristupacnosti i nadam se da uskoro takvi vodici nece biti potrebni.
dunja73 dunja73 23:43 23.02.2009

Re: da se nastavim

Potpuno te razumem i zelim ti da pronadjes put da sama budes zadovoljna , tada ce i njemu jos vise ta energija goditi. Samo pozitivno! I pozdrav !
natasavb natasavb 08:19 24.02.2009

Re: da se nastavim

Pozitivna energija mora da postoji, jer deca imaju tu neverovatnu sposobnost da osecaju svet oko sebe. Njih je tesko zavarti recima. To nam se desava posle.
Dunja hvala na podrsci.
natasavb natasavb 08:19 24.02.2009

Re: da se nastavim

Od duplo, a ja ne znam kako da obrisem.:)
sladjamk sladjamk 21:40 24.02.2009

Re: da se nastavim

Ipsi ti i Natasa ste me ostavili bez reci.
Znam dok postoje ljudi kao vi , posoji nada i da ovaj svet opstane
Hvala sto si ovo podelio sa nama
omega68 omega68 23:45 23.02.2009

Već sam ti to rekao

Divim se vašoj snazi i upornosti
natasavb natasavb 08:22 24.02.2009

Re: Već sam ti to rekao

Hvala Omego.
dali76 dali76 02:14 24.02.2009

e Natasa

Oduvijek sam smatrao da ima nesto posebno kod tebe (da se sad drugi ne naljute). Sad znam I sta. Hrabrost da promjenis sebe I hrabrost s kojom mijenjas svijet , ne samo za svog sin avec za mnoge druge sinove , pa I pomazes I meni koji I sam dobro poznajem kako je to biti “drugaciji”.
Hvala ti Natasa ..
Sretan je covjek koji ima snagu druge ciniti sretnim.. (ako je ovo vec neko negdje zapisao izvinjavam se na plagijatu 
natasavb natasavb 08:35 24.02.2009

Re: e Natasa

Sad me .
I ti si meni pomogao svojim postom o tvom prijatelju Jawsu. Napisao si ga bas kad je kod mene bio jedan od onih dana i dao snagu da idem dalje.
dali76 dali76 09:26 24.02.2009

Re: e Natasa

kad covjek pise i sazna da je nekom pomoglo negdje e sta vise treba..i OVAJ tvoj tekst ima isti zadatak Natasa ....
sladjamk sladjamk 21:24 24.02.2009

Re: e Natasa

Sretan je covjek koji ima snagu druge ciniti sretnim.. (

Upravo si upotrebio prave reci dali 76 hvala ti
sladjamk sladjamk 21:47 24.02.2009

(Zlo)upotreba reči AUTIZAM

Ti si Natasa meni danas donela toliko radosti i nade, da mogu jedino nakon svega, samo da ti kazem HVALA
Sve dok postoje ljudi kao ti, ja verujem u buducnost.
Znam da ces istrajati za tvoje dete ali i za svu drugu decu i roditelje, kojima je potrebna pomoc.
veliki zagrljaj za tebe i tvoga sina od srca, iskreno
natasavb natasavb 23:01 24.02.2009

Re: (Zlo)upotreba reči AUTIZAM

Hvala Sladjo i tebi na ovako divnim recima.
Svi vasi komentari mi jako puno znace i daju snagu da nastavim dalje.
Znam da ces istrajati za tvoje dete ali i za svu drugu decu i roditelje, kojima je potrebna pomoc

Jedan od razloga sto sam odlucila da pocnem da pisem ovde na blogu je i taj sto znam koliko je roditeljima tesko na pocetku, jer sam i sama prosla kroz sve to. Sto ce nekom ako procita sve ovo i shvati da nije jedini sa takvim strahovima i problemima i da nije sve tako crno kako izgleda na pocetku , mozda biti bar malo lakse i dati snagu da se bori.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 10:11 25.02.2009

.....

natasavb natasavb 19:12 25.02.2009

Re: .....

natasavb natasavb 19:12 25.02.2009

Re: .....

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:21 25.02.2009

Ljubav

Ne znam kako mi je ovaj tvoj post promakao, ali više neće ni jedan, jer sam te stavio na svoju VIP listu.

Ukoliko ponovo poželiš da pišeš i podeliš s nama tvoja iskustva u odgajanju sina sa autizmom, javi mi i rado ću tvoj post postaviti na moj blog na naslovnoj strani.

Uspela si da pronađeš komunikaciju sa svojim sinom.
Mislim, da se ta vrsta komunikacije zove ljubav i da je mnogo jasnija, jača i lepša od svake druge komunikacije.

PS: Ubuduće ću i ja paziti kako upotrebljavam reč autizam, nije potrebno da kažem koliko si u pravu. Hvala ti.
libkonz libkonz 13:38 25.02.2009

Re: Ljubav

Mislim, da se ta vrsta komunikacije zove ljubav i da je mnogo jasnija, jača i lepša od svake druge komunikacije.

Pogotovo jača, jača od bilo koje terapije. Znaš da znam da si heroj!
natasavb natasavb 19:17 25.02.2009

Re: Ljubav

Ubuduće ću i ja paziti kako upotrebljavam reč autizam, nije potrebno da kažem koliko si u pravu. Hvala ti.

Onda znaci da je vredelo ovo moje pisanje .
Hvala tebi za citanje.
112358oo 112358oo 12:29 26.02.2009

Re: Ljubav

Vojislav Stojković

nisam primetio kada se desila ova promenu u imenu, nedostajaće mi ex jeremija92...:)
112358oo 112358oo 12:17 26.02.2009

dolphin assisted therapy

drago mi je da si napisala ovaj tekst... ja sam isprva mislio da izostanem sa komentarom, jer sam par stvari o autizmu već napisao kod healer-a, al' evo ipak par reči...

već neko vreme čitam različite tekstove o tome šta delfini mogu da urade, a da to ipak bude posledica svesne namere koja najčešće izostaje kod drugih životinja... između ostalog, počevši od 1973. traju neprekidna istraživanja kako delfini mogu pomoći autističnim osobama i mada mišljena koja vode u smeru prihvatanja dolphin assisted therapy (DAT) kao validne terapije pretežu u odnosu na ona koja ukazuju da još uvek nema čvrstih naučnih potvrda da ova terapija daje željene rezultate (mahom su nejasne posledice terapije na duži rok), deluje da ima prostora za verovati da ovi morski sisari imaju rešenje kada je autizam u pitanju... na području istočne evrope, počevši od 1986., DAT se vezuje za ime dr. ludmila lukina i njena istraživanja pri state oceanarium of ukraine... ludmila ističe da je nakon primene DAT-a, poboljšanje kod autističnih osoba moguće primetiti u 74,3-88,2% slučajeva, dok u terapijama koje ne uključuje delfine nije moguće zapaziti značajnija poboljšanja...

više o dolphin assisted therapy i radu dr. ludmila lukina ovde...
natasavb natasavb 14:04 26.02.2009

Re: dolphin assisted therapy

Hvala Igore za ovu informaciju, nadam se da ce neko uspeti da ode tamo.
Ja sam se pre neku godinu raspitivala u vezi toga, ali su za mene njihove cene bile previsoke . To je samo dve nedelje terapije, a mi imamo razne stvari tokom cele godine i vecina roditelja skoro sve to radi o svom trosku.. O tome mozda neki drugi put.
Ono sto moze da pomogne na slican nacin kao delfini je hipoterapija -terpijsko jahanje. To je za nas sa ovih prostora pristupacnije. Ja sam svog sina jesenas vodila na jahanje, na jedan salas i nadam se da cemo na proljece opet da krenemo.
Blade Runner Blade Runner 18:05 26.02.2009

Ti si jaka i hrabra zena

Hvala na ovom tekstu koji je izazvao malu buru emocija u meni.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana