Kako obecah tako i ispunih (VI deo)

sladjamk RSS / 24.02.2009. u 19:11

Opet me prenu ponovo poznat zvuk. Golub pismonosa, ( meni lepse zvuci nego zmija), stigla poruka.
- Dobro dosla moj fiksni br. je..... Nesa. -
I opet - smaili, smaili i na mom licu.
Podizem slusalicu i okrecem broj.
- Cao, Neso !-
-Cao Sladjo! Pa dee si tii....? - Osmeh sa obestrane zice....
-Evo me, na Vracaru? -
-Na Vracaru? Koja ulica?-
-Sumatovacka- odgovaram
-E ne mogu da poverujem u ovu slucajnu slucajnost! - Smejem se.
- E cekaj, zaboravio si ! Kako smo te ucili ? - Slucajni slucki, slucajno se slucuvaat! - sad ja kroz smeh ponavljam ono sto smo ih mi Makedonci ucili.
-Da, da uvek zaboravim. Da znas bas odlicno zvuci na Makedonskom!
-E pa vidi, znas nisam hteo da navaljujem ali sam zeleo da ti kazem, da popodne nista ne planiras. Idemo svi na jedno uvodno predavanje. Tamo se pola od nas sa kliringa prebacilo. Videces, strasno je. Mi smo se svi navukli! Pocinje u 17 h u Dah teatru bas kod tebe u Sumatovackoj! Ja cu doduse da zakasnim, ali ti moras da ides. Nesmes da propustis kad si vec tu! Videces puno nasih tamo, da ti ne nabrajam! Imao sam obavezu da ti kazem. Aj pa se posle vidimo!-
-Bas divno! Samo moram da te razocaram i da ti kazem da se - Order of love- dogadja iduceg, ne ovog vikenda! - likujkem kroz smesak.
-E, Beogradjani! Moram ja da dodjem iz Skoplja, da vam kazem kad vam je seminar!-
-Ma sta kazes? Otkud tebi sve ove informacije? Jel si pricala sa nekim iz grupe? Ne mogu da verujem! - sad vec cujem razocaranog i zabezeknutog Nesu.
-Procitala sam u - Iscelitelju- u vozu, kad sam dolazila- opet ja.
- E sacekaj da se javim mom drugu Momi koji sigurno zna, pa se cujemo opet.-
Zatvorim telefon i smeskam se.
Beogradjani niste me iznenadili, provalila sam vas!
-Kakav opet seminar? Pa jel da si rekla da nigde ne ides, da nemas seminar? - pita tetka Vuka.
Sutra uvece je Bingo pa ja kupila lozove! Spremicemo nesto da grickamo, uzmemo listice, sedimo, gledamo i uzivamo. Stvarno Ljiljo moramo da idemo da kupimo jos neki loz ! E znas ti kolika je nagrada ? Dva miliona dinara! Pa jos robne nagrade. Moze da vam padne televizor, pa frizider, masina za pranje....-
- Jos da mi to padne, pa da neznam kako da ga odnesem -, smeje se moja teta Ljilja. - Ustvari ako mi padne ja cu tebi da ostavim, nosim samo pare! Sve sto je roba ostaje kod tebe! -
-Ma idi bre , sta ce meni ? Ja imam sve! - opet teta Vuka.
-A jel imate i vi Bingo kod vas?- pita
-Pa sigurno da imamo. Kod nas je Super Bingo, tako se zove- kaze teta Ljilja i sva likuje. -Dobro je da i mi imamo nesto jace od njih. Superiornije- citam joj sa lica!
-Jel da ? Pa dobro, nema veze. Al da ipak kupimo jos neki loz....Imaju i pegle i tako manje nagrade, pa to mozete da ponesete bez problema.
Celo dogovaranje oko nagrada i nacina kako da se prenesu za Skoplje, prekida zvono telefona.
Podizem slusalicu. - Molim?-
-Sladjo, je si ti? Pa de si seko?-
- E, Miso moj ! Cao! Pa kako ste bre Beogradjani? Mi evo dosli malo da vas obidjemo! - smejem se i radujem svome bratu
- Oces opet na neki seminar? - pita.
- Jel te pustio muz? Vi bre ispadoste samostalnije od nas Beogradjana! - zadirkuje me.
- Nije, nego! A vase zene naivne, sve domacice. Iz kuce ne izlaze! - sada mu ja vracam.
- Tako je Sladjo! Al da znas da ti je samostalnost, zica koju si povukla sa ove strane! Hahaha... Kad cu da te vidim?-
- Kad zazelis, nemam seminar! Ovoga puta se posvecujem porodici!-
- Divno! Doci do vas, a mozemo sutra i na ranc!.-
- Kako se dogovore ove dve dame, sve prihvatam!-
- Pa super onda se vidimo po podne, pozdarvi ih . Cao!-
- Cao!-
- Jel Misa? - pitaju moje tetke
- Misa. Doci ce popodne-
- Dobro taman imamo vremena da kupimo Bingo! -
- Imamo - smejem se i uzivam.
Osecam kako sam opustena i sretna kao kad sam bila devojcica.

 

/

 

Prvi maj, sezdeset i neke. Praznik rada. Neradna dva dana i jos i subota i nedelja. Dusu dalo za proslavu!
Skupili smo se svi ovde u stanu u Sumatovackoj. Mi iz Skoplja i oni iz Beograda. Dosli smo za praznik da se vidimo, iznauzivamo i da idemo na tecin i tetkin novi ranc na izlet.
Na trpezariskom stolu hrpa hrane, koja se ubrzano stavlja po korpama, u torbama.
-Slavko jel si uzeo sljivovicu?- pita moj tata.
-Ma i slivovicu i vino i sifone za spricer i pivo sve sam uzeo! Nema da fail!- smeje se moj teca Slavko, njegovim plavim ocima, iz kojih viri radost .
-A sokovi za decu? - nadovezuje se mama
-Ima i sokova, svajo! Sve sam stavio.-
Mi se deca uzmuvala, nestrpljiva da krenemo.
Na stepenistu opsta guzava. Sav komsiluk u pokretu!
- Dobar dan komsija.... Dobar dan -..... Svi nesto vuku i nose . Ide se na izlet - tradicionalno za drugi maj.
Mi kao najmladji trcimom i radujemo se noseci dole u kolima, kese sa plasticnim tanjirima i case, lopte i badmingtone, karte, tranzistore neizostavni foto aparat (svakako da ovekovecimo sve)!
Kada smo napokon napunili auta do vrha kad smo se i mi ukcali, sirene,polazak.
Pravac: ranc na Dunavu.
Usput susrecemo celu kolonu koja se polako kao zmija krece ka izlazu iz Beograda. Sve se razmilelo i pokrenulo. Cak i oni koji nikada nigde ne izlaze, na ovaj dan ne ostaju kod kuce.
Zaposednute su sve livade , sumice i svi proplanci u okolini Beograda. Na sve strane tresti muzika i dimi se iz raspaljenih rostilja.
Radni narod slavi!
Ostavljamo usput sva ova zadimljena izletista, gde sa svake strane leti po neka lopta, gde niko nikoga ne cuje, od glasne muzike i smeha. Nadmeno gledamo u sav taj cirkus grabeci ka nasem cilju.
Nasa destinacija je Surduk i novi ranc u njemu.
Po glavi mi se motaju svi moguci modeli ranceva, koje sam gledala po kaubojskim filmovima. Kakav li ce ovaj da bude?
Odvajamo se od autoputa i ulazimo u selo.
Ravno, selo, ravna ravnica i ravno sve u daljini dokle ti pogled doseze.
Na sred sela djeram, lep, beo. Krov mu se zeleni, a zeleni se i kofa ostavljena na belom zidu.
Skrecemo desno na zemljani put i ulecemo u oblak prasine. Zatvaramo prozore iznenadjeni , uz zagusljujuci kasalj.
-Pa tako je na svim rancevima- prisecam se.
Vozimo kroz onaj prasnjavi oblak i pazimo samo da ne izgubimo iz vida rep tecine plave Skode.
-Moja plava ptica, moj Feniks! - tako je od milosti zove.
Skretanje u desno. On staje , stajemo i mi.
Nekoliko minuta sedimo u kolima . Niko ne otvara vrata. Cekamo da ona silna prasina legne.
-Tako je na rancevima!- ponavljam sada vec glasno
Izlazim zadovoljno iz auta i pustam pogled po onoj ravnici.
Napokon evo nas na rancu!
-Jao Vukice , divno je! - cujem svoju mamu.
-Jeste, jeste- za njom ce tata.
Ja se okrecem na sve strane i vidim samo jedan dugacak plac, ogradjen bodljikavom zicom i jednu staru garazu, tu na sredini. Na kraju placa ugledam Dunav. Dole ispod nas. Od prilike, kao da sa cetvrtog sprata gledas na reku, a mozda i vise. Od livade ni traga. Sve izorano i u zemlji pobodene neke grancice.
-Ovo ovde su sljive, ovo jabuke, pa kruske. To su loze.-pokazuje na one grancice moj teca.
-Divno, divno!- idu za njim moji roditelji i ponavljaju.
-A kad cemo na ranc?- pitam ja .
U tom trenutku me svi zabezeknuto pogledase i nesecam se koliko njih, u houru odgovorise: - Pa na rancu smo!-
Nisam mogla da verujem. Ovo ranc? Tako mali? I bez trave i bez drveca, bez konja?
-A gde su konji? -pitam.
Svi pocese da se smeju.
-Ostali su kod kuce!- odgovori mi moj stariji i naravno pametniji brat i odlazi u pravcu Dunava.
-Ostali su kod kuceeeee !!!!- ponavljam za njim i kreveljim se.
-Pametnjakovic!- mumlam i idem iza njega na pristojnom odstojanju, da me ne cuje.
-Mora da ih mnogo volimo cim smo se cak iz Skoplja povukli da bi dosli na ovaj `` ranc`` ! -
Zastajem na ivicu litice i posmatram.
Sunce opeklo pa mi toplo. Znojim se i nerviram zbog pcela i zbog toga sto nema trave i sto nema ni jednog normalnog drveta, osim onih pobodenih grancica po njivi.
Ispod nas reka. Nabujala i nadosla od snegova koji se tope. Velika kao more! U sredini ada i mala sumica na njoj .
Iz daljine cujem zvuk broda. Okrecem se i gledam.
Bela ladja. Puna i krcata . Cuju se razdragani glasovi i zvuk gitare i pesme koji dolaze sa nje Zao mi je sto nisam tamo.
Bela ladja promice, pokraj nase obale.
-Mozda ide na neki pravi ranc- pomisljam.
Ponovo njen zvuk koji nas pozdravlja. Gledam je i zelim da je zapamtim. Da zapamtin svu tu belinu koja se krece po nabujalom i blatnom Dunavu. Da zapamtim onu malu sumicu na adi iza nje i camac na reci, sa nekim alasima, koji su krenuli na ribolov.
Okrecem se ka placu i posmatram.
Rostilj se vec dimi. Moja mama i teta su zaposlene spremanjem salata. Tata i teca nazdravljaju, sljivovicom. Moja sestra i moj brata Mika igraju sa loptom, a moj brat Misa zaljubljeno gleda u svoju Stelu. Svi su nasmejani i vidim im po ocima, tako sretni. Cuje se muzika sa tranzistora - Zbog jedne divne crne zene - peva Kica Slabinac.
Sedim na jednom starom panju gledam i upijam sve, zeleci da zauvek zapamti sliku mira, ljubavi i srece.
Onda sam bila dete i nisam znala odakle mi takva potreba da sve zapamtim. Nisam znala da u tom trenutku urezujem u svoje secanje sliku sigurnosti i lepote porodice, sliku njene podrske i sliku velikih nada i ocekivanja svih nas.
Gledala sam sve to i pitala se dali cemo nekog drugog maja, nakon mnogo godina, kada ovo drvece poraste i pocne da radnja, kada se od ovih loza vec godinama pravi vino i kada vise ne bude ove male garaze na rancu, a nju zameni velika kuca ( o kojo moj dobri teca i teta sanjaju), dali cemo opet nekada biti ovde? Svi mi? Koliko ce nas onda biti? Dali cemo biti ovako sretni kao sto smo sada?
Bila sam dete ali nekako ozbiljno. Sa nekom tugom i nekom zlokobom u dusi, koja me je terala da uvek kada je najlepse stanem. Uvek sam imala tu tugu u sebi, koja mi nije dala da uzivam, u sreci do kraja. Uvek sam sretne trenutke nastojala da zapamtim go svakog detalja, potpuno. Da zapamtim ljude, da zapamtim njihovu radost i reci da zapamtim. Da zapamtim njihova i svoja osecanja. Da zapamtim mesta, mirise, ukuse i sve boje.
Mislim da je moja dusa, jos tada znala da ce mi  jednom, sve to i te kako trebatai. Trebace mi da me podignu sva ta secanja, onda kada me zivot obori. ...

 

/

Opet zvono telefona.
-Sladjo, seminar ce biti. To sto si procitala je za naredni koji ce se opet odrzati!. Potvrdio mi je moj drug Moma. Ovo je sigurno sto posto. Ovo nesmes da propustis u pet po podne!-
-Pa dobro onda se vidmo.- odgovaram, ali nekako nesigurno, mada i radoznalo u isto vreme.
-Ja cu da zakasnim, ali ti idi. Videces puno je nasih . Potrazi i Momu.-
-Kog Momu? - pitam
-Pa Momu onog najveceg medju svima, mog druga! Vidimo se zurim!-
Prekinuta veza i ja u fazonu kako da kazem da cu da idem na seminar?



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 22:56 24.02.2009

...

Nisam u toku..kakav seminar? :)
sladjamk sladjamk 23:08 24.02.2009

Re: ...

Pa zao mi je ali si trebao da citas od pocetka od : Kako obecah tako i spunih (I deo)

Inace od tog je seminara na cije sam uvodno predavanje " slucajno " dosla i ostala ,krenula ova prica !
Radi se o seminaru '" ORDER OF LOVE" koji od srca preporucujem jer mi je zaista izmenio zivot.
Izvoli link www.orderoflove.com pa pogledaj!

Ovog vikenda je seminar u Dah teatru !

Uvodni deo je besplatan ( u petak) ali isto tako radan.

Preporucujem ti da pogledas

Ja sam tako otisla samo na uvodno i ostala...
natasavb natasavb 23:08 24.02.2009

Re: ...

ma vidis da sladja voli da nas drzi u nesivesnosti. a jos i pocela pauze izmedju nastavaka da pravi.
sladjamk sladjamk 23:15 24.02.2009

Re: ...

Tebi sam Natasa cetiri puta slala bezuspesno privatnu poruku da ti preporucim seminar i sva cetiri puta mi je padao i-net

Htela sam da ti preporucim da odes ali....

Neznam dali si se "slucajno" bas sada prikljucila????

Pa neznam mozes da otvoris sait na tebi je da doneses odluku.

Jos jednom hvala za tvoj tekst nemoj da stajes,produzi zbog svih nas

Tebi i Aleksandru( ovo sam izvukla iz komentara, dali je ok?)
Guski i backi od srce , sto bi rekli Makedonci( grlim vas i ljubim)
natasavb natasavb 23:21 24.02.2009

Re: ...

Malo krace, Aleksa.
Sad bila na sajtu. Moracu da pogledam bolje, mada moram da priznam malo vremena imam za sebe. Dobila sam onu drugu poruku i jos jednom hvala za onako divne reci .
reanimator reanimator 23:26 24.02.2009

Re: ...

sladjamk

Radi se o seminaru '" ORDER OF LOVE" koji od srca preporucujem jer mi je zaista izmenio zivot.
Izvoli link www.orderoflove.com pa pogledaj!

.

Hvala. Pogledao.
Ako odem, jel neće da me vrbuju da naučim da vozim avion i kasnije se zakucam u neku svetsku znamenitost? Ono..u ime ljubavi :)
sladjamk sladjamk 00:04 25.02.2009

Re: ...

Slobodno !
Sto mene nisu vrbovali?
Bila bih u Beograd za 40 minuta steta
sladjamk sladjamk 00:08 25.02.2009

Re: ...

Ok guski i backi za Aleksu i za tebe.

Ja i onako ne shvatam kako ti sve uspeva?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana