Danas sam ponovo bio u zgradi pošte, na uobičajenom ritualu ispisivanja pristiglih računa i uplatnica. Toliko sam puta bio ovde, u modernoj crkvi Boga novca, da se ne bih iznenadio ako bih jednog dana samog sebe sreo!
Na pultu pored šaltera, iskošenom pod uglom koji omogućava udobno i pregledno popunjavanje rubrika računa i uplatnica, primetio sam parče belog papira, formata malog reklamnog letka. S prednje strane (to sam tek kasnije ustanovio) bila je odštampana reklama za nekakav žensko-muški frizerski salon u mom kraju, a na poledjini, što sam odmah uočio, bila je na pisaćoj mašini otkucana poruka sledeće sadržine:
"U Americi postoje dve velike, vrlo velike, bande političkih špekulanata koje naizmenično uzimaju u svoje ruke državnu vlast i pljačkaju narod, a prema drugim državama primenjuju državni terorizam. To oni zovu 'demokratija'. Nazdravlje!"
Najpre sam se od srca nasmejao, što mi je za trenutak olakšalo "računske i uplatničke" muke. A onda su me preplavila pomešana osećanja divljenja prema anonimnom buntovniku, nemoći, besa, uzaludnosti, rezignacije, nostalgije za vremenima kada sam verovao u moć promene, u snagu pisane reči!