FEST: The Reader, Revolutionary Road, Tropa de Elita, Zona..

Dawngreeter RSS / 25.02.2009. u 03:02

FEST je već u svom petom danu i moja zamisao komentarisanja repertoara dan za dan je nestala negde daleko u prašini. Spavanje je već u kategoriji rigoroznog treninga, svakih 15 minuta počinjem da računam da bih minimizovao potencijalno komiranje u sred nekog filma pa nekih sat-dva vremena, kolko procenjujem da bi mi trebalo po tekstu, sve do sada nije uspelo da mi iskrsne. Ma nije ni sada to slučaj al' već mi je previše bezveze što ništa nisam ovde nažvrljao pa proračunato rizikujem dan sa manje spavanja. Videću sutra koliko je to bilo pametno.

O FEST-u generalno mogu reći da je organizaciono bolji neg' prošle godine, no to baš i nije neka posebna pohvala. Umesto ružnih šarenih krpa sada na bini opet vise zastave a projekcije ne kasne. Ni promoteri nisu napadni (ili sam samo imao sreće do sada?) što je veoma bitan faktor u mojoj knjizi.

Otvaranje je bilo otprilike kako bi čovek mogao da očekuje - sažeto, odmereno, bez Kusturice u vidokrugu. Kraći kolaž bitnih scena iz karijere počasnog gosta je bio uvod u najavu da će na binu izaći Rejlf Fajns. Znate onaj transfer neprijatnosti kada vas je blam za nekog drugog? E, to. Dođavola bre, čovek je odmah pored tebe. Ali, kako mudri spisi davno rekoše, i to je prošlo.

Sticajem okolnosti, Burn After Reading nisam gledao iako sam planirao da ga gledam. Kod kupovine ogromnog broja karata za više ljudi greške u proračunima su, izgleda, nezaobilazne pa ja ostadoh bez tog filma. Znači, samo otvaranje pa onda malo sušenja. Cela subota je bila rezervisana za Novi Sad i Lollobrigida kondert koji je bio istinski do jaja. Ida, očekivano fenomenalna, koncert je otvorila obučena kao opatica pevajući Moj Dečko Je Gej, da bi par pesama kasnije skinula odoru i postala nešto što bih okarakterisao kao Disco Siouxsie. Šta bi još čovek mogao da traži od jednog koncerta? Proračun sa danom pauze mi se obio o glavu, međutim, kada sam skontao da nazad u Beograd mogu stići tek vozom koji kreće u 5 ujutru. Prva projekcija na kojoj treba da budem je u 11 ujutru. Krajnji rezultat je bila nedelja provedena spavajući između filmova i nalivajući se energy drinkovima. Gods damnit.

No, da skratim nezanimljive dogodovštine, evo mojih utisaka sa prvih par dana FEST-a.


The Reader
Odmah da istresem najbitnije - Kate Winslet je boginja. Ne znam kako mi je ovo do sada promaklo (ortak dobacuje, tako što nisam gledao Eternal Sunshine of the Spotless Mind). Gluma generalno je odlična i sviđa mi se izložena priča ali su mi svi ti utisci ostali daleko u senci nemice Hane koja sa iskreno začuđenim izrazom lica pokušava sudijama koji ne shvataju proste životne istine da objasni da 60 žena mora da ode kako bi drugih 60 došlo.

Film je, inače, zahvalan za učitavanje kojekakvog smisla u njega. Problem krivice ratnih zločina, činjenice da svaki čovek može da radi strašne stvari pod izvesnim okolnostima, kritika inherentne nesavršenosti pravosudnog sistema. Čak i kritika ljudskog stanja uopšteno. Odabiram da ništa od toga ne vidim u ovom filmu. Priča je o ljudima i veoma jednostavnim problemima na koje mogu naići. Mislim da ima nečeg bitnog u otkrivanju činjenice da se svaki krupan civilizacijski problem na kraju svodi na proste međuljudske probleme.

Neko mi reče da je pročitao kritiku filma kako je radnja problematična i samo je gluma vadi. Donekle se mogu složiti sa tim jer, kao što već rekoh, Kate Winslet je blistavo priviđenje u svakom kadru u kojem se nalazi. Ali mi se nekako čini da postoji presija akcentovanja društvenog komentara koji jednostavno ne postoji u filmu. I smatram da je prilično blesavo tako nešto zahtevati. Ako ništa drugo, time se čini velika nepravda sjajnoj i suštinski jednostavnoj priči o ljudima. Ovde nema falš krupnih misli o sukobima naroda, nacionalnoj krivici, stradanjima i okrutnosti po dužnosti. Ovo je film u kojem preživela zatvorenica na kraju uzima limenu kutiju stražarke. Kutija nije simbol ni za šta. Ko se snađe u takvom filmu, snašao se.


Revolutionary Road
Posle otkrovenja u The Reader da je Kate Winslet muza od krvi i mesa, sledeći film koji sam imao prilike da gledam u glavnoj ulozi opet ima tu istu glumicu. Ne razumem logiku primenjenu u nominacijama za oskara, Ms. Winslet je meni ovde za dve dužine bolja. Do duše, morao sam da prođem kroz inicijalni refleks mrštenja zbog toga što je u filmu takođe i Leonardo DiCaprio, al' dobro. Još od The Departed pokušavam da iskorenim taj refleks.

Posle vrlo zanimljivo odrađenog uvoda sa meni beskrajno simpatičnim rezom od upoznavanja dvoje mladih na žurci do spuštanja zavesa po svemu sudeći očajno izvedene amaterske predstave, imamo prilike da pratimo middle class život prosečnog bračnog para tokom pedesetih u Sjedinjenim Državama. Nisam siguran koliko je po sredi direktna intencija ali meni se nekako učinilo da je dilm veliki mdelom zapravo film o ženi. Jednoj konkretno, priče radi, ali u suštini o ženi kao arhetipu. Kao univerzalnom entitetu.

Porodica Wheeler, nastanjena u titularnoj Revolutionary Road ulici, će od svakodnevne umoubijajuće kolotečine doći na korak od ostvarenja svojih pomalo detinjastih snova i želja a mi ćemo sa blagim smeškom da navijamo za njih. Odseliće se u Pariz, ispuniće sve svoje želje, živeće kako su oduvek hteli. Ili bi barem to želeli. Ali, film se zove Revolutionry Road i, dovoljno sigurno, radnja se odatle neće pomeriti. Skrhani snovi će svom svojom težinom udariti o pod i do juče naizgled srećan par će nekako morati da prođe kroz hiljade sitnih komadića rasutih na sve strane. Blago ludi komšijski sin koji povremeno izađe iz duševne bolnice da bi sa nama podelio izluđujuće jednostavan siže onoga što se dešava glavnim junacima će istaknuti potpuni apsurd stanja u kojem se nalaze ali to, naravno, neće biti ni od kakve koristi nikome. Jednostavne životne istine nisu nešto što ljudi, pod normalnim okolnostima, umeju da shvate.

Na kraju dolazimo i do šireg konteksta, Revolutionary Road nastavlja da postoji bez obzira ko njegovi stanovnici bili. A meni je strašno zanimljivo da bi film savršeno funkcionisao i kada bi se završio i bez takvog epiloga. Ne bih nešto konkretnije od toga komentarisao da ne pokvarim završnicu (iako mislim da je tokom celog filma savršeno očigledno u kom pravcu ide) ali besmisao međuljudskih veza sasvim komotno može da bude poenta filma.

"Hopeless emptiness. Now you've said it. Plenty of people are onto the emptiness, but it takes real guts to see the hopelessness."

 

Tropa de Elite
Uf. Kažu mi da film bolje funkcioniše ako ste gledali pre njega Cidade de Deus, a ja već dve godine bez ikakvog pametnog razloga to nikako da uradim. Mesto dešavanja je Rio de Janeiro, u fokusu je elitna jedinica policije i gradski problemi sa korupcijom, kriminalom i drogom.

Opet, u pitanju je film u koji će, siguran sam, mnogi učitati mnogo toga. Dal' je BOPE (dotična jedinca) pozitivna ili negativna sila, da li je ovo ili ono ispravno ili pogrečno, ko je kriv a ko nije. Što su sve prirodna pitanja za postaviti, ali film se ni približno ne bavi odgovaranjem na njih. Dobićete ilustraciju stvarnosti u Riu. Režiser je, zapravo, prvo hteo da pravi dolumentarac ali je odustao jer bi bilo nemoguće to snimati i ostati živ. Mislim, kako se snima svakodnevna i maltene javna korupcija policije?

Film bih pre svega preporučio Sjedinjenim Državljanima pošto bi bilo kanda zgodno videto kako izgleda pravi War on Drugs koji je kod njih tako popularan. Preporučio bih ga naravno i svima ostalima jer je, po mom mišljenju, u pitanu odličan film po bilo kojim kriterijumima. Samo nemojte očekivati pozitivce i negativce. Nisam stekao utisak da je i jedan od likova zamišljen kao protagnostia sa kojim bi trebalo da se identifikujemo. Što je dobra stvar načelno, ali nezgodna ako niste navikli filmu drugačije da pristupite.


Zona Mrtvih
Žao mi je što ću ovo reći ali Zona Mrtvih je prvi dosadan zombi film koji sam ikada gledao.

Da prođem prvo kroz par osnovnih stvari. Za početak, zombi filmovi zapravo nisu horor. Možda su bili nekada, ali sada više nisu. Zombi film je institucija, a bogme i žanr, za sebe i on može funkcionisati na više načina. Može biti trash do kraja koji je zabavan upravo zato što je samosvestan trash. Može biti kemp akcija. Može biti ozbiljan psiho triler. A može da bude jednostavno loš film - loši zombi filmovi su jako zabavni i imaju svoju publiku (ja na primer). Zona ne spada ni u jednu od ovih kategorija. Nije dovoljno loše da bi po sredi bio do kraja loš film, nema akcije za kemp akciju, ima naznake psiho trilera koje ne idu nigde i ne postižu ništa. Zapravo, izleda mi kao neuspešno izveden trash.

Da ne bacam samo drvlje i kamenje, Zona Mrtvih ima neke dobre strane. Zombji su sasvim fino odrađeni a u par navarta su čak i odlični. Ken Foree, kao veteran zombi filma sa posebnim akcentom na novi Dawn of the Dead, se vrlo lepo uklopio sa jednom stvarno cool plasiranom forom gde na predog da se od zombija sklone u tržni centar odgovara u fazonu: "Zombiji će probiti unutra. Veruj mi." Fotografija takođe ima svoje momente, pada mi na pamet odlična scena u kojoj Kristina Klebe puca u zombisanog Miodraga Krstovića. Ali to se sve gubi u moru jako krupnih problema.

Akcije sa zombijima, kao što sam već rekao, nema ni približno dovoljno. Ceo film zombiji su maltene nekakva elementarna nepogoda koja postoji "tamo negde". Povremeno je možemo videti u kratkim kontaktima i to je sve. Zamislite film o ljudima koji su se sklonili od oluje i nećete mnogo promašiti atmsoferu. Dobijena situacija bi možda mogla da funckioniše kada bi likovi imali neku smislenu i ozbiljnu interakciju u standardnom maniru sukoba ljudi protiv zbombija koji zapravo postaje sukob ljudi protiv ljudi. To se ne dešava, dijalozi su vrlo kliširani i nikakav razuman konflikt ne iskrsava. Pored upada par obaveznih srpskih fora (spominjanje sarme, američki vojnik kojeg uče srpske psovke), atmosfera nije ni komična, niti trashy, nego zapravo izgleda kao da pokušava samu sebe da shvati kao ozbiljan horor. I to zaista nigde ne ide.

Dodati tome da je film sniman na engelskom a da većina srpskih glumaca priča engleski otprilike kao da pliva kroz testo. Najgore u toj celoj stvari je što bi izveštačeno usporen, realno neubedljiv engleski savršeno funkcionisao da je film trash. Ali film nije trash, o tragedije.

Na kraju filma radnja nas konačno dovodi do masivnog sukoba. Ovde prvi put stvari postaju zanimljive, ali na kratko. U miks je ubačena i jedna strahotno antikliamtična scena gde se nekom baja zombiju oko kojeg se kraće vreme diže tenzija odseče glava kratkim potezom mača, bez ikakvog prethodnog lemanja i čini mi se da ne postoji iskreniji WTF momenat u celom filmu. Ne kapiram pa to ti je. Takođe, scene fajta su u glavnom snimane drmusavom kamerom što još uvek nije na Michael Bay nivou doživaljavanja svake tuče kao nekakvog epileptičnog napada, ali povremeno jeste vrlo blizu.

Još jedna stvar sa zjapećim rupama je mitologija filma. Prva scena filma, u kojoj se pojavljuje i prvi zombi, ispada do kraja da nema nikakve veze ni sa čim. Plot hook kojim je trebalo objasniti zašto glavni neprijatelji svakog izolacionog horora, ti prokleti mobilni telefoni ne rade (NATO vežbe oko Pančeva) prvo liči kao da se na neki način povezuje sa nekom teorijom globalne zavere ali se do kraja ispostavlja da nema nikakvo racionalno objašnjenje. Ni rešenje epidemije zombija se ni na koji način ne objašnjava, osim što gledaocu izgleda kao da su ih glavni junaci u konačnom masovnom fajtu pobili sve do jednog. Čak dva mistično-neobjašnjiva lika postoje u filmu od kojih jedan ispada samo neuspeli Deus ex Machina. I što identifikuje drugog mističnog lika kao nekog baja-mesiju sa mačem. Ponavljam se ali moram još jednom istaći da bi sve ovo moglo da funkcioniše kada bi film bio kemp. Ili trash. Ili čak jednostavno totalno loš. Ovako samo nema smisla na sav glas.

Zombiji koji danju nepokretno leže na suncu su ostali prilična misterija za sve nas, ali smo posle malo mozganja skontali da možda tako pune baterije. Tu se rodila ideja akumulator zombija. Ako mističnog baju sa mačem označimo kao katana Isusa mislim da dobijam vrlo jasnu ideju šta bi nastavak filma mogao da bude. Akumulator Zombiji Protiv Katana Isusa! I, dođavola ljudi, dopustite mu da bude trash.

Za kraj, ovolko sam se raspisao samo zato što mi je zaista žao. I čini mi se da je jedini stvaran problem jednostavno ne razumevanje institucije zombi filma.

Atačmenti



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Smica Smica 09:11 25.02.2009

FILM

Revoltionary Road je možda najbolji prošlogodišnji film. Zaista čudno što je ostao bez nominacija za režiju, film i najbolju žensku ulogu. The Reader, mi se ne sviđa. Osim, naravno, savršene glume Kate W.
Dawngreeter Dawngreeter 12:32 25.02.2009

Re: FILM

Cuo sam da je postojala inicijativa da Kate bude u The Reader nominovana kao supporting role a za Revolutionary road onda da dobije nominaciju za glavnu ulogu, ali to nije proslo. Nepravda u rangu Sofie Copole koja nije dobila najbolju reziju za Lost in Translation.
ne.nevena ne.nevena 09:19 25.02.2009

Revolutionary Road

je odlican film, i jako ste lep size napravili. Odlicna Kejt (ja kod nje imam grc jos od Titanika) je dobar par takodje odlicnom Dikapriju. Inaravno, Keti Bejts

Toliko jednostavna prica, prica ljudi iz komsiluka, bilo kog od nas... Odlican film!
Dawngreeter Dawngreeter 12:33 25.02.2009

Re: Revolutionary Road

Da, i meni aluzije na Titanik prave problem. Pogotovo kada film reklamiraju u fazonu "par iz Titanika opet zajedno na ekranu!" Dodjavola, to nije nesto cime se treba hvaliti. Ali, nema veze, oboje su u medjuvremenu postali sjajni glumci.
bocvena bocvena 09:21 25.02.2009

pogledaj obavezno

Pre dva dana sam odgledala pomenuti Cidade de Deus, sad se baš spremam za Tropa de Elite. U pravu si da je pozicija gledaoca bitno drugačija nego kada gledaš evropski ili američki film. I to je ono najbolje. Doživiš kulturni šok, ali te sirovost i surovost teme, likova i poente ne odbija, već privlači. Neke scene su remek dela odvratnosti i lepote u isti mah.
Dawngreeter Dawngreeter 12:47 25.02.2009

Re: pogledaj obavezno

Kulturni sok je kljucna rec, rekao bih. Treba se cesce izlagati takvim stvarima, previse lako se zaboravi da nismo sami na svetu.
wukadin wukadin 10:26 25.02.2009

Moja preporuka

Sim claro o BOPE e Tropa de Elite

Film bih pre svega preporučio Sjedinjenim Državljanima pošto bi bilo kanda zgodno videto kako izgleda pravi War on Drugs koji je kod njih tako popularan. Preporučio bih ga naravno i svima ostalima jer je, po mom mišljenju, u pitanu odličan film po bilo kojim kriterijumima. Samo nemojte očekivati pozitivce i negativce. Nisam stekao utisak da je i jedan od likova zamišljen kao protagnostia sa kojim bi trebalo da se identifikujemo. Što je dobra stvar načelno, ali nezgodna ako niste navikli filmu drugačije da pristupite.



Odlično rečeno.
Inače da je američki film o Brazilu ne bi mi palo napamet da gledam, posebno ne u bioskopu.
angie01 angie01 10:39 25.02.2009

Re: Moja preporuka

evo da preporuchim, pa se vidimo posle:)))
Dawngreeter Dawngreeter 12:34 25.02.2009

Re: Moja preporuka

wukadin
Inače da je američki film o Brazilu ne bi mi palo napamet da gledam, posebno ne u bioskopu.


Mozda bi bilo zanimljivo videti kako sjedinjeni drzavljani to dozivljavaju, ali se ne bih uzdao u autenticnost prikazanog materijala ni u ludilu.
wukadin wukadin 12:40 25.02.2009

Re: Moja preporuka

Možda na teveju...
Dawngreeter Dawngreeter 12:46 25.02.2009

Re: Moja preporuka

angie01
evo da preporuchim, pa se vidimo posle:)))


Hvala Angie, uvek je zadovoljstvo dobiti od tebe preporuku :)
jasnaz jasnaz 11:33 25.02.2009

! Revolutionary Road !

Pored svega već navedenog: bravurozan the end !
Dawngreeter Dawngreeter 12:38 25.02.2009

Re: ! Revolutionary Road !

Scena kada posle svega ona njemu ujutru pripremi dorucak i kao sve izgleda lepo i smireno - mislim da bi i to mogao da bude kraj. Bitno drugacija poenta bi dosla do izrazaja, ali bih bio zadovoljan sa tim. Naravno, pravi kraj je takodje sjajan i u opste se ne bunim sto je takav.
jasnaz jasnaz 13:31 25.02.2009

Re: ! Revolutionary Road !

pa, poenta je ista (?): svako se miri sa onim u čemu je (ili sa kim je) na svoj način:
Tatamuž lagano smanjuje dodok tona u slušni aparat....................!
MightyNora MightyNora 11:50 25.02.2009

Dakle...

Bili smo na istim filmovima, makar prva dva...

Moram priznati da jeste Boginja. Sa velikim B. Nema priče, nema govorancije. Ko šta kaže, nema pojma.

I šlus. Hana Šmic (mislim da tako beše) i Ejpril su joj dve najbolje uloge koje sam gledao.

Moram da priznam da me je Gomora ostavila onako... pih, da ne beše onog seta činjenica na kraju filma, sve ovo ostalo izgleda kao bajka. Mislim da nam nije blisko pa valjda nismo mogli da se poistovetimo sa tim.

Ali Frost - Nikson - e to je sasvim druga priča. I onaj lik što je glumio Niksona je trebao da dobije oskara. For sure.

Ova druga dva koja si napomenuo nisam gledao. Ako ti treba bolja preporuka za film "pre" Elite onda je definitivno bolji mislim da je prevod "Iskoristi metak", isto Brazilski, ali mnogo siroviji i da ne poveruješ - igrani dokumentarac. Dugo nisam gledao bolji film.

Počeo sam i sa tobom da se mimohodim =)

Pozz Greteru
Dawngreeter Dawngreeter 12:41 25.02.2009

Re: Dakle...

Frost/Nixon mi je bio strasno zanimljiv. U sledecem tekstu cu se toga dotaci, ali se slazem da je uloga Niksona za nepoverovati odlicno odradjena.

Gomoru nisam gledao. U tom terminu sam se nosio mislju da skoknem do KBC-a na Moderan Zivot, ali sam ipak odabrao da malo spavam pre Zone Mrtvih. Potrudicu se da ga nabavim posle FESTa za popunjavanje propustenog.
man ray loves me man ray loves me 21:57 25.02.2009

Re: Dakle...

Moram da priznam da me je Gomora ostavila onako... pih, da ne beše onog seta činjenica na kraju filma, sve ovo ostalo izgleda kao bajka. Mislim da nam nije blisko pa valjda nismo mogli da se poistovetimo sa tim.

moj utisak je suprotan. film je genijalan. kako kao bajka, kad se zna da je sve snimljeno na osnovu knjige novinara koji je bio u mafiji i cija glava je posle izlazenja knjige ucenjena - ne moze dokumentarnije. a kako ne mozemo da se poistovetimo, kad je srbija mafijaska drzava - vladaju isti zakoni. kad je izbio onaj skandal sa skladistenjem toksicnog otpada iz zastave u selima oko kragujevca, prva asocijacija su mi bile one scene kad sa kamionima kruze unaokolo. pa ona zgrada na pocetku je cist novi beograd.
sto se mene tice gomora je jedan od par najboljih filmova ove godine, a pored mimi metalca najbolji film o mafiji ikada.
sybil sybil 14:37 25.02.2009

fest

hvala na inspirativnom tekstu. naime, evocirao si prijatne uspomene. kada sam bila mala moje starije prijateljice i rodjake su isle na fest i pricale o festu sa takvim idolopoklonstvom: zamisli sava centar i sva inteligencija je tu, gospoda, elita, nivo, urbani mit.one naravno nisu isle na fest zbog filmova nego da apsorbuju elitu.
elem, meni se dopada ideja povremenog udaljavanja od ovozemajske kolotecine kroz filmove.
evo mojih utisaka o nekim filmovima.

The Reader
Film je, inače, zahvalan za učitavanje kojekakvog smisla u njega. Problem krivice ratnih zločina, činjenice da svaki čovek može da radi strašne stvari pod izvesnim okolnostima, kritika inherentne nesavršenosti pravosudnog sistema. Čak i kritika ljudskog stanja uopšteno. Odabiram da ništa od toga ne vidim u ovom filmu. Priča je o ljudima i veoma jednostavnim problemima na koje mogu naići. Mislim da ima nečeg bitnog u otkrivanju činjenice da se svaki krupan civilizacijski problem na kraju svodi na proste međuljudske probleme.

znacajno je i to sto nema moralne osude, cak ni naznake,postoji prilicna doza razumevanja: morali smo nekako da prezivimo.zlo uopste nema monstruozan karakter i lice. Zena, olicenje zlocina se prikazuje u prelepoj ljubavnoj prici sa mladjim muskarcem i kada ode u zatvor i oboje pate ne mozete da ne sasecate sa velikom dozom empatije. zlocin je toliko mali i u senci njihove ljubavi.
potpuno geteovsko iskustvo: umesto da gori u paklu zbog zlodela, faust se budi i u drugom cinu nastavlja da zivi kao da se nista nije dogodilo. dante bi ga ostavio da gori u paklu nocnih mora za deset narednih zivota.

Revolutionary Road
zal za visinama , sindrom madame bovari. ne znaju sta hoce i tonu u sopstvenu prazninu. meni kate nije revolucionarna u ovom filmu, ne prenosi atmosferu ocaja i praznine. i ona i leonardo su previse besni u mnogim scenama.

Tropa de Elite
Uf. Kažu mi da film bolje funkcioniše ako ste gledali pre njega Cidade de Deus, a ja već dve godine bez ikakvog pametnog razloga to nikako da uradim. Mesto dešavanja je Rio de Janeiro, u fokusu je elitna jedinica policije i gradski problemi sa korupcijom, kriminalom i drogom.

pogledacu taj film. ako nisi gledao cidade de deus, pogledaj obavezno. susta surovo genijalno prikazana stvarnost. i jos jedan amore peros od tih latino-americkih je fantastican. to su filmovi koji se pamte. teski, brutalni, fenomenalni.


posto sam u usa, jedini festovi na koje idem su festovi italijanskih i francuskih filmova. francuski pocinje uskoro, pa vam predstavljam neke, cisto da opisem carobnu amelie obicnost zapleta:
Paris 36=dogadja se 1936. i govori o zajednistvu i romansi sa pozoristem
48 hours a day= bruno radi do kasno, dodje kuci, jede i ode da spava. njegova zena marianne je rastrgnuta izmedju posla, dece, kuce. i jednoga dana da bi mu dala lekciju dobija poziciju u japanu.
love me no more: film o vremenu, napustanju, slobodi...
itd. itd.
Dawngreeter Dawngreeter 15:08 25.02.2009

Re: fest

Mislim da je ne prenosenje ocaja u Revolutionary Road namenski uradjeno. Ocaj je negde ispod, na povrsini oni su samo obicni ljudi u obicnoj svakodnevici. Sa snovima i zeljama, neizgovorenomtajnom da bi mozda, samo mozda mogli biti bolji od svoje okoline. Ali cim se tajna izgovori na glas, ona nestaje. Onaj izraz lica koji pravi ispod drveta, sa cigarom u ustima, kada je jasno da je donela odluku. Vidis kristalno jasno da je nesto uzasno i plemenito i hrabro odmah iza coska, ma koliko mozda sve to u paketu bilo kontradiktorno. Nezaboravan kadar, meni barem.

Apropo francuskog filma, ako se bude prikazivalo imam najtoplike preporuke za Un Lac, odnosno A Lake. Visoko ekspresivan film bez neke konkretne radnje ali sa predivno te bajkovito oslikanom romansom u sred bespuca. Bizarno velika kolicina ljudi je izasla tokom projekcije, sto mene uvek uveseljava.
sybil sybil 17:49 25.02.2009

Re: fest

dobro kazes za revolutionary road, nego ja ipak volim da jasno osetim "key emotion" kroz glavnog lika. recimo issabelle hupert u mnogim filmovima fantasticno prenosi kljucnu emociju-tugu, gledalac naprosto oseca tugu koju nosi. ja bih volela da i u rev. road postoje scene gde se vidi ocaj i praznina. to je samo nagovesteno u filmu preko "poremecenog" lika.
simkke simkke 16:44 25.02.2009

uz Gran Torino...

...koji je nesumnjivo najbolji film 2008., najviše mi se svideo Revolutionary Road. Sjajan film, a zajebana tema. Čak mi ni DiKaprio nije smetao toliko, možda samo malo na početku (jebote, nikako da ostari bar malo, mada mu se vide godine u očima).
U toku projekcije mi je palo napamet koliko li ima parova u publici koji se prepoznaju u ovoj priči, i koliko njih će jedno drugom to priznati kad izađu iz sale. Winslet je žena-zmaj, a i Michael Shannon je pokraden na dodeli oskara. Inače, shannonov lik mi je najvažniji u filmu. Sve što lebdi između glavnih aktera, on artikuliše.
Odličan komentar si dao u vezi ovog filma.
angie01 angie01 16:46 25.02.2009

Re: uz Gran Torino...

Čak mi ni DiKaprio nije smetao toliko


on je sjajan glumac-tzaar, iako ima lice koje ga u tome ometa.
simkke simkke 16:54 25.02.2009

Re: uz Gran Torino...

angie01
on je sjajan glumac-tzaar, iako ima lice koje ga u tome ometa.


sa godinama sve bolji, slažem se...(mada, i dalje to nije nešto "specijalno" )
Inner Party Inner Party 18:00 25.02.2009

Eh...

Zona Mrtvih ...


Eeeee j**i ga!
Nije da sam se nesto previse nadao, ali ipak...
man ray loves me man ray loves me 21:50 25.02.2009

...

Kate Winslet je boginja. Ne znam kako mi je ovo do sada promaklo (ortak dobacuje, tako što nisam gledao Eternal Sunshine of the Spotless Mind)

ni Heavenly creatures ni Holy smoke (od Jane Campion).
simkke simkke 01:10 26.02.2009

Re: ...

man ray loves me
Heavenly creatures ni Holy smoke (od Jane Campion).


ih, dve sjajne uloge...meni najbolja u Jude
mmitke mmitke 01:43 26.02.2009

...

Super je Kate Winslet u oba filma,ali mi nikako nije jasno kako su mogli da je nominuju za GG za SPOREDNU zensku ulogu u Reader-u.Pa u tom filmu ne postoji glavnija uloga od njene.Jednako mi je nejasno kako je u konkurenciji oskara favorizovana njena uloga u tom filmu u odnosu na ulogu u Revolutionary Road-u.Velika vecina filmofila bi se slozila sa te "dve duzine" prednosti koje si naveo u tekstu...
"Film je, inače, zahvalan za učitavanje kojekakvog smisla u njega. Problem krivice ratnih zločina, činjenice da svaki čovek može da radi strašne stvari pod izvesnim okolnostima, kritika inherentne nesavršenosti pravosudnog sistema. Čak i kritika ljudskog stanja uopšteno.."...jos bih dodao da je takodje i film o kompleksima.Zena je odrobovala pola zivota jer joj je bilo glupo da prizna da je nepismena,zar ne?
srkikup srkikup 17:54 26.02.2009

Hvala za odlicne prikaze, uz komentar..

Iskreno, hvala ti za odlične prikaze ovih nekoliko filmova.
Lično, koliko je moguće objektivno, uživao sam u čitanju..
Ali, jedna stvar mi jako smeta u tvom pisanju - nasilno uvođenje amerikanizama u srpski jezik. Ne razumem potrebu da se koriste bukvalno prevedene fraze poput "u mojoj knjizi" i, naročito, "dovoljno sigurno" (sure enough? bljak).

E sad, uvek možeš da kažeš "moj blog; ako ti se ne sviđa, znaš svoj put napolje". I bio bi uglavnom u pravu. Tako da je ovo moje mišljenje, koje ti iznosim zato što mi se dopao tvoj tekst. Ako ti se ne sviđa, znam svoj put napolje :)
simkke simkke 18:47 27.02.2009

Re: Hvala za odlicne prikaze, uz komentar..

srkikup
Ako ti se ne sviđa, znam svoj put napolje :)


šta će biti?
moj put, ili autoput?

Dawngreeter Dawngreeter 15:34 02.03.2009

Re: Hvala za odlicne prikaze, uz komentar..

Sa stvarno preteranim zakasnjenjem odgovaram. Izvinjavam se, sve do danas bukvalno nisam uspeo da saberem ni 10 slobodnih minuta.

srkikup
Ali, jedna stvar mi jako smeta u tvom pisanju - nasilno uvođenje amerikanizama u srpski jezik. Ne razumem potrebu da se koriste bukvalno prevedene fraze poput "u mojoj knjizi" i, naročito, "dovoljno sigurno" (sure enough? bljak).

E sad, uvek možeš da kažeš "moj blog; ako ti se ne sviđa, znaš svoj put napolje". I bio bi uglavnom u pravu. Tako da je ovo moje mišljenje, koje ti iznosim zato što mi se dopao tvoj tekst. Ako ti se ne sviđa, znam svoj put napolje :)


Naravno da necu da kazem "moj blog, mrsh napolje", a i kad bi hto uradio ne mislim da bih bio u pravu. Kritika je sasvim osnovana. Zasto to radim, pa, ima tu vise razloga. Za pocetak, engleski u pismenoj formi (citanje i pisanje, jel') mi se u svakodnevno mzivotu pojavljuje mnog ocesce nego srpski, u govornoj nesto manje. Cesto hvatam sebe da, u odredjenim kontekstima, cak i razmisljam na engleskom. Zaista nije nikakva potreba po sredi, jezik se koristi za komunikaciju a po pravilu ce i mojim sagovornicima biti jednostavnije ako upotrebim frazu na engleskom pa, eto.

Sa druge strane, fenomen bukvalno prevedenih stranih fraza koje se koriste u srpskom i pored toga sto, tako bukvalno prevedene, nisu zaista smislene je sveprisutan i u opste nije nova stvar. Na srpskom imamo filmske "zvezde", na primer. Takodje "bacamo magije". Mnogo ociglednije izvan duha i cak gramatike jezika, u zadnje vreme "imamo seks". Sto je sve bukvalan prevod fraze na engleskom. Tako je i ovo sto koristim posledica velike izlozenosti izvesnim frazama koje ti ostaju u svesti.

U moju odbranu, kada koristim frazu "u mojoj knjizi", sto radim srazmerno cesto, to je uvek sa nekakvim podrazumevanim shvatanjem da je kontekst blago komican jer se dobija ocigledno izvestacen prizvuk. Do duse. mozda to ipak i nije ocigledno, priznacu. Sa druge strane, "dovoljno sigurno" je bas zaser. I to je nesto sto koristim cesto, ali u tekstovima kao sto je ovaj, ipak se trudim da odrzavam malo striktniju formu od ulicnog cavrljanja. Da sam uzeo malo vise vremena da tekst prodjem jos jednom (i ispravim sve te greske u kucanju kojih, kako sam skoro video, ima stvarno previse) i tu frazu bih izbacio. Al' eto. Force of habbit.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana