Nedelja

dzudi RSS / 01.03.2009. u 23:27

Ne volim nedelju. Nedelja je dan kada sam gubila najdraže osobe.

Sećam se...

Jul, neke davne devedesete. Mama dane provodi pored tatine bolesničke postelje. Bolnica sterilno čista, miriše na lekove.

Spavale smo sestra i ja kod tetke tih dana, znali smo da je kraj blizu.

Mama je želela da nas poštedi prvog šoka.

Nedelja. Telefon u tetkinom stanu zvoni jednom, dva puta. Tetka se javlja. Čujemo samo njeno " dobro ", spušta slušalicu i počinje da plače.

" Deco, vodim vas kući...vaš tata je umro jutros u šest..." 

U šoku sam. Nesposobna da govorim, da plačem. Izgubljena sam. Sestra plače zajedno sa tetkom.

Stižemo prvim taksijem kući. Vidim mamu i obe bake i dedu i rođake i komšinice kako plaču. 

Prilazim mami, grlim je i ćutim.

Dolazi i moje društvo, svi mi nešto govore, ne čujem ih.

Zatim dolaze tatine kolege sa posla. Tek tada počinjem da plačem. Plačem dugo. Ne mogu da me smire.

Osećam se bespomoćno, više nego tužno, izgubljeno, sve gubi smisao u mom životu te nedelje.

*******

Treći oktobar one godine kada je bilo bombardovanje Srbije. Siv i kišan dan. Nedelja.

Kum i kuma piju kafu kod nas, zatim odlaze i vraćaju se brzo. Vrište oboje.

Saznajem da je poginuo na Ibarskoj moj najbolji prijatelj, čovek koga sam volela kao starijeg brata.

Ponovo se osećam izgubljeno i bespomoćno. Ne govorim, ne mogu da plačem.

Počinjem da plačem kada u dvorištu kuće mog prijatelja vidim njegove male kćerkice i njegovu ženu.Plačem dugo, predugo.

********

I dan danas ne volim nedelju. Sve su mi nedelje ispunjene sećanjima.

Vreme prolazi, ali ja pamtim ljude koje sam najviše volela. Bila je nedelja kada sam ih zauvek izgubila.

*******

Još malo pa počinje ponedeljak. Dobro je.

NE VOLIM NEDELJU :((((



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 09:06 02.03.2009

Сконцентрисана туга

Предложио бих ти да " прескочиш " недељу , али тиме нећеш одагнати тужна и непријатна сећања.
Туга је нормално стање за људско биће. Ово што ти наводиш је сконцентрисана туга и то је теже подношљиво.
Верујем да ћеш наћи начин и снагу да превладаш и тугу и недељу.
marija_cvetic marija_cvetic 11:11 03.03.2009

:(

Mozda sam ja u takvom raspolozenju trenutno,ali citajuci ovo pojavile su se i suze u ocima...Necija tuga,trenutak kada gubimo nekog,uvek mi je strasno...Ni ja ne volim nedelju ...
sladjamk sladjamk 22:58 06.03.2009

Nedelja

Sa tugom se covek mora izboriti, ma koliko da boli.
Pokusaj da pronadjes dane kada su ti se desile lepe stvari, kada si ti rodjena , tvoja sestra, mama, tata..... Kada si upoznala svoju ljubav, izasla na prvi sastanak....
Proveri mozda ces pronaci i lepe stvari koje su se desavale u nedelju.
Ukoliko ne pronadjes, ( a znam sigurno, da ces se setiti neke sretne nedelje, koja ti je donela nesto lepo) onda jedne nedelje, otidji na grob onih koje si izgubila i zahvali im se tamo, sto su bili deo tvoga zivota i darovali ti toliko ljubavi i srece. Onda im kazi koliko ti nedostaju i kazi im sve ono sto si htela a propustila da im kazes. Pozdravi se sa njima i oprosti sto su te napustili i otisli. Zatim idi u crkvu zapali svece za sve koji su otisli , pa zatim za sve koji su zivi, ukljucujuci i sebe. Onda upali svece bogu, bogorodici i svetcima koji su ti zastitnici
Svima njima se posebno zahvali sto su tu i sto te stite , tebe i tvoje najdraze.
Zatim idi do ikone Svete Nedelje daruj je( dar moze biti mali: ulje, cvece ili bilo sta cega se ti setis) i kazi da joj oprastas, za sve boli koje si na njen dan dozivela. Zamoli je da te prihvati i da ti postane zastitnik. Oseti da si sve oprostila, baz zato sto smo tako mali i zato sto neznamo zasto je to moralo da se desi.
Onda oprosti svima za sve i oprosti sebi za sve. Onda potrazi od svih da tebi oproste! Kada kazes da prastas oseti u srcu da si zaista oprostila .

Bilo bi lepo da nakon ovoga provedes dan sa nekim koga volis i sa kim se osecas dobro.
Mozes unapred da dogovoris rucak ili veceru na neko mesto gde se osecas prijatno. Ili jednostavno odes sa nijm na kafu.

Provedi ostatak dana uz lepu muziku, dobar film ili knjigu koju volis.

Uvece bi bilo lepo da usnes uz neku dobru muziku koja ce te opustiti .

Ponekad zaista treba da prodje mnogo vremena da se zaceli rane.

Ukoliko ne uspes da prodjes kroz ovo i osetis da ti se stav menja, onda ti preporucujem da potrazis pomoc od nekog obucenog.

Ja bih mogla iz licnog iskustva da ti preporucim seminare : " Order of love '" Silva Metod, Kliring, Gestald, NlP i naravno da ne nabrajam ima jos jako puno tehnika koje su ti dostupne u Beogradu i Srbiji.

Puno uspeha , od srca Sladja

P.S. Oprosti zbog duzine komentara, jednostavno me povukla prica u jedno moje iskustvo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana