Pseća kućica

Drago Kovacevic RSS / 02.03.2009. u 16:50


 

Tog vrućega avgustovskoga dana, devedeset pete godine, Milorad Kopač se zatekao u Staroj Pazovi. Sedeo je u senovitoj, povelikoj bašti kafea u centru mesta, čekajući Keleta,  rođaka i ratnog drugara koji je upravo smeštao familiju u jednom okolnom selu.

Kele se nije pojavljivao i Milorad je poručio već treće pivo umanjujući tako, polako ali sigurno, iznos od stotinjak maraka koje mu je sestra jučer dala da ima, dok se presabere, oporavi od prvoga izbegličkoga šoka i nađe neki posao.

U glavi mu je vladala prilična konfuzija, ali i jasno olakšanje. Pored glupoga i dezorjentirajućega položaja u kome se zatekao dolaskom u izbeglištvo, osećao je i olakšanje, činilo mu se da je za njega rat gotov.  Devet dana je putovao u koloni od Baljaka na Svilaji do Beograda. Sa puškom, rancem i borbenim kompletom, rastao se u Banjaluci, nakon skoro četiri godine, ostavljajući sve to na gomilu u kasarni Kozara.

U neko doba je stigao Kele i parkirao plavu «Ladu» sa KNN tablicama preko puta bašte u kojoj je Milorad sedeo. Pretražio je užurbano očima stolove, ugledao ga i dugim korakom prišao stolu izvlačeći bučno drvenu stolicu. Kele je bio plav, krupan, prostosrdačan momak, širokih gesti i glasnoga govora.

Ispričao mu je kako je smestio ženu i decu u kuću koju mu je pronašla tetka.. Tamo će moći ostati dok se ne snađe. Preduzimljivi i spretni Kele je najavljivao kako će već sutra  početi da nešto rade. Milorad, koga su prijatelji zvali Mića, verovao je u Keletovu snalažljivost i preduzimljivost. Računao je na to kako će «nešto» raditi zajedno. Sam nije bio u stanju da bilo šta praktično smisli u ovoj situaciji u koju je dospeo kao "Ero sa onoga svijeta".

Imao je Kele i lošu vest. Kazao mu je kako je čuo da policija hapsi mlađe muškarce, izbeglice, i da ih vodi nazad na front, negde u Bosnu ili pak u Arkanov kamp u Erdutu.

Ova vest je Miću žacnula i vratila iz blage depresije.

Sevnuo je kurjački očima, koje su imale taj izraz samo kad je ekstremno besan i glasno je rekao, odmerajući od lakta..

-         Ma evo im što će više na mene obući uniformu i vratiti me u rat. Šta sam branio ja sam izgubio i svega mi je dosta.

-         Sila boga ne moli, treba se čuvati – kazao je Kele

-         A kako da se čuvamo. Jedino da čučimo neđe u kući. Kako onda misliš da živimo, od čega?

-         Pa od onoga šta zaradimo. Moraćemo i raditi i čuvati se. Takav nam je izbor burazeru...

 

Taman je Kele to izgovorio i gledajući preko Mićinoga ramena panično prošaputa.

-         Brišimo

-         Kuda, zašto - pitao je Mića

-         Odavde, bilo đe, evo ih.

-         Koga evo?

-         Policije, sad će ovamo, brišimo.

-         Nisam platio – rekao je Mića.

-         Platićeš drugi put, brišimo – izgovorio je Kele i već se podigao sa stolice.

-         Ma neću, ko ih jebe, neću da bježim..

-         Bježimo kad ti kažem, najebaćemo.

-         Neću, dosta mi je bježanja od Hrvata, neću ođe od nikoga da bježim, ti bježi ako ti se bježi.

-         Dobro, kako te volja – reče Kele i žurnim korakom izađe iz bašte.

Potpuno tup na sve što se oko njega događa, Mića je ostao nepomično u stolici.

Bio je kao utrnut. Samo mu je ruka otišla automatskom kretnjom prema čaši a oči mu bile bez sjaja i nezainteresovane za sve okolo.

Kele mu je nestao iz vidokruga. Lada je stajala na mestu na kojem ju je parkirao.

Ne zna Mića ni sada koliko je vremena prošlo dok ispred sebe nije ugledao dva policajca u tammnoplavim kambinezonima.

Zna samo da bi poručio još jedno pivo da se nisu pojavili.

-         Dobar dan. Pokaži dokumenta – rekao mu je jedan od njih.

Imao je samo vojnu knjižicu. Polako je krenuo rukom da je nađe, napipao je u zadnjem džepu farmerki koje mu je sestra kupila dva dana ranije na buvljaku. Izvukao je malo zgužvanu i zamašćenu knjižicu tamno zelene boje pruživši je policajcu što je tražio dokumenta..

Drugi policajac nije sačekao ni da njegov kolega otvori knjižicu nego je promrsio kroz zube..

-         Izbeglica, aaa

-         Da – rekao je Mića

-         Pa šta radiš ovde

-         Pijem pivo, šta bi radio..

-         A, piješ pivo, dok ljudi ginu na frontu.

-         Da, pijem pivo. Četiri godine sam ja proveo na frontu..Dok front nije propao. I nije propao zbog mene.Nisam ja komandovao frontom niti naredio povlačenje.

-         A, jeli, četiri godine. Ajde, kreni sa nama. Kad si već bio četiri godine bićeš još neko vreme.

-         Neću, niđe ja ne idem odavde. Koji sam zakon prekršio, šta ja imam sa vama?

-         Imaš, imaš..i ti sa nama i mi sa tobom. Hajde, podigni se i ne budi drzak da te ne bi to koštalo.

-         Neću. Podignite me vi kad vam već toliko smetam i kad ne možete bez mene držati frontove.

Policajci se ustremiše na njega i dograbiše ga za ruke koje je mirno držao na stolu, uvrćući ih. Nije pružao otpor. Priskačući da ga savladaju, onaj što je držao knjižicu nespretno zakači sto i obori pivsku čašu koja se uz prasak razbi. Gosti u bašti su ćutke posmatrali šta se događa. Muva se mogla čuti. Odvukli su ga dvadesetak metara od bašte i ubacili u parkiranu «maricu» kao da je vreća cementa. Vrata su se zatvorila i on onda pogledao oko sebe. Unutra su bila trojica mlađih ljudi očito ulovljenih poput njega.

-         Odakle si – čuo je da ga jedan od njih pita

-         Iz pizde materine, – iz Knina, odnikle...uzvratio je  besan..

-         I mi smo ozdo - reče ljubopitljivi mladić - od Benkovca. I rođaci smo.

-         Pa đe vas uvatiše?

-         U autobusu za Beograd. Krenuli iz Mitrovice da se javimo rodbini i nađemo familije.

Mića tek tada primeti da su sva trojica u ofucanim, maskirnim uniformama koje su na sebi doneli sa položaja.

-         Pa šta je to kad i po autobusima hapse?

-         Ne znam, ali ovo mi se ne sviđa. Vataju nas kao zečeve i zadnje razbojnike. – reče najstariji od nevoljnika u «marici».

Ubrzo, čuli su kako se pali motor od «marice» i nakon vožnje ne duže od pet minuta ušli su u neko dvorište. Policajac je otvorio vrata i odsečno dreknuo..

-         Izlazi..

Mića je iskočio zadnji i video da u  dvorištu ima bar tridesetak muškaraca, šaroliko odevenih. Neki su sedeli uza dvorišni zid, neki stajali. Nije se čulo ni glasa. Policajac koji im je naredio da izađu, pokazao je rukom prema zidu koji je pravio hlad i uputio ih da se tamo smeste.

Prišao je zidu i seo na zemlju. Pokušao je da sredi misli ali su mu u glavi još zvonile topovske eksplozije sa Svilaje, iz poslednje bitke, pred povlačenje.

Na trenutak mu je bilo krivo što nije poslušao Keleta i zbrisao iz bašte, ali ga je brzo napustila ta misao. Ne može se bežati od onoga od čega ne možeš pobeći.  

Mislio je na roditelje i sestru koji ne znaju šta se sa njim događa i na to kako će brinuti isčekujući ga da se pojavi. Možda će im Kele javiti ako je umakao pandurima. Uhvati ga neko olakšanje. Javiće im Kele sigurno, njega nisu uhvatili. Pogleda oko sebe i prepozna neke ljude. Vidi Žegija, momka iz svoje jedinice kako mu maše kiselo se smešeći, prilazi i polušapatom izgovara...

-         I tebe su..

-         Evo maloprije, u kafani..

-         Mene pred prodavnicom, nisu mi dali ni da kruv kući odnesem, majku im jebem..Ostavio ga kod prodavca na pultu.   Šta je ovo brate, kakvo je ovo zlo.

-         Vidićemo šta je. Ako mene pitaš, zlo je sa nama već dugo i ako išta dobro poznajemo onda poznajemo zlo. Budi blizu. Dobro bi bilo da smo zajedno.

-         Đe će sa nama..šta misliš..

-         Ne znam. Možda u Bosnu. Vjerovatno tamo gdje moraju gubiti. Mi smo ti ekipa za gubljenje. Gubitnici za koje nikoga nije briga, krepali ili opstali. 

-         Jebo ja nas i naše ratovanje..Đe nam je bila pamet da zbrišemo prije početka.

I dok je Mića sedeo sa Žegijem, podbačajući leđima zid dvorišta policijske stanice, stigao je prazan autobus. Iz stanice je izašlo nekoliko policajaca sa dugim oružijem raspoređujući se po dvorištu. Jedan je ostao na stepeništu i vičići u megafon naredio da se uđe u autobus koji će ih odvesti u sabirni centar za dezertere u Sremsku Mitrovicu.  

Već uspravljeni, Mića i Žegi su se držali zajedno. U autobus su ušli jedan za drugim i seli zajedno. Na kraju autobusa, smestiše se policajci.Pogledali su šta se događa i kad je autobus popunjen na svaka od vrata ušla su po još dvojica.

-         Jebote, kao da nas vode u Jasenovac – prošaputao je Žegi..

-         I gore od toga..dodao je Mića...

Prvi put je Mića, od kada je uhapšen, počeo osećati veliku nelagodu. To još nije bio strah. Prošlo ga je stanje zatrnulosti od pre kojega sata, i osećao je svaki pokret i šum u autobusu. 

U Mitrovicu su stigli za manje od sata.  Autobus se zaustavio na prostoru koji je ličilo na kasarnu.. Odbor za doček su im napravile osobe  u maskirnim, zelenim uniformama. Izgledali su ljutito i drsko. Okružili su dovežene uhapšenike i proveli ih do ogromne prostorije u prizemlje velike zgrade. U prostoriji je već bilo mnogo ljudi. Sedeli na nekim sivim strunjačama. Mića i Žegi su se držali zajedno.

Miću su svrbela leđa. To mu se događalo uvek kad bi zapao u nevolju. Osećao je da mu je majica zalepljena za telo od znoja i autobuskoga sedište. Neko od uniformisanih čuvara ga je uz put gurnuo ka zidu gde je bilo mesta za sedenje. Žegi je doskočio za njim i sedoše žurno na najbliže mesto. Kad je novodošla grupa posedala,  na bini koja je stajala desno od njih pojavio se srednjovečan čovek u maskirnoj uniformi, prišao instaliranom mikrofonu i obratio im se.

- Nalazite se u regrutnom centru Sremska Mitrovica. Doveli smo vas ovde da vam pružimo priliku da branite otadžbinu koja je u opasnosti. Pobegli ste od svojih kuća, niste ih hteli braniti i sada ćete morati braniti srpstvo na drugome prostoru. -

Začuo se žamor uz zidove, a govornik u uniformi je pretećim glasom podviknuo:

-         Mir, da reč nisam čuo. Slušaj ovamo. Sada će vas naši ljudi popisati. Nemoj da bi neko dao krive podatke jer će za to snositi posledice. Iza toga ćete biti prozvani i upućeni u jedinice. Jel jasno...

Mića je gledao širom otvorenih očiju. Na trenutke mu se činilo da možda spava i sanja loš san. Žegi ga je gurnuo u rebra...i prošaputao..

-         Šta misliš, da bježimo. ..

-         Čekaj...kako ćeš sada bježati...pogledaj vrata..

-         Ma kad se ukaže prilika...

-         Dobro, čekaćemo priliku...

U roku od sat vremena su svi bili popisani. Mića je dao podatke iz vojne knjižice, no izmislio je da je oženjen i da ga u Beogradu čekaju žena i deca. Sestrine adrese nije davao.

Bilo je kasno popodne kad su ih potrpali u autobuse i krenuli nekuda ne govoreći im kuda idu.

U autobusu su sa njima bili naoružani ljudi u maskirnim uniformama, ćutljivi, mrzovoljni i neprijatni.

Po smeru kretanja video je da ne idu ka Bosni. Kad je ugledao Novi Sad bio je siguran da idu put Erduta. Šta li će tamo sa njima...U njegovom autobusu bila su i trojica Benkovčana iz «marice».Izgledali su iznureno i bledo, kao krpe..

Prošli su Apatin, Sontu i preko mosta ušli u Erdut. Autobus je okrenuo levo, sišao pod most i zaustavio se između nekih baraka. Sa obe njegove strane i napred prema širokoj kapiji stajali su naoružani ljudi utegnuti u maskirne uniformae, sa  crvenim beretkama na glavi, mrgodni i naoružani.

To je bio kamp oivčen Dunavom sa jedne, a šumom sa druge strane.

Čim su se otvorila vrata i počeli izlaziti prvi nevoljnici, Mića je čuo psovke koje im upućuju naoružani ljudi. Kroz prozor je video kako  jednoga od onih Benkovčana udaraju kundakom u rebra.. Video je kako se ovaj zateturao, ali je nastavio ubrzano hodati.

Kad je stupio na vrata od autobusa to je već bilo snažno, zastrašujuće i nekako neartikulisano halakanje ljudi iz špalira.

Setio se očevoga strica Vase koji mu je pričao o «dočeku» na Golom otoku, kad je onomad, hvaleći Staljina na partijskom sastanku, tamo završio i boravio tri godine. Setio se  priče o «toplom zecu» iz koje se moglo shvatiti da bolje prođe onaj ko se kroz taj špalir kreće brzo i gleda pred sebe.

Odlučno je zakoračio, upro pogled pred sebe i brzo, žustro krenuo za čovekom ispred, gledajući njegova kolena. Srećom i taj se kretao brzo pa je Mića taman našao ritam iz Vasine priče. Nije dobio ni jedan udarac. Čuo je samo potmule bubotke  koji su se spustali na rebra i leđa ljudi što su dolazili za njim i tek po koji vrisak ili jecaj.

"Da nas nisu predali Hrvatima", tiknu mu kroz glavu. Da ovi crvenkapići nisu hrvatska vojska. No, na jarbolu koji je bio na sredini velikoga proširenja među barakama, video je srpsku trobojku, ali mu od toga ne bi ni malo lakše. Postrojiše ih u dva reda, uz guranje i ćuškanje.

Tad se od nekuda pojavio Arkan. Nasta najpre huk, pa zatim tajac. Dodadoše mu megafon, on ga uze i ljutitim, reskim glasom im se obrati.

-         Slušaj ovamo bando dezerterska..Pičketine. Pobegli ste iz Krajine i ostavili je ustašama. Izdali ste svoje pretke, Srbiju i predsednika Miloševića.

Začu se žamor iz stroja, a iz prvoga reda negde desno neko je glasno protestovao. Dvojica u beretkama su mu priskočila i počeli ga besomučno udarati. Čovek je pao, a onda su ga dograbili za ruke i odvukli van stroja.

Arkan je zastao dok ga nisu izvukli, a onda nastavio.

-         E, ovako će proći svaki onaj koji pisne. Vaše glave ne vrede ništa a možete se iskupiti samo ako budete to zaslužili ovde, radom, disciplinom i borbom za srpstvo. Od sada ste pod mojom komandom i režimom koji vlada u mome kampu. Od sada smo ja i moji ljudi vaš gazda i vaš bog. Mi ćemo vas  kažnjavati i nagrađivati. Bićete svrstani u jedinice po planu koji smo napravili. Neki će ovde ostati a neki već sutra otići na položaje. Pre toga ćemo vas srediti, ošišati, obrijati i obući. Jel, jasno...jel jasno...

Kad je upitao jeli jasno, nije se čulo odziva...kad je upitao drugi put nekoliko glasova je uzviknuolo –jasno-, ali kad je upitao treći put, bogami je grunulo dosta složno – jasno -.

-         E, tako..A sada komandiri po planu, završio je Arkan i otišao..

Priskočiše komandiri i poče prozivka i odvajanje. Mića i Žegi ostadoše zajedno. Dovedoše u njihovu grupu  momka koga su prebili u stroju. Jedva je stajao, a obilno je krvario. Bila mu je razbijena arkada, nos i usne. Mića je pokušao da mu pomogne, ali ga je vojnik koji je stajao pored njega opsovao i mrko ga gledajući upitao hoće li i on porciju..

Odveli su ih na šišanje, na otvorenom, gde su ordinirala četiri berberina. Miću dograbi odvratni tip debelog, bikovskoga vrata. Od sveg pribora imao je samo mašinu sa kojom je skidao kosu do glave, nemilo čupajući i psujući mu majku izdajničku i ušljivu. Dok je sedeo na stolici, Mića je jedva odoleo iskušenju da se sa njim pobije, Stiskao je ruku do bola samo da bi sebi skrenuo pažnju sa te pomisli.

Podigao se sa stolice zguljene kose do glave, ružno naprutan, ponižen i zgužvan iznutra. Sa šišanja su ga  odveli da zaduži uniformu. Oblačeći je, oseti ponovo onaj miris koji imaju sve uniforme i za koji je mislio da je prošlost, a  na ovako ogavan način vraća mu se kao stvarnost iz koje se ne može.

Nekako se završio taj dan i u svitanje je objavljeno buđenje. Arkanovci su trčali po spavaonama, derali se i psovali.

Dok je prolazio na umivanje, Mića je video kako dvojica dželata šipkama biju jednog od onih Benkovčana iz «marice», jer umoran i ispaćen valjda nije reagovao na prvi poziv za buđenje. Momak je pokušao da pruži otpor ali nije išlo. Naišao je baš u trenutku kad su ga besomučno mlatili po glavi i nešto ga je pokrenulo da reaguje, da iskorači prema njima vičići, staninite, ubićete čoveka.

Okrenuli su se odmah, a onda je jedan od batinaša izvukao pištolj, iskezio se, skočio prema njemu i drškom od devdesetdevetke razvalio ga po glavi. Mića je udarac dočekao kao zamrznut. Nije bilo te zvezde i zvezdice a da je toga časa nije ugledao. Sve su bile nekako rumene kao da su iskočile iz vatre. Propao je u tamu i ništa više nije osećao.

Probudio se u dvorištu.

Ispod njega je bilo mokro jer su ga polivali vodom da se osvesti.

Glava ga je užasno bolela i kao da je htela da se odvoji od trupa. Pomerio je ruku ali ga je nešto zateglo. Bio je vezan. Shvatio je  da leži pored pseće kućice i da mu je desna ruka vezana lancem za kućicu. Do ušiju mu je dopiralo usiljeno kikotanje njegovih mučitelja.

Nekoliko metara dalje ležao je momak iz Benkovca, također vezan za kućicu. Bio je  okrvavljen od prethodnog batinanja šipkama, ali pri svesti.

Kad su videli da je Mića pri svesti prišla su mu dva mučitelja, okrenuli ga na stomak, podigli i uvukli mu noge u kućicu. Kućica je bila prostrana i duboka, tako da mu je pola tela bilo unutra, a pola virilo iz kućice.

-         Ti si pas, rekao mu je jedan od njegovih mučitelja..Moraš lajati, nastavio je..

-         Evo, gledaj kako će ovaj do tebe lajati, ovaj što si ga branio...dodao je drugi, gurajući čizmom mladića u drugoj kućici.

Mića je ćutao. Bio je potpuno svestan šta ga je zadesilo, no prvo o čemu je mislio bila je nesnosna glavobolja. Hoće li ikada proći. Pokušao je da se isključi, da misli na nešto drugo i tako apstrahuje svoj bedan položaj ali nije išlo..

-         Hajde laj – gurnu ga je mučitelj čizmom u vrat....Laj, psino...Laj...

-         Vidiš kako ovaj moj laje....vidiš...dobacivao je drugi...Zato što laje dobiće kost....

I sam se iznenadio kad je sebe čuo da laje nakon što ga je nekoliko puta mučitelj nagazio po vratu i prstima. I lajao je, lajao, besomučno, kao pravi pas. Nije osećao ništa, više ga ni glava nije bolela.

Oko podneva su mučenike odvezali i odveli da jedu.

Potom su ih vratili ponovo i terali da laju. Doveli su ostale uhapšenike, postrojili ih i pokazivali šta ih čeka ako budu nedisciplovani.

Uvečer su ih odvezali, odveli na večeru i uputili u spavaonu.

-         Sad nisi više pas..sutra te čeka druga kazna, pa naspavaj se, reče Mići njegov mučitelj..

Čitavu noć je Mića prespavao u košmaru. Budio se oznojen nekoliko puta. U snu su ga svu noć terale neke utvare i strašila, jurili za njim veliki crni iskeženi psi.

No, svanulo je i kad je ustao osećao se bolje. Dobio je drugu odeću jer je onu koju je imao jučer zakrvavio. Iza uha je ima veliku poderotinu i to ga je još bolelo ali moglo se trpeti.

Posle doručka su ga prozvali. Iskoračio je.

-         E ti si danas pod posebnim merama, reče mu dežurni..Vidiš onaj kamen tamo, onaj obojen u crno, što stoji kod jarbola.

-         Vidim,  reče Mića..

-         Znaš li kako se zove taj kamen?

-         Ne znam – pomirljivo će Mića

-         E, ja ću da ti kažem....zove se gospodin displina. Prema tome kamenu ti i takvi kao ti treba da se odnose sa poštovanjem. Šta to znači...treba da ga uzmeš i nosiš dok neko drugi ne zasluži da ga preuzme...jel razumeš..?

-         Razumem, promuca Mića..

-         E, kad razumeš, sad trkom do kamena, uzmi ga, podigni i nosi u krug dok ga neko ne preuzme. Ispustiš li ga, najebo si....jasno...

-         Jasno..

-         Na izvršenje

Mića trkom dođe do kamena. Bila je to kamenčina ofarbana u crno na kojoj je belim, ćiriličnim slovima bilo napisano – gospodin disciplina. Težak bar tridesetak kilograma i nekako pljosnat. Podigao ga je i na rukama ponio u krug po dvorištu. Na početku to nije bilo naročito teško, ali iz kruga u krug je postajalo sve teže.

Osećao je kao da mu mišiće na rukama, pogotovo one ispod lakta neko izvlači kleštima. Ni sam ne zna koliko je krugova po dvorištu napravio.

Ruke više nije osećao, teturao je, ali kamen nije puštao. A onda su u dvorište doveli sa obuke trojicu uhapšenika. Dvojicu su gurnuli u pseće kućice, a trećega uputili da preuzme kamen.

Mića je zastao, a čovek koji je došao do njega uzeo mu  kamen iz ruku i nastavio kružiti. Nije znao šta će sa rukama, boleo ga je svaki mišić. Potpun fizički iznuren srušio se pored ograde. Pustili su ga da tu odsedi neko vreme. Do njega je dopirao mučni lavež jadnika iz psećih kućica. znao je dobro kako se osećaju.

Pustili su ga na miru. Niko mu se nije obraćao do uvečer.

Gledao je preko Dunava u pravcu Bačke i znao da je besmisleno bežati. A i kuda će pobeći. No, pogled na veliku moćnu reku kao da mu je odnosila deliće patnje.

Posle večere su ih postrojili i čuo je da prozivaju njegovo ime.

Prešao je u stroj prozvanih i kasnije im saopštiše da sutra putuju u Markušicu, selo prema Osjeku gde će držati liniju. Oružije će dobiti tamo.

U Markušici je Mića proveo 4 meseca. Uspeo je da se javi roditeljima i sestri da je živ i zdrav.

O njegovom hapšenju ih je isti dan obavestio Kele.

Sa njim su tamo u blatu Markušičkih rovova bili Žegi i ona trojica Benkovčana.

Nije bilo pucnjave, trajalo je primirje, a onda je objavljeno da je sklopljen konačan dogovor i da će Istočna Slavonija biti na miran način vraćena Hrvatima. Držali su se zajedno i pomagali jedan drugome.

Od Žegija je saznao kako se zovu ljudi koji su ga mučili. Bolelo ga je što su obojica mučitelja iz Krajine i što su verovatno i njihove porodice u izbeglištvu. No nije hteo o tome da priča. Razmišljao je samo o danu kad će se vratiti u Beograd. Osećao je da taj dan prilazi.

I konačno, negde iza Božića, pozvali su njih petoricu u komandu, razdužili ih od oružja i municije, dali im nešto novca, vratili vojne knjižice i rekli da će za dva sata doći autobus koji ih vozi preko, u Srbiju.

Iako je dugo čekao taj dan, Mića više nije bio u stanju da se raduje.

No osetio je olakšanje i poslao najmlađega od Benkovčana da donese iz sela litru rakije.

U Beogradu su ga sestra, majka i otac dočekali kao da dolazi nakon sto godina nenajavljenog odsustovanja. Obišli su ga svi rođaci, prijatelji i poznanici, istu priču je ponovio milion puta, dok treći dan nije odlučio da o paklenom erdutskom iskustvu više ne priča.

Kele, burazer, otisnuo se iz Beograda, već nakon dva meseca od njegovog boravka u Slavoniji. Otac njegove žene živi godinama u Nemačkoj i uspeo je da celu Keletovu familiju prevde tamo.

Ostavio mu je Kele «Ladu» , ključeve, saobraćajnu i ovlaštenje. Da mu se nađe. Čak mu je kasnije telefon rekao da je može prodati ako hoće.

Kele je iz godine u godinu napredovao u poslu. Slao mu je povremeno novca, ali ga i pozivao da dođe, da napusti loše plaćen posao u Srbiji i nešto promeni. Imao je Kele autoprevozničku firmu i dvadeset ljudi koji su za njega radili.

U zimu pred bomardovanje Srbije, zovnuo ga je telefonom i rekao mu da je to najbolji momenat da konačno dođe u Nemačku..

- Tamo kod vas će opet rat, ponovo ćeš oblačiti uniformu..

- Neće valjda..

- Hoće, ovde se uveliko o tome priča. To se smatra gotovom stvari. Hajde dođi, imaš hrvatski pasoš, viza ti ne treba,možeš kod mene odmah raditi.

- Čekaj, da razmislim malo, daj mi nedelju dana..

- E, da..imam nešto što te može ovamo privući. Znaš da kod mene radi čovek koji te je mučio u Erdutu..

- Molim..

- Da, onaj što te je ćerao da laješ..

- Nemoj se šaliti samnom...

- Radi, stvarno..Došao je prije pola godine i neki naši su ga uputili na mene. Trebalo mi je vozača, imao je papire, probao sam ga i zaposlio. Kasnije, kad se je već radio kod mene, neki naši su mu u kafani kazali da bi mogao imati samnom problema jer mi je u Erdutu maltretirao rođaka. Jebiga, sve se sazna, jel tako. E, onda je on prošle subote svratio i pozvao me na piće. Ispričao mi je šta se događalo u Erdutu.. Molio me je da ga ne otpuštim zbog toga jer se stidi onoga što je radio. Spreman je da ti se izvini.Voljan je da te obešteti. Ma, na ranu bi ga privio...

- Samo da ga moje oči ne vide....kakvo izvinjenje, kakvo obeštećenje..

- Dobro, dođi ti, pa ćemo mi njega naćerati da laje..ne brini...ima da laje nedelju dana..

- Ne, neka ide u pizdu materinu, samo da ga moje oči ne vide, kažem ti..Šta će meni njegovo lajanje...I šta bi promjenilo to da on laje. Zapravo, kad bi njega i naćerali na to, ko će ovu nesretnu vlast naćerati da laje ili da se izvini. Dok je nje takve i dok vlada ta vrsta pameti, uvjek će biti nesretnika poput toga tvoga vozača...Samo da ga ne vidim, nemam druge želje..

- Ajde, oćeš li doći..

- Oću, samo nemoj da se sa tim nesretlukom iz Erduta srećem.Drži ga dalje od mene. Doći ću za nedjelju dana. Toliko mi treba da objasnim mojima kako sam spreman da nešto promjenim u životu.

O lajanju više ni riječi...i vidimo se..

Milorad, Mića, Kopač je i danas u Nemačkoj i može se kazati da solidno živi.  Oženjen je, ima dvoje dece, svrati dva puta godišnje u Beograd da obiđe rodbinu i da uplati novčani prilog društvu za zaštitu životinja.

Viđa se tad obvezno sa Žegijem i onom trojicom Benkovčana. Odu na jagnjetinu i sede do kasno. Nekada i zapevaju. Jedino, niko ne sme da se priča o Erdutu.

 

 

 

   



Komentari (45)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:13 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Aleksandar Stosic
podsetio me naslov
http://ca.geocities.com/emka@rogers.com/Decije/PredskolciAutoriIPesme/JovanJovanovicZmaj/KucinaKuca.htm

Da...ali ovu "kućicu" su smišljali monstrumi..Ovu o kojoj ja pišem..
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 17:19 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Drago Kovacevic
Aleksandar Stosic
podsetio me naslov
http://ca.geocities.com/emka@rogers.com/Decije/PredskolciAutoriIPesme/JovanJovanovicZmaj/KucinaKuca.htm

Da...ali ovu "kućicu" su smišljali monstrumi..Ovu o kojoj ja pišem..

izvini Drago, prvo sam procitao naslov, pa onda komentarisao naslov, pa tek sad procitao tekst......
Jelena Milić Jelena Milić 17:24 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

ma drago to je sve smislila cia ili ces dobiti odgovor a kako je tek u abu graibu bilo

slusala o tome jos u HO, mislim da je fond radio slucajeve kad su nesretnike koji su kidali odatle, izbeglice, ponovo po srbiji ko kerove regrutovali ( mada se to ne sme) i vracali tamo
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:33 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Jelena Milić
ma drago to je sve smislila cia ili ces dobiti odgovor a kako je tek u abu graibu bilo

slusala o tome jos u HO, mislim da je fond radio slucajeve kad su nesretnike koji su kidali odatle, izbeglice, ponovo po srbiji ko kerove regrutovali ( mada se to ne sme) i vracali tamo

Da...
Nisam sumnjao da ćeš provaliti zašto sad ovo pišem...
pozz
Jelena Milić Jelena Milić 17:38 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

ćeš provaliti


pa kako da ne provalim. ms milic sve zna i dozna.

ms milic sinoc bi promovisana u jovicu staniica 2

mada wu navija -tipuje na tebe
uros_vozdovac uros_vozdovac 17:47 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Jelena Milić
ma drago to je sve smislila cia ili ces dobiti odgovor a kako je tek u abu graibu bilo

slusala o tome jos u HO, mislim da je fond radio slucajeve kad su nesretnike koji su kidali odatle, izbeglice, ponovo po srbiji ko kerove regrutovali ( mada se to ne sme) i vracali tamo


Ko god, koliko god i ma sta da se na ovu temu radilo - malo je. Bez uvrede onima koji su nesto uradlil.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 18:05 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Jelena Milić
ćeš provaliti


pa kako da ne provalim. ms milic sve zna i dozna.

ms milic sinoc bi promovisana u jovicu staniica 2

mada wu navija -tipuje na tebe

Ms Milić je čudo...
Filip2412 Filip2412 18:17 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

ma drago to je sve smislila cia ili ces dobiti odgovor a kako je tek u abu graibu bilo

CIA nije izmislila, uostalom ko ziv smatra da su te stvari izmisljene, pa valjda smo svi svedoci dogadjaja koje Drago opisuje. CIA je mozda samo malo pomogla da se stvari desavaju. Stanisic/Frenki/Legija... i sam Slobodan Milosevic - konstanto podrzavan od zapada u kljucnim momentima.

Jedino me iznenadjuje, sada sa distance da Djindjic nije provalio sa kakvom se azdajom bori i da je naivno verovao u podrsku zapada. Neki njegovi intervjui pred sam atentat govore da je bio pod velikim pritiskom USA & EU ali zbunjuje to, zasto je ipak nastavio da radi po svome. Kako to da nije realno shvatao opasnost po svoj zivot.

Stanisic & Frenki srecno pusteni Haga :) pa sta reci, pa zar je ovo sada sto se cuje o Stanisicu nekome zaista iznenadjenje?

Na zalost, meni se cini da Srbiji ni ubuduce nije namenjena bolja sudbina. Svima treba nestabilnost u regionu, a priznavanjem Kosova nestabilnost je obezbedjena na duuuuuuuge staze. Srbija je davala siroku autonomiju Albancima i do danas smo mogli biti u EU & NATO kao jedna drzava ali to ocigledno nekoame nije odgovaralo. Sada je stvorena pat pozicija... Srbijo spremi se na bar 50 godina politicke nestabilnosti.

Ocekujte sledeci poklon od zapada: pustanje Seselja na slobodu i njegov povratak na politicku scenu Srbije, agonija se nastavlja.



Goran Miletic Goran Miletic 20:50 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Jelena Milić
ma drago to je sve smislila cia ili ces dobiti odgovor a kako je tek u abu graibu bilo

slusala o tome jos u HO, mislim da je fond radio slucajeve kad su nesretnike koji su kidali odatle, izbeglice, ponovo po srbiji ko kerove regrutovali ( mada se to ne sme) i vracali tamo



Da, Fond za humanitarno pravo je radio nesto vise od 1000 slucajeva. Prica o naknadama stete, uglavnom onima koji se nisu vratili sa ratista i onima koji su zadobili teske povrede, bila je takva da do posle 2000-te sudovi nisu hteli nista da presude. Kada je dosla "nova vlast" stiglo je imisljenje Vrhovnog suda i onda su pocele da stizu presude kao na traci. Medjutim, novcani iznosi koje su sudovi dosudjivali su bili manji od onog koji bi dobio neki Otporas koji je slikan u policijskoj stanici...

BTW, zanima me kako ovi patriotski nastrojeni komentatori tumace cinjenice da je FHP (izvrsni direktor Natasa Kandic) zastiupala ove nesrecne ljude koji su prosli kao u Dragovom blogu. Jel i to iz mrznje prema "srpskom narodu" ili mozda zbog potrebe da se istina zna i ne zaboravi ?
djole63 djole63 21:53 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ


Jelena Milic:
pa kako da ne provalim. ms milic sve zna i dozna.
ms milic sinoc bi promovisana u jovicu staniica 2

Cek malo, pa zar ne bi pre neki dan "sef analitike DB-a" - ona spontana aplikacija, dal na svom, dal na nekom "tudjem" blogu? Izgleda citateljstvo ne prati na casu
blackbox92 blackbox92 23:14 02.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Jelena Milić
ma drago to je sve smislila cia ili ces dobiti odgovor a kako je tek u abu graibu bilo

slusala o tome jos u HO, mislim da je fond radio slucajeve kad su nesretnike koji su kidali odatle, izbeglice, ponovo po srbiji ko kerove regrutovali ( mada se to ne sme) i vracali tamo

Da nisi ti Drago neka NVO?
Pa ti svojim pisanjem bruaš srpske patriJote a i neke sada ugledne narodne poslanike.
Zar se tako zahvaljuje majčici koja je primila svoju decu raširenih ruku dok su oni, kad su videli šta su im patriJote pripremile pevali onu poznatu krajišku pesmu "Širi majko noge obadvije, da se vratim đe sam bio prije".
I, pošto si ti pametan i dobro informisan čoek, da li ti je poznato da je nekome suđeno za ovakvo postupanje prema braći koji su branili srBstvo sve dok su neki imali šta da pljačkaju, a onda ih pustili niz vodu.
A tom Mići se moglo desiti kao i mnogima, a posebno aktivnim oficirima, da završi na Kosovu i da se dokazuju braneći srpstvo.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 06:52 03.03.2009

Re: JJ ZMAJ

da li ti je poznato da je nekome suđeno za ovakvo postupanje

Ne, nije nikome za ovo suđeno...Čak šta više, mnogi su napredovali...
blackbox92 blackbox92 08:45 03.03.2009

Re: JJ ZMAJ

Drago Kovacevic
da li ti je poznato da je nekome suđeno za ovakvo postupanje

Ne, nije nikome za ovo suđeno...Čak šta više, mnogi su napredovali...

Možda Perišića neko potseti u Hagu, on je bio jedan od žešćih zastupnika da sve koji su poreklom preko Drine treba poslati tamo "žive ili mrtve". Doslovno je tako napisao u depeši dok je bio komandant hercegovačkog korpusa u Mostaru,a kao načelnik generalštaba pobrinuo se da svom drugu Mladiću redovno šalje ljudsko meso.
A vidimo da su se lepo družili i na Rajcu posle oslobođenja srpskih zemalja.
Jelena Milić Jelena Milić 16:35 03.03.2009

to djole

jok, ti ne pratis na casu

rekla DA JE OVO NEKA NORMALAN ZEMLJA

ima maaalo neke razlikeee zar ne
debora debora 17:38 02.03.2009

Prica

Nadala sam se da je samo prica, teska, dobro napisana. Sada nisam sigurna u to.
strog_ali_pravedan strog_ali_pravedan 17:41 02.03.2009

Jadni ljudi,

sta su sve proziveli.

I po tvom opisu sve obicni ljudi koji su "ekipa za gubljenje. Gubitnici za koje nikoga nije briga, krepali ili opstali."

Nijedan od onih koji su ih u sve to uvalili, nijedan komandant sa fronta, ministar, gradonacelnik, ...
libkonz libkonz 17:58 02.03.2009

Re: Jadni ljudi,

sve obicni ljudi koji su "ekipa za gubljenje. Gubitnici za koje nikoga nije briga, krepali ili opstali."

Mnogo je ljudi u Srbiji za koje je taj Arkan heroj, na žalost. Ti su nesretni ljudi, koji su ostali bez svega, kidnapovani i odvoženi u Erdut, gde su mučeni od strane frustriranih manijaka. Kao da im nije bilo dosta svoje muke.
alpeot alpeot 18:06 02.03.2009

Pitanje...

Drago, da li ste imali prilike da se upoznate sa Draganom Vasijkovicem, alias Kapetanom Draganom? Kakvo je vase misljenje o njemu, iskreno?
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 18:10 02.03.2009

Re: Pitanje...

alpeot
Drago, da li ste imali prilike da se upoznate sa Draganom Vasijkovicem, alias Kapetanom Draganom? Kakvo je vase misljenje o njemu, iskreno?

Viđao ga jesam, a upoznao lično tek ovde u Beogradu...
Ne bih sada o tome......ovi o kojima sam pisao mnogo su gori od njega...
alpeot alpeot 18:26 02.03.2009

Re: Pitanje...

Drago Kovacevic

Viđao ga jesam, a upoznao lično tek ovde u Beogradu...Ne bih sada o tome......ovi o kojima sam pisao mnogo su gori od njega...


U redu, oprostite. Svakako ne zelim da vam trolujem blog. Imam licne razloge sto pitam, ali razumem da ne zelite da govorite o tome.
G r o f G r o f 21:51 02.03.2009

Re: Pitanje...

Kakvo je vase misljenje o njemu, iskreno?


Kapetan Dragan je bio egzibicionista. Uvek se ponašao kao da je okružen publikom. Upravo zbog toga nikad nije skidao masku "časnog borca".
Pokupljen kao Mićo iz Dragove priče, završio sam u Slunju.
Kao vezista pri komandi bio sam svedok kad je Dragan doveo petoricu zarobljenih muslimana i oštrim tonom rekao zameniku komadanta korpusa da ne želi da im fali dlaka sa glave, jer su se predali sami, i da mu on lično odgovara za njih.
Kad je otišao major se uhvatio za glavu jer je znao da nakon što ih odvede vojna policija, više nema kontrolu nad njihovim životima.

Kad se uzme u obzir da je komadant korpusa, general Stupar, izričito naredio da zarobljenike ne želi (voleo bih ga videti u Hagu), ovo je ipak ne liči na gest ratnog zločinca.
"Borci" koji su prošli njegovu obuku u Golubiću radili su razne gadosti ali iz onoga što sam vidio, jednostavno ne mogu Dragana strpati u kategoriju zločinaca.
Naravno, iz jednog slučaja je teško napraviti objektivan sud ali utisak je lični.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 06:54 03.03.2009

Re: Pitanje...

Slično mislimo na tu temu Grofe...
djole63 djole63 18:13 02.03.2009

Gadno ...

... bas gadno. Jadni ljudi. Ubi me tekstom, al' dobro je sto si ga napisao.
Inace slusao sam slicne price (posredno kroz neke tuzbe) o slicnim iskustvima, koje su ukljucivale i torturu, bas to iz "junackog kampa" u Erdutu.
adam weisphaut adam weisphaut 18:13 02.03.2009

Gradacija

Slušaj ovamo bando dezerterska..Pičketine. Pobegli ste iz Krajine i ostavili je ustašama. Izdali ste svoje pretke, Srbiju i predsednika Miloševića.

Lepo rekao čovek ko mu je najvažniji, ma jedini važan.
Posle sebe.
talicni talicni 18:43 02.03.2009

Bosna

Ministarstvo odbrane RS u Srbiji sprovelo operaciju vraćanja dezertera

“Realizovali smo postupak vraćanja vojnih obveznika sa prostora SRJ na jedan od mogućih načina. Ministarstvo Odbrane je poslalo svoje ljude u sve okruge u Srbiji i Crnoj Gori, uputili pozive oko 12.000 vojnih obveznika koji se nalaze na tom prostoru, odnosno tačno ih tamo ima oko 19.000, a ono što smo imali oko 12 /12 000 imena/. Formirali prihvatni centar u Zvorniku, koristili vojnu policiju Vojske Jugoslavije i delom MUP Jugoslavije i vratili smo 2.768 vojnih obveznika i podelili ih jedinicama, međutim u vreme vraćanja došlo je do jako negativnog odjeka u SRJ, političke stranke su to koristile protiv vladajuće stranke u Jugoslaviji i Vrhovna komanda, odnosno Savet odbrane SRJ je zabranio taj postupak i nama je sada potpuno onemogućeno bilo koji način vraćanja naših vojnih obveznika na tim prostorima. Treba posebno da se dogovori predsjednik Republike dr Karadžić i predsjednik Milošević.”


Jos negdje imam poziv sa pecatom drinskog korpusa vojske RS.
Inner Party Inner Party 18:46 02.03.2009

Aaalo!

Cek, cek... pa zar nije nekoliko uhapsenih naplatilo odstetu pre par godina?!
Svi ti nesrecnici imaju pravo da tuze drzavu Srbiju posto ih je hapsila nasa policija. Cak i porodice poginulih...

rastinjak rastinjak 19:43 02.03.2009

Re: Aaalo!

A koga će da tuže gradjani Srbije koji su prisilno mobilisani i ginuli u Bosni i Hrvatskoj?
Nesrećnika je mnogo, drago mi je što se Drago nije libio da napiše odakle su bili mučitelji. Strašno je to što je i dan danas najjače uporište radikala i drugih kvazi nacionalnih stranaka upravo u izbegličkom korpusu. Ekipa koja je svoje sunarodnike gurnula u rat sa svojim komšijama sada sedi po rukovodećim mestima državnih organa Srbije i pametuje kako da nas i dalje zavadi sa svetom, pa kad zakuvaju ovde, bež' negde preko.
Teško nama sa nama.
Odštetu su možda naplatili dripci koji su dočekivali nesretnike u Erdutu, samo što Erdut nije najgora stanica. Velik broj prisilno mobilisanih je završio direktno na prvoj liniji, mnogi se nisu vratili. Za njih je primirje i prekid sukoba došao kasno.
Trgovina ljudskim organima na žalost nije novina koja se dogodila na Kosovu. Javna je tajna da je toga bilo i tokom rata u Bosni. Prašina se ne diže jer su bile umešane sve tri strane.
Uh, Drago, što postavi ovaj tekst, muka mi je kad se setim tih godina.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 08:49 03.03.2009

Re: Aaalo!

Inner Party
Cek, cek... pa zar nije nekoliko uhapsenih naplatilo odstetu pre par godina?!
Svi ti nesrecnici imaju pravo da tuze drzavu Srbiju posto ih je hapsila nasa policija. Cak i porodice poginulih...


Da..ali sudska praksa je takva da su dosuđeni iznosi minimalni...da minimalniji ne mogu biti...
blackbox92 blackbox92 09:30 03.03.2009

Re: Aaalo!

Inner Party
Cek, cek... pa zar nije nekoliko uhapsenih naplatilo odstetu pre par godina?!
Svi ti nesrecnici imaju pravo da tuze drzavu Srbiju posto ih je hapsila nasa policija. Cak i porodice poginulih...


Ili da protestvuju kao ovi reyervisti što se busaju da su ratovali za Srbiju a hoće da to debelo naplate.
Domazet Domazet 19:29 02.03.2009

Teska i nesretna prica...

...bata Drago. Valja je procitati. Jedino mi smeta sto neki svaljuju (svu?) krivicu na Arkana. Arkan je bio ukoljica i neuracunljiv tip. I simptom raspada drustva, nikako njegov uzrok. Mnogo su krivlji oni sto su vodili drzavu i drzave i koji su dopustili sebi da ga (i njemu slicne) koriste. Tako da bi bilo mnogo bolje da je u prici pored Arkana simptoma spomenuto i neko 'drzavno' ime. Da se ne zaboravi uzrok. Kako iz Srbije tako i iz Krajine. Ovo pod uslovom da ti je neko takav poznat...
libkonz libkonz 19:40 02.03.2009

Re: Teska i nesretna prica...

Domazet, u pravu si ti. Zna se ko je to naredio. Isti onaj Milošević koji kao da se sakrio u mišiju rupu dok je padala Krajina. Isti onaj crv koji je mnogo ranije sa Tuđmanom dogovorio sve ono što se dešavalo 1995. godine. Isti onaj koji nije hteo da pusti izbeglice preko Drine jer se dvoumio da li će sa njima u Republiku Srpsku ili na Kosovo. Isti onaj koji ih nije voleo, koji u stvari nikoga nije voleo, osim Mire. Isti onaj koga je aktuelni ministar juče nazvao herojem. Isti onaj koji nam je ukrao godine života. Isti onaj koji je osramotio ovaj narod. Mogu do ujutru, ali da ne trolujem.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 19:46 02.03.2009

Re: Teska i nesretna prica...

Domazet
...bata Drago. Valja je procitati. Jedino mi smeta sto neki svaljuju (svu?) krivicu na Arkana. Arkan je bio ukoljica i neuracunljiv tip. I simptom raspada drustva, nikako njegov uzrok. Mnogo su krivlji oni sto su vodili drzavu i drzave i koji su dopustili sebi da ga (i njemu slicne) koriste. Tako da bi bilo mnogo bolje da je u prici pored Arkana simptoma spomenuto i neko 'drzavno' ime. Da se ne zaboravi uzrok. Kako iz Srbije tako i iz Krajine. Ovo pod uslovom da ti je neko takav poznat...

Hvala, bata Brajo...ali ja sam priču napisao onako kako je njen glavni junak ispričao meni...
A ovde je stvar jasna kao dan...ako idemo u to ko je odgovoran...država...hapse policijci, prebacuju u regrutni centar gde je vojska a sve završava u Erdutu...
treger92 treger92 23:08 02.03.2009

Re: Teska i nesretna prica...

Pa ako hoćemo pravo Arkan je bio radnik DB i to zvanično, čin mu nisam ja dao.
Domazet Domazet 00:01 03.03.2009

Nije bio sam...

...Libkonz, nije bio sam. Ima ih i takvih sto su bili sa njim pa su to sebi oprostili. Doduse, nije nista novo to da ljudi 'oce da sebi oproste ono sto drugima ne oprastaju. Ali vecina to radi cutke. Ima medjutim i takvih koji od toga sto sebi oprastaju (ono sto drugima nece) napravise karijere. Ja ne znam sta ti mislis o takvima ali ja o njima mislim sve najgore...
libkonz libkonz 00:14 03.03.2009

Re: Nije bio sam...

Ima medjutim i takvih koji od toga sto sebi oprastaju (ono sto drugima nece) napravise karijere. Ja ne znam sta ti mislis o takvima ali ja o njima mislim sve najgore...

Ne znam na koga i na šta tačno misliš. Ako misliš na poltrone koji su dobre nasmejane sluge svakom gazdi, takvi me najviše nerviraju. Pisao sam malo o tome kod mene na blogu.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 20:28 02.03.2009

sta kaze premijer neki dan

Odlican text i u pravo vreme. Trebalo bi ga citati svim onim sto su neki dan branili Sainovica i ekipu i zbrajali im kazne ne bi li ispalo sto vise ukljucujuci i nevidljivog premijera. Jer upravo su Sainovic i drugari omogucili Arkanu i njegovim muciteljima da se nasladjuju ubijajuci fizicki i moralno postene i obicne gradjane svih nacionalnosti. I ko god se buni protiv one, po meni smesno niske, haske presude jos jednom pokusava da nas sve utera u psecu kucicu i natera da lajemo.
Sofroniye Sofroniye 20:51 02.03.2009

Well done

Ovo je prvi put da nesto preporucim na B92 blogu :)
mara92 mara92 21:36 02.03.2009

Страшно...

...Немам речи...
miloradkakmar miloradkakmar 22:44 02.03.2009

Јањетина

Odu na jagnjetinu


Иду ли код Моме ?
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 06:58 03.03.2009

Re: Јањетина

miloradkakmar
Odu na jagnjetinu


Иду ли код Моме ?

Idu...
Po nekada tamo a nekada kod Romanića..
dunja73 dunja73 00:45 03.03.2009

bolje da nisam

procitala
sve sam se nadala citajuci da ce
negde na kraju biti
"svaka slicnost sa istinom je izmisljena"
strasno!
Imamo citajuci "srednji vek"
ovakve primere
" torturom teranje u rat"
blue rider blue rider 16:02 03.03.2009

Jbte

Potresno.

Hebe mi se za Arkana, neka trune u paklu kao i svi oni sa njim.

Ali Michi niko drugi (van porodice) nije pomogao....
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:33 03.03.2009

Re: Jbte

blue rider
Potresno.

Hebe mi se za Arkana, neka trune u paklu kao i svi oni sa njim.

Ali Michi niko drugi (van porodice) nije pomogao....

Nije.....to si dobro primetio...

ikargubelkijan ikargubelkijan 13:35 04.03.2009

...

http://www.ian.org.rs/publikacije/erdut/knjigaerdut.htm

drzi se drago, ne znam sta bih ti drugo rekao.

inace, ovo je zemlja u kojoj ona o dostiznosti pravde nikad nije vazila.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana