U najnovijem, 83. broju satiričnog časopisa ETNA, koji godinama kreira i uredjuje Vesna Denčić (www.etna.dencic.com), objavljena je drama "1968.", čiju sam prvu verziju napisao još 1986, a poslednju krajem prošle, 2008. godine.
I u globalnom i u lokalnom smislu 1968. godina je bila prelomna. Studenti na ulicama Pariza, Beograda i ostalih evropskih gradova svojim protestima i buntovnim porukama UPOZORILI su na skoro sve što nam se dogodilo tokom proteklih 40 godina. Dvadesetak godina posle 1968. srušen je real-socijalizam padom Berlinskog zida, a krajem 2008. posrnuo je i liberalni kapitalizam bankrotom najvećih banaka i vrtoglavim srozavanjem indeksa na vodećim svetskim berzama.
Drama o 1968. pokušava da odgovori na ključno pitanje generacija druge polovine XX veka: Kako je bilo moguće da jedna blaža verzija real-socijalizma, oličena u bivšoj SFRJ, eskalira u nacional-socijalizam, koji je unesrećio veliki broj gradjana na jugoistoku Evrope i naterao decu pobunjenih studenata iz 1968. u emigraciju ili u rezignaciju!?
Dramu "1968." predao sam Studentskom kulturnom centru u Beogradu i BITEF teatru sa nadom da će biti realizovana na sceni, a sudu blogerske javnosti dajem 6. scenu I čina:
6.
(Redakcija studentskog lista.)
SRDJAN: Ljudi, pre početka sastanka moramo nešto da raspravimo!
TOMA: Uredniče, može li to posle sastanka!?
SRDJAN: Ne može! Bojim se da će nas dogadjaji preteći!
DANILO: Ako daju desni žmigavac, onda nas sigurno pretiču!
ANDRIJA: Oslobodi nas svojih doskočica! Pa ti nisi svestan šta se dešava po fakultetima!
SRDJAN: Kao urednik univerzitetske rubrike, insistiram na tome da je autonomija našeg Univerziteta opasno ugrožena!
TOMA: Šta hoćeš da kažeš!?
SRDJAN: Naš list mora svakom svojom stranicom, svakim svojim tekstom, fotografijom, karikaturom braniti autonomiju!
GORDANA: Srdjane, preteruješ! Stanje nije idealno, ali mislim da paničariš!
SRDJAN: Ne budite naivni! Sve što režim radi svodi se na to da Univerzitet oslabi, da ga marginalizuje. Sadašnji Univerzitet je najveća pretnja i partijskim birokratama i nacionalistima!
TOMA: Tako će i ostati!
SRDJAN: Uredniče, ljuto se varaš! Centar političkog života polako ali sigurno se seli sa Univerziteta. Čitaj izmedju redova dnevnu štampu, slušaj šta se šuška po gradu!
GORDANA: Gde se seli!? Pa nismo mi nameštaj!
SRDJAN: Ako ih ne preteknemo, studenti će za koju godinu biti nameštaj u ovom društvu! Ljudi, krupna igra je u pitanju! Scenario je već pripremljen!
TOMA: Ta igra se igra već decenijama! Otkrio su rupu na saksiji!
SRDJAN: Uredniče, ako se milom ili silom Univerzitet uguši, mi ćemo za par decenija ovde imati gradjanski rat!
ANDRIJA: U pravu si! Strategija je da se studenti ili podmite ili potisnu, da bi oni matorci iz Akademije utrčali na teren!
TOMA: Hoćeš reći da će Srpska Akademija nauka i umetnosti preoteti ulogu i uticaj Beogradskog univerziteta!?
SRDJAN: Baš tako!
MLADEN: I šta onda!? Mislite da oni živi leševi mogu da zamene studente i njihove profesore!
SRDJAN: Ti živi leševi, ako ih ne sprečimo, dovešće nas do pravih leševa!
ANDRIJA: Pre ili kasnije počeće da guslaju o nacionalnoj ugroženosti, o Kosovu, o ognjištu...
SRDJAN: I tako će akademici ugasiti svetlo u balkanskoj krčmi, a onda zbogom razumu!
TOMA: Znači, ako prekidač ostane na Univerzitetu, ima šanse za balkansku krčmu!?
SRDJAN: U krugu autonomnog Univerziteta, moj uredniče! Slobodnog Univerziteta!
(MRAK)