Vidim počeće akcija čićšenja Srbije, pa bih tim povodom da iznesem i manje lični, a više kolektivni problem, koji se tiče sela Badnjevac.
Dotično selo, koje spada u opštinu Batočina, već godinama vode nema. Zapravo, pola sela ima vodu, a bolje da je nema, dok je druga polovina sela uopšte nema.
Razne inspekcije su već u više navrata zapovedale da se i prvoj polovini ta voda ukine, jer je milo rečeno zdravstveno sporna. Kilogrami analiza vode, koje su te inspekcije dale, argumentuju i zahteve inspekcija da se ista nikako ne koristi, ni za pranje ruku, ni za zalivanje, a kamoli za kuvanje i nedajbože za piće.
Uprkos tome, to je još uvek jedina voda koja teče kroz badnjevački vodovod. Kad teče. To je voda koju piju i đaci badnjevačke škole i boranija u badnjevačkom obdaništu. To je voda kojom se poje krave seoske farme. To je voda kojom se zalivaju bašte, u onom delu sela koji ne pita kakva je, samo da poteče. Ta voda se skuplja u dva bunara, pored kojih je, nakon bombardovanja, dovezen i ostavljen otpad iz kragujevačke Zastave. Koji noću svetli. Mada nije ni mimo protičuća Lepenica manje atraktivna. Sve manje liči na reku i sve teže teče. A, iz dotične reke, seljaci kad pomenute vode leti nema, zalivaju bašte. I poje stoku. Da bi oni sami pili, kopaju bunare u nadi da su dovoljno duboki.
Seoske delegacije su do sad obijale pragove, što po nadležnoj opštini, Batočini, što po Kragujevcu i Beogradu. Moleći nadležne da postupe po zahtevima inspekcija, zaustave spornu vodu, očiste vodovod i dozvole selu da premosti problem. Naime, pored sela prolazi kragujevački vodovod, sa dobrom, pitkom vodom. Od njega selo deli samo reka, koja bi se mogla premostiti cevkom, koju samo selo može da plati, ali ne i da je postavi bez dozvole opštine. Do sada je svo moljenje bilo uzalud. I članci po novinama. Džaba. Opština Batočina ne trza. U Kragujevcu i Beogradu su puni razumevanja, ali njega deca ne mogu da piju. Naslušali su se svega i praznih obećanja i »niste glasali za koga treba, nema vode«...u nadi da će voda poteći, seljaci su poslednji put drugačije glasali i pogodili. Uzalud. Vode još uvek nema. Ili bolje da je nema.
Badnjevačkim seljacima ne treba otpadna, sporna burad da zagade životnu sredinu. Dovoljno je da otvore slavinu.
Jeste da je u tim selima blato kad pada kiša i mrak kad padne noć. Jeste da su nam nekako od ruke i da ih se setimo samo kad im krenemo u goste. Jeste da svi iz sela beže, mada baš bi bilo fino i preporučljivo kad bi ipak ostajali u tim selima, pa za nas uzgajali sve ono što kupujemo na pijacama. Jeste da kod nas u gradovima, kad otvoriš slavinu iz nje voda teče kao prirodna pojava i da ne možemo baš da zamislimo kako je kad mesecima nemaš vode, a kad je imaš ne smeš da je koristiš. Da je tako u nekom od gradova, digla bi se dževa do neba. Ovako, može godinama. Uz gratis zagađivanje kako zemlje, tako i ljudi koji u gore navedenom selu žive. A, ima ih 1165 u 351 domaćinstvu. Selo Badnjevac, opština Batočina, okrug šumadijski.