Čuo sam da je tata Boris rekao da „nije htenje Vlade Srbije da stavi oznaku strogo poverljivo. To je htenje i zahtev druge strane." Niti mi je jasno da li je porodica Štajnhauer ili SAD ta „druga strana" niti mi je jasno po kom to zakonu ili članu Ustava, neka druga strana može zatražiti i izdejstvovati da neka informacija bude tajna u Srbiji. Za one koji ne znaju, mi čak nemamo ni zakon o klasifikaciji podataka, iako su i organizacije za ljudska prava i Poverenik za informacije od javnog značaja poslednjih par godina upozoravali da je taj zakon neophodan i hitan. Iz ove rečenice nije jasno ni na temelju kod zakonskog akta se vrše bilo kakvi pregovori. Svako ko ima makar malo osećaja za pravdu zna šta je to što bi moralo da se desi. Apsolutno svaki detalj bi morao da bude dostupan javnosti, Kovačeviću bi moralo da bude brzo i efikasno suđeno (bez obzira da li to porodica Štajnhauer želi, jer je u pitanju pokušaj ubistva), a svako ko je umešan u bekstvo, pritiske na „Borbu" i dalje skrivanje detalja morao bi na adekvatan način da odgovara.
Za one koji kao i tata Boris u liku Predsednika Tadića misle da moramo da se „nagodimo sa Amerima jer su ovi naši konzuli zeznuli stvar", danas smo čuli da problem mora biti rešen „zbog građana, kako cena ne bi bila veća nego što je sada". Kao građanina, zanima me kolika je trenutna cena, na osnovu čega je ona utvrđena i ko ju je utvrdio. Zanima me i kolika je pretpostavljena buduća šteta ako ne platimo milion dolara, ko je to utvrdio i u kom zakonu (ili uredbi) piše da se šteta po zemlju i građane mora umanjivati na ovaj način tj. tajnom nagodbom. Dato je i objašnjenje da „nismo postavljali konzularne predstavnike, diplomatske predstavnike u tim vremenima - moramo sad da plaćamo račune i rešavamo probleme koji su drugi stvarali". Naravno da svi shvatamo da se ovo odnosi na činjenicu da pomenuti kadrovi nisu iz DS-a, ali mene opet zanima gde to piše da stranačka pripadnost ima veze sa odgovornošću države u ovom slučaju. Znači li ova izjava Predsednika Tadića da će se diplomatski i konzularni predstavnici uduće birati samo iz partije kojoj se danas obratio? Na osnovu čega i zbog čega ? Kad već vidimo da ga zakon ne zanima, da li nam može obećati da kada jednog dana SVI diplomatski i konzularni predstavnici budu iz DS, mi nećemo imati ovakve skandale ? Lično nemam ništa protiv da svi budu iz ove ili bilo koje partije, ali ako je to legalno i legitimno. To nije fraza, već pitanje vladavine prava i ljudskih prava.
Tata Boris kaže i da će građani biti upoznati sa svim detaljima „kada se ovaj proces završi". Istovremeno, predsednik Tadić kaže da „niko ko je izvršio krivično delo na drugoj tački planete neće biti siguran". Ja verujem i jednom i drugom. Tatu Borisa bih jedino pitao ko će, kada i kako odlučiti da je proces završen i da građani mogu dobiti sve detalje ? Da li je to Vlada? Kakvom odlukom bi to Vlada uradila? Ako je to samo skidanje oznake „strogo poverljivo" sa odluke o isplati milion dolara, onda to nisu svi detalji. Javnost zanima mnogo više, jer već znamo da odluka jeste doneta, pa nam nekakvo skidanje neće doneti nove informacije. Zanima me koje detalje bi mogli očekivati i u kojoj formi ih dobiti ? Da li ću kada uputim zahtev po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (posle „završetka procesa") ja moći da dobijem svaki detalj o pregovorima, osobama uključenim u to, onima kojima je palo napamet saslušavaju novinare u „Borbi" i konačno - famozni listing telefonskih razgovora o kojima govori bivši generalni konzul Slobodan Nenadović. Ako neću, onda nije tačno da će javnost moći da zna sve detalje. Ko god da je zaista kriv, istina je samo jedna i javnost ima pravo da je zna. Što se tiče, one tvrdnje da nijedan izvršilac krivičnog dela neće biti siguran u Srbiji (izgovorio Predsednik Tadić, a ne tata Boris), ja potpuno podržavam ovaj odlučan stav našeg Predsednika. Jedino me brine praksa, po kojoj su naprimer ratni zločinci najsigurniji upravo u Srbiji, što je vidljivo iz činjenice da bilo kog datuma u proteklih 5 godina „naši državni organi imaju saznanja da je Mladić do pre godine dana bio na teritoriji Srbije, od kada mu se gubi svaki trag". Tako je bilo i 2005., a tako je i 2009-te. Slažem se sa Predsednikom Tadićem i zbog toga što svake nedelje slušam da nekakav „krug oko Mladića steže". Pretpostavljam da je i ovo tajna pa neću pitati za detalje. Međutim, detalji oko zločina za koje je Mladić optužen nisu tajna i o tome bi trebalo govoriti, ali je valjda „u nacionalnom interesu" da se o tome ćuti.
Ugledajući se na predsednika svoje stranke, gradonačelnik Dragan Đilas se takođe postavio kao tata. On je rekao da mu je žao ako smo kao građani povređeni zabranom pres konferencije Gej-Strejt Alijanse u Sava Centru i rekao da će izvinjenje direktora Sava Centra biti sasvim dovoljno. I u ovom slučaju mi nije jasno na osnovu kog dokumenta tata Dragan je tvrdio da je izvinjenje dovoljna kazna za krivično delo (rasna i druga diskriminacija iz člana 387 KZ RS) ili prekršaj (član 16 Zakona o zaštiti potrošača), iako zakon tvrdi drugačije. Deo izjave da dok je on gradonačelnik nikakva diskriminacija neće biti tolerisana, možemo samo pozdraviti sa moralnog i političkog stanovišta, ali ta izjava istovremeno znači da je bitnija volja gradonačelnika od jasnih zakonskih normi i sankcija. Kao i u slučaju Kovačević, ispostavilo se da počinilac ima jaka leđa - umesto moćnog oca, tu je politička partija bez koje nema koalicije na gradskom nivou.
Jasni zakoni i njihova primena, umesto samovolje i diskrecionog odlučivanja izvršne vlasti o pravima i slobodama, bili su i ostali ključni preduslov za postojanje vladavine prava. Koliko je to slučaj kod nas - procenite i na ovom primeru.
(objavljeno u listu "Borba", 3. mart 2009)