Po najnovijoj mapi rizika za ulaganje, Srbija je svrstava u poslednju, najrizičniju grupu zemalja. Odlika ovih nesretnih 80 zemalja je da su "strukturno vrlo slabe i imaju neefikasne legislative i/ili trenutne ili predstojeće krize likvidnosti, ozbiljne nedostatke u poslovnom okruženju i/ili sadašnju ili veoma očekivanu političku nestabilnost. Nemaju kapacitete da odgovore na ekonomske krize".
Da ne redjam sada one "ququstanove" i druge zemlje od kojih se očekuje da su u ovoj grupi (obeležene crvenim na mapi), pomenuo bih samo da su od nas bolju ocenu sigurnosti ulaganja dobile čak i zemlje kao što su Butan, Papua Nova Gvineja, Lesoto, Svazilend, Tanzanija, Mozambik, Gabon, Burkina Faso, Kamerun, Botsvana, Senegal, Alžir, Libija, Egipat, Liban Jordan, Dominikanska Republika, Honduras, Jamajka, Gvatemala, El Salvador, Kosta Rika, Panama, Kolumbija, Peru, Paragvaj, Urugvaj...
Podatke je objavila početkom godine objavila vodeća svetska kompanija za osiguranje kredita Euler Hermes. Oni sebe barem tako reklamiraju, ali ja nekako verujem da su referentna firma jer pokrivaju rizik nesolventnosti ili politički rizik korisnika kredita gde god u svetu se on pojavio, što trenutno uključuje izvoz u više od 160 tržišta.
Šta da kažem: zaprepašćen sam. Osam godina je prošlo od kada smo se oslobodili Slobe. I pre i posle toga obećavano nam je da će investitori navaliti, da ćemo krenuti meteorskim usponom ka klubu razvijenih zemalja. Godinama dokazujemo sabi sebima i drugima da napredujemo krupnim koracima ka Evropskoj Uniji. Polomiše se oko nas i sve će biti sređeno samo kad predamo dva poslednja haška optuženika. Ma, ne mogu sve da nabrojim. A onda, lupiš glavom u zid i shvatiš gde smo.
Tugo, tugo nesrećo...