Dan drugi je počeo formalnim „zahvatima" u Skupštini Srbije. Prvo je u 10 časova postalo jasno da zakon nije samo povučen sa dnevnog reda već sasvim iz procedure u Skupštini. LDP, DHSS i predstavnici manjina su izrazili opravdano zaprepašćenje zbog razloga i načina povlačenja, dok je Tomislav Nikolić branio „svoju crkvu" lažući vaskoliko pučanstvo kako će prema članu 21. sveštenici morati da venčavaju dve osobe istog pola. Em je to totalna laž, em se može proveriti šta tačno piše u predlogu zakona. Naravno da je „narod" poverovao, uključujući i moju majku koja kaže da čovek to „sigurno ne bi rekao, da tu nema nešto".
U toku rasprave, poslanici su se nekoliko puta vraćali na ovu temu, ali sa već definisanih pozicija. U kuloarima, izjave su bile i više nego očekivane. Dragan Marković- Palma je celu priču sveo na to da ne zna kako da objasni unucima da se dvojica čika ljube na klupi, ne pominjući uopšte da li je OK da crkva ima veto na donošenje zakona. Iznenadio je građanstvo time što je glupiranje započeo sa „nemam ja ništa protiv homoseksualaca i toga što oni rade". Ipak, on nije dao najveće hit izjave. Dale su ih Jelena Trivan i Nada Kolundžija iz DS. Trivan Jelena je pominjala „neophodno dodatno usaglašavanje" i „široku saglasnost" iako je na dan povlačenja zakona bila na Odboru za evropske integracije gde je i sama glasala za zakon, a gde čak ni opozicione partije nisu imale neke specijalne primedb. O povlačenju ili problemima sa sadržajem zakona nije bilo pomena ni na ovom,a ni na Odboru za evropske integracije. Čak je i legendarna Gordana Pop-Lazić izjavila da oni zakon samo smatraju „nepotrebnim", ne napadajući bilo koju odredbu pojedinačno i navodeći da dosta toga već imamo u drugim zakonima.
Što se tiče Nade Kolundžije, ona je „hrabro" priznala da baš i ne zna o čemu se radilo prilikom povlačenja (!) i da ih nisu informisali. Nenad Čanak je sve iznenadio pominjući nepostojeći „holandski model" prema kome je napisan član 21. predloga zakona, zalažući se za neki srednji model. Prva asocijacija na Holandiju kod većine konzervativnih građana jesu gej brakovi, pa je svima bilo jasno šta je pisac hteo da kaže. Istina je naravno da niti postoji nekakav holandski model niti je on bio uzor za ovaj član. Međutim, istina je odavno prestala da bude važna u ovakvim situacijama.
Rasim Ljajić je razotkrio mnogo važniji deo priče. Naime, iako je njegovo ministarstvo jedan od predlagača, a i nadležnih za praćenje sprovođenja, niko ga nije obavestio niti konsultovao oko povlačenja zakona. Pominjala se neka telefonska sednica, ali je javnost saznala da jedino Ljajića nisu mogli da dobiju telefonom, ali ne i koga JESU dobili i ko je sve glasao da se zakon tek tako povuče. I zašto da se povuče ? Suzana Grubješić iz G17+ je u emisiji „Replika" večeras objasnila kako oni jesu glasali za povlačenje zato što je to bila telefonska sednica, koju zbog hitnosti saziva Premijer, a da tada „nemate puno vremena za neku raspravu". Zanimljivo.
Inače, vlast i crkva celog dana nisu uspeli da se dogovore oko toga KOME su se verske zajednice obratile. Večeras smo čuli da su se obratili Premijeru, preko dana je ceo dan išla vest iz Patrijaršije prema kojoj su SPC i ekipa uputile pismo Slavici Đukić-Dejanović, Predsednici Parlamenta. Bilo je i izjava kako su primedbe dostavljene Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, a radikali kažu da je to išlo preko Ministarstva vera. Naravno da niko neće ni da pomene tačan „kanal" kojim je izraženo to protivljenje SPC i ostalih tradicionalnih verskih zajednica. Svi su svesni da bi tek onda nastao skandal i ne pominju onog koga bi trebalo.
Sve u svemu, negde oko 19h počelo je da se priča o povratku zakona u proceduru. Prema jednoj agenciji zakon se vraća neizmenjen, a prema drugoj vraća se posle „neophodnih izmena". Na kraju je lansirano tumačenje koje večeras ponovio Božidar Đelić, potpredsednik Vlade, prema kome će da se zakon usaglašava 7 dana (sa verskim zajednicama) pa ako se uspe, onda super, a ako ne - poslaće tekst ovakav kakav je sada. Poražavajuće je što ama baš niko u ovome ne vidi problem.
Na kraju dana, svi predstavnici vlasti se prave kako je potpuno OK što je zakon uopšte povučen, da je OK što će se nešto usaglašavati sa crkvama (nevladine organizacije su OSAM godina terale vladu da uopšte donese zakon), da je sasvim prihvatljivo ako nešto bude menjano i da je sve što se desilo sasvim normalno. Crkve moraju biti „ispoštovane", a prava onih koji su žrtve diskriminacije baš i ne moraju.
Show must go on !