U Vilija (kako ga u žargonu zovu u kraju), došao sam sasvim slučajno. Nešto niže niz Roslin Hil je sedište ženske skautske organizacije u kojem imamo sastanke Komiteta barem svake dve godine. Jedne večeri, posle celodnevnog sastančenja, hteli smo da odemo negde na piće. Pao je dogovor da krenemo levo i sednemo u prvi pab. Igrom slučaja, tek kada smo ušli duboko u vrlo zanimljiv, tipičan engleski pab, shvatili smo gde smo zašli. Nas četvorica, od kojih nas dvojica upečatljivih Balkanaca od preko 190 cm i +-100kg, jedan markantni pomalo crnoputi Jermen i jedan Švedjanin, odmah smo izazvali pozornost prisutne populacije.
Srećom, sa nama je bila Lidija, tadašnja predsednica Evropskog komiteta. Kad smo se već tu zatekli, shvatili smo da nema nazad i seli za sto u ćošku. Malo po malo, ostali smo nekoiliko sati (mislim: izvesan broj rundi).
***
Londonska homoseksualna scena izuzetno je šarena - kao što je i zastava koju možete videti na mnogo mesta. Posle perioda dokazivanja i borbe za osnovna prava, najpre je prosto buknula gej pupulacija. U stvari, može se reći da su se ohrabrili da izadju u javnost i otvoreno iskažu svoju seksualnu orijentaciju. Njihov uspeh sledili su biseksualci, transseksualci, a pogotovo lezbejke koje su danas aktivnije i prisutnije od pedera. Pored pabova, kafea, barova, širom Londona primetne su posebne prodavnice, hoteli, saune i noćni barovi koji nude široku lepezu specifičnih usluga. Na javnim mestima, posebno posećenim ovom klijentelom, može se naći i veliki broj časopisa i prospekata.
Najveći javni događaj je parada homoseksualaca i osoba srodnih srodnih opredeljenja London Pride, koja svakog jula meseca tradicionalno kreće sa Trafalgar skvera i uključuje kabare scenu i takmičenje Idola na Lester skveru. Kasnije u julu, organizuje se Big Gay Out muzički festival, a tokom godine priredjuju se i druge manifestacije kao što je Lesbian and Gay Film Festival. Centar svih dnevnih zbivanja je Soho, najšareniji deo Londona, posebno Old Compton Street i kvart južno od reke Vuksal.
Slučajevi netrpeljivosti prema homoseksualcima su vrlo retki. Može se reći da homoseksualni i strejt (da ne kažem normalni) London žive jedan uz druge, zajedno, paralelno i isprepletano. Uopšte gledano, kultura grada i cele zemlje je da je ljude malo briga šta rade komšije, kolege i prolaznici, pa samim tim i kakvo im je seksualno opredeljenje.
***
Kralj Vilijam IV je pab koji radi još od početka devetnaestog veka. Najpre se zvao Kraljeva glava, ali kada je tadašnji kralj Vilijam IV sa kraljicom Adelaidom svratio u kafanče putujući ka Kenvudu, dobio je ime po ovom poslednjem kralju iz dinastije Hamburgovaca koji je u postao kralj u šesdesetčetvrtoj (Čarlse, nikada nije kasno!) posle smrti svog starijeg brata koji nije imao dece. Kao i ceo Hampsted, Kralj Vilijam IV je povučen u stranu, u mirniju atrmosferu lokalnog, prestižnog i prilično komšisjkog dela Londona.Centralni deo Kralja Vilijama IV izgledao kao sasvim obična dnevna soba mnogih anglosaksonskih kuća (kako ga je ocenila jedna koleginica Irkinja koja mi je "držala leđa" kada sam danas ponovo posetio pab). Zapazio sam vrlo lepe tapete i zavese. Ostalo zaista podseća na mnoga druga slična mesta i da nema fotografija na kojima su očigledno transvestiti, ne bi nikako pomislili da ste u gej pabu.
Posle poslednjeg preuredjivanja, neki tradicionalni posetioci žale se da je Vili promenio duh i da je sasvim drugačiji, da je osoblje neljubazno (dok se neki hvale da je slatki brazilski kelner i dalje tu), da je nema "ale" piva a da je ono koje služe toplo dok je vino blože sirćetu, da nema više one prisne atmosfere (ovde se misli na komšijsku, u kojoj svako zna svakoga i najveći broj mušterija i osoblje se oslovljavaju po imenu) već je larma i galama nesnošljiva. Takodje, jedna od karakteristika paba danas je da nije isključivo gej (mada je to preovladjujuća klijentela) već da ima i dosta strejt posetilaca. Sve to, potpuno je razočaralo pojedine nekadašnje redovne mušterije koje danas imaju vrlo loše mišljenje o Viliju i uglavnom ga zaobilaze. Ja sa ipak stekao drugačiji utisak. Nekako mi sva ova džvanjkanja liče na "kiselo groždje" i "dlake koje smetaju". Na Netu sam naišao i na komentare da je ovo jedno od retkih mesta u kraju koje nije deo nekog lanca tipa mekdonaldsa ili starbaksa, te da i dalje služi tradicionalnu pabovsku hranu u velikim porcijama po pristupačnoj ceni. Kada se tome doda mogućnost organizacije raznih prosla i sličnih veselja, kviz sredom koji vodi bombasta hostesa Šejla Blidž i povremene kabare večeri, dobija se malo drugačija slika.
***
E, sada da ispričam do kraja priču o mojoj prvoj večeri u gej pabu. Sedosmo mi tako, šta ćemo kad smo već tu gde smo. Imali smo i teže epizode u životu. Jedna tura, druga tura, oslobodismo se i ne bi nam nelagodno. Igrom slučaja, neposredno uz taj ćošak u koji smo se zavukli naslagana je bila gomila prikladne literature magazinskog tipa i razglednica sa odgovarajućim motivima koje smo temeljno prelistali. Neko sa manje a neko sa više čudjenja. No, najviše su nas dojmili besplatni kondomi koje smo pokupili kao nalepnice na sajmu automobila. Vrlo ukusno pakovanje sa dva kondoma i lubrikantom (mazivo, po rečniku Krstarice). Napunili smo džepove. Ja sam jedan paketić poklonio svom drugu majoru koji se silno nasmejao i tri puta prekrstio pre nego što ga je uzeo. Kad su mu ga posle slučajno našli u službenom autu pravio se lud i nevin kao francuska sobarica.
Meni je jedino bila frka da odem u WC. Ovo kad smo u grupi pa se zezamo, nekako sve ide svojim putem. No, kada pivo potera (a mora da potera već posle druge ture), onda sa zebnjom gledam kada je teren čist pa brzo ulećem i olakšavam se. I šlic sam jedva otvarao, a kamo li da otkopčam kaiš i pantalone!