A onda je došao treći dan i evolucija izjava. Nada Kolundžija je od jučerašnje neobaveštenosti prešla u stanje ekstremne obaveštenosti prema kome se „crkve plaše da će morati da venčavaju osobe istog pola". Gotovo neverovatno, sa njom se najviše slaže Tomislav Nikolić, praveći slične paralele i svodeći čitav zakon na istopolne brakove što UOPŠTE nije tema predloženog Zakona protiv diskriminacije. Da makar malo imaju želju da čitaju, uzeli bi važeći Zakon o braku i porodičnim odnosima i shvatili zbog čega su njihove izjave sasvim netačne i zlonamerne. Za bilo kakva venčanja ili vanbračne zajednice bila bi neophodna promena ovog zakona. Pored ovoga Kolundžija Nada nam je rekla da crkva ima pravo da se pita i pozvala na „otklanjanje dilema". Po današnjim izjavama DSS i NS možemo zaključiti da se oni slažu sa Nadom, ali se zalažu za BESKONAČNU javnu raspravu.
Ministar za ljudska i manjinska prava, Svetozar Čiplić je od jučerašnjeg ćutanja, evoluirao u „zakon će biti vraćen u Skupštinu čim se postigne konsenzus". Iako ministru Čipliću dugujemo veliku zahvalnost tokom poslednje faze javne rasprave, ovakva izjava daje za pravo onima koji očekuju da se u zakonu nešto promeni. Naravno da ni ministar niti bilo koji akter (a ponajmanje SPC) govore o tome šta tačno i KAKO treba da se promeni u postojećem tekstu. Na tu činjenicu je danas ukazala Adventistička crkva, jedna od onih koje nisu zahtevale povlačenje zakona i jedna od onih koja nije tradicionalna verska zajednica. I ministar Ljajić je ostao na jedino logičnoj poziciji - niti smatra da crkve treba da imaju veto u zakonskoj proceduri niti vidi šta u konkretnom zakonu još treba da se menja.
Što se tiče SPC i njene zvezde u liku Vladike Irineja, danas smo po prvi put dobili „pismo zabrinutosti" koje je upućeno Predsednici Skupštine. Veoma brzo je utvrđeno da je pismo poslato naknadno, kada je zakon već bio povučen, ali se ova činjenica i dalje pažljivo krije, kao što niko ne komentariše navode medija da je Irinej zvao Kabinet Predsednika Tadića. Takođe, vidljivo je da pismo obiluje opštim mestima i ne temelji zahteve na minimalnim evropskim (pa i domaćim) standardima. Zbog toga i ne treba komentarisati delove pisma iako se na neke možete nasmejati, pa onda rasplakati npr. tvrdnja da VODEĆI NAUČNI AUTORITETI kažu da je transeksualnost bolest. Imajući u vidu stav crkve prema Darvinovoj teoriji, možemo zamisliti na koje se naučne autoritete pozivaju, a drugi deo rečenice već predstavlja najobičniju neistinu i govor mržnje (čak i Srpsko lekarsko društvo je jasno saopštilo da ne smatra gej, lezbejke, biseksualce i transeksualce bolesnima). Potpuno je u redu da crkve upute pismo Predsednici Skupštine ili bilo kome, mada treba znati da je pismo stiglo u trenutku kada je rasprava o zakonu već uveliko trebalo da je završena.
Suština ovog trećeg dana je želja da se građanima „ogadi" pomenuti zakon. Zbog toga niko ne pominje da on zabranjuje govor mržnje, udruživanje radi vršenja diskriminacije, diskriminaciju u postupcima pred organima javne vlasti, diskriminaciju u oblasti rada, diskriminacije u vršenju javnih usluga i korišćenju objekata i površina, diskriminaciju u obrazovanju i stručnom osposobljavanju, diskriminaciju na osnovu pola, diskriminaciju dece, diskriminaciju na osnovu starosnog doba, diskriminaciju nacionalnih manjina, diskriminaciju zbog političke ili sindikalne pripadnosti, diskriminaciju osoba sa invaliditetom i diskriminaciju s obzirom na zdravstveno stanje. Svaki od ovih oblika je objašnjen u posebnom članu i u skladu sa najvišim standardima.
Najavljuju se pregovori crkvenih zajednica i Vlade u koje ovi prvi ulaze sa tvrdnjom da je ovo „superliberalni zakon o tzv. seksualnim manjinama kakav postoji u Holandiji, Danskoj i Švedskoj". (reči Irineja Bulovića za sutrašnje „Večernje novosti"). Da li Vlada treba da pregovara sa nekim ko iznosi ovakve totalne neistine ?
Novo saopštenje Koalicije protiv diskriminacije:Protiv izmena predloga Zakona protiv diskriminacije
6.3.2009.
Pokušaji da se rešenja u predlogu Zakona protiv diskriminacije predstave kao ekstremna ili kao rešenja kojima je potrebno dodatno usaglašavanje predstavljaju obmanu javnosti i imaju za cilj da prikriju odgovornost za povlačenje zakona samo 15 sati pre početka rasprave u Skupštini Srbije. Očekujemo da umesto obećanja, Vlada Srbije zakon odmah vrati u proceduru bez izmena, a od Skupštine da bez odlaganja usvoji predloženi tekst. Smatramo da je svaka dalja promena zakona neprihvatljiva i da Vlada Srbije mora stati iza predloga koji je sasvim usaglašen sa svim relevantnim akterima, a prvenstveno sa onima na koje se zakon odnosi.
Nevladine organizacije zahtevaju donošenje opšteg Zakona protiv diskriminacije još od 2001. godine, kada je izrađen prvi predlog i od kada traju konsultacije i usaglašavanje sa svima koji su zainteresovani za donošenje zakona. Javna rasprava u organizaciji Ministarstva za ljudska i manjinska prava i Ministarstva rada i socijalne politike povodom poslednjeg teksta zakona trajala je 6 meseci. Tokom ove rasprave, većina odredbi je dodatno usaglašavana sa primedbama ili je precizirana što je rezultiralo tekstom koji je dobio najširu moguću podršku i najbolje ocene međunarodnih organizacija. Kao i mnoge druge, primedbe Ministarstva vera su uzete u obzir i tekst je izmenjen u skladu sa njima.
S obzirom da verujemo da su sloboda mišljenja, sloboda izražavanja i sloboda veroispovesti osnovna prava i slobode svakog pojedinca, ne smatramo da je problem u iznošenju stavova verskih ili bilo kojih drugih organizacija. Međutim, ukoliko samo zbog želje verskih zajednica dođe do usvajanje promena koje bi bile ispod nivoa koji je predviđen Ustavom Srbije, ratifikovanim međunarodnim ugovorima, praksom Evropskog suda za ljudska prava i direktivama EU, to bi predstavljalo jasan signal da vladavina prava i jednakost nisu vrednosti za koje se zalaže Vlada Srbije.
Vlada Srbije još uvek nije vratila Zakon protiv diskriminacije u proceduru Skupštini Srbije niti postoje čvrste garancije da će to biti urađeno bez promena teksta zakona. Izjave predstavnika vlasti da će uslediti usaglašavanje sa Srpskom pravoslavnom crkvom i drugim verskim zajednicama su uopštene i nejasne u pogledu načina i vremenskog trajanja. Smatramo da odredbe članova 18. i 21. oko kojih navodno postoji zabrinutost verskih zajednica, predstavljaju minimum i da garancije jednakosti u ovim članovima nije moguće dalje snižavati. Eventualne promene u drugim delovima zakona koji se tiču osnovnih odrebi ili mehanizama zaštite značile bi obesmišljavanje suštine predloga zakona.
Očekujemo da Vlada Srbije preuzme punu odgovornost za usvajanje zakona i da upravo na primeru Zakona protiv diskriminacije pokaže da demokratska procedura i vladavina prava u Srbiji postoje, a da jednakost svih građana zaista jeste vrednost na kojoj će se temeljiti budućnost društva. Ukoliko dođe do odustajanja od minimalnih standarda pre skupštinske rasprave ili kroz usvajanje amandmana, smatraćemo da Vlada Srbije odustaje od demokratskih vrednosti i uspostavljanja tolerancije i jednakosti svih građana.
Članice Koalicije protiv diskriminacije:
1. Centar za unapređivanje pravnih studija
2. Švedski Helsinški odbor za ljudska prava
3. Gej-Strejt Alijansa
4. Inicijativa mladih za ljudska prava
5. Labris - organizacija za lezbejska ljudska prava
6. Anti-trafiking centar
7. Udruženje studenata sa hendikepom
8. Inicijativa za inkluziju „VelikiMali"
9. Gayten LGBT
Mreža odbora za ljudska prava (CHRIS network) koju čine
10. Odbor za ljudska prava Valjevo
11. Odbor za ljudska prava Niš
12. Odbor za ljudska prava Negotin
13. Vojvođanski centar za ljudska prava
14. Građanski forum Novi Pazar
15. Odbor za ljudska prava Vranje
Do 19 časova, saopštenje su podržale sledeće organizacije:
16. Agencija Vranje Press
17. Asocijacija "Duga", Šabac
18. Beogradski centar za ljudska prava
19. Centar za civilno-vojne odnose
20. Centar za građansko delovanje
21. Centar za integraciju mladih,
22. Centar za ljudska prava Niš
23. Centar za mir i razvoj demokratije
24. Centar za nenasilnu akciju
25. Centar za prava manjina
26. Centar za promociju i unapređenje LGBT ljudskih prava i Queer kulture ˝Lambda˝ Niš i Kragujevac
27. Centar za razvoj civilnih resursa Niš
28. Centar za razvoj civilnog društva
29. Centar za razvoj građanskog društva PROTECTA, Niš
30. Centar za regionalnu politiku Niš
31. Dečiji romski centar
32. Društvo za kulturu Vlaha-Rumuna severoistočne Srbije
33. EBART dokumentacija
34. EXIT Services
35. Fond za humanitarno pravo
36. Forum NVO Kraljevo
37. Generator Vranje
38. Glas razlike
39. Građanske inicijative
40. Građanski centar Kragujevac
41. Grupa MOST
42. Helsinški odbor za ljudska prava
43. Impuls Tutin
44. Impunity Watch
45. Inicijativa za prava osoba sa mentalnim invaliditetom
46. Inkluzivni pokret
47. IP "Novine Borba" DOO
48. International Aid Network (IAN)
49. inQueerizicija - nova gej scena, Zagreb
50. Kulturni centar Damad Novi Pazar
51. Lezbijska Sekcija SKUC-LL, Ljubljana
52. Liberalni centar
53. Linet
54. Media&Reform Centar Niš
55. Medija centar Niš
56. Mental Disability Rights International
57. Millenium Kragujevac
58. Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS)
59. Novinska agencija Timoc Press
60. NVO "Astra"
61. Organizacija "...IZ KRUGA"
62. Praxis
63. Prijatelji dece Inđija
64. Queer Beograd
65. Queeria Centar
66. Regionalni centar za manjine
67. Rekonstrukcija ženski fond
68. Resurs Centar Bor
69. Resurs Centar Leskovac
70. Resurs Centar Niš
71. Ruka prijateljstva Kraljevo
72. Sandžački intelektualni krug Novi Pazar
73. Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda Novi Pazar
74. Savez Vlaha Srbije
75. Sekretarijat ANEM-a
76. SOS telefon Vranje
77. SPY - Siguran Puls mladih, LGBT organizacija za zastitu ljudskih prava i zdravlja
78. Sretenje Požega
79. STATION Service for contemporary dance, Beograd
80. Udruženje "NO Mobbing", Beograd
81. UG "Živeti uspravno"
82. Vlaška demokratska stranka Srbije
83. Vlaška kulturna inicijativa
84. Vojvođanski građanski centar
85. Volonterski centar Vojvodine
86. YUCOM
87. Zagreb pride, Zagreb
88. Zaječarska inicijativa
89. Žene na delu
90. Žene za mir
91. Ženski forum Negotin