Savremenici budućnosti V: Džon B. S. Holdejn

Milan M. Ćirković RSS / 07.03.2009. u 03:33

Džon Holdejn (jedan od par ljudi gotovo univerzalno poznatih u svetu nauke po inicijalima JBS - John Burdon Sanderson Haldane, 1892-1964) bio je možda i poslednja "oficijelno" univerzalna ličnost u smislu da nije imao formalne kvalifikacije u oblastima kojima je dao najveći doprinos (evoluciona biologija, populaciona genetika, biogeneza), a nije imao apsolutno ikakvog ustručavanja da se bavi gotovo po jednom novom oblašću svakih par godina - i u gotovo svakoj da značajne doprinose. Od bezbednosti podmornica do problema kosmološke strele vremena, od biohemije do levičarske politike (tvrdio je da se čitajući marksiste izlečio od hroničnog gastritisa, mada se docnije u životu deklarisao isključivo kao gručomarksista), od klasične filologije (iz koje su, uzgred budi rečeno, bile sve njegove diplome pošto, iako je kasnije studirao biohemiju na postdiplomskim studijama na Kembridžu, nikada nije doktorirao) do postanka života na ranoj Zemlji, od poezije do statistike - doista je čitavo znanje bilo njegova igraonica i gotovo da je u svakom pronašao poneki biser. Uz to, u svemu što je radio, bio je veliki popularizator i prezenter nauke - moglo bi se tvrditi da je skupa sa Flamarionom i Edingtonom klasik žanra popularne nauke u periodu do II svetskog rata; napisao je više hiljada (nije greška!) popularnonaučnih i polemičkih tekstova za više od 20 dnevnih novina i časopisa u Velikoj Britaniji, Belgiji, Sovjetskom Savezu i SAD. Skovao je više neologizama od kojih su najpoznatiji - slavnim srpskim Ustavom zabranjeno - kloniranje i klon, ali i ektogeneza, test-tube babies i hydrogen economy.

O Holdejnu se može mnogo knjiga napisati (neke su već i napisane, klasična je biografija Ronalda Klarka, objavljena svega četiri godine nakon smrti velikog polihistora, a ima i par novijih), par naučnih, par političkih, poneka humoristička - njegove praktične šale, koje je doživljavao kao nastavak poznatih eksperimenata na samom sebi koji su mu trajno oštetili zdravlje, su legendarne, kao i njegovo znanje hiljada viceva - a poneka, bogami, i poetska. Vredi samo usput pomenuti da je zajedno sa Fišerom i Rajtom jedan od trojice kanonskih otaca savremene teorije evolucije, odn. "Moderne sinteze", a u fin-du-siecle anketi je proglašen za najoriginalnijeg biologa 20. veka. Njegovi radovi u primenjenoj matematici, botanici, hemijskoj kinetici, antropologiji, kosmologiji, filozofiji nauke, itd. su i danas često citirani, a umesto brojnih pojmova u nauci koji nose njegovo ime, krajnje subjektivno ću, zbog ličnog interesa za astrobiologiju, pomenuti Oparin-Holdejnovu hipotezu, praktično kamen-temeljac cele oblasti biogeneze i prebiotičke hemije. U ovom ciklusu tekstova mi je najzanimljiviji zbog svoje uloge u zasnivanju futurologije/studija budućnosti kao naučne discipline - Holdejnova dva ključna teksta u ovom pogledu, ogledi Dedal (1924) i Poslednji sud (1927), ne samo da su postali klasici, već su pružili i sjajan model kako provokativna, žustra, beskompromisna i maštovita valja da bude svaka rasprava o budućnosti. Nije nikakvo čudo da se nagrada Svetske transhumanističke organizacije za najbolji popularni tekst na temu budućnosti zove Holdejnova nagrada.

JBS je bio jedan od prvih koji su uviđali da je predviđanje, makar implicitno, daleko od toga da bude luksuz, već je zapravo obaveza nauke. Takođe, prvi je stavio naglasak na značaj onoga što je Alvin Vajnberg mnogo godina docnije nazvao "trans-naučnim pitanjima", tj. onima za čije samo razumevanje je neophodno naučno saznanje, ali na koja nauka sama za sebe nikada ne može dati odgovor. U Dedalu on prvi jasno ukazuje da je napredak nauke i tehnologije takav da će, ako sve drugo ostane isto, neizbežno dovesti do uništenja čovečanstva; već samim tim, on je preteča savremenih studija globalnih katastrofičkih rizika. Zaslugom mog web-prijatelja i sjajnog intelektualca, Kozme Rohile Šalizija, imamo integralni tekst Dedala on-line, a takođe i odgovor ser Bertranda Rasela, pod naslovom Ikar, koji je izazvao značajnu polemiku i dugačku prepisku ova dva titana svoje epohe.

U Dedalu je, između ostalog, Holdejn prvi u istoriji sugerisao da bi se energija vetra i sunca mogla skladištiti kroz elektrolizu vode, radi docnijeg sagorevanja vodonika po potrebi - otuda danas popularna "vodonična ekonomija". Tu se takođe dotiče svog kompleksnog stava po teškom pitanju eugenike. Za razliku od kolege i velikog učitelja, ser Ronalda Ajlmera Fišera, koji je bio gotovo fanatični pristalica ove - po današnjem shvatanju - kvazinauke, Holdejn je imao znatno istančaniju viziju. On je duboko verovao u mogućnost i ultimativnu moralnu ispravnost poboljšanja čoveka, ali je odbacivao sredstva eugenike svojih savremenika, već je sugerisao da će se isti konačni ciljevi - lečenje naslednih bolesti, umanjenje efekta starenja i produženje ljudskog veka, pa sve do prilagođavanja čoveka životu u neprijateljskim sredinama, počev od zemaljskih mora, do površine drugih planeta - postići daleko radikalnijim i ozbiljnijim metodama, onime što se danas naziva biotehnologijom. Na taj način, argumentuje on, velika filozofska zabluda sa razgraničenjem na "prirodno" i „veštačko" biće konačno uklonjena sa scene.

JBS u akciji u podnožju Nelsona
JBS u akciji u podnožju Nelsona
Verovatno najznačajniji pojedinačni Holdejnov zaključak u Dedalu jeste da će u budućnosti katastrofički rizici koje donosi ljudska aktivnost ("antropogeni") biti znatno, znatno veći i ozbiljniji od onih pred kojih nas stavlja priroda. Ovo je bilo smelo predviđanje više od dve decenije pre eksplozije prve nuklearne bombe, a danas ne samo što se, nažalost, u potpunosti ispunilo, već predstavlja ključnu temu savremene analize globalnih rizika - gde je jasno da su rizici koji potiču bilo od direktne ljudske aktivnosti (nuklearna zima, zloupotreba biotehnologije/nanotehnologije/..., i sl.) ili su posledica ljudskog načina života i prevelike ljudske populacije (globalno zagrevanje, prirodne pandemije poput ptičjeg gripa, i sl.) u kratkim i srednjim rokovima redovima veličine veći od najvećih rizika koje pred nas stavlja priroda (supervulkanizam, sudari sa asteroidima/kometama, i sl.). Ovo je Holdejn formulisao svojim čuvenim iskazom da će napredak nauke doneti tragediju, pre nego utopiju, ako ne bude praćen odgovarajućim napretkom na polju etike. U tom cilju on predviđa - iako je lično bio ateista - nastanak novih religijskih potreba, prilagođenih novim okolnostima koje su bez presedana i analogona u istoriji ljudske vrste i razvija (T. H.) Hakslijevu ideju da će nauka preoblikovati religijsku mitologiju; on ne gaji pozitivističku iluziju (koja je, nažalost, obeležje većine savremenih intelektualnih ateista) da nauka može ili čak treba da zameni religiju - čak suprotno, on smatra da se naučne tekovine na najbolji način mogu sprečiti od zloupotrebe tako što bi se zaogrnule plaštom "nove mitologije" koja bi priznavala sopstvenu privremenost, kao i privremenost iz nje izvedenih moralnih načela. Međutim, mi treba - Holden je sasvim jasan - da hrabro prihvatimo te rizike i aktivno radimo na njihovom smanjenju, zato što su beneficije koje nam u smislu daljeg razvoja čoveka pruža tehnologija budućnosti daleko veće nego što se obično misli.

Dedal je bio i ostao trajna inspiracija svima zainteresovanima za proučavanje budućnosti - Oldos Haksli je iz ovog eseja pozajmio čitav niz ideja i motiva u Vrlom novom svetu, Herbert Sajmon, Frimen Dajson, Frenk Tipler, Martin Riz, Rej Kurcvajl, Erik Dreksler, Džejms Hjuz i drugi mislioci okrenuti budućnosti su se često pozivali na ovaj ogled kao na stalnu inspiraciju. Više nego bilo koji drugi pojedinačni spis iz perioda pre 1986. godine ova knjižica je postavila idejne temelje za raznolike savremene intelektualne i kulturne pokrete koji se nazivaju transhumanističkim. A pošto nije u ljudskoj prirodi da upotreba ide bez zloupotrebe, pojedini elementi upozorenja iz Dedala mogu se pročitati i u (zlo)glasnom Manifestu matematičara i teroriste Teodora Kazinskog, poznatog kao "Unabomber".

Poslednji sud objavljen je kao završni ogled u knjizi Mogući svetovi i drugi ogledi, sjajnoj zbirci esejistike koja obuhvata, između ostalog, sećanje na Vilijema Bejtsona, razmatranja eugenike, načina finansiranja nauke i budućnosti biologije, a pretposlednji i naslovni esej bavi se teškim pitanjem postojanja uma/duše kod životinja. Poslednji sud je, međutim, dramatičan skok čak i za Holdejna - 40 miliona godina u budućnost, nakon što je strahovita katastrofa nastala nekritičkim ljudskim korišćenjem energije plime i oseke opustošila Zemlju. (Uzgred, gledajući novu verziju Vremenske mašine iz 2002. u režiji H. Dž.-ovog čukun-unuka Sajmona Velsa, pitao sam se odakle li je scenaristi pala na pamet bizarna ideja o kataklizmi izazvanoj poremećajem orbite Meseca i njegovom fragmentacijom. Čitajući nešto kasnije Holdejna shvatio sam da je njegova ideja iz Poslednjeg suda nekom bizarnom umetničkom transmutacijom stigla do Džona Logana, scenariste Velsovog, inače prilično neubedljivog, filma.) Međutim, to nije kraj čovečanstva, jer je čitav esej - znatno više fiction od Dedala - napisan kao poruka ljudskoj deci koja odrastaju na Veneri, dakle od početka je jasno da uništenje ljudskog (i bilo kakvog drugog) života na Zemlji ne mora biti nužno kraj čovečanstva. U prvom delu poruke, on ukratko izlaže istorijat povećanja ljudske kontrole nad neživom i živom materijom, a naročito biotehnološkog poboljšanja same ljudske vrste. Holdejn pretpostavlja da će ovaj proces trajati dugo (on se završava oko 5.000.000 AD!) upravo da bi naglasio postepeni, ne-revolucionarni tok promena o kojima se saglasnost postiže najširim demokratskim konsensuzom svih individua na planeti. "Konačna forma" zemaljskog čoveka je spolja prilično slična današnjim ljudima, s tim što nema nikakvih degenerativnih promena koje su, kao i bolesti, eliminisani, a prosečni ljudski vek je stabilizovan na oko 3 hiljade godina. Unutra, međutim, Holdejn predviđa dramatičnije promene, sa razvijanjem novih mentalnih sposobnosti od kojih neke omogućuvaju kreiranje novih vrsta umetnosti i mnogo potpunije uživanje u starim.

U ironičnom tonu, Holdejnov narator za kataklizmu koja okončava život na Zemlji optužuje dve stvari: neograničene mogućnosti ljudske potrage za srećom, te sklonost svih ljudskih kultura da gledaju ka prošlosti mnogo više nego ka budućnosti. Pomalo tongue-in-cheek on objašnjava kako nijedna civilizacija koja se ikada pojavila nije gledala više od milion godina (!) u budućnost, i implicira kako je za preživljavanje čovečanstva zaslužna isključivo mala grupa ljudi koja se suprotstavila tom lagodnom konzervativizmu i opštem kulturnom konsenzusu i radila na biotehnološkoj transformaciji ljudi za život u brutalnim okolnostima drugih planeta. U skladu sa dominantnom paradigmom svog doba, Holdejn smatra da je Mars već nastanjen inteligentnim bićima, te je kolonizacija u tom smeru nemoguća, ali hrabri bioinženjeri daleke budućnosti uspevaju da stvore ljudski genotip prilagođen surovim fizičkim uslovima na Veneri.

Međutim, promene se ne završavaju na tome. S obzirom na surovost sredine, Venera pruža snažan podsticaj stvaranju i drugačijeg mentalnog sklopa čoveka: kolektivne svesti. Pojedinac, izolovan od grupe, nema šanse, bez obzira na superiornu tehnologiju, da opstane u takvoj sredini; ako je mentalno povezan sa ostalim stanovnicima planete, šanse za nekakav fatalni akcident (da ne pominjemo sukobe među kolonistima) se znatno umanjuju. Ali to nije jedini oblik ne-standardne ljudske organizacije, niti je kraj istorije: pripreme za razvijanje oblika ljudi prilagođenih spoljnim planetama Sunčevog sistema i njihovim satelitima su u toku, izveštava nas narator. Ali ni to nije kraj:

Our galaxy has a probable life of at least eighty million million years. Before that time has elapsed it is our ideal that all the matter in it available for life should be within the power of the heirs of the species whose original home has just been destroyed... And there are other galaxies.

Još neki od klasičnih Holdejnovih tekstova mogu se naći ovde i ovde. Na sramotu domaćih izdavača, nijedna Holdejnova knjiga (osim, kaže mi prijatelj, jedne knjižice njegove proze objavljene u Zagrebu još 1950. godine) nije izdata u nas, bar ih ja nisam našao u bibliotečkim katalozima poput cobiss-a. No šta je pa Holdejn prema mirjani bjelici mojsilović ili kako god već beše. U duhu poziva na ispravljanje ovog propusta, evo još par misli velikog vizionara u originalnoj prozi - a i poeziji!

 

Now my own suspicion is that the Universe is not only queerer than we suppose, but queerer than we can suppose.

The end towards which ‘the whole of creation groaneth and travaileth' is the emergence of a new kind of being which will bear the same relation to mind as do mind to life and life to matter. It is the urge towards this which finds its expression in the higher forms of religion. Without necessarily accepting such a view, one can express some of its implications in a myth...


Man's little world will end. The human mind can envisage that end. If humanity can enlarge the scope of its will as it has enlarged the reach of its intellect it will escape that end. If not the judgment will have gone out against it, and man and all his works will perish eternally. Either the human race will prove that its destiny is eternity and infinity, and that the value of the individual is negligible in comparison with that of destiny, or the time will come
When the great markets by the sea shut fast
All that calm Sunday that goes on and on
When even lovers find their peace at last
And Earth is but a star that once had shone.

Atačmenti



Komentari (62)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:56 07.03.2009

Zadovoljstvo je...

... ponovo čitati tvoje tekstove posle duže pauze.

Edit: Čak i da nije tvrdio ništa drugo, samo ovaj stav:
on smatra da se naučne tekovine na najbolji način mogu sprečiti od zloupotrebe tako što bi se zaogrnule plaštom "nove mitologije" koja bi priznavala sopstvenu privremenost, kao i privremenost iz nje izvedenih moralnih načela
bio je dovoljan da ga savremenici smatraju kvazinaučnikom.
adam weisphaut adam weisphaut 08:32 07.03.2009

Mislim da

Za razliku od kolege i velikog učitelja, ser Ronalda Ajlmera Fišera, koji je bio gotovo fanatični pristalica ove - po današnjem shvatanju - kvazinauke, Holdejn je imao znatno istančaniju viziju

je evidentno da je uz bistar um imao i dovoljno dobru intuciju, jer zaista će se sramna upotreba eugenika pokazati kao nešto što je u skladu sa:
Ovo je Holdejn formulisao svojim čuvenim iskazom da će napredak nauke doneti tragediju, pre nego utopiju, ako ne bude praćen odgovarajućim napretkom na polju etike.
vishnja92 vishnja92 08:52 07.03.2009

gosn Cirkovicu

zadovoljstvo je ponovo Vas videti :)
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:18 07.03.2009

Re: gosn Cirkovicu

Hvala, draga Vishnja! Malo smo nesto relocirali, pa cemo sad videti...
GajaR GajaR 09:42 07.03.2009

atraktor

kada ce on na blogu???

lep pozdrav / radujemo se ponovnom susretu
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:17 07.03.2009

Re: atraktor

Pa da ne preteramo sa njim, GajoR?

Hvala i uzvracamo pozdravima!
dilan_dog_93 dilan_dog_93 10:11 07.03.2009

@

Srdačan pozdrav za gos'n Ćirkovica!

Dilan Dog
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 10:47 07.03.2009

MNOGO PUTA..

...Kada nema šta da radim i kada blenem bez veze u neku tačku, nekad mi padne na "pamet" zemlja ova naša, ljudi na njoj nastanka našeg, razvoj tehnike velikom brzinom... Gledam dosta i discovery kanal, pa me najednom uhvati strah od nečega? To je strah da će svemir biti bez ljudi da će galaksija biti neznam kakva, a ni ovakvu je ne poznaje. Teško je opisati čega se ponekad bojim jer svi moramo umreti i nestati. Ali sama pomisao gde će tada biti naši grobovi je strašna, pa nema ljudi, nema "nas" nema nikoga.... preseče me preko stomaka, a znam da to mora doći jednog dana?

Onda se zapitam pa kako li je tek onim ljudima što dobro poznaju te stvari što to ispituju, pišu o tome radoznalom narodu...
- Da li se oni boje - zapitam se? Kako li je njima da li se ponekad uplaše da đžaba pišu o tome i da će im stranice knjiga leteti po atmosferi dok ih kiša ne istopi.., ako bude i kiše, ako bude ičega ...

Neverovatno ali istinito, kao da smo duhovi...

Kao što rekošte u profilu, teško je pronaći reči da opišem ono što mislim a upravo to mislim!

I trudim se da što pre prestanem da mislim o tome jer ji sama pomisao je strašna........
dilan_dog_93 dilan_dog_93 11:36 07.03.2009

Re: MNOGO PUTA..

Da, strah od prolaznosti...
Ne znam, mene nekako velika prostranstva uzbuđuju,
iako nedokučiva, ne mene deluju tako što mi daju iskre nade i optimizma.
Ne verujem u sveopšte propadanje- verujem u progres, kako u civilizacijskom,
tako i u svemirskom smislu
dolybell92 dolybell92 23:02 08.03.2009

Re: MNOGO PUTA..

Da, strah od prolaznosti...
Ne znam, mene nekako velika prostranstva uzbuđuju,
iako nedokučiva, ne mene deluju tako što mi daju iskre nade i optimizma.
Ne verujem u sveopšte propadanje - verujem u progres, kako u civilizacijskom,
tako i u svemirskom smislu


Verovanje nije dovoljno...

dilan_dog_93 dilan_dog_93 01:46 09.03.2009

Re: MNOGO PUTA..

dolybell92
Da, strah od prolaznosti...
Ne znam, mene nekako velika prostranstva uzbuđuju,
iako nedokučiva, ne mene deluju tako što mi daju iskre nade i optimizma.
Ne verujem u sveopšte propadanje - verujem u progres, kako u civilizacijskom,
tako i u svemirskom smislu

Verovanje nije dovoljno...


Dovoljno je
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:01 07.03.2009

Welcome back

JBS, više nego zanimljiva ličnost.
M. Ćirković
bio je možda i poslednja "oficijelno" univerzalna ličnost u smislu da nije imao formalne kvalifikacije u oblastima kojima je dao najveći doprinos (evoluciona biologija, populaciona genetika, biogeneza), a nije imao apsolutno ikakvog ustručavanja da se bavi gotovo po jednom novom oblašću svakih par godina - i u gotovo svakoj da značajne doprinose


onda shvatam zašto nije išao do kraja i akademskoj naobrazbi
je kasnije studirao biohemiju na postdiplomskim studijama na Kembridžu, nikada nije doktorirao
mada je potekao iz naučničke porodice

Mene lično zanimaju njegove veze sa Hakslijevima (ocem i sinovima Džulijanom i Oldosom); svako ko se malo ozbiljnije pozabavi Oldosom Hakslijem indiskretno naidje na JBS

Ovo mi se svidja
Now my own suspicion is that the Universe is not only queerer than we suppose, but queerer than we can suppose.


Šteta što nije prevodjen kod nas, pogotovu kad vidimo koga sve naši prevode, he, he...
Preporuka

dilan_dog_93 dilan_dog_93 11:04 07.03.2009

Vodonik

Milan M. Ćirkovic
U Dedalu je, između ostalog, Holdejn prvi u istoriji sugerisao da bi se energija vetra i sunca mogla skladištiti kroz elektrolizu vode, radi docnijeg sagorevanja vodonika po potrebi - otuda danas popularna "vodonična ekonomija".


Jedan od preduslova za misije u svemiru koje imaju ljudsku posadu, bio bi taj da budete živi kada stignete na odredište. Znači, misije moraju da budu male u odnosu na životni vek čoveka. A tu za sada imamo ograničenja. Put do Saturna, trenutno, mogao bi da traje decenijama.

Da bi čovečanstvo zaronilo u dublje dubine kosmosa moramo da pronađemo mnogo brže načine putovanja. A to znači da moramo da putujemo brže i od brzine svetlosti (300.000 km/s) . Tom brzinom do Meseca bi stigli za jednu sekundu. To znači da bi do najbliže zvezde stigli za manje od 10 godina (sada nam treba 50.000 godina). Ako bismo putovali na neki način uz pomoć svetlosti, to nas ograničava na naš solarni sistem (zbog izvora).

Alternativa tom obliku putovanja oslanja se na vodonik, najrasprostanjeniji element u svemiru, odnosno na mlazni motor koji radi na fuziju. Takav motor mogao bi da radi zauvek koristeći vodonik koji nađe u svemiru. Ali, naučnici još nisu stvorili fuzijsku reakciju vodonika koja bi proizvela pogon...

Gde se mi trenutno nalazimo u saznanjima koja se tiču upotrebe vodinika, s obzirom da je očigledna njegova potencijalna primena?

dexter92 dexter92 14:17 07.03.2009

Re: Vodonik

edan od preduslova za misije u svemiru koje imaju ljudsku posadu, bio bi taj da budete živi kada stignete na odredište. Znači, misije moraju da budu male u odnosu na životni vek čoveka. A tu za sada imamo ograničenja. Put do Saturna, trenutno, mogao bi da traje decenijama.


Ali zbog relativnosti protoka vremena u odnosu na brzinu kretanja 'broda' posada ne bi znatno ostarila krecuci se brzini bliskoj brzini svetlosti. Ako se dobro secam ceo vidljivi univerzum se moze preci za (subjektivnih) 57 godina krecuci se 99.9% brzine svetlosti.
Naravno, za to vreme Zemlja vise ne bi ni postojala jer bi (opet subjektivno)prosli eoni..
Pa ko kaze da se ne moze putovati u buducnost?
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:23 07.03.2009

Re: Vodonik

dilan_dog_93

Alternativa tom obliku putovanja oslanja se na vodonik,
najrasprostanjeniji element u svemiru, odnosno na mlazni motor koji
radi na fuziju. Takav motor mogao bi da radi zauvek koristeći vodonik
koji nađe u svemiru. Ali, naučnici još nisu stvorili fuzijsku reakciju
vodonika koja bi proizvela pogon...

Gde se mi trenutno nalazimo u saznanjima koja se tiču upotrebe vodinika, s obzirom da je očigledna njegova potencijalna primena?

Uh, to je veeelika tema... Cak je i bivsi prezident Bush nesto lupetao na temu vodonicne ekonomije... Radi se dosta, u Francuskoj treba da krene prototip reaktora koji gradi grupa G8 i u to su ulozena ogromna sredstva, a kad ce doci do komercijalne primene nije jos jasno (optimisti kazu oko 2020). Dodatni problem jeste sto to jos uvek nije pravi vodonicni reaktor (kao na Suncu i drugim zvezdama), jer se mi jos uvek oslanjamo na teski izotop vodonika, deuterijum. Kad ce se postici pravi (tzv. proton-protonski) lanac reakcija je jos neizvesno...

Medjutim, cak i upotreba vodonika u *hemijskim* reakcijama, odn. gorivim celijama, bi bila veliki napredak u odnosu na danasnju efikasnost koriscenja fosilnih goriva...
dilan_dog_93 dilan_dog_93 16:41 07.03.2009

Re: Vodonik

dexter92
dilan_dog_93
Jedan od preduslova za misije u svemiru koje imaju ljudsku posadu, bio bi taj da budete živi kada stignete na odredište. Znači, misije moraju da budu male u odnosu na životni vek čoveka. A tu za sada imamo ograničenja. Put do Saturna, trenutno, mogao bi da traje decenijama.


Ali zbog relativnosti protoka vremena u odnosu na brzinu kretanja 'broda' posada ne bi znatno ostarila krecuci se brzini bliskoj brzini svetlosti. Ako se dobro secam ceo vidljivi univerzum se moze preci za (subjektivnih) 57 godina krecuci se 99.9% brzine svetlosti.
Naravno, za to vreme Zemlja vise ne bi ni postojala jer bi (opet subjektivno)prosli eoni..
Pa ko kaze da se ne moze putovati u buducnost?

U pravu ste za relativnost protoka vremena u odnosu na brzinu kretanja... Mada meni pojedinosti te veze nisu bas jasne, odnosno koliko se to stari ako se krecemo brzinom svetlosti? Ja sam vise imao na umu sadasnju tehnologiju hemijskjih raketnih goriva uz ciju pomoc moze da se dosegne brzina od 64.000 km/h, a to je malo imajucu u vidu svemirsko prostranstvo

Koliko sam ja upoznat, cak i kada bismo isli brzinom svetlosti, ne bismo daleko stigli. Svetlost je brza, ali je svemir ogroman. Ako bismo hteli da preletimo galaksiju bilo bi nam potrebno stotine hiljada godina, a putovanje do druge galaksije trajalo bi nekoliko miliona godina...


dexter92 dexter92 17:05 07.03.2009

Re: Vodonik



U pravu ste za relativnost protoka vremena u odnosu na brzinu kretanja... Mada meni pojedinosti te veze nisu bas jasne, odnosno koliko se to stari ako se krecemo brzinom svetlosti? Ja sam vise imao na umu sadasnju tehnologiju hemijskjih raketnih goriva uz ciju pomoc moze da se dosegne brzina od 64.000 km/h, a to je malo imajucu u vidu svemirsko prostranstvo

Koliko sam ja upoznat, cak i kada bismo isli brzinom svetlosti, ne bismo daleko stigli. Svetlost je brza, ali je svemir ogroman. Ako bismo hteli da preletimo galaksiju bilo bi nam potrebno stotine hiljada godina, a putovanje do druge galaksije trajalo bi nekoliko miliona godina...

Pa tako kaze cika Ajnstajn, mada ima i drugacijih misljenja
Mislim da imaju sve te jednacine u srednjoskolskom udzbeniku iz fizike vezane za ovaj fenomen brzine protoka vremena.
Ali, to ce vam Milan bolje objasniti :)
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 17:13 07.03.2009

Re: Vodonik

Pa dobro, Ajnstajnova teorija jos uvek je najbolja kojom raspolazemo i prosla je sve testove ikada sprovedene. Ali to putovanje ce tako dugo trajati sa stanovista posmatraca na Zemlji. Inace, sa stanovista posmatraca u samom brodu moguce je putovati i do drgih galaksija u okviru ljudskog zivota, samo ako mozete da se dovoljno priblizite brzini svetlosti, t. postignete 99.9999...% iste. Sad da ne ulazimo u pitanje koliko je to prakticno...
alpeot alpeot 18:59 07.03.2009

Re: Vodonik

Milan M. Ćirković
Pa dobro, Ajnstajnova teorija jos uvek je najbolja kojom raspolazemo i prosla je sve testove ikada sprovedene.



A Quantum Threat to Special Relativity

Welcome back, Dr Cirkovic. :)
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 04:42 08.03.2009

Re: Vodonik

Hvala! Ali taj "quantum threat" je sasvim treca stvar. Ako se secate nase rasprave o prirodi naucnih iskaza na jednom drugom blogu pre dosta vremena, seticete se da smo zakljucili da svi iskazi koji su dalji od onih trivijalnih tipa, "sedim za tastaturom", "ovaj sto je tvrd" i slicno, jesu po samoj definicije nauke privremeni. Shodno tome, svaka uspesna teorija uspesna je ne uprkos, nego BAS ZATO sto ima svoje granice unutar kojih je uspesna. E pa tako i teorija relativnosti: za razliku od iskaza u drugim oblastima ljudske delatnosti, teorija relativnosti nam ne daje Istinu, pa cak ni istinu, vec samo najbolje moguce objasnjenje jednog pouzdano omedjenog skupa empirijskih nalaza. Ni vise, ni manje od toga...
Milan Novković Milan Novković 11:34 07.03.2009

Fascinantno

Now my own suspicion is that the Universe is not only queerer than we suppose, but queerer than we can suppose

Što poslednje decenije u fizici dokazuju. U decenijama pre njih se svako malo nešto radikalno dešavalo u fizici. A poslednjih tridesetak godina relativno vrćenje u krug. Interesantna je knjiga "The Trouble With Physics: The Rise of String Theory, the Fall of a Science, and What Comes Next" Lee Smolina


The end towards which ‘the whole of creation groaneth and travaileth' is the emergence of a new kind of being which will bear the same relation to mind as do mind to life and life to matter. It is the urge towards this which finds its expression in the higher forms of religion. Without necessarily accepting such a view, one can express some of its implications in a myth...

Interesantno kako lekcija iz prošlosti ume da rezonira jače nego sadašnjost koju ta lekcija opisuje.
petar_p petar_p 11:38 07.03.2009

upravo sam procitao

dugacki manifest Teodora Kazinskog, zaista zanimljivo stivo!! Ako zanemarimo predlog za 'resenje problema', prvi deo manifesta mi deluje kao zapravo poprilicno tacna dijagnoza sistema. Zatim, taj manifest kao da je jos pre 10 godina predvideo globalnu ekonomsku krizu, kaze covek jos pre 10 godina da je sistem neodrziv, i da mu predstoji kriza, i da ce kriza biti svetska ukoliko se ekonomije uvezu na svetskom nivou (sto se i desilo...) Zapravo, ako se crna predvidjanja u vezi ekonomske krize obistine, tada kao da ce se industrijski svet raspasti sam od sebe, tj. revolucija kakvu zagovara Kacinski kao da nece ni biti potrebna (sve ce se desiti spontano: nestanak industrije zbog skoro simultanog raspada finansijskog sistema i energetske krize). U nekom smislu, iako kataklizmicni scenario, na duge staze i meni izgleda povoljano da dodje do industrijske regresije celokupnog ljudskog drustva... Jer ako se pogleda pragmaticno, naravno da ima prostora za regresiju, ali niko od nas nije spreman da se odrekne licne komocije.
A takodje je jako zanimljiva i njegova definicija levicara u paragrafima 228, 229... hm...
fireworks fireworks 15:14 07.03.2009

Re: upravo sam procitao

petar_p
dugacki manifest Teodora Kazinskog

Na netu ili negde drugo? Može veza?
Evo, našao sam i sam ovde: http://en.wikisource.org/wiki/Industrial_Society_and_Its_Future
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:27 07.03.2009

Re: upravo sam procitao

petar_p
dugacki manifest Teodora Kazinskog, zaista zanimljivo stivo!! Ako
zanemarimo predlog za 'resenje problema', prvi deo manifesta mi deluje
kao zapravo poprilicno tacna dijagnoza sistema. Zatim, taj manifest kao
da je jos pre 10 godina predvideo globalnu ekonomsku krizu, kaze covek
jos pre 10 godina da je sistem neodrziv, i da mu predstoji kriza, i da
ce kriza biti svetska ukoliko se ekonomije uvezu na svetskom nivou (sto
se i desilo...) Zapravo, ako se crna predvidjanja u vezi ekonomske
krize obistine, tada kao da ce se industrijski svet raspasti sam od
sebe, tj. revolucija kakvu zagovara Kacinski kao da nece ni biti
potrebna (sve ce se desiti spontano: nestanak industrije zbog skoro
simultanog raspada finansijskog sistema i energetske krize). U nekom
smislu, iako kataklizmicni scenario, na duge staze i meni izgleda
povoljano da dodje do industrijske regresije celokupnog ljudskog
drustva... Jer ako se pogleda pragmaticno, naravno da ima prostora za
regresiju, ali niko od nas nije spreman da se odrekne licne komocije.
A takodje je jako zanimljiva i njegova definicija levicara u paragrafima 228, 229... hm...


Bez obzira sto se ja slazem da su mnogi uvidi kod Kazinskog ispravni, ipak treba imati u vidu da je on realno PODCENJIVAO tezinu problema, i samim tim nije mogao da uvidi da njegovi predlozi nemaju smisla. Naime, uopste se ne radi kako Vi (a i on) kazete "regresiji drustva". Radi se o zivotu ili smrti milijardi ljudi. Lako je bilo njemu pojedincu da zivi u kolibi u sumi. Nasa planeta moze da podrzi recimo milijardu ljudi (verovatno je i to preterano, no hajde da budemo optimisti) koji zive takvim zivotom. Sta to znaci? To znaci da 7+ milijardi MORA DA UMRE! I upravo zbog toga su takve radikalne ekoloske ideje poput njegovih ne samo nerealne, vec imaju i zlocinacku komponentu... Da se o tome mislilo pre nego sto su se rodili toliki ljudi, pa hajde. Sad je kasno, treba se pomiriti sa tim.
angie01 angie01 12:12 07.03.2009

koje prijatno iznenadjenje!

A sad natenane na chitanje.

Drago mi je da ste opet tu!
Doctor Wu Doctor Wu 19:32 07.03.2009

Lep tekst, mada si malo

prigušio Haldenov marksizam. Mogao si, možda, malu fusnoticu o matematičkom modeliranju prirodne selekcije i, kao kontrapunkt veselom Haldenu- kažu kada je probio bubnu opnu tokom nekog eksperimenta u Cambridgeu, da je rekao: Ništa ne čujem, ali ću sada moći zabavljati ljude na zabavama tako što ću- bio je strastven pušač- ispuštati duvanski dim kroz uši- potresnu priču o Georgeu Priceu.

I, naravno, misija svih misija je: kako u Srbiji povećati broj popularizatora nauke i racionalnosti (prosvećene ili neprosvećene, svejedno, samo da se iskopamo iz ovog neurotičnog i nekrofilnog prekopavanja po leševima).
Lektorka Lektorka 00:50 08.03.2009

Re: Lep tekst, mada si malo

I, naravno, misija svih misija je: kako u Srbiji povećati broj popularizatora nauke i racionalnosti (prosvećene ili neprosvećene, svejedno, samo da se iskopamo iz ovog neurotičnog i nekrofilnog prekopavanja po leševima).

da nije onog u zagradi (cuo si za resantiman? makar zbog toga je bitno "prekopati leseve", ako ni zbog ceg drugog), opet bismo se slozili ti i ja, ovo vec polako zabrinjava.

oci mi se sklapaju, tek sutra cu procitati ceo post, stigla do nove mitologije. i upitala se, dakle, manje-vise isto: kako u srbiji...

ali, i za popularizaciju nauke, a ne samo za njeno "izvodjenje", neophodan je taj holdejnov eticki korektiv. a njega nema van sfere drustvenih nauka, u koje spadaju istorija, sociologija, nauka o knjizevnosti i lingvistika; ako sve to spustimo u osnovnu skolu, ostajemo pri predmetima istorije i srpskog (i veronauke, ok, mada to nije sasvim uporedivo), poljima najjace i najsvesnije kontaminacije, sto s prirodnim naukama ipak malo teze ide. i kad pogledamo ko pravi nastavne programe, kakva su nam ministarstva i ostale institucije zaduzene za "duhovno" obrazovanje, eto nas kod nuznosti da neke leseve prekopamo, a neke konacno i zakopamo.

molim da me ne pocastis cinizmom, ne pisem sada provokacije, nego vidim veze i nerviram se zbog njihove naopakosti. verovao ili ne - ali o tome eto nikad na ovom blogu ne stizemo da pricamo :) - obozavam hajzenbergovu "fiziku i metafiziku", neopisivo mi je zanimljiva potraga za bozanskom cesticom, fascinira me nervni sistem isto koliko i crne rupe u svemiru, volim erika kandela... i pitam se, da, kako ljudima pribliziti sve to, kako ih motivisati da uce, kako im osveziti vrednosni sistem u glavama?
Doctor Wu Doctor Wu 01:33 08.03.2009

Re: Lep tekst, mada si malo

ali, i za popularizaciju nauke, a ne samo za njeno "izvodjenje", neophodan je taj holdejnov eticki korektiv. a njega nema van sfere drustvenih nauka, u koje spadaju istorija, sociologija, nauka o knjizevnosti i lingvistika; ako sve to spustimo u osnovnu skolu, ostajemo pri predmetima istorije i srpskog (i veronauke, ok, mada to nije sasvim uporedivo), poljima najjace i najsvesnije kontaminacije, sto s prirodnim naukama ipak malo teze ide. i kad pogledamo ko pravi nastavne programe, kakva su nam ministarstva i ostale institucije zaduzene za "duhovno" obrazovanje, eto nas kod nuznosti da neke leseve prekopamo, a neke konacno i zakopamo.

Pazi, ne toliko popularizacija same nauke (moram priznati da polako postajem alergičan i na samo pominjanje od kad je počelo "naši naučnici" protiv "njihovih naučnika" u vezi Kjota) koliko taj neki racionalni ali razigrani pristup stvarnosti koji je nužni ali ne i jedini preduslov za bavljenje bilo kakvom naukom, inženjerijom, pravom... Zato mislim da je logiku neophodno spustiti što niže u školu, po mogućstvu u prvi razred. To nikako ne znači pravljenje malih bezosećajnih robota, naprotiv, već potpunih bića koje će racionalno sagledavati sebe, okolni svet i mogućnosti koje se pružaju.

Haldane je sjajan primer, ali Englezi imaju dugačku tradiciju popularisanja nauke. Iako to vremenom i nadiranjem ove celebrity kulture pomalo kopni, ta tradicija se, ipak, nekako održava. Svake godine se na nekom od nacionalnih kanala emituju Royal Institution Xmas lekcije, u kojima neki zanimljivi ljudi pričaju o teoriji brojeva, kriptografiji, procesorima, faznim promenama, genetičkom inženjeringu, i to su pravi dragulji za klince od 11-12 godina. Mislim, uvek me čudilo kako od svih tih NGO-ova u Beogradu koje se bave prekopavanjem mrtvih, prekrajanjem granica (tu uključujem i Natašu Kandić i Amfilohiju) nema da se nađe nijedna koja bi finansirala ili makar pokrenula ideju gradnje srpskog Exploratoriuma, da se malo okrene tim klincima koji rastu, koji će, ako ništa drugo, obezbeđivati penzije tim prekrajačima i prekopavačima. A svima su im usta puna transormacije/modernizacije/demokratizacije/čega sve ne srpskog društva!

Kod Srba a verovatno i drugih slovenskih nacija (s izuzetkom, donekle, Slovenaca) se previše insistira na emotivnom koje u srećnijim formama dobija formu hajmo raja derta, ali i iritantne histerije (igrom slučaja sam upravo večeras bio predmet jednog izliva patetične histerije, ne bih o detaljima). Bilo bi mnogo lepo (a i korisno) kad bi neko počeo decu da oslobađa tog balasta.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 04:52 08.03.2009

Re: Lep tekst, mada si malo

Hvala na lepim recima, dottore! Sto se marksizma tice, pa to je i ovako i onako, zavisno od perioda njegovog zivota, a reklo bi se i trenutnog raspolozenja. Za razliku od svog kolege i prijatelja Bernala (da o nekim "kontinentalnim" kolegama ne govorimo), on nikad nije bio spreman da zbog ideologije zrtvuje kriticko i racionalno misljenje. Za razliku od mnogih drugih savremenika, njegov zvanicni partijski staz je bio srazmerno kratak: od '42. do '50. On je i pre 1956. i madjarskih desavanja (koja su, recimo, razuverila njegovog studenta Mejnarda Smita) znao da kaze da je sovjetski sistem neuspeh (doduse, dodavao je obicno neke neutralizing words, tipa "plemeniti neuspeh" i sl.). Ta izjava o marksizmu i gastritisu je bila data na vrhuncu njegovog politickog angazovanja, kada je bio i kandidat za poslanika kao komunista -- a zamisli kad bi neki doista ortodoksni marksista rekao tako nesto. Nakon odlaska u Indiju definitivno je bio podjednako kritican prema oba bloka. Nakon tzv. "agustovskog plenuma", kada je Lisenko pocistio sve ostatke opozicije u SSSR-u, JBS je dosledno govorio da je lisenkoizam kvazinauka i besmislica. Jedino sto je zaista tuzno i mucno bez ikakve dileme jeste sto znatno ranije nije pruzio podrsku Vavilovu, i ima znakova da se docnije kajao zbog toga, ali to jeste bila sramota... No, veliki ljudi cesto cine velike greske, to znamo odavno...
vishnja92 vishnja92 08:04 08.03.2009

Re: Lep tekst, mada si malo

Doctor Wu

....je Doctor Wu :)
medzik.

Doctor Wu Doctor Wu 09:07 08.03.2009

Kad smo već

kod medžik.
alpeot alpeot 09:51 08.03.2009

Re: Kad smo već

Dottore, sjajan sajt!

Thanks.
dilan_dog_93 dilan_dog_93 12:35 08.03.2009

Re: Kad smo već

Doctor Wu
kod medžik.

super je sajt
sybil sybil 12:42 08.03.2009

Re: Kad smo već

naravno, misija svih misija je: kako u Srbiji povećati broj popularizatora nauke i racionalnosti (prosvećene ili neprosvećene, svejedno, samo da se iskopamo iz ovog neurotičnog i nekrofilnog prekopavanja po leševima).
problem u srbiji je sto se ne prevode ni naucne knjige nagradjene pulizerom, a kamoli da neko popularise nauku. kao da spc strepi da u narod ne udje sotona za zapada.zamislimo da neko prevede holdejna ili metafizicki klub amerike pa jos predstavi na televiziji. ne moze, politika je to.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:14 08.03.2009

Re: Kad smo već

sybil
problem u srbiji je sto se ne prevode ni naucne knjige nagradjene pulizerom, a kamoli da neko popularise nauku. kao da spc strepi da u narod ne udje sotona za zapada.zamislimo da neko prevede holdejna ili metafizicki klub amerike pa jos predstavi na televiziji. ne moze, politika je to.

Разлози за лоше стање у издаваштву у овој области много су прозаичнији и далеко од било каквог уротничког објашњења. Уосталом, у целокупном издавштву ствари лоше стоје, за шта је заслужно смањено тржиште, лоша економска ситуација и промењен положај културе и књиге у друштву које је делом преузело неолибералне концепте без пратећих "падобрана" који развијеним "демократијама" стоје на располагању.

Проблем је, дакле, у Србији објавити без донација било коју књигу којој је могућни тираж највише 1.000 примерака, а кад се и тај подвиг догоди, онда за издаваче мука настаје наплатити тај свој рад.

Постоје, ипак, издавачи који се боре и за овакве књиге.
dilan_dog_93 dilan_dog_93 14:20 08.03.2009

Re: Kad smo već

Ovako, na prvi podled, ne odaje se utisak da postoji kriza u izdavastvu, bar sto se tice ponude.
Svaki posetilac knjizara uocice zaista mnogo naslova iz raznih oblasti...
Naravno, objavljuje se svasta, ali ima mnogo toga dobrog...
sybil sybil 14:35 08.03.2009

Re: Kad smo već

predraze, razumem krizu kao i tvoju bolju upucenost u problematiku izdavastva. ali nikako ne mogu da objasnim kako to da se noam comski prevodi i izdaje bez problema, dok je za metafizicki klub:ideje koje su oblikovale ameriku, naucnu, pulicerom nagradjenu knjigu- kriza. da ne govorim o masi predivnih knjiga bestselera iz oblasti medicine, genetike, psihologije.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:40 08.03.2009

Re: Kad smo već

Нема другог одговора: тржиште... Ноам је проверено курентна роба, а за књигу коју ти спомињеш тржиште рекламом треба правити, а на те бедне тираже и не остаје ти неки маркетинг буџет.

Нимало југоносталгичан, ја ипак често зажалим за СФРЈ-ом, моћном државом у издавачком смислу (22.000.000 могућних читалаца).
Doctor Wu Doctor Wu 14:43 08.03.2009

Re: Kad smo već

Постоје, ипак, издавачи који се боре и за овакве књиге.

Zašto samo knjige? Srbi su postali TV manijaci, zašto ne organizovati prvo zanimljive TV prezentacije (i inače pola Beograda gleda National geography i Discovery), potom Internet? Kad je Vlada Divljan svojevremeno napravio onu izložbu o stenčugama i mineralima u Galeriji SANU-a, unutra nije moglo da se uđe od gužve (u svakom slučaju neuporedivo zanimljivije nego politička bulažnjenja kojima nas danas obasipa). Dakle, tržište i interes postoji. U Srbiji je do skora izlazio vrlo lep časopis za propagaciju fizike Mladi fizičar. Međutim, nije praćen marketinški, distribucija je rađena amaterski i kao 1956. Ništa od Web prezentacija, uzbudljivih događanja, nešto što bi klincima probudilo pažnju, napravilo nauku cool. Kad bi neko oslobodio Miškovića ili Hamovića poreza, ja sam ubeđen da bi oni bili vrlo radi da se učipe za neki Science muzej ili neki Exploratorium. Na kraju, to bi im bila idealna reklama.

Umesto toga, ovde ovi mučenici po blogu, kukaju jer "tajkuni" ne daju dovoljno para- političkim partijama.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:10 08.03.2009

Re: Kad smo već

Doctor Wu
Kad bi neko oslobodio Miškovića ili Hamovića poreza, ja sam ubeđen da bi oni bili vrlo radi da se učipe za neki Science muzej ili neki Exploratorium. Na kraju, to bi im bila idealna reklama.

Тачно, Докторе. Али никакав закон не даје им могућност да им се донаторство барем некако порески исплати. По важећем законодавству донаторство је чист мазохизам, веруј ми. Они који га упражњавају гледају на њега као део маркетинга, то јест део пара намењен реклами преусмериш у ту сврху, бивајући свестан да никакве вајдице путем пореског ослобођења ту нема.

Само економски здрава држава може имати и здраво издаваштво, али се не сме заборавити да је положај књиге – у оном идеолошком, културном, по мери њеног значаја за друштво смислу – изузетно промењен. Поврх свега, тиражи су бедни... Наш најбољи литерарни часопис штампа се у 300-400 примерака.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:29 08.03.2009

Re: Kad smo već

Doctor Wu
Постоје, ипак, издавачи који се боре и за овакве књиге.

Zašto samo knjige? Srbi su postali TV manijaci, zašto ne organizovati
prvo zanimljive TV prezentacije (i inače pola Beograda gleda National
geography i Discovery), potom Internet? Kad je Vlada Divljan
svojevremeno napravio onu izložbu o stenčugama i mineralima u Galeriji
SANU-a, unutra nije moglo da se uđe od gužve (u svakom slučaju
neuporedivo zanimljivije nego politička bulažnjenja kojima nas danas
obasipa). Dakle, tržište i interes postoji. U Srbiji je do skora
izlazio vrlo lep časopis za propagaciju fizike Mladi fizičar. Međutim,
nije praćen marketinški, distribucija je rađena amaterski i kao 1956.
Ništa od Web prezentacija, uzbudljivih događanja, nešto što bi klincima
probudilo pažnju, napravilo nauku cool. Kad bi neko oslobodio Miškovića
ili Hamovića poreza, ja sam ubeđen da bi oni bili vrlo radi da se učipe
za neki Science muzej ili neki Exploratorium. Na kraju, to bi im bila
idealna reklama.

Umesto toga, ovde ovi mučenici po blogu, kukaju jer "tajkuni" ne daju dovoljno para- političkim partijama.


Eh, lako je to reci, ali iz mog skromnog iskustva (a nesto smo i radili po tom pitanju svojevremeno), urednici, shefovi, uglavnom "vlasti" u elektronskim medijima, a posebno na televizijama su jos zatucaniji i naucno nepismeniji od srpskih politicara i njih uveriti da praviti naucni program ima nekog smisla je dolista herkulovski zadatak.Njihovim mozgovima upravljaju samo dve stvari: piplmetri i ideoloski interesi stranke koja ih je tu stavila/kojoj su bliski. Inace je sasvim tacno da se sa malim budzetom moze napraviti sasvim ok naucni program, narocito kada bi se iskoristile sve mogucnosti koje pruza savremena racunarska animacija...

O toj vrsti smanjenja poreza za naucne i kulturne aktivnosti nema smisla ni raspravljati koliko je to ocigledno tacno. Ja godinama pricam o tome, ali sta to vredi...
dilan_dog_93 dilan_dog_93 15:47 08.03.2009

Re: Naučni TV program

Milan M. Ćirković
Inace je sasvim tacno da se sa malim budzetom moze napraviti sasvim ok naucni program, narocito kada bi se iskoristile sve mogucnosti koje pruza savremena racunarska animacija...

Verujem da se takvim programom može postići komercijalni efekat (profit), s obzirom na činjenicu da
kvalitetne emisije naučnog sadržaja na poznatim svetskim kanalima imaju veliku gledanost. Na taj način bi
nezainteresovanost direktora i urednika medija za emisije naučnog tipa nestala
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 16:13 08.03.2009

Re: Naučni TV program

Pa da, ali to je cuveno pitanje kokoske i jajeta -- treba njih unapred ubediti u to, pre nego sto se upuste u projekat, a to je (gotovo) nemoguce...
dilan_dog_93 dilan_dog_93 16:36 08.03.2009

Re: Naučni TV program

Milan M. Ćirković
Pa da, ali to je cuveno pitanje kokoske i jajeta -- treba njih unapred ubediti u to, pre nego sto se upuste u projekat, a to je (gotovo) nemoguce...

Da, razumem sta hoćete da kažete. Ubediti ih u činjenice da su te emisije u svetu gledane, može se izvesti stavljanjem podataka na sto koji govore o tome. To bi bili brojevi...
Ono u šta ih zaista treba ubediti jeste da će ta emisija proizvesti isti efekat kao iste ili slične emisije u svetu- a to znači da veruje ljudima koji emisiju realizuju da su sposobni za to.
Doctor Wu Doctor Wu 16:39 08.03.2009

Re: Kad smo već

Eh, lako je to reci, ali iz mog skromnog iskustva (a nesto smo i radili po tom pitanju svojevremeno), urednici, shefovi, uglavnom "vlasti" u elektronskim medijima, a posebno na televizijama su jos zatucaniji i naucno nepismeniji od srpskih politicara i njih uveriti da praviti naucni program ima nekog smisla je dolista herkulovski zadatak.

Možda neki web site? Blogovi? Ovi 92-jkini specijali Život i Tehnopolis su imali dosta interesantnih tekstova, čini mi se da sam viđao i tvoje, Milane, ali nekako su previše sa strane, nisu centraln kao što bi trebali da budu. Vidi, na primer, ovo. Ili onaj Mahajanov Street fight mathematics ili Order of magnitude physics.
vishnja92 vishnja92 17:32 08.03.2009

Re: Kad smo već

Наш најбољи литерарни часопис штампа се у 300-400 примерака.

izvinjavam se zbog skretanja teme, al koji je to? uopste nisam u toku.
i jos - nekada sam mnogo volela "Pismo". postoji li sada nesto slicno?
Kazezoze Kazezoze 18:17 08.03.2009

Re: Naučni TV program

dilan dog
Da, razumem sta hoćete da kažete. Ubediti ih u činjenice da su te emisije u svetu gledane, može se izvesti stavljanjem podataka na sto koji govore o tome. To bi bili brojevi...
Ono u šta ih zaista treba ubediti jeste da će ta emisija proizvesti isti efekat kao iste ili slične emisije u svetu- a to znači da veruje ljudima koji emisiju realizuju da su sposobni za to.

ne znam o kojem to ti svetu govorish, verovatno nekom fiksnom, ali u ovom svetu u kojem ja zhivim (zapadnom) su gledane emisije poput velikog brata, americhkih sapunica ili glupavih kvizova, u kojim se ogleda sva tupavost njenih gledaoca. ( pre 5-6 godina, dok sam josh imao tv, je pitanje za milion eura bilo : ko je bio najpoznatiji holandski pesnik 17 veka, chiji spomenik se nalazi u jednom od amsterdamskih parkova, koji po njemu nosi ime? tip, koji je odgovarao, je odustao jer nije znao odgovor i zaradio je polovicu sume. dodushe bio je iz roterdama, ali bez obzira, to je stvar opshte kulture, jer taj park je jedan od najpoznatijih parkova u svetu - vondel park, i pesnik je joost van vondel. tip je mislio, kako je kasnije rekao, da je vondel moreplovac!?!)
dilan_dog_93 dilan_dog_93 18:23 08.03.2009

Re: Naučni TV program

Kazezoze

ne znam o kojem to ti svetu govorish, verovatno nekom fiksnom, ali u ovom svetu u kojem ja zhivim (zapadnom) su gledane emisije poput velikog brata, americhkih sapunica ili glupavih kvizova, u kojim se ogleda sva tupavost njenih gledaoca. ( pre 5-6 godina, dok sam josh imao tv, je pitanje za milio eura bilo : ko je bio najpoznatiji holandski pesnik 17 veka, chiji spomenik se nalazi u jednom od amsterdamskih parkova, koji po njemu nosi ime? tip, koji je odgovarao, je odustao jer nije znao odgovor i zaradio je polovicu sume. dodushe bio je iz roterdama, ali bez obzira, to je stvar opshte kulture, jer taj park je jedan od najpoznatijih parkova u svetu - vondel park, i pesnik je joost van vondel. tip je mislio, kako je kasnije rekao, da je vondel moreplovac!?!)

Mislim na naucne emisije na kanalima History, National Geographic, Discovery, Viasat History...
Kazezoze Kazezoze 18:44 08.03.2009

Re: Naučni TV program

Mislim na naucne emisije na kanalima History, National Geographic, Discovery, Viasat History...

i ti kanali, koliko se secam, su reprizni.
veoma retko se pojavi neshto novo, mada su najkvalitetniji.
zar tih kanala nema u srbiji???
dilan_dog_93 dilan_dog_93 18:55 08.03.2009

Re: Naučni TV program

Kazezoze
Mislim na naucne emisije na kanalima History, National Geographic, Discovery, Viasat History...
i ti kanali, koliko se secam, su reprizni.
veoma retko se pojavi neshto novo, mada su najkvalitetniji.
zar tih kanala nema u srbiji???

Ima ih, naravno, dao sam njihov primer kao model
da se naprave takve emisije na srpskom.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 19:17 09.03.2009

Re: Kad smo već

Kad bi neko oslobodio Miškovića ili Hamovića poreza, ja sam ubeđen da bi oni bili vrlo radi da se učipe za neki Science muzej ili neki Exploratorium. Na kraju, to bi im bila idealna reklama.

ovo bi bilo super ako se ostvari. zamislite srecu koju ce deca doziveti kad udju u jedan exploratorium. moja deca su uzivala u jednom od najlepsih interaktivnih muzeja na svetu.
Exploratorium San Francisco online exibit

explore home page
Doctor Wu Doctor Wu 20:31 09.03.2009

Re: Kad smo već

ovo bi bilo super ako se ostvari. zamislite srecu koju ce deca doziveti kad udju u jedan exploratorium. moja deca su uzivala u jednom od najlepsih interaktivnih muzeja na svetu.
Exploratorium San Francisco online exibit

explore home page

life changing experience, :)

To bi baš bio dobar slogan cele akcije: "promenimo život našoj deci". (u svakom slučaju mnogo pozitivnije i korisnije od onog bensedinskog "ako vam je dobro, onda ništa"
(Sine, koja političarska ljiga čuči u meni, :))...
vishnja92 vishnja92 20:45 09.03.2009

Re: Kad smo već

idi kod antioksidanta, tamo sam dobila mahanje zastavama za daleko kratkometniju parolu :)

ali potpuno si u pravu.
daj bre pisi nesto!!!
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 20:53 09.03.2009

Re: Kad smo već

(Sine, koja političarska ljiga čuči u meni, :))...

vidim, vidim...

ali zaista bi moglo nesto ovako da se napravi u Srbiji i to bas kako ti kazes. mislim ako neko ima bolju ideju nek se javi.
nesto licno: kad god odemo u nekom od takvih muzeja prvo sam ja u cudu jer kao dete ja to nisam imala sanse da vidim. onda se setim kako su moja deca srecna sto su izlozena takvim stvarima jos od malih nogu. evo za sledeci nas zajednicki put u new york cerka vec trazi gde ce da ide i normalno odabrala je izmedju ostalog i American Museum of Natural History. bila je i ranije al se izlozbe menjaju i dete hoce da vidi sto vise moze.
vishnja92 vishnja92 21:36 09.03.2009

Re: Kad smo već

njanjo, hoces i moju malo na cuvanje?
posle ja uzimam tvoju pa cemo da smislimo zabavu.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 23:04 09.03.2009

Re: Kad smo već

vishnja92
njanjo, hoces i moju malo na cuvanje?
posle ja uzimam tvoju pa cemo da smislimo zabavu.

izvini nisam videla odmah jer sam zbrisala s posla pa dok pokupim čeljade....eto me.
ajde šalji ti tvoju pa ti je vratim juna meseca. onda cu da ti ostavim i moju tamo malo kod tebe u Beligrad... da nauči dete srBski.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 23:18 09.03.2009

Re: Kad smo već

Doctor Wu

(Sine, koja političarska ljiga čuči u meni, :))...


Sad si tek to otkrio??

Nego, veselje na stranu, cuj ako ikad resis da pokusas neku politicku/drustvenu/finance akciju tog tipa, svakako se javi...
dolybell92 dolybell92 23:22 08.03.2009

Samo jednu

veliku zahvalnost za tekst koji si nam priuštio i koliko-toliko
približavanje a nekima i upoznavanje JBS-a.
Uživanje mi je čitati tekstove koje pišeš.

JBS je bio "ekstra dobro obavešten optimista"
( obavešten u njegovom slučaju znači imati znanje)
Možda će jedino njegov životni vek biti toliko dug
koliko je mislio da će biti moguć.... on ga je na neki način
proživeo samo malo brže...
mrdax mrdax 00:35 09.03.2009

JBS_Theodore_Kaczynski

Pohvala za uvek zanimljiv tekst.
Cim sam procitao prvih par redova odmah mi je na pamet pao Theodore Kaczynski i njegov 'Manifest' o industrijskom drustvu. Potpuno se slazem sa gore iznesenom delom.
Citiracu. U Dedalu on prvi jasno ukazuje da je napredak nauke i tehnologije takav da će, ako sve drugo ostane isto, neizbežno dovesti do uništenja čovečanstva; već samim tim, on je preteča savremenih studija globalnih katastrofičkih rizika.
Kada pogledam kolika kolicina treninga, formalnog i neformalnog obrazovanja treba da bi se samo prezivelo danas i kada pogledam da u proseku dvevno provedem 8-9h na poslu za kompjuterom a kasnije kuci jos par sati 'da se malo opustim' takodje za kompjuterom i cinjenicu da nas je sve vise i vise na ovoj kugli , nisam siguran koliko je daleka 'ta mracna buducnost'. Mozda ce neko reci da sam pesimista , zbog ovakvog razmisljanja, pa neka. Ne vidim samo kako cemo uspeti svi da 'radimo' , jedemo,lecimo se i zivimo u sazivotu kada sve veci broj ljudi jednostavno postaje neupotrebljiv sa stanovnistva kapitala i tehnologije. Ko ce za 50 godina obavljati neke 'najjednostavnije poslove' kada nas vec polako roboti zamenjuju? Da ne pricam o tome da nam era bio-inzenjeringa vise nije sci-fi vec realnost. Bas me interesuje kako ce se sve zavrsiti. Siguran sam da prisustvujem najzanimljivijem dobu u covecanstvu i nadam se da cu gledati kako tehnologija nama sluzi a ne mi njoj, mada od XIX veka na ovamo,sve vise menjamo licnu slobodu za tehnoloski 'napredak'.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 01:46 09.03.2009

Re: Samo jednu

dolybell92
veliku zahvalnost za tekst koji si nam priuštio i koliko-toliko
približavanje a nekima i upoznavanje JBS-a.
Uživanje mi je čitati tekstove koje pišeš.

JBS je bio "ekstra dobro obavešten optimista"
( obavešten u njegovom slučaju znači imati znanje)
Možda će jedino njegov životni vek biti toliko dug
koliko je mislio da će biti moguć.... on ga je na neki način
proživeo samo malo brže...

Hvala na lepim recima! Uvek mi se cinilo da je ono sto nam nedostaje (posebno ovim sadasnjim mladjim generacijama, ali i nama starijima) jedan sirok spektar dobrih primera/uzora; ako ih i ima, oni obicno spadaju u vrlo uzak segment aktivnosti, intelektualnih ili drugih... Pa rekoh, hajde da vidimo kako se to moze sagledati iz malo sireg plana.
d j o l e d j o l e 12:21 09.03.2009

Da li

nastala nekritičkim ljudskim korišćenjem energije plime i oseke
postoje pokusaji ili koncept kako bi se iskoristila energija plime i oseke ... i kako je Holdejn eksploataciju ovog izvora energije povezao sa nekim katastroficnim dogadjajem na Zemlji.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:12 09.03.2009

Re: Da li

Pa postoji i hidroelektrana na plimu i oseku u Francuskoj koja radi vec vise decenija. Inace, problem sa ovim jeste sto takve velike instalacije vredi graditi samo na pojedinim lokacijama gde je amplituda plime i oseke dovoljno velika, a takvih mesta nema previse. Naravno, energija koja se pri tom trosi potice od Zemljine rotacije i kineticke energije kretanja Meseca oko nase planete. Holdejnova zamisao bila je da bi vrlo intenzivno koriscenje ove energije dovelo najpre do zaustavljanja Mesecevog udaljavanja (jer se Mesec sad polako udaljava od Zemlje), a zatim do njegovog priblizavanja i dostizanja tzv. Rosove granice, gde bi se raspao, formirajuci prsten materijala slican Saturnovim prstenovima, a jedan deo fragmenata bi svakako pao na Zemlju izazvavsi veliku katastrofu...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana