Društvo| Eksperimenti u blogovanju| Kultura| Literatura| Politika| Reč i slika| Umetnost

Par rečenica uz kafu...

trener92 RSS / 07.03.2009. u 13:49

 

 

‘'Oni koji žele da zadobiju milost kakvog vladaoca, vrlo često imaju običaj da izlaze pred njega sa onim što mu najdraže ili sa onim što primete da mu predstavlja uživanje. Zato se mnogo puta dogodilo da im se pokljanjaju konji, oružje, zlatotkana čoha, drago kamenje i slični ukrasi dostojni njihove veličine. Kako ja želim da izađem pred Vaše Gospodstvo sa kakvim dokazom svoje uslužnosti, nisam u svojoj imovini našao ništa što mi je draže ili što toliko cenim koliko poznavanje dela velikih ljudi, stečeno dugim posmatranjem savremenih događaja i čitanjem o minulim. Pošto sam veoma pažljivo o njima razmišljao, procenjivao ih i prikupio ih sada u ovu malu knjigu, ja Vam ih šaljem.
I mada smatram da ovo delo nije dostojno da Vam se pokloni, ipak se nadam da ćete ga Vi blagonaklono primiti, imajući u uvidu da Vam ja ne mogu dati većeg poklona osim mogućnosti da za kratko vreme upoznate sve ono što sam ja saznao za tolike godine i uz toliko sopstvenih napora i izlaganja opasnosti. Ovo delo nisam ukrasio ni pretrpao zvučnim rečenicama niti nadmenim i suvoparnim rečima, kako mnogi čine, jer ja sam hteo da ničim ne ulepšavam svoje delo, te da mu privlačnost dadu jedino novina građe i ozbiljnost predmeta. Ne želim ni da se smatra za sujetu što se čovek niskog i vrlo neznatnog porekla usuđuje da govori raspravlja o tome kako vladaoci treba da upravljaju, jer kao što oni koji slikaju zemljište silaze u nizine da posmatraju prirodu bregova i visokih mesta, i kao što se penju na bregove da bi posmatrali nizije, tako isto treba biti vladalac da bi se dobro upoznao narod, i biti čovek iz naroda da bi se upoznao vladalac.
Dakle, neka Vaša Svetlost primi ovaj mali dar sa onom usrdnošću sa kojom ga ja šaljem. Ako ga budete pažljivo razmotrili i čitali, on će Vam pokazati moju žarku želju da dospete do one veličine koju vam usud i ostale vaše osobine obećavaju. Pa ako Vaša Svetlost sa visine na kojoj je upravi koji put pogled u ove nizine u kojima se nalazim, shvatiće kako nepravedno podnosim strašno i stalno neprijateljstvo sudbine.''


Niccolò Machiavelli ...

 


Ovde nije namera da se raspravlja o tome kako je hrišćansko učenje neistinto, ili da se zastupa suprotno mišljenje. Hrišćanstvo sadrži snažne mitove , i impresivna pripovedanja o svetu i položaju čoveka u koja su ljudi vekovima uopšteno verovali da su doslovce istinita, ali malo koji hrišćanin ih danas vidi u tom svetlu. Nije ovde reč ni o osporavanju hrišćanstva ili miliona vernih hrišćana u prošlosti. Veliki mit, kao velika pesma, sadrži dublju istinu nego što je doslovna istina.
Prvi hrišćani su bili Jevreji i nova religija prirodno nosi pečat nasledstva Judaizma. Knjige Starog zaveta su bile svete kako hrišćanima tako i Jevrejima, iako su im hrišćanina naknadno svoje knjige u vidu Novog zaveta.Od svih knjiga koje sadrži hrišćanska Biblija, Knjiga postanka (Geneza) i Otkrovenje, prva i poslednja su najznačajniji izvori hrišćanske mitologije.
Prvih jedanaest poglavlja Geneze opisuju:
stvaranje sveta i čoveka;
nadolazak zla u svet koji je stvorio Bog, kada je zmija iskušavala Adama i Evu u Edenskom vrtu;
progon prvog čoveka i žene iz vrta ,te poreklo rada i smrti;
prvo ubistvo čoveka, kada je Kain ubio svog mlađeg brata Abela;
zloba čovečanstva koja je bila uzrok tome da je Bog poslao na svet veliku poplavu, kako bi ga uništio;
kako su se Noa, njegova porodica i životinje u arci spasili od poplave i ponovo nastanili Zemlju.
Do relativno novijeg doba, taj izuzetni mit, ili zbirka mitova, o ranoj istoriji čovečanstva je bio opšte poznat u zapadnom svetu i doprineo zapadjačkom shvatanju sveta i čoveka.

Sedam dana stvaranja sveta

Prvi dan
Stvaranje svetlosti odvajanje svetla oid tame i stvaranje dana i noći
Drugu dan
Stvaranje Neba ( „firmamenta")
Treći dan
Stvaranje Zemlje ,mora, biljaka i drveća
Četvrti dan
Stvaranje Sunca ,Meseca i zvezda ( Stvaranje Sunca u Božijoj levoj ruci, i Meseca u desnoj
Značilo je stvaranje vremena.Prema Genezi , Bog je četvrtog dana postavio svetlaća tela na Nebo, kako bi odvojio dan od noći „da budu znaci praznicima ,danima i godinama"Nit želi da istakne činjenicu da svet svoje postojanje zahvaljije Bogu i prema tome život nije prazan i besmislen

Peti dan
Stvaranje riba , morskih stvorenja i ptica
Šesti dan
Stvaranje životinja na Zemlji, uključujući stoku i bube, divlje životinje, čoveka i ženu" I vide Bog sve što je učinio i bijaše veoma dobro" Knjiga postanka a.31
Sedmi dan
Dan odmora „ I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od sveg dela svoga koje učiniše"( Knjiga postanka 2.3)

****

U uvodnim poglavljima Geneze postoje dva opisa načina na koji je Bog stvorio svet.


Prema prvom, za koji se smatra da potiče iz V veka pre n.e., u početku sveta je postojao vodeni haos " bezobličan i prazan", uronio u tamu.Bog je stvorio svetlo i sve ostalo što postoji , a na kraju je stvorio čoveka i ženu.Za taj posao mu je trebalo šest dana, a sedmog dana Bog se odmarao od svojih dela.
Pripovedanje o sedam dana stvaranja sveta su prihvatile generacije hrišćana kao doslovce istinito, au 17.veku, anglo-irski prirodnjak James Ussher, nadbiskup Armagha, izračunao je da je svet stvoren 4004 .g. pre n e.. Ali geološka i peleontološka otkrića u 19.veku( proučavanjem fosilnih ostataka životinja i biljaka) pokazala su da je teško bilo zamislitikako je svet postojao tek manje od 6000 godina i da je stvoren za sedam dana. Naprotiv , dokazi govore o tome da se nsvet polako stvarao tokom dugog vremenskog perioda. Godine 1859. Charles Darwin (blog . nsarski "Dvesta godina samoće") odjavljuje Poreklo vrsta, delo koje je uneloviše ssumnje , nego bilo koje drugo u verodostojnost Geneze, pa je zamenilo verovanje u teoriju evolucije, naime, da su se živi organizmi razvili iz ranijih oblika.
Stajalište mita o Genezi, međutim , ne zavisi od njegove doslovne tačnosti. Ono ukazuje da svet zahvaljuje svoje postojanje Bogu, što prema tome znači da život nije priča koju ludak pripoveda, puna buke i besa, a ne znači ništa.Rečenica " I vide Bog da je dobro", koja se redovno ponavlja u Genezi, podrazumeva optimističko gledanje na život, prema kojem je čovek,najveća božija tvorevina, stvoren kao slika i prilika Božija.
Nučne teorije koje su zamenile to gledište svele su čoveka na puku živtinju, proizvod slepih snaga, koji se bori za opstanak u užasno okrutnoj okolini, krvožednih osobina kao kod bilo koje grabljivice.
Kako bi se izbegao tako pesimističan i neprijatan zaključak, stvoren je novi mit, mit napretka, koji je podržala evolucijska teorija selekcije vrste i preživljavanje najprilagođenijih primeraka.Ranije su se mitologije često osvrtale unazad, prema zlatnom dobu u dalekoj prošlosti, shvatajući istoriju čovečanstva kao trajno opadanje.

Mit o napretku preokrenuo je to stanovište.Istorija je sada trajno napredovanje a ne opadanje.Kako najprilagođeniji preživljavaju, tako stvari, polako ali sigurno kreću nabolje.Zlatno doba je u budućnosti , a približni, već dostignut stepen je sadašnje stanje stvari.
Mit o napretku odražavao je i podržavao odlučnu samouverenost i optimizam 19.veka.On je stvorio društvenu klimu povećanih očekivanja, u kojoj su ljudi verovali da se kvalitet života i nadalje poboljšava, a ukoliko izostane takvo verovanje, ljudi postaju zbunjeni i sumnjičavi.Mit se zasniva na težnji da se industrijska civilizacija Zapada smatra najvećim stepenom koji su ljudi dosad dostigli, pa se prema tome na društva prošlosti i na ona koja nisu industrijalizovana u skladu sa zapadnim stan dardima, gleda kao na "nazadna" , zaostala i primitivna.

*

Levičarski politički pokreti u opštem a komunizam posebno, su se poslužili mitom o napretku i srodnoj ideji o postizanju čovekovog savršenstva.Prema njihovim stanovištima, životne patnje i stradanja nisu posledica urođene nepodešenosti ljudske prirode, već posledica pogrešne strukture društva.Kada ta struktura bude uništena, čemu napredak nužno vodi, ljudska bića će živeti u idealnom skladu i sreći, u zlatnom dobu budućnosti.
Desničarski pokreti, kao što je nacistički u Nemačkoj, takođe su crpili snagu iz uverenja da su nošeni napred na neodoljivoj plimi napretka.
Iako mitovi o napretku i postizanju čovekovog savršenstva , često poprimaju nehrišćanski ili protivhrišćanski oblik, oni imaju svoje pandane u sklopu samog hrišćanstva..
Tvrdnje u Genezi da je čovek stvoren po liku božijem , značile su za hrišćanina da ljudska priroda potencijalno usavršiva kroz milost Božiju,, ali ljudi neće postati savršeni na ovom svetu.Savršenstvo će dosegnuti u zagrobnom životu, na Nebu, ali ne u Nebu na zemlji političkih ideala.Hrišćanski pandan mitu o napretku je ideja o Božijem proviđenju, varovanje da kako se smenjuju godine, Bog ostvaruje svoju nameru.Bog ima svoj plan za svet.Koliko god je to ponekad bilo teško razumeti, ali sve što se dešava je deo nekog plana iza kog stoji dobroćudno, svevideće svrsishodno božanstvo , a ne slepi mehanizam prirodne selekcije ili bezlični tok istorije.
Jedna od trajnih posledica mita o stvaranju je nedelja.Čuvanje sedmog dana za sάbat sveti dan ili praznik, moguće je pratiti unazad svedo posmatranja Mesečevih mena. Pripovest o Genezi, međutim, uvodi sάbat u hrišćanski zakon i običaje kao Božiju zapovest, pa i u savremenom svetu, kako ta hrišćane , tako i nehrišćane, nedelja ima posebno mesto u sedmici. Nedelja se održala uprkos naporima čistunskih reformatora kalendara, uključujući i one iz francuske revolucije, koji su uveli „desetodnevnu nedelju". Jevrejski sάbat pada u subotu, a baština je paganskih mitologija, među kojima se razvilo hrišćanstvo , a hrišćanski sάbat pada u nedelju „dan Sunca" ( Sunday). Godine 321. n. ere Konstantin Veliki, prvi hrišćanski car u Rimu, koji je ranije poštovao „nepobedivo Sunce", je naredio da dan Sunca bude dan odmora.

*

Drugi mit o stvaranju u Genezi , datira verovatno iz 10.veka pre n.ere, usresređuje se na stvaranje čoveka, koji se ovde pojavljuje pre nastanka biljaka i životinja. Reč je o poznatoj pripovesti o Adamu i Evi, o zmiji i zabranjenom voću, o mitu duboke lepote i bogatstva koji objašnjava kako su se zlo smrt i patnja našli na dobrom svetu, koje je stvorio Bog.
Gospod Bog stvori prvog čoveka Adama („čoveka") iz zemljane prašine („adάmah" , pa Adamovo ime predstavlja igru reči ) i udahne mu u nosnice život. Bog posadi vrt u Edenu, na istoku, i postavi tamo čoveka da ga obrađuje i održava.U vrtu se nalazilo svako drvo koje je bilo lepo za pogledati i dobro za hranu, a takođe i drvo života , te drvo spoznaje dobra i zla. Bog reče Adamu da ne sme jesti sa drveta spoznaje.
Bog reče :" Nije dobro da je čovek sam; stvori ću mu pomoćnika po njegovoj meri" Tako Bog stvori sve životinje i ptice i dovede ih kod Adama da im da imena, ali nijedna životinja mu nije bila primerena za pomoćnika.Bog duboko uspava Adama i izvadi mu jedno rebro. Od njega oblikuje ženu i Adam je nazove Eva ( još jedna igra reči, prema hebrejskoj reči za „živo")
Zmija, najlukavija među životinjama, reče Evi i Adamu da pojedu zabranjeno voće jer tada neće umreti, nego će postati kao Bog i spoznati dobro i zlo. Eva pojede deo od zabranjenog voća i pruži deo Adamu, koji ga pojede.
" Tada im se otvoriše oči i spoznaše da su nagi.Postideše se i napraviše pokrivače od smokvinog lišća koje su ubrali.
Tada začuše gde Gospod Bog korača vrtom u svežini dana i pokušaše da se sakriti.Kada im je Bog prigovorio zbog onoga što su učinili, Adam okrivi Evu, a Eva okrivi zmiju. Bog prokune zmiju i osudi je da celog života puzi na stomaku.Adama i Evu kazni smrću, teškim radom na Zemlji, kojim će osigurati život i, mukom rađanja i podložnosti žene muškarcu."
Tada Bog isprati Adama i Evu iz prekrasnog vrta, kako bi ih sprečio da jedu sa drveta života i postanu besmrtni, a na istočnom delu vrta Bog postavi anđele s ognjenim mačevima, da čuvaju put do drveta života.
Posle toga, Adam „spozna" Evu i ona mu rodi Kaina, koji će biti prvi ubica.

*

Zlo je došlo na svet, zato što su prvi čovek i žena prekršili Božiji zakon, a prekršili su ga ga da bi bili nalik na Boga.U moderno doba totalitarizma, nuklearnog oružja, zagađenja i preteranog iskorišćenja izvora - pouka je . čini se, jasna.Pripovest govori o dvostrukoj prirodi čoveka, koji stoji na pola puta između životinje i božanstva, koji je poluživotinja i polubog, stvoren prema Božijem liku , ali od gline.
U svojoj nezasitoj težnji da zavlada svime što ga okružuje, on se pokušava podići previsoko, učiniti se svemogućim Bogom. Odluka da prigrabi i ono što ne može da nadzire, donela je na svet zlo i tako su ljudi spoznali zlo i dobro time što su ga iskusili.
U tradicionalnoj hrišćanskoj teologiji, mit govori o tome da se čovek od početka bunio protiv Boga, da se između Boga i čoveka stvorio jaz. Kao što je rekao kardinal John Henry Newman u svojoj Alogia Pro Vita Sua(1864 ) „Ako postoji Bog, a sobzirom da postoji, ljudski rod je uvučen u strašno prvobitno prokletstvo. Neuskladiv je s namerama stvoritelja".
Na osnovu tog prvobitnog prokletstva, teolozi su zacrtali trag „izvornom grehu", a termin je prvi upotrebio sv.Augustin , u kasnom 4 veku. Izvorni greh znači da su sva ljudska bića, nezavisno o pojedinačno počinjenim gresima, zaražena n eizbečnom pokvarenošću, koje čovek ne može da se oslobodi ulaganjem sopstvenog napora.Čovek je palo biće, zlo i krivo od rođenja. Istovremeno, prema hrišćanskom stanovištu, može da se iskupi. Kroz milost Božiju i Hristovo žrtvovanje na krstu čovek može da se oslobodi krivice i smrti i da postane savršen na drugom, ako ne na ovom svetu.Na Nebu će postati ono što je trebao biti i iznova steći stanje bezazlene sreće u blizini Božijoj, što su , prema mitu, iskusili Adam i Eva pre pada.
Pripovest o Edenu je ostavila dubok i dugotrajan uticaj u drugom smoslu.Jedna od posledica prve čovekove neposlušnosti u Genezi je stid koji je postao neodoljivo vezan za pol. Mit upozorava na jedan pristup u sklopu složenog hrišćanskog odnosa prema polovoma, na puritanski pristup , prema kome se na pol i na telo gleda s gađenjem i stidom. S druge strane , u Genezi nalazimo i mit o golotinji , poimanju da je nagost"prirodna, čudesna i zdrava, kao što su bili nagi Adam i Eva pre pada u Edenskom vrtu.
Činjenica da je Bog osudio Evu da bude podložna Adamu, vekovima je opravdavala mušku prevlast. Za pad je okrivljena Eva ,koja je nagovorila Adama da pojede kobno voće i njen udeo u pripovesti doprineo je duboko usađenom verovanju u žensku zlobu( koje postoji i van granica Zapada), uvrenju da je žena nasledni poročna.

*

Eden , na hebrejskom znači „zadovoljstvo".Edenski vrt kao raj, idealno mesto sreće, oslobođenja od smrti, rada, sukoba , bola , tuge,krivice i stida, neodoljivo je privlačio, kao mesto na koje ljudi žele da pobegnu od bede ljudskog položaja - bekstvo u utopiju.U srednjem veku, učestalo je verovanje da vrt potoji na Nebu ili u tajanstvenom kraju „izvan sveta", gde duše blaženih preminulih žive u idiličnoj sreći, čekajući Poslednji sud.Istovremeno, dugo se verovalo da je rajski vrt još na Zemlji, iza ( do tada ) poznatih geografskih granica.
Na hrišćansku ideju o raju uticao je grčki i rimski mit o Elizejskim poljima ili Ostrvu blaženih, raj daleko preko mora, te keltski mitovi o drugom svetu. Ponekad se ideja poistovećuje s verovanjem u milenijum ( utemeljen u Otkrovenju, 20.poglavlje), period od hiljadu godina posle drugog Hristovog dolaska, kada će Hrist na Zemlji uspostaviti kraljevstvo svršene sreće.
Kada je Kolumbo plovio preko Atlanskog okeana, da bi stigao na istok i otkrio Amerike, verovao je da je blizu Edena. Kada je sir Walter Raleigh 1595.g. putovao rekom Orinoco kroz prekrasne predele, za trenutak je poverovao da je našao Zemaljski raj.Rani izveštaji o urođenicima iz Novog Sveta, nametali su poređenje sa mitskim zlatnim dobom i sa Edenom.Za indijance iz obe Amerike, pripovedalo se da žive u stanju rajske jednostavnosti i nevinosti. Živeli su slobodno, malo su radili, trebalo im je malo odeće, nisu imali novaca , ni mera, i činilo se da nemaju zakonskih odredbi, sudova ili sporova. Taj naivni utisak se iskrivio, kada je ustanovljeno da Indijanci ipak ratuju, ali se uprkos tome utemeljio mit o plemenitom divljaku, verovanje da su jednostavnija društva u osnovi superiorna u odnosu na civilizovana društva. To je upravo obrnuto stanovište od ranije zabeleženog modernog prezrivog gledanja na primitivnu zajednicu.Poimanje plemenitog divljaka pobudilo je novo , naklonjeno zanimanje za keltsku, germansku i skandinavsku mitologiju i uticalo na razvoj demokratičnosti preko mita o društvenom dogovoru, što objašnjava mogućnost pojave vlasti u izvorno slobodnom svetu.Mit je govorio da su se ljudi u dalekoj prošlostidobrovoljno odrekli dela slobode kako bi osigurali blagoslov redovnoj upravi.Zaključak je bio da vlast ne sme da počiva na sili, nego na dobrovoljnom pristanku onih, kojima se vlada.
Kako je Zemlja bila istražena, teško je bilo verovati daje Eden još neotkriven. Pa ipak, Zemaljski raj, milenijum i utopija, su se ponovo javili kod levičarskihh političkih pokreta u vidu budućeg Zemaljskog raja.

*
Mnogi hrišćani danas , pripovest o paklu smatraju mitom, a u prošlosti , hrišćanska teologija je osuđivala veliki deo narodnog shvatanja o Nebu, smatrajući je mitskom. Sveštenicii često zameraju vernicima što raj zamišljaju u konkretnom, fizičkom smislu kao usavršeno izdanje života na Zemlji. U teologiji se raj ne smatra mestom već stanjem, življenjem sa Bogom. Za tradicionalno narodno verovanje, on je , međutim mesto na Nebu koje isijava svetlošću i ispunjeno je uzvišenom muzikom.Verni hrišćani će tamo živeti u svom telesnom bliku, zauvek mladi i krepki, slaveći, pevajući i plešući. Nikada niko neće biti gladan ili žedan, tužan ili umoran, ljut ili nezadovoljan i niko neće nikada raditi.
U hrišćanskoj umetnosti , Nebo se često prikazuje u vidu prekrasnog krajolika, sa livadama i stablima, drvetom života i sa rekom ili izvorom života. Ili je to ograđen cvetni vrt. Obe ove slike (viđenja) izvedene su iz Edena. Još jedna slika o raju, u vidu grada, preuzeta je iz Otkrovenja i Starog zaveta.


„Imaj na umu da se grad nalazi na visokom brdu, ali hodočasnici se slakoćom penju...Sa Svetlećima (anđeli) razgovaraju o uzvišenosti mesta i oni im govore da su uzišenost i lepota mesta neizrecivi. Tamo, kažu oni, leži ‘planina Sion, nebeski Jerusalim, neizbrojivo društvo anđela i duhova pravednih ljudi koji su postali savršeni‘. Sada, ,kažu oni, idete u Božanski raj gde ćete videti drvo života i jesti voće koje se nikada ne suši; i kada budete tamo došli daće vam belu odeću , i vi ćete šetati i razgovarati svakog dana sa Kraljem čak sve dana večnosti...
I tada videh u snu kako se ta dva čoveka približiše vratima; i kako su ušli bejahu preobraženi i bejahu obučeni u odeću što je sijala kao zlato. Tamo takođe bejahu ljudi s harfama i krunama te ih dadoše i njima - harfe da bi na njima svirali himne , a krune u ime počasti. Tad začuh u svom snu kako sva zvona ponovo zazvečaše od radosti...
Tada, upravo u tom trenutku kada su se vrata otvorila da bi judi ušli provirih za njima i tamo Grad sijaše kao sunce. Ulice takođe bejahu popločane zlatom i ponjima su koračali mnogi ljudi s krunama na glavi , palmovom grančicom u ruci i zlatnim harfama uz koje su pevali himne" ( Iz dela Put hodočasnika do John Bunyan, 1678. g).


Nebeski grad je novi Jerusalim koji se u Otkrovenju spominje kako s neba silazi na Zemlju.Sve su to simboli stvarnostikoja je, prema shvatanju teologije, tako daleko od bilo čega poznatog na Zemlji, da je neopisiva.Krajolik je simbol večnog života i lepote, vrt - sklonište, grad sigurnosti i divote.
Crkva je nasledila poimanje pakla iz judaizma i iz klasičnog sveta, i zadržala ga delom iz uverenja da je pakao potreban kao sredstvo zastrašivanja u borbi protiv zločina i bezvlašća , a delom zbog verovanja u pravednost odmazde prema kojoj zli zaslužuju da budu kažnjeni.Pakao je suprotan pol Nebu. Prokleti se previjaju u vatri, kuvaju u kazanima, smrzavaju na ledu, dave u blatu.Kidaju im delove tela , gutaju ih i izlučuju čudovišta, ujedaju zmije i ubadaju škorpioni, šugavi su, šibani i vešani.Muke se beskonačno ponavljaju, zauvek ponovo i ponovo, i kao što je prisustvo Boga vrhunska radost Neba, tako je i prisustvo đavola vrhunski užas pakla.

Neki hrišćanski mislioci smatraju mitom tradicionalnu sliku o Poslednjem sudu do kog će doći na kraju sveta, kada će doći Hrist da sudi živima i mrtvima Neki teolozi smatraju da je učenje o inkarnaciji, prema kome je Isus Bog u ljudskom obliku, takođe mit, što ne znači da nije istinito, već da je njegova istina pesnička , a ne doslovce takva.Ali mnogi hrišćani odbacuju takvo tumačenje.

*

Mnogi hrišćani danas smatraju đavola mitom.Prema pripovesti o Edenu, poreklo zla je u prvoj ljudskoj neposlušnosti.Jasno je međutim da mnogo zla i nezaslužena patnjana svetu , ne proizilaze iz ljudskog delovanja.Zato druga pripovest, koja se temelji na Isaiji i Otkrovenju, pripisuje glavni uzrok zla neljudskom uzroku.Izvorno , đavo je bio veliki arhanđel, divan i veličanstven. U svojoj veličanstvenosti požeo je da se izjednači sa Bogom. Za kaznu , proteran je sa Neba na Zemlju i tamo seje zlo.


„Uto se zametnu rat u nebu koji je „Mihajlo" sa svojim anđelima mora voditi protiv Zmaja.Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je mogaše izdražati. I ''mesta'' za njih više ''nije bilo'' u nebu. Bejaše zbačen veliki Zmaj, stara''Zmija'' koja se zove ''đavo''-''sotona'', zavodnik celog sveta- bejaše zbačen na zemlji i bejahu zbačeni s njim i njegovi anđeli. Uto začuh jak glas u nebu gde govori" Sad je nastupilo spasenje i snaga i vlast našega Boga, i vlast njegovog Pomazanika, jer je zbačen tužilac naše braće , koji ih je optuživao dan i noć pred našim Bogom...Zato se radujte , nebesa i vi koji stanujete u njima. Jao vama zemljo i more, jer je đavo sišao vama s velikim gnevom, svestan da ima još samo malo vremena"( Iz Otkrovenja ,pogl.12).


Sotonini sledbenici, anđeli koji su zajedno sa njim bili proterani sa Neba, su postali demoni i navode ljude na greh, kako bi ih bacili u đavolove kandže u paklu i ntako oduzeli njihove duše Bogu.Navodno je ime velikog arhanđela bilo Lucifer „svetlonoša", na Nebu, a Sotona, „protivnik" posle njegovog pada. Sotonin zločin je bio isti kao i Adamov - pokušaj da se nadmeće sa Bogom. Obojica su bili Božiji odmetnicii mitovi o njima se nadopunjuju, jer Edenska zmija postaje bilo đavolov službenik, bilo maskirani neprijatelj.o se ne spominje u Genezi, ali u Otkrovenju .se Sotona naziva „stara Zmija".

Kako su paganski preobraženici prelazili na hrišćanstvo, crkva je poistovećivala paganska božanstva sa obeležjima koje nose Sotona i pali anđeli kako bi zaveli čovečanstvo. Poštovanje paganskih bogova se osuđuje kao poštovanje demona.

A sa druge strane , hrišćanstvo je nastalo u paganskom svetu i preobraženici su nužno doneli paganska verovanja i mitove.Hrišćanstvo nije imalo boginja, a Devica majka je u narodnom verovanju zauzela mesto paganske boginje majke. Slično tome, Isus se ponekad izjednačavao sa umirućim i uskrsavanim božanstvima paganstva, iako su oni umirali i rađali se svake godine Isus samo jednom.

Druga klasična predaja, koja je prešla u hrišćanstvo u vreme kada je Rim postao središte crkvenevlasti, je bio mit o Rimu kao večnom gradu, koji je sv.Augustinpreobrazio u sliku o Božijem gradu, večnom gradu pravednih..

*

U srednjem veku razvio se privlačan , iako pogrešan, mit o gralu. Najstarija sačuvana pripovest Le Conte du Graal od francuskog pisca Chertiena de Troyesa, napisana 1180.g i nedovršena.

Junak je mladi vitez Persifal koji dolazi do tajanstvenog dvorca blizu široke reke.. Vlasni dvorca je Kralj ribar, nazvan tako jer je hrom i namoćan da hoda ili jaše, pa mu je ribarenje jedina razonoda.Kralj ga poziva u goste i Parsifal vidi povorku. Prvo dolazi mladić noseći belo koplje s belim vrhom, s kog kaplje kap crvene krvi na njegovu ruku.Zati dolaze još dvojica mladića noseći svećnjake i sa njima prekrasna devojka raskošno obučena, koja nosiu ruci zlatnu činiju optočenu dragim kamenjem. Kada ona uđe s gralom, nastane toliko jako svetlo da svećnjaci izgube svoj sjaj kao što zvezde izblede pored Meseca ili Sunca.Iza nje dolazi druga devojka sa srebrnom posudom. Povorka prolazi kroz dvoranu i odlazi u drugu prostoriju.
Parsifal je bio jako znatiželjan da otkrije šta je upravo video,ali niko jišta ne govori, a on suviše pristojan da pita. Sledećeg jutra, dvorac se ničio skroz napuštenim. Kada je izjahao kroz vrata, pokretni most se sam podigao iza njega. Kasnije mu je rečeno da je trebao da pita kome gral služi.Da je pitao, Kralj ribar bi ozdravio i iz toga bi proizašla mnoga dobra.
Prema kasnijim picima , gral je bila posuda sa Poslednje večere u kojoj je Isus svojim učenicima ponudio vino koje je bilo njegova krv.Ona je pripala bogatom Isusovom sledbeniku Josipu iz Arimateje, koji je u njoj uhvatio malo krvi koja je tekla iz rana razapetog Spasitelja. Taj veliki simbol ili zavet večnog života, posudu koja sadrži Hristovu otkupljujuću krv, su čuvali u tajnosti u tjanstvenom dvorcu naslednici Kralja Grala, potomci Josipa iz Arimateje.Prema pripovetkama. Hrabri vitez s dvora kralja Artura u nastojanju da se domogne grala savlađuje nemoguće prepreke i opasnosti i tako stiče besmrtnost i jedinstvo sa Bogom.
Crkva se nije obazirala na pripovesti o gralu, jer su one značile da se spasenje može postićii drugačije negouz pomoć crkve.

Mit je uglavnom konstruisan iz građe izvorno preuzetei z keltske paganske religije. Gral je obično „pehar" ili posuda sa Poslednje večere i usko je povezan sa svetom misom, ali mu je udaljeni predak tajanstvena posuda besmrtnosti u keltskom drugom svetu. Kralj ribar je obično hrom ili onemoćao od starosti i zato mu je zemlja pusta i neplodna. Jedan od junakovih zadatakaje da izleči kralja i tako obnovi život na pustoj zemlji, tema koja koja takođe potiče iz starih keltskih verovanja.
Pripovetke su pune tajanstvenih i očaravajućih motiva.Čudan je naziv Kralj ribar ili Bogati ribar za čuvara grala. U njegovom dvorcu je koplje s kog kaplje krv, a to je koplje koje je bilo zabodeno u Hristov bok. Kako bi izlečio Kralja ribara, junak mora da postavi pitanje koje je u svom najranijem obliku glasilo „Kome služi gral?" Prekrasna devojka koja nosi gral , i Ružna devojka , strašna veštica koja se približava junaku, očigledno su dva vida paganskih boginja.Tema osvete povezana je sa slomljenim mačem koji mara da da popravi junak. Čini se da nema nekog kompletnog mita koji bi stajaoiza pripovesti o gralu.Srednjovekovni autori su sastavili hrišćanski mit na osnovu nepovezanih i promenljivih paganskih predanja.

*

Tokom srednjeg veka učinjeni su napori da se klasična mitologija pomiri sa hrišćanskom. Ti napori su povećani u renesansi uporedo sa sve većim divljenjem grčkim i rimskim civilizacijama. Mitovi i legende starog sveta sadrže duboku mudrost koja je, prema mišljenju nekih naučnika, bala skrivena u oblik pripovetkekako bi se sakrila od običnog sveta. Iako su bili pagaski, mitovi su predskazivali" il ianticipirali hrišćanke istine.Takav pristup je mogao uroditi neobičnim rezultatima. Neka anmonimna francuska pesma iz približno1300.g reinerpretira Ovidijeve Metamorfoze, kao zbirku pripovesti koja unapred iskazuje hrišćansko učenje.Dijana je trebala predstavljati sveto trojstvo , a Akteon Isusa, Faeton koji je ukrao Sunčevu kočiju bio je Lucifer,nosač svetla, a Demetra koja traži Persefonu bi bila Majka crkva, koja traži zabludele duše.Neki autor iz 1531.g. preobrazio je mit u Zevsu koji zavodi lepog dečakasimbol čiste duše koja doseže zanos u ljubavi prema
Činjenica da je hrišćanski Bog istovremeno jedan i pobudila je yanimanje ya grupe od tri lika troje pobudila je interesovanje za grupe od tri lika u klasičnoj mitologija , jer se verovalo da one pokazuju par suprotnosti, dok treći član predstavlja jedinstvo koje ih povezuje i nadilazi . Klasična slika tri Gracije je često prisutna u renesansi sa tom konotacijom.. Tri boginje koje su se takmičile za nagradu najlepšij u grčkoj pripovesti o Parisovom sudu slično se nameće, , a mit o ljubavi između Marsa i Venere se takođe tumači kao jedinstvo suprotnosti između ljubavi i rata.
Crkva nije rado pristajala na traganje za isstinom u paganskoj mitologiji. Mnogi sveštenici su bili oduševljeni klasičnonm civilizacijom, ali crkva nije , blagonaklono gledala na na pokušaje ponovnog oživljavanja paganskih mitova i na suprotne ideje koje bi takvim pokušajima ušle u hrišćanstvo.

*

Crkva nije bila sklona ni drgom suprotnom učenju - alhemiji , kojoj je zajedničko s pripovestima o gralu, bilo načelo da čovek može pronaći spas drugim putem, a ne samo uz pomoć crkve. Na jednom nivou alhemija je bila rani oblik hemije i pokušaj pravljenja zlata. Na drugom nivou, to je bilo mistično traganje za Bogom, besmrtnosti i zlatnim stanjem duhovnog savršenstva.
Centralni mit alhemičara je bila pripovest o "kamenu mudrosti". Verovalo se da taj tajanstveni predmet i duhovno stanje "kamen i nekamen" i svakog ko ga dotakne preobrazi u zlato.On je bio takođe i "eliksir života", univerzalni lek koji leči sve bolesti i svakom podjednako poklanja večni život i mladost.Svi hekijski procesi kojima se bavila alhemijabili su namnjeni proizvodnji tog kamena i stanje duhovnog savršenstva.. Proizvodeći "kamen" , alhemičari bi i sami postali "kamen".Alhemičarski simbolizam je mešao hrišćanske, paganske i astrološke motive. Govorilo se da postoji sedam procesa u proizvodnji "kamena", koji odgovaraju sedam dana stvaranje sveta u Genezi i sedam planeta česta su bila poređenja kamena i Hrista.
Tajne prirode , alhemijski test koji se pripisuje Arnoldu de Villanova (1253 - 1311) , povlači paralelu između stvaranje "kamena mudrosti" i Isusovog života.U njemu se kaže da je svet izgubljen zbog žene ( misli se na Evu), i da ga preko žene treba i spasiti , a na isti način alhemičar mora " neporočnu majkustaviti u krevet sa sinovima, već prema nameri, i naterati je da podnese najteže ispaštanje , dok ne bude potpuno pročišćena od svih grehova". Neokaljana majka će tada roditi sina, On će tada propovedati i reći " Pokazalo se znamenje na Suncu i Mesecu", ‚‚Sina treba uzeti i snažno tući i šibati da ne bi nastradao zbog gordosti Zatim, alhemičar treba da ga stavi ukrevet da bi se pročistio" tada ga uzeti " neuprljanog i dokrajčiti u hladnoj vodi". Posle toga ga treba predati Jevrejima da ga razapnu. " I dok bude razapet , pojaviće se Sunce i Mesec itada će se otkinuti zavesa na hramu i biće veliki potres. Tada treba pojačati vatru i on će predati duha".
Ta uputstva se na jednom nivou odnose na hemijske eksperimente koji se vrše u alhemijsakim laboratorijama.Njihova zamršenost i mešenje hrišćanskog i erotskog , karateristična su za alhemiju.
U 16. i 17. veku stvorio se jaz između religije i nauke, pošto je nauka podrivala hrišćansku sliku sveta, a time i samo hrišćanstvo.Kako alhemija obuhvata oba pristupa, hemiski i duhovni, tako je bila spremna da ponudi most kojim će se premositi taj jaz. Zbog toga su važna tri njealhemijska manifesta objavljena u Nemačkoj od 1614 do 1616. godine, koji izveštavaju o postojanju bratstva Rozen krancera, tajne organizacije za koju se može sa sigurnošću reći da je izmišljotina.Bratstvo je težilo " univerzalnom i opštem preobražaju celog sveta" do kog bi se došlo sjedinjenjem Protestantske crkbve sa alhemijom, magijom i naprednim dostignućima nauke.Pretpostavlja se da je osnivač tog bratstva bio Christian Rosenkreutz( Rosy-Cross). Rodio se u Nemačkoj 1378. godine , vaspitavan u samostanu.Putovao je u Siriju, Egipat i Maroko, prikupljajući znanja od velikih učitelja tajne mudrosti.Po povratku u Nemačku, pridružuju mu se tri brata iz njegovog samostana i osnivaju rozenkrancersko bratstvo.Kasnije im se pridružuju još pet članova koji se zaklinju na vernost i isceljenje bolesnika. Christian Rozenkrautzer je umro u 106. godini i bio sahranjen sedmospratnoj tajnoj grobnici. Preostala braća su prenela svoje znanje nekolicino pažljivo odabranih sledbenika, od kojih su neki otvorili Rozenkrautzerovu grobnicu posle 120 godina i pronašli da mu je telo savršeno očuvano.
Pripovest je zanimljiv primer očigledno samovoljno stvorenog mita kako bi se zadobio ugled određenom društvenom programu.

*
Veštice u kasnoj srednjovekovnoj i ranoj novovekovnoj Evropi nije neko ko navodno uz pomoć tajnih zlih sila izaziva smrt, bolest i zlo.Verovalo se da je veštac, a mnogo češće veštica, deo velike zavere koju je organizovao i vodio đavo, a cilj joj je uništenje hrišćanstva, ponižavanje svih vrednosti, okretanje siromašnih protiv bogatih, mladih protiv starih , rušenje društva u prah i pepeo. Oni, za koje bi se posumnjalo da su počiniocitakvih nedela, bili su mučeni, sve dok ne bi priznali , a zatim smaknuti.Smatra se da je na taj način ubijeno između 250000 i milion ljudi.
Svi se uglavnom slažu da su većina njih bili nevini.
U osnovi manije progona veštica leži mit o organizovanoj uroti. On se temelji na verovanju da zlo koje redovno napadasvet nije proizvod uobičajenog toka događaja, već ga izazivaju rušilačke grupe ljudiodgovorne za sveokolnosti koje ozbiljno ugrožavaju životr.U vreme progona veštica, te okolnosti su uključivale loše vreme , lošu letinu i epidemije.
U kasnom srednjem veku, kada je lov na veštice uzeo velikog maha, bile su u toku promene u društvu.Uobičajene institucije su propadale a crkva je bila pod pritiskom napada reformatora.Pojavio se strah da je sveukupno ustrojstvo društva u opasnosti.Verovalo se da se iza te opasnosti kriju đavolovi prsti. Hrišćani su oduvek bili skloni da svo zlo ovog sveta pripišu neprijatelju, a teolozi su od njega napravili zlo ogromne snage.Kasnije je napetost između Rimokatoličke i Protestantske crkve, od kojih je svaka bila uverena da je istina na njenoj strani u skladu s tim verovala u đavolsku zlonamernost svake opozicije, doprinela da taj strah dostigne vrhunac. Strah je tražio oduška.

I katolci i Protestanti su u vešticama ili za one za koje se to pretpostavljalo, videli Sotonine sledbenike u ljudskom obliku u sklopu velike tajne urote protiv svega što im je bilo dragoceno i reagovali jezivim divljaštvom.
Mit o organizovanoj zaveri nije odumreo s prestankom lova na veštice.U 18.veku, tajna društva, posebno slobodni zidari, osuđivani su da spremaju zaveru protiv društva.U 19.veku ista optužba je izrečena i Jevrejuma. U 20.vekutaj mit je bio na delu u antisemitizmu, u nacističkim strahotama u Nemačkoj, u progonu pretpostavljenih neprijatelj društva u Americi, iza gvozdene zavese.
Mit nije nužno sila koja doprinosi dobru.

‘'Mitovi nisu samo objektivno zanimljivi zbog onoga što otkrivaju o ljudskoj psihologiji i kulturi, nego i zbog sebe, zbog pesničke istine koja razlikuje velike mitove, kao i velika književna dela, od puke fikcije.Interesovanje za mitologiju u našem vremenu javilo se zbog osećaja da je čovek nauke i tehnologije izgubio svoj put i da put ka istini vodi ka području mita. Mitovi koji pripadaju kulturama koje se veoma razlikuju od naše, začuđujuće su bliski našim životima i tiču se našeg položaja u svetu.''

"Richard Cavendish"
***
‘'Tu se sad postavlja pitanje: da li je bolje da te ljudi ljube ili da te se boje. Odgovor je, da bi najbolje bilo i jedno i drugo; no kako je to dvoje teško sastaviti, mnogo je sigurnije, da te se ljudi boje, negoli da te ljube, ako već oboje ne možeš postići. Jer o ljudima se uopšteno može kazati: nezahvalni su, nepouzdani, pritvorni, izbegavaju opasnosti i pohlepni su za dobitkom; dok im dobro činiš, tvoji su, nude ti svoju krv, imetak, žene i decu, kako sam vam već kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja primakne, okreću se. Propada vladar, koji se posve oslonio na njihove reči, pa se nije ni na šta pripremio; jer prijateljstva, koje se dobijaju za platu, a ne veličinom i plemenitošću duha, kupuju se, a ne poseduju, pa se u pravo vreme ne mogu upotrebiti. Osim toga, ljudi se manje ustručavaju da uvrede nekoga, koji želi da ga ljube, nego li nekoga, koji im uliva strah; jer ljubav se podržava vezom zahvalnosti, samo što ljudi, budući da su opaki, tu vezu raskidaju, kad god im je to od koristi; strah se pak podržava neprestanom pretnjom kazne.''


Niccolò Machiavelli

Atačmenti



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 13:59 07.03.2009

lukavo, lukavo,

tamo si nakachio poruku lichne prirode, da radi sama za sebe, a ovde nas zaposlio, da nas imash na gomili s druge strane, da ne smetamo,


e , a ono par rechi,..jbte-ovo ti ko za putovanje vozom na more, pa da zaboravish da ne smash da naslonish glavu na mebl, niti da pomerash zavese, kako ne bi iskochila neka godzila.
trener92 trener92 14:09 07.03.2009

Re: lukavo, lukavo,

angie01
tamo si nakachio poruku lichne prirode, da radi sama za sebe, a ovde nas zaposlio, da nas imash na gomili s druge strane, da ne smetamo,


e , a ono par rechi,..jbte-ovo ti ko za putovanje vozom na more, pa da zaboravish da ne smash da naslonish glavu na mebl, niti da pomerash zavese, kako ne bi iskochila neka godzila.

Kako kaže gore pomenuti
"Cilj opravdava sredstvo"
Hvala ti angie
( pokušavam da postavim još neku sliku ali ne može, možda ima previše slova)
niccolo niccolo 14:20 07.03.2009

Један од бољих блогова...

...на тему религије. И објективан, не покушава да нас убеди ”да променимо мишљење”.

Иначе, ово ме посебно нервира
Kako su paganski preobraženici prelazili na hrišćanstvo, crkva je poistovećivala paganska božanstva sa obeležjima koje nose Sotona i pali anđeli kako bi zaveli čovečanstvo. Poštovanje paganskih bogova se osuđuje kao poštovanje demona.
Па је и најкласичнији приказ ђавола - са роговима је у стари приказ паганског божанства плодности...
nepovezanih i promenljivih paganskih predanja

Не мора да значи да је неповезано, највећи број тих старих митова је повезан са култом сунца и у ствари објашњавају дневну смену дана и ноћи или смену ”броја сунчаних сати у току дана” годишње...
trener92 trener92 20:55 07.03.2009

Re: Један од бољих блогова...

И објективан, не покушава да нас убеди ”да променимо мишљење”.

niccolo

Hvala niccolo. Kao što sam i napisao gore na početku,i naravno svako treba da ima svoje viđenje ili mišljenje o tome.
topcat topcat 15:35 07.03.2009

Evo...

ja procitala dovde:
Jevrejski sάbat pada u subotu, a baština je paganskih mitologija, među kojima se razvilo hrišćanstvo , a hrišćanski sάbat pada u nedelju „dan Sunca" ( Sunday). Godine 321. n. ere Konstantin Veliki, prvi hrišćanski car u Rimu, koji je ranije poštovao „nepobedivo Sunce", je naredio da dan Sunca bude dan odmora.


Jevrejski shabat nije bastina poganskih mitologija nego Zapovijed u Tori.
Kao sto je Bog 6 dana stvarao svijet i sedmi se odmorio, tako je i za covjeka isplanirao da 6 dana radi a sedmoga se odmori. Bar tako pise.
Car Konstantin je taj sedmi dan promijenio sa subote na nedjelju.
Kasnije je promijenjen dekalog i zapovjed o shabatu je izbacena.
trener92 trener92 20:39 07.03.2009

Re: Evo...

Jevrejski shabat nije bastina poganskih mitologija nego Zapovijed u Tori.
Kao sto je Bog 6 dana stvarao svijet i sedmi se odmorio, tako je i za covjeka isplanirao da 6 dana radi a sedmoga se odmori. Bar tako pise.

Cat , hvala ti na prilogu, ja se uvek slažem
Postavio sam tu i neke linkove pa ko želi neka pogleda. Ja sam pronašao onaj podatak , moguće da izraz baština nije najbolji.
jesen92 jesen92 16:22 07.03.2009

Eh..

....ako je ovo par recenica onda sam ja...ma nema veze...al nije ovo za uz kafu ovo je za citanje u vozu za more...mozda nocas procitam, sad ne mogu.....pozzz
trener92 trener92 20:43 07.03.2009

Re: Eh..

jesen92
....ako je ovo par recenica onda sam ja...ma nema veze...al nije ovo za uz kafu ovo je za citanje u vozu za more...mozda nocas procitam, sad ne mogu.....pozzz

Hvala ti što si došla, kada budeš raspoložena i ako te ovako nešto interesuje, biće ovde. ( trebalo je da postavim naslov " Neobavezan tekst" . A onaj prethodni blog sa Oasis, je samo iz razloga da napravim " prelaz sa " Sambe" , na ovakav tekst, nekako mi ne ide odmah jedan posle drugog)
iris.davidovich iris.davidovich 16:58 07.03.2009

Bas

si me navuko, spremila sam punu solju, pocela, i... otisla kod mitrovica na beovizijske traceve
trener92 trener92 20:45 07.03.2009

Re: Bas

iris.davidovich
si me navuko, spremila sam punu solju, pocela, i... otisla kod mitrovica na beovizijske traceve


... Neka , neki drugi put.nije obavezno.
mirelarado mirelarado 19:19 07.03.2009

Макијавели

Најзад да неко цитира Макијавелија, а да му не пришива све она погрешна тумачења, која прате његовог Владаоца. Историја, којом се истрајно бавио целога живота, баш није била милосрдна према бившем секретару у фирентинској сињорији у 16. веку. Овај трактат написао је у изгнанству, очајнички се трудећи да поново задобије милост моћних Медичијевих, пошто је претходно подржао "губитничку политичку страну".
Ево шта о свему томе каже Ђулио Ферони у својој Историји италијанске књижевности.
.
Mit o Makijaveliju

Dvojaka sudbina dela
U decenijama posle Makijavelijeve smrti i u prvim štampanim izdanjima Razmatranja o prvih dеset knjiga Tita Livija (1531) i Vladaoca (1532) njegovo ime i njegovo delo imali su dvojaku sudbinu: političke pouke, posebno one najslobodoumnije i „najskandaloznije“, imale su velikog odjeka, a u isti mah osuđivane su kao protivne etici i religiji. I reformacijska i protivreformacijska ideologija videle su u Makijavelijevom političkom realizmu znak potpuno svetovne nemoralnosti koju treba odlučno osuditi; ali taj isti realizam nadahnuo je političko delovanje apsolutističkih nacionalnih država i same Кatoličke crkve.
Godine 1559. sva Makijavelijeva dela Crkva je stavila u Indeks zabranjenih knjiga; ali ona i dalje kruže, ponekad ih kritičari žestoko pobijaju, ponekad ih teoretičari državnih interesa posredno koriste; širi se čuvena fraza koja bi trebalo da sažme sav makijavelizam „cilj opravdava sredstvo“ (fraza koja ne postoji u Makijavelijevim tekstovima). Francuski i engleski protestanti, opet, vide u Makijaveliju savršenu sliku italijanskog i jezuitskog političkog cinizma. Pridev „makijavelijevski“ postaje sinonim za spletkaroša, zlobnog i bezobzirnog obmanjivača.
Protivrečnost pozitivnog mita
Tokom narednih vekova ovaj mit je pretrpeo mnoge izmene, ali uporno opstaje u prosečnoj kulturnoj svesti. Sva potonja tumačenja njegovog dela morala su da vode računa o toj slici i često su bila prinuđena da izgrade nove mitove, ne više „negativnog“ već „pozitivnog“ tipa. Tako je đavolskog političara zamenio teoretičar modernog apsolutizma, vatreni republikanac (često se Vladalac tumači kao niz „dvoličnih“ pravila namenjenih zapravo narodu da bi se pobunio protiv okrutnosti vladara), preteča Risorđimenta i italijanske nezavisnosti; docnije, u XX veku, Antonio Gramši je razradio pojam modernog vladara, a Makijavelijev Vladalac mu je poslužio kao simbolični uzor istorijskih funkcija moderne političke revolucionarne partije. Svi ovi mitovi vezani su za tkivo samog Makijavelijevog dela; i sama činjenica da su tako dugo nastajali i razvijali se, pokazuje bogatstvo, privlačnost, dubinu tog dela, kadrog da na različite načine odgovori potrebama različitih istorijskih trenutaka.

Kako se danas može čitati Makijaveli

I danas najraširenije tumačenje Makijavelija smatra ga za prvog modernog političkog naučnika i stručnjaka koji je i stvorio zasebnu političku nauku, nezavisnu u odnosu na druga polja ljudske delatnosti. Prema ovom shvatanju, čiji su koreni u misli Benedeta Kročea, Makijaveli je utvrdio jednu od pretpostavki moderne misli, razdvajanjem politike od morala, religije, mita i utiranjem puta njenoj praktičnoj primeni, definisanju njene čiste delotvornosti.
Međutim, događaji u XX veku pokazali su koliko je iluzoran sam pojam autonomije politike: politika se svuda i uvek preplitala sa drugim vidovima društvenog života. Stvarnost činjenica dovela je u pitanje i samu mogućnost da se ona ustanovi kao zasjebna „nauka“: to nam pomaže da shvatimo da Makijaveli nije politički „naučnik“; sve je besmislenije da njegovom delu pripisujemo odgovornost da je odvojilo politiku od svih drugih oblika ljudskoj delanja.
Ljudsko i političko delanje
Makijaveli prvenstveno teži da definiše vidove ponašanja nužne da bi se delovalo na državnom planu u trenutku krize, narušavanja ravnoteža koje su se izgradile u firentinskoj tradiciji i u Italiji u doba sinjorija. Stoga njegovo gledište danas može da se definiše kao „antropološko“, upravo zato što podrazumeva političko ponašanje kao opšteljudsko ponašanje. Politika je očigledno polje delovanja koje ga najviše zanima: ali on je ne zamišlja kao sferu odvojenu od čovekovog života u svetu, koji je određen njegovim prirodnim stanjem, nizom organskih veza i pre svega izmenama same spoljašnje „prirode“, „vremena“ i „sudbine“. Politika u potpunosti spada u ovaj niz odnosa, nije odvojena tehnika čija se načela mogu apstraktno formulisati.
„Dvolično“ ponašanja mudrih
Makijaveli uklapa tu svoju „organsku“ viziju ponašanja u jednu potpuno laičko i svetovno stanovište (čiji su koreni u firentinskoj trgovačkoj tradiciji a prvi književni uzori u Bokačovom delu): njemu je stalo do uspeha u svetu; a za njega politika teži ka uspehu, kontroli i očuvanju države. Osnovni problem je da se pronađu „mudrost“ i „opreznost“ kadre da odista budu delotvorne. Kao što smo već mogli da primetimo, ova potreba za „mudrošću“ još veže Makijavelija za humanističku ideologiju; ali on preokreće tu istu humanističkju ideologiju, jer potvrđuje nužnost „dvoličnog“ ponašanja, spremnog da iz jednog „kvaliteta“ pređe u suprotni. Različita prikazivanja ovog „dvoličnog“ ponašanja kolebaju se između stvarnosti i mita, između političkih pravila (poput preporuka u Valdaocu a posebno u čuvenom 18. poglavlju) i maštovitih slika (kao što je nemilosrdan odnos prema sudbini u 25 pogl. Vladaoca ili „mudra“ Lukrecija u Mandragoli): odatle proizlazi velika književna i izražajna napetost u njegovim delima.
Otkrivanje ideologije i relativnosti istorije
Upravo iz ove pažnje prema „dvostrukom“ ponašanju proističe najrevolucionarniji i i najneprijatniji Makijavelijev teorijski skok koji objašnjava njegov suštinski značaj u istoriji zapadne kulture. Ako ponašanje čoveka može da bude „dvostruko“, pa i da se zaodene prividom, onda u izučavanju ljudskih veza stupa na scenu sistematsko nepoverenje, sklono da traži unutrašnje skrivene razloge ne bi li otkrilo konkretne elemente, „uzroke“, gotovo uvek ekonomskog, materijalnog, biološkog tipa. To je ono što se u savremenim okvirima označava kao razotkrivanje ideologije ili demistifikacija; Makijaveli se ovde sa tvrdoglavom i ponekad svirepom upornošću kreće putem koji će ga dovesti do najradikalnijih ishoda savremene kulture (od Marksa do Ničea). Podjednako bitno je otkriće relativnosti istorijskog razvoja, samog života država i njihovih ustanova.
Današnji čitalac ne treba da se služi Makijavelijevim delom kada je reč o političkim uzorima koji važe u savremenom svetu. Ono se ne može upotrebiti kao sredstvo za borbu: treba priznati da je u potpunosti uronjeno u posebne prilike u Italiji i Firenci s početka XVI veka. Makijavelijev pokušaj da utiče na te okolnosti omogućio je iznenađujuće naporedno postojanje oštrog razotkrivanja, nemilosrdnog podsmeha mitovima na kojima ljudi grade svoje društveno biće i traganja za drugačijim mitovima, slikama „mudrog“ i uspešnog ponašanja.
trener92 trener92 21:12 07.03.2009

Re: Макијавели

mirelarado


Hvala ti na ovom odličnom i iscrpnom prilogu .
Ono se ne može upotrebiti kao sredstvo za borbu: treba priznati da je u potpunosti uronjeno u posebne prilike u Italiji i Firenci s početka XVI veka.

Slažem se sa ovim što si napisala.Iako sam ove citate postavio s razlogom , ( čitaš me kao knjigu izgleda )
mirelarado mirelarado 21:25 07.03.2009

Re: Макијавели

Hvala ti na ovom odličnom i iscrpnom prilogu


Хвала теби што си ми дао шлагворт да мало "исправљам искривљену слику" о Макијавелијевом делу.
Одличан ти је пост, а тек онај претходни
trener92 trener92 21:29 07.03.2009

Re: Макијавели

mirelarado
Hvala ti na ovom odličnom i iscrpnom prilogu


Хвала теби што си ми дао шлагворт да мало "исправљам искривљену слику" о Макијавелијевом делу.
Одличан ти је пост, а тек онај претходни

Hvala ti još jednom.
Napisao sam gore o prethodnom blogu,(zašto). a tebi kritika , ogromna "GDE su tvoji tekstovi???...
mirelarado mirelarado 21:38 07.03.2009

Re: Макијавели

Ono se ne može upotrebiti kao sredstvo za borbu: treba priznati da je u potpunosti uronjeno u posebne prilike u Italiji i Firenci s početka XVI veka.
Slažem se sa ovim što si napisala.Iako sam ove citate postavio s razlogom , ( čitaš me kao knjigu izgleda )


И ја се слажем са наведеним, али да будем прецизна: не кажем ја, него Ферони, италијански историчар књижевности.
niccolo niccolo 21:45 07.03.2009

Re: Макијавели

"исправљам искривљену слику" о Макијавелијевом делу.

Оно што је мене увек нервирало код става о Макијавелију је што малтене човек испаде неки зли геније, а он је само на основу историјских чињеница извукао закључке...
mirelarado mirelarado 22:10 07.03.2009

Re: Макијавели

Оно што је мене увек нервирало код става о Макијавелију је што малтене човек испаде неки зли геније, а он је само на основу историјских чињеница извукао закључке...


Па да, он је доказ да људи никако не воле да им се истина о властитој природи и природи власти саспе у лице. Онда се заборављају и његова историјска дела и Мандрагола, једна од најбољих ренесансних комедија, и све друго што је написао.
trener92 trener92 22:25 07.03.2009

Re: Макијавели

И ја се слажем са наведеним, али да будем прецизна: не кажем ја, него Ферони, италијански историчар књижевности.

mirelarado ti si uložila napor ,odabrala i postavila, i dopunila ovaj blog. Zbog toga će biti muzika na novom blogu ..Za tebe ću pronaći nešto dobro.
mirelarado mirelarado 23:08 07.03.2009

Re: Макијавели

mirelarado ti si uložila napor ,odabrala i postavila, i dopunila ovaj blog. Zbog toga će biti muzika na novom blogu ..Za tebe ću pronaći nešto dobro.


Дивно, Тренеру! Хвала ти.

(Само немој да ме грдиш што не пишем. Биће, само да се ишчупам из жрвња нагомиланих обавеза.)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:54 07.03.2009

Re: Макијавели

mirelarado
Ех, бре, Мирела, заиста су се праве девојке возиле на Томос аутоматику ;-)
mirelarado mirelarado 00:01 08.03.2009

Re: Макијавели

Ех, бре, Мирела, заиста су се праве девојке возиле на Томос аутоматику


И момци, и момци ;-) Знала сам да ћеш ме ти, Предраже, разумети.
Unfuckable Unfuckable 00:09 08.03.2009

Re: Макијавели

Па да, он је доказ да људи никако не воле да им се истина о властитој природи и природи власти саспе у лице

moj idol subote uveče nosi tvoje ime

Unfuckable The Vozio
trener92 trener92 00:19 08.03.2009

Re: Макијавели

Unfuckable
Па да, он је доказ да људи никако не воле да им се истина о властитој природи и природи власти саспе у лице

moj idol subote uveče nosi tvoje ime

Unfuckable The Vozio


Čekaj tek sada ćeš da vidiš , samo malo, ovo je ništa
Unfuckable Unfuckable 00:27 08.03.2009

Re: Макијавели

video ja ...video
ali si zatvorio za komentare

ps : jedva čekam
mirelarado mirelarado 00:32 08.03.2009

Re: Макијавели

Unfuckable
Па да, он је доказ да људи никако не воле да им се истина о властитој природи и природи власти саспе у лицеmoj idol subote uveče nosi tvoje ime Unfuckable The Vozio


Анфе и Предраже,
видим ја да ћемо основати Друштво љубитеља Томос Аутоматика, за груписање ће нас оптужити и овако и онако. :)))
Unfuckable Unfuckable 00:38 08.03.2009

Re: Макијавели

a šta zna dete šta je ...12 žigosanih ?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:39 08.03.2009

Re: Макијавели

mirelarado
Unfuckable
Па да, он је доказ да људи никако не воле да им се истина о властитој природи и природи власти саспе у лицеmoj idol subote uveče nosi tvoje ime Unfuckable The Vozio


Анфе и Предраже,
видим ја да ћемо основати Друштво љубитеља Томос Аутоматика, за груписање ће нас оптужити и овако и онако. :)))

Мирела, Анфак је, бре, падобранац, наједном се сетио да је и он возио моторин. Како да није... Нико нормалан не би пропустио да то у свом библијски опширном профилу барем некако припомене.
mirelarado mirelarado 00:45 08.03.2009

Re: Макијавели

Мирела, Анфак је, бре, падобранац, наједном се сетио да је и он возио моторин. Како да није... (Нико нормалан не би пропустио да то у свом библијски опширном профилу барем некако припомене.)


Аууу, ал' сам наивна, ништа од Николоа нисам научила ;-)
Unfuckable Unfuckable 00:47 08.03.2009

Re: Макијавели

posle svih onih epopeja u profilu, samo mi je još falilo da nabijam "Tomos from Kopar"komplexe puĆanstvu, to bi bilo....


neoprostivo ?
trener92 trener92 00:47 08.03.2009

Re: Макијавели

Predrag Brajovic
mirelarado
Ех, бре, Мирела, заиста су се праве девојке возиле на Томос аутоматику ;-)

Predraže Brajoviću u pravu si, bogami,,
trener92 trener92 00:50 08.03.2009

Re: Макијавели

video ja ...video
ali si zatvorio za komentare

A nije to, to je "bridge", sada je tamo, valjda
trener92 trener92 02:46 08.03.2009

Re: Макијавели

(Само немој да ме грдиш што не пишем. Биће, само да се ишчупам из жрвња нагомиланих обавеза.)

Dobro neću, ali obećala si
Kazezoze Kazezoze 21:07 07.03.2009

ovaj tekst

treba da bude iz 3 dela.
ja sam uspeo prochitati 1 deo i kad prochitam i ostala 2 cu prokomentarisati.
do tada: Ameno

trener92 trener92 21:18 07.03.2009

Re: ovaj tekst

Kazezoze
treba da bude iz 3 dela.
ja sam uspeo prochitati 1 deo i kad prochitam i ostala 2 cu prokomentarisati.
do tada: Ameno


Kaz to je samo malo nešto za razbijanje monotonije, a tako je kada slušam ovako nešto, svašta se dešava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana