Sada je jasno da se svojevremeno Venecijanska komisija uzalud trudila da piše primedbe na referendumsko-noćni Ustav Srbije.
Sve primedbe na njegov način donošenja i na sadržaj možemo da zaboravimo ili bacimo u korpu, jer je taj Ustav od prije neki dan mrtvo slovo na papiru.
Da ova priča ne bi ostala na nivou rekla kazala navodim nekoliko dokaza koje niti jedan sud ne bi mogao osporiti.
DOKAZ br. 1.
Predsednik države Srbije i DS, gospodin Boris Tadić preuzeo je i ingerencije predsednika Vlade ( tj. premijera ).
Poslije posljednje sjednice GO DS-a ( iliti "Politbiro CK-au" ako je lakše za razumjevanje ), na kojoj se raspravljalo i o radu pojedinih ministara (ne ministarstava ), državni popečitelj za životnu sredinu, g-din Oliver Dulić, čovjek sa iskustvom u projektovanju tunjela, u emisiji „Kažiprst" Radija B-92 ( 02.marta o.g.) priznao je da ministri ( vjerovatno samo iz DS-a ) podnose svoje izveštaje prvo gospodinu Tadiću.
„B92: Zašto je to onda moralo prvo da prođe ruke Borisa Tadića?
Dulić: To je adresirano na predsednika države i mislim da je prirodno da predsedniku države ministri prosto podnose izveštaj o radu, jer predsednik države je neko ko je zadužen za to da vodi državu, mislim da je prirodno, naravno, da on...
B92: Ali to je predsednik države činio na sednici Glavnog odbora stranke, na stranačkom skupu on ocenjuje rad ministara. Vi sada govorite da mu to dajete kao predsedniku države, ali on je juče držao sednicu Glavnog odbora stranke kao predsednik stranke.
Dulić: Dakle, ovako, rekao sam na početku, rad, odnosno ocenu rada ministara će davati premijer Cvetković, davaće ocenu svih ministara, ne samo ministara Demokratske stranke. Što se tiče Demokratske stranke, ona će procenjivati rad svojih ministara na svojim stranačkim organima, ali će Mirko Cvetković biti kao premijer, kao čovek broj jedan u ovoj Vladi, kao naš šef, on će biti zadužen da ocenjuje rad ministara, ... "
„kao premijer", „kao čovek broj jedan", „kao naš šef", "kao ..."
DOKAZ br. 2.
U postupku izrade, sada već istorijskog Antidiskriminacionog zakona, Vlada Srbije je uslišila zahtev SPC i svojeg ( ne i našeg ) Ministarstva vera i iz člana 18. predloženog Zakona izbrisala stav 1. koji je bio prepisan iz Ustava Srbije i u kojem je pisalo da je crkva odvojena od države i da su verske zajednice ravnopravne.
Time je Vlada priznala da crkva više nije odvojena od države, da vjerske zajednice nijesu, niti će biti ravnopravne, niti su rešenja iz važećeg Ustava više zanimljiva i interesantna za njih.
DOKAZ br. 3.
U paničnoj „odbrani" poteza Vlade na povlačenju tog Antidiskriminacionog zakona, gospodja Nada Kolundžija, šef poslaničkog kluba „Za evropsku Srbiju" u Skupštini Srbije, izjavila je sljedeće:
„ Reč je o tome da su sve verske zajednice u Srbiji iskazale strah oko toga da li će ukoliko odbiju da venčaju osobe istoga pola prekršiti zakon".
( izvor: „Danas" , 7-8.mart 2009 ).
Ako tako govori neko ko se predstavlja kao vodja kluba za Evropu, kakvi li su tek oni drugi ?
Gospodja hoće da nam poruči:
Vjera, vjerovanje u boga, vjenčanja u crkvi su do juče smatrana za privatne stvari crkava i gradjana, a osim toga nijesu ni sve vjerske zajednice "iskazale strah".
DOKAZ br. 4.
Roditelju 9-godišnje devojčice M.V. u Osnovnoj školi „Veljko Dugošević" u Beogradu, koju su maltretirale i tukle druge devojčice, učiteljica je predložila, da je ispiše i odvede u drugu školu.
Roditelj je odbio takav predlog, braneći svoja i prava svojeg djeteta.
„Centar za socijalni rad, savet roditelja i beogradska prosvetna inspekcija preporučili su da se deca razdvoje, odnosno da se devojčice koje su maltretirale drugaricu premerste u drugo odeljenje iste škole, rekao je načelnik u Sekretarijatu za obrazovanje Milovan Lazović." ( izvor: „Danas", 7-8.mart 2009 ).
Ako neko pomisli da su u konkretnom slučaju ipak obezbedjena ljudska prava svih, uz minimalno poštovanje Ustava Srbije, on je u velikoj zabludi.
Minimum dokaza za takvo nešto bio bi i izostali predlog da se i pomenuta učiteljica premesti iz te škole u neku drugu, još bolje negde izvan prosvete, ponajbolje u neki konzulat.