nemojte mi samo reći
Serž i Gorjana
Morate, gospođo Žarković, znate, da stavljate imena. Da bi dijalog bio čitljiv...... Prvo govori prvi, pa: drugi, a ako se drugi i ponovi - što se ređe izvodi novom alinejom - ali ako pretpostavimo da je pauza. U misli. Ili govoru.... duža pauza...... znate, onda može: da priča: on-on-onon-on.
Onona!
Ne može. To bi se već dalo razlikovati.... A kome vi, zapravo, pišete? I o kome? Imate li temu? Da razgovaramo o konkretnoj priči? Ili drami? Ovo što smo do sada videli, sve je: nekako: poezija........ a konkretni likovi? Priča? Životno?
Serž i Gorjana.
Serž i Gorana
Serž i Gorjana.
To su imena?
To su imena.
I? Šta rade?
Ništa.
- mmmmmmm
- To se moglo očekivati.
Nije.
A zašto?
Zato što ne možete dva puta vi: onon može samo ako.....
Nemojte se šaliti, gospođo Žarković. Znate vrlo dobro da vam od ovoga zavisi
Ne zavisi.
Kako ne?
Tako. Znate: zavisi samo od Serža i Gorjane
_____ _____ _____
Bili su plav i crna.
Čekali su da počne.
On je čekao da ona prestane da čeka i počne da ga ima. Kako jeste.
Ona je čekala da on počne da pravi sve što je potrebno da bi prestala tišina. Kako bi moglo biti.
Bili su leto i proleće.
On je pevao o snagama ljubavi.
Ona je beležila ispovesti osuđenih na krajeve.
Putovali su ka mestu na velikoj vodi. Svakog 7. u mesecu ona bi zavrtela globus da pogađaju: na kom će se zaustaviti.
Spisak su čuvali za dane koje je planirala.
On ih je sve već ispevao i lagano koračao. I smejao se njenom nestrpljenju. I smejao se njenom nepoverenju. U sreću. I u okretanje.
I verovali su. U svoje.
Jednom je to bilo nabacano uljanim bojama: tamnoplava i karminbordo i beličasta. Drugi neki put: samo konture. Najčešće je ostajalo u trakama od finog crtaćeg: akvarel.
A ja sam bila tužna. Od početka. Znajući da to neće iskoristiti.
____ ___ ____
Da. Priča. I nekako.... Nameravate li da je smestite? Ima li dijaloga?
Ima. Ne nameravam. Ispričala sam samo vama. Da imam priču. Dogovor ćemo realizovati kada naiđem na ono što želite. Ovo je samo moje. Njihovo.
Sačekaćemo. U redu. Složićemo se da umete. Ali požurite. I pazite sa dijalozima. Tu ste još.....
____ ___ ____
S: Daj, molim te, pusti ženu da piše. Vidiš da može kintu da uzme.
G: Na nama?
S: Na nama, na nama. Heej! Na nama!
G: Znaš da sam bila u iskušenju. Onog dana kada nam je mahnula iz knjižare...... ali sam u međuvremenu čula kako priča nekom gospodinu da ne veruje. Da smo mogući.
S: Ne veruje!? Ne veruje. Pa dobro. I nismo baš. Moraš priznati. Sa ovakvim imenima.....
G: Da. Ali to smo mi. I naše. Niko nema pravo
S: U pravu si. Nisam tako mislio. Nema pravo. U pravu si. Dobro je da joj nisi dala.
G: Hoćemo li da zavrtimo?
S: Hoćemo!
G: A prvo me poljubi!
S: Prvo me poljubi!
G: Zamislila sam kuda želim.
S: Ja sam juče bio:
uživaćemo.