Upravo tako su nam Kolundžija Nada i Grubješić Suzana danas odlučno saopštile da „neće biti SUŠTINSKIH izmena". Naravno, svako ko je pismen iz ovoga izvodi zaključak da ipak neke izmene planiraju. Tim pre što je G.Suzana ranijih dana bila zdušna podrška usvajanju predloženog teksta. Njima se pridružila i Natalija Mićunović, večeras na RTS1 sa jadikovkom kako, eto, „nekad verske zajednice misle da imaju ekskluzivno pravo da tumače šta je najbolje, a nekad, bogami i nevladine organizacije".Sve tri izjave bi možda bile super da ovo jeste predlog nevladinih organizacija. Da jeste, izgledao bi drugačije, nivo zaštite bi bio još viši i ne bi bilo kompromisa. Međutim, suština priče je da je posle 8 godina napravljeno toliko kompromisa i da je finalni predlog sačinjen od strane Ministarstva rada i socijalne politike i Ministarstva za ljudska i manjinska prava uz saglasnost svih relevantnih aktera. Bilo je vremena i za suštinu i za detalje. Za kozmetiku i formulacije, za mišljenja, slaganja i neslaganja. Svaka promena u ovoj situaciji će ostaviti „gorak ukus" i to je svima jasno.
Početak nedelje je doneo još neke događaje. Koalicija protiv diskriminacije i Žene u crnom su danas zajedno organizovali konferenciju za novinare (medijski prekrštenu u PROTEST ili nacionalistički prekršteno u gej paradu) ispred Predsedništva/Gradske Skupštine. Bilo nas je i više nego dovoljno, novinara takođe, obraćanja su bila sasvim primerena trenutku itd. Kad skeptici nemaju šta da zamere, onda se uhvate prve rečenice u vestima i kažu „pa bilo vas je samo 200". Nije nam bio cilj da se „dogodi narod", već da nas vlast obraduje preuzimanjem odgovornosti. Što se tiče detalja, nadam se da će neko napisati poseban post o tome.
JUKOM i Koalicija protiv diskriminacije su danas zatražil od Predsednika Republike i Vlade da shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, obraduju svoje građane sa relevantnim informacijama - da li je neko zvao, ko je zvao i koga, ko je šta odlučio i relevatne odluke koje su donošene na sednici Vlade (prva o povlačenju, a druga o navodnom vraćanju zakona).
Posle dana u kome smo se ponadali da se stvari ipak menjaju, desio se napad na konferenciju za štampu jedne od članica Koalicije protiv diskriminacije. Nešto posle 18h, kamenicama su razbijena vrata i prozori na Studentskom Kulturnom Centru u Kragujevcu, gde je Gej Strejt Alijansa imala svoju konferenciju za novinare povodom predstavljanja Godišnjeg izveštaja o položaju LGBT osoba. Izveštaj je ranije predstavljen u Beogradu, Novom Sadu i Nišu bez ikakvih incidenata. Policija je „izvršila uviđaj", „traga za počiniocima" i „što pre ... privesti pravdi". Idemo dalje.
Vidim da na nacionalističkim sajtovima tek danas počinju da se bude „zabrinuti Srbi". Generalno, postovi su mnogo dosadniji nego ranije i uglavnom se zgražavaju zbog „kolone sa pederskim zastavama u centru Beograda" i kažu da nisu znali, a da bi u suprotnom došli da razbiju marš, onako kako su to učinili u Kragujevcu. Polako se budi i njihova zabrinutost zbog zakona. Groteskno je kada se neko u postu poziva na standarde zaštite ljudskih prava, a dole u potpisu mu stoji „Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji".
Kao i sajtovi, par medija se tek danas probudilo i pročitalo delove iz pisma koje su još u petak uputili SPC i drugari iz drugih verskih zajednica. Inače, to pismo zaslužuje poseban blog, ne samo zbog pozivanja na moral i slične stvari, već i zbog potpuno netačnog tumačenja Evropske konvencije o ljudskim pravima. Svaki student prava ili pravnik koji je prošao makar jedan trening će odmah shvatiti zašto je bilo bolje da nisu pominjali evropske standarde u pismu.Za čitaoce bloga koji su različitih zanimanja svakako može biti zanimljiva rečenica: „Из текста Европске конвенције о заштити људских права и основних слобода, у којој традиционалне цркве и верске заједнице посебно интересују чланови 8. (Право на поштовање приватног и породичног живота), 9. (Слобода мисли, савести и вероисповести), 10. (Слобода изражавања), и 12. (Право на склапање брака), јасно проистиче међусобна условљеност и повезаност различитих права."
Šest dana kasnije, nema ni nagoveštaja o mestu i vremenu nekakvih pregovora, dogovora i razgovora sa SPC i pratećim vokalima. Nema informacije kada će zakon ponovo biti u proceduri, iako je pomenuta „naredna nedelja" već počela. Ivica Dačić je pomenuo april. Idem da ga zovem telefonom i da mu kažem da se ne slažemo sa tim. Kada može Irinej, mogu i ja.