Vidim juče reklamu za mušku kozmetiku, nešto protiv bora. Reklama je namenjena ženama. Shvatili su da nas to ne interesuje, pa njih ubeđuju da to nama treba. Jao si ga tebi ako ti supruga/devojka donese pomadu, pa još kaže da je to da joj budeš lep, a ti ne stavljaš. I sve tako nešto.
Onaj kviz Trenutak istine, recimo, toliko je odvratan da bih prema takvim stvarima bio mnogo restriktivniji nego prema pornografiji. U principu, jesam za maksimalnu slobodu medija, ali ovo ugrožava dobar ukus, privatnost i osnovnu pristojnost, daleko više nego najekplicitnije slike seksulanog čina. Posle 2 ujutro, molim lepo.
Pa serija raznih gluposti, s onu stranu zdravog razuma. Ozbiljno se raspreda o tome da li je čitav lekarski tim iz najuglednije bolnice čoveku ukrao bubreg dok su mu spašavali život! Onaj neki radikal ozbiljno tvrdi da je našao slučajno, u fijoci, posle 6 meseci, ostavku Tome Nikolića i drugova, a administrativni odbor i mediji o tome ozbiljno raspravljaju. Ona sudinica i ministarka su ozbiljne pare uzele na nezakonitoj, duploj funkciji, a ostale su ministarka i sudinica. Direktor fabrike oružja se buni što ne može da izvozi gde mu pada na pamet, kao da trguje malinama, a niko ni ne pokušava da razotkrije pozadinu, već leleču da su plate date iz kredita. Opšta mesta i fraze dominantan su sadržaj u medijima. Obaška što koriste onaj neki jezik u kom sneg ne napada, nego stvara snežni pokrivač, u kom se ljudi ne sukobljavaju, nego dolazi do sukoba između, u kom se nešto ne radi, nego se obavlja vršenje radnje.
Malko me sve to nervira, al se ipak mnogo više zabavljam.