U jednoj staroj knjizi citao sam cudnu pricu, a vrag bi ga znao otkud meni ta knjiga iz nekog smesnog vremena, u kome je bilo mnogo slobodoumnih zakona a nimalo slobode, drzali se govori i pisale price o privredi a niko nista nije sejao, cela zemlja pretrpana moralnim porukama a morala nije bilo, u svakoj kuci pun tavan logika al' pameti nije bilo, na svakom koraku govorilo se o stednji i blagostanju zemlje, a rasipalo se na sve strane i svaki zelenas i nitkov je sebi kupiti mogao, za nekoliko grosa titulu "veliki narodni rodoljub"
tako je pisao Radoje Domanovic o Srbiji davne 1901. godine, da li se primecuje neka razlika danas, 108 godina kasnije?Da li smo mi trunku napredovali od tada?
Nije problem nama bio Tito, nije ni Milosevic ni Kostunica ni Tadic, sve same "velicine", sami smo sebi oduvek bili najveci problem. I da,nikada nam nece biti bolje, takvi smo ljudi, a svakom ide po zasluzi...
Imali smo devedesetih film Dnevnik uvreda '93, cini mi se da danas svakodnevno mozemo pisati dnevnik uvreda na racun zdravog razuma gradjana od strane vrlih nam vladara i drzave.
Savet svima koji su van politike, bezite odavde glavom bez obzira!