Juče sam videla devojčicu od desetak godina kako u samoposluzi plaća pelinkovac i dve kutije cigareta. Tati, kaže. I Jelena Krajšić mi je pričala kako se pre neki dan svađala sa prodavačicom u komšijskom mini marketu zbog iste stvari. Maloletnike uveče u gradu apsolutno niko ne legitimiše kada kupuju alkohol za šankom. Gost je gost, važno je napraviti što veći promet. Promili nisu važni, važni su procenti. Onda se čudimo što pijani tuku prolaznike po ulicama i izazivaju saobraćajne udese. U zabavištu moje ćerke noću se okupljaju tinejdžeri i ujutro se često može pronaći srča, a lično sam u dva navrata pronašla i kese od lepka. Dileri startuju decu po osnovnim školama. Ja sam preživela pakao droge u porodici, krbala sam se sa raznosačima doza na kućne adrese, upadali su mi kroz prozor zbog tuđeg duga, pretili su mi, iznosili mami nameštaj, živele smo u paklu. Povremeno, može se pročitati u novinama kako procenat maloletnih narkomana i alkoholičara raste. I? Šta ćemo sad? Tu i tamo, postavićemo noćne čuvare da mogu noću da sede i gledaju utakmice i malo odremaju. Pričala sam sa jednim, koji mi je rekao: »Šta, treba sam da izađem i da se kačim sa deset udrogiranih klinaca?» Ne treba, treba da zoveš miliciju. Ako im ulazi u opis posla.
Nisam konzervativna, imam i ja sećanje na prvo pijanstvo i jako sam se smejala kada sam davno u onoj seriji «Beverli hils» videla kako sirotu konjastu Donu, nakon što je popila prvo pivo sa dečacima u kožnim jaknama (pušačima) ispred škole, drugari nagovaraju da ode u grupu za podršku. Nakon jednog piva, rekla je: «My name is Dona and I am an alcoholic». Nisi Dona, mi smo. Dođi ovde, ovde je cool. Čovek, Sovjet - nije urbana legenda, živela sam tamo - kada ujutro krene na posao, otvori praznu akt torbu, stavi u nju jednu politru vodke, a drugu odmah sjuri u sebe da ima do posla. Pažalosta, pomerite se malo, ulazimo u vašu legendu. Ima to veze, ako mogu da počnu da kupuju alkohol sa deset, mislite da neće navići do dvadesete?
Moj tata nije pio. Kada je bio klinac, napili su se jako i pokidali sve mladice drveća u ulici. Posle mu bilo žao drveća, jelo ga, a i shvatio je da ne podnosi najbolje, pa više nikada nije. Meni nikada nije rekao da ne smem, ali sam nekako znala, ako me uhvati sa flašom i cigarom, odraće me k'o vola u kupusu. Socijalna služba u ono vreme još nije izlazila na teren zbog ugrožavanja prava dece.
Mi danas ugrožavamo prava naše dece tako što im dozvoljavamo da od sebe prave zombije. Zahtevam da se ubuduće - po komandnoj odgovornosti - primereno kazne svi koji maloletnicima prodaju piće. I molim roditelje, slepe od očiju,poetično naivne i lenje, da se trgnu iz transa. Dok je još vreme.