Trebalo je ici okolo.

eizo RSS / 15.03.2009. u 03:16

Ovo ce biti jako dosadan i dug tekst i verovatno ga necete razumeti.

To je ok.

Crkva.
Nasa crkva je kao sto su mnogi naglo skoro primetili, malo drugacija nego sto je mnogi zamisljaju, njeni koreni idu malo dalje od pevanja pesama po hramovima. Nekima je mozda cudno sto crkva sa dva pisma promeni volju skupstine i vlade.

Mozda ovaj tekst to malo pojasni.

Nevidljivi svemirski bog je stvorio sve, a mi imamo monopol nad verom jer nas taj isti bog mnogo voli...

E sad to vam je u principu svaka standardna crkva ili vera, ali kod nas, kao i obicno ni ludaci nisu ludi u standardnim granicama.

Jer nasa crkva je nesto posebno.

Kod nas, jednom veselom igrom slucaja tamo negde od 1944-45 pa na ovamo kad je narodna vlast krenula da tamani narodnu veru, Srpski narod je nasao za shodno, kao i kroz istoriju da sacuva jednu svoju stranu u crkvi, cak ni najveci udbasi nisu smeli po crkvi, puno da brljaju.

Jer ako cemo iskreno Tito nikad nije zaboravio da je Hrvat (nije slucajno Sava Kovacevic bio poslat nazad po ranjenike), a znao je i ko ce biti vecina u novoj drzavi u kojoj cveta bratstvo i jedinstvo.

To su relativno rano primetili i delovi Srpske crkve uvek prestravljeni ideje da ce biti pokrsteni i unisteni (naravno prilicno opravdano), da ce se Srpski narod rastociti zbog nekog stranog protivnika, i tu se prvi put rodila ta militantna ideja "spasavanja" Srpstva i delova izrazito Srpski nastrojenog vojno/sluzbenog dela populacije.

Za mnoge, malo manje poznata cinjenica, vec zavrsnih dana rata, pocele su da se stvaraju odredjene sluzbe koje ce "edukovati" narodne mase o tome koji je pravi put koji treba slediti.

I tu negde su stigli do ideje oko religije, ali tu je trebalo paziti, naravno crkve su padale tu i tamo, na navodno opste odusevljenje svih "Jugoslovena", ali stvari nisu isle bas tako, za svaku nasu, bi pala jedna njihova, za svaku njihovu pala bi jedna nasa.

Svaka se cigla lagano skidala, njihove su rusili njihovi a nase nasi, ali nazalost bilo je izuzetaka, i tu su macevi prestali da se maze, tu negde su poceli da se ostre jedni o druge.

Pocele su neke struje da se javljaju,pocelo je da se stedi na krecu kojim su se farbale freske, njihovi su stedeli na njihovim a mi na nasim.

Tamo negde, 1948, negde oko Medenog polja, negde ispod Osjecenice gde je nastala Partizanska Eskadrila, gde su ljudi raznih bogova ginuli zajedno, bila je jedna mala crkva, jedva da se vidi, mora covek da se zagleda dobro da bi je video.

Ali eto te 1948, jedan komesar iz Slovenije, projektovao je put koji je isao preko te crkve (on niti je znao da je tu, niti je hteo namerno da ga nacilja bas preko nje), tu crkvu su mnogo puta palili, mnogo puta kamenje raznosili, od Turaka do ustasa do Nemaca.

Na groblju te male crkve ima i grobova onih koji su isli za Lazarom na Kosovo, neki su vraceni i tu sahranjeni, mala i zaklonjena, tesko je ko mogao rusiti ako nije bas krenuo sa merom i silom.

Ali eto nekako su stigli i do te crkve, i nekako nije moglo oko nego preko nje, i nekako se naslo da je covek za izgradnju puta Hrvat.

U ostalim delovima YU to mozda i ne bi bilo tako nategnuta situacija ali tu, odakle su najgore ustase dosle na ovaj svet, ljudi su se itekako secali svakog zapaljenog sela, svake spaljene crkve.

Tu se rat nije vodio za teritoriju nego za istrebljenje, ustase se ubijale i palile a obavezno su uvek sve izvore rusili i trovali, to je ostalo od turaka, i vremenom tamo je nastala uvreda "dabogda ti crkvu i izvor gasili macem"

Igrom slucaja moj deda sa caletove strane, je em bio pilot 41, a i oteo je u Drvaru mitraljez (sto vas je onda odmah kvalifikovalo kao neku vrstu podoficira), ali posto je bio bliskokrvno vezan za Popa Djujica od njegove vojne karijere se nije puno ocekivalo, ali njega to nije puno pogodilo, on je bio u konjici koju je voleo, kasnije poslat u Francusku da bi postao pilot i tu se on razisao sa idejom neke karijere u vojsci jer u avionima nije bilo konja.

Igrom slucaja je pored te tihe etikete nepozeljnog i nekoga ko nece otici mnogo gore postao i bezopasan tako da je manje vise sa svima bio dobar, pa je imao priliku da izbliza cuje i zapamti razne stvari.

I kad je pocelo pravljanje tog puta svi su se trudili da tu stvar utisaju sto je vise moguce, ali to nije islo lagano, prvo je puklo kad je sin popa koji je tu ziveo dosao iz rata, tamo negde iz Italije.

Da stvar bude gora, Hrvat koji je gradio taj put, je malo poceo da "zanosi" na svoju ruku sa nekim idejama a onda je bas puklo kad je na nekom skupu/sednici taj isti i rekao da je svako ko je protiv rusenja te crkve protiv naroda i revolucije, okruzen bivsim oficirima koji su sluzili kralju veoma nacionalno svesnim malo ko od njih je imao nekog zivog.

Uglavnom doslo je dotle da se lokalni vodja "Srpske" frakcije zestoko uneo u lice komesaru sa recima: "Predjes li ti preko te crkve, pomeris li ti te kosti sto tamo leze, neces samo te pomeriti, dici ce se sve sto ste pobili i poklali odavde do mora, a gde ce stati niko ne zna, raznih mi racuna imamo, i sve cemo ih stati redom naplacivati"

To je verovatno bio jedan od prvih sukoba u YU tog tipa, prvi put se osetilo u recima "nasi" i "njihovi".

Stigli su naravno "drugovi" iz drugih delova drzave da smire i pomire (goli otok ekskurzija koji je moja familija detaljno obisla) i osim dedinog burazera koji je dosao iz Berlina sa stepenica Rajhstaga pa u grob na otok, svi su ga preziveli, i sto je mnogo vaznije nikog nisu polomili, a malo je ljudi izaslo odande koji su umeli da kazu bilo sta drugo osim ko su bili najbolji bombasi...

I tu negde se nasla i nasa crkva, nasi su nasli crkvu, a crkva je nasla njih, tih dana i normalnih razloga cuvali su jedni druge, vremenom se tu negde razum izgubio, vremenom nikom se vise nije moglo verovati, crkva je morala da sacuva Srpstvo u Srbima po svaku cenu, prvo je preuzela sve cetnike, pa sve emigrante, pa sve one koji su postali nepozeljni, i vremenom su i sluzbe krenule da se kace za crkvu.

Vremenom  je postala toliko jaka da je i crkva unutar sebe pocela da razvija sluzbu, deca koja su slata da sluze narodu tako sto su spijunirala crkvu i emigraciju su polako pocela da menjaju strane, deca oficira ciji roditelji nisu znali da kazu nista osim ko je bio najbolji bombas, su polako pocela da budu sve manje deca Jugoslavije a sve vise deca svojih roditelja.

Nije se crkva puno bunila, svaki fanatik je bio dobar ako slusa naredjenja, vremenom, negde se izgubila ta staza razuma kojom hodaju cuvari, i cim malo predju na drugu stranu postaju tamnicari, negde usput su prestali da cuvaju, i poceli da osvajaju, negde usput, vremenom poceli su da se secaju svih dugova koje treba naplatiti.

1991 ni nasi ni njihovi nisu docekali goloruki i nespremni.I kad je pocelo imali su iza sebe i snagu Boga i bes Djavola.



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana