PRIČA SA SREĆNIM KRAJEM

ljupka92 RSS / 16.03.2009. u 11:53

Mi ćemo reći da se priča dešava negde.

Dakle, negde u jednom divnom gradu, živela je devojčica Aleksandra sa bratom i mamom i tatom, vaspitavana već kako treba. Kao svaka Titova pionirka voli Tita, al nešto tu ne štima, čudni su vicevi mame i tate, al dobro. Mama i tata intelektualci, čita se, gnjave; više gnjave za čitanje nego za klopu.. Ide se u školu, raste se i polako shvata, u crkvu se nekako ide ..nikad u stvari. Osim kad umre neko ko je daleko pa se onda ne ide na sahranu nego do crkve da se upali sveća, i za slavu se pojavi nindža.. i to je to od prilike,  i da,  kad "će danas da pita" pa ceo razred ide, ode se. To se negde povezuje sa  jajima, i sa slavom i pomenutim nindžom..
A onda jednom udje u crkvu onako stvarno. I počne da pita, i počne da shvata ono,što je doduše,davno osećala. Čak upiše teologiju, ali je ne završi, kasnije će, jer:
U toj prelepoj crkvi sretne jednog dana dečka Marija. Mario je bio fino dete, isto je bio malo izgubljen i malo nadjen u toj crkvi, samo iz neznatno drugačijeg okruženja. Konkretno, falila su šarena jaja.
I Mario je osetio nemir i došao tu. On je već studirao, znao tata gde da ga upiše, moraće biti nešto s lovom, mama se uglavnom i ne pita, ona je i onako samo g-dja od g-dina tate, a tata je zaslužan. Nismo baš sigurni za šta, al sigurno jeste, jer za te zasluge je i dobio kuću na Dedinju , posao ambasadora zemlje čiji jezik ne zna (svi bili zadovoljni što zna latinicu makar za potpis tamo po belom svetu).

Tako se desi ljubav. Velika, kao prava. I desi se venčanje, i dese se deca, ima se mesta u toj velikoj ogromnoj kući, al bilo bi lepo da se nešto dozida. Naravno, oni daju kuću i to, primili snajku, znači snajkini mama i tata će malo dotirati i Bog da te veseli. Mučeni profesor i novinarka
nagrebu  nekih u to vreme 20.000 maraka, daju zetu u ruke, pita on jel treba priznanica, na šta se pomenuta mama zapanji , ma šta ti pada na pamet zete, ne treba....da. Nije bilo priznanice.

I onda se ta cela kuća otkupi za par stotina maraka. Onda se dozida tu svašta nešto od taštine love da se digne cena, onda se kuća proda za oooogromne pare i podeli na sinove i babu i zaslužnog dedu, i sad će svi da kupe po nešto.
Osim što je Mario uzeo mamin i tatin deo i prokockao. I onda kupio divnu kuću u jednom samo malo manje  prestižnom naselju, i naravno morao da useli mamu i tatu. I da, zaboravih reći... u medjuvremenu je postao verujući, djakon čak, i vd direktor prestižne ustanove, i pritom napravio bebu jednoj mladoj koleginici... U odbranu Maria, stvarno se zaljubio. Malo nezgodno što već ima ženu i decu al desilo se- ko Slobi narod. Onda , čini mi se, mlada koleginica sa bebom ponovo ostane trudna, vidi Mario odneo vrag šalu, čuće se, vreme je za rasplet.
Ode lepo kući, malo isprebija Aleksandru, čak malo pokuša verujući Mario i da je ubije putem udaranja glave o beton, ostavi nju i bivšu decu, naravno, i preseli se kod mlade koleginice. Onda podnese tužbu da izbaci prebijenu Aleksandru i decu iz stana. Prvo sredi da ona izgubi posao (što bi je njegov rodjak i dalje zapošljavao??), naravno, što bi radila, dovoljno joj što joj je dozvolio da zadrži decu, a on nema para za bacanje, ima  novu porodicu, snadjji se glupačo.

Snašla se naša Aleksandra, radila i radi svašta nešto. I to potraja malo. Nekih 8 godina. I završi se. Konačno.

Mario dobio na nezavisnom sudstvu. U medjuvremenu su Aleksandri umrli mama i tata, deca porasla, punoletna, ona se zaljubila u preslatkog Makedonca (ćelav doduše al i dalje presladak), i mora da plati 1000 evara sudskih troškova. Ko joj kriv kad njeni rešili da umiru pa nema svedoka, brat davno u Americi, a nema priznanice. Da. I to je to.

Sad stvari stoje ovako : Aleksandra se seli u vikendicu - 15 km od grada,malo trošnu al njenu  i prilično kofornu.. S njom ide ćelavo slatko Makedonče.
Bivši klinci ostaju u kućerini, i Mario već brine kako da ih iseli, al sad već nema sudjenja nego mora da ih obezbedi stanovima. Nezgodno. Da, i vraća se da živi u toj kući. Sa mladom koleginicom (mada i ona biva sve manje mlada)  i dvoje malih novih. I mamom svojom - zaslužni tata se zasluženo odmara u večnoj kući. I moraće izgleda malo da hrani i ovu bivšu decu. Pobedio na sudu. (Znate onu priču o našem mučenom iseljeniku u Kanadu i grtelici,  kad čeka prvi sneg, pa konačno padne, i kaže nešto tipa: grudvali se, ja pobedio!!)

Aleksandra je pozajmila 1000 evara i završila posao. Deci obezbedila stanove putem verujućeg  Maria (koji i dalje služi u prelepoj pomenutoj crkvi) , sebi uvodi kablovsku u vikendicu, slatko ćelavo Makedonče već pravi plakare, ona kreće na novi posao, bolje plaćen naravno, i odvaja pare za put oko sveta.

 

Samo da znate da se ovo nikad nikom  nije dogodilo. Ili jeste, al ne želimo da nas neko tuži, jel tako?



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Unfuckable Unfuckable 12:00 16.03.2009

...

auh !
aleksandarz92 aleksandarz92 12:02 16.03.2009

Re: ...

Unfuckable
auh !

Ote mi rec iz usta.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana