Zanimljivo je i krajnje tužno koliko je ljudsko biće podložno nagovaranju. Poseduje tu čudnu karkteristiku da bude sklono tome da bude privoljeno, pridobijeno za nešto, po pravilu nešto loše. Neću koristiti toliko upotrebljene reči: zavrbovano i obrlaćeno. Bolje je da kažem tj.napišem: privoljeno i namamljeno.
Naznačiću jednu dopadljivu rečenicu: '' Ne sećajte se belog medveda ''; izgovorena ljudima i u najboljoj nameri, a kamoli u lošoj što je daleko češći slučaj, ona biva loše upijena i odmah ljudi žele da se sećaju belog medveda, i počinju neprestano da misle o njemu; svakako, ova rečenica je samo metafora za ono što želim da naznačim - većina ljudi uvek želi ono što ne sme, nikad mi neće biti jasno zašto je primamljivo i to toliko primamljivo nešto što je očigledno i dokazano na brojnim primerima da je loše i da nikakvo dobro ne donosi. Problem imamo čak i sa onim što je dobro jer dobra stvar nije dobra ukoliko nije učinjena na dobar način, a kamoli sa onim koliki problem imamo sa stvarima koje su vidljivo loše. Dobar postupak često i lošu osobu učini dobrom, dok će loš postupak i dobru osobu učiniti lošom, i to moram da spomenem. Nekad je korisnije i ćutanje sa ljudima, i sklanjanje od nepriličnih rasprava. Dobro je misliti svojom glavom sve dok ta glava ne postane previše tvrda, a kad tvrda glava misli svojom glavom to prelazi u tvrdoglavost i ono nabusito i nemirno '' teranje po svom ''. Ne verujem da to može biti dobro.
Kako rekoh, kao da je nagonski u ljudima da se sećaju belog medveda, a upozoreni su na vreme da se ne sećaju jer se time neće uveseliti već rastužiti.
Toliko se ljudi rađa sa mnogim nadarenostima, smislom za nešto, kvalitetom ličnosti, a sve bude upropašćeno ako ih neko vabi i huška, podbunjuje i konačno podbuni da urade nešto što nije dobro, nešto nekvalitetno i rđavo. Mami se na podmukao način, beščasno, proračunato i drsko i mnogo je snage potrebno čoveku DA ODBIJE, da ne prihvati nagovor da se seća belog medveda, i da prestane da misli na njega.
Sigurno neću reći da je sve što je tradicionalno dobro, a da je sve što je moderno loše! Samo ću navesti aforizam koji pokriva sve što želim da kažem: '' Ko li takvu pamet nametnu nam spretno, da nam je moderno što je dekadentno? ''
Lutanje, vrludanje, vršljanje na sve strane, i sramotne i neotesane ponude, takođe prosute na sve strane. Budnost će nas spasiti da ne pogrešimo, a ta budnost mora biti budnost u pravom smislu te reči.
Ne želim da dajem pouke, samo želim da skrenem pažnju na nešto što primetim.
Nemojmo potkopavati same sebe kroz ispreturano delanje pod uticajem loših primera.
Osposobimo se i ovladajmo sobom da ne nasednemo na loše obrasce.