Putovanja

Pariz u brojevima (1)

Ivana Knežević RSS / 21.03.2009. u 16:08

Cetvrtak - 1. dan

Dolazak u Pariz je zahtevao da se deo srca ostavi Korzici na cuvanje. Ako iz ta dva dela koje smo ostavile nikne nesto lepo neka nam neko posalje vest, mi cemo se vratiti. Sto pre. Moja devojcica je jos mala i ima veliko srce ali meni takve stvari padaju sve teze. Dolazak u Pariz znaci i ulazak u hiper-urbani grad-muzej u kome je temperatura oko deset stepeni niza. Imamo iznajmljen apartman u Prvom arondismanu, Rue Jean-Jacques Rousseau, i ceka nas puno avantura. Prvo nas ceka Philipp. Olaksanje da je bio tu je neverovatno prijalo (iznajmljivanje, organizacija, i sve drugo je islo preko Interneta, na nevidjeno). Silazi da nam pomogne sa prtljagom. Jako je zgodan, zgledamo se klinka i ja. Ovi Evropljani su nam bas prevazisli ocekivanja. Stan bi se bolje opisao deminutivom, i neverovatno je sarmantan. U malom prostoru je sve sto ce nam trebati, i namesteno super-moderno, sa finim osecajem za detalj i estetiku, a pod od debelog tamnog drveta skripom podseca da zgrada nije od juce. Kupatilo je minijaturno i sve se uklapa precizno jedno u drugo kao puzzle - drugacije nista ne bi funkcionisalo bez ulaska kod komsija. Suncokret zuta boja zida iza kreveta je neodoljiva, trebalo bi suncati mozak ispred takve boje svakodnevno. Prozor gleda na unutrasnju stranu zgrade i ne cuje se nikakva buka. Vrlo smo zadovoljne. Philipp nam ostavlja kljuceve i odlazi. On nam je na raspolaganju ako nam nesto zatreba, kaze na izlazu.

Nakon sto smo se raspakovale i sklonile kofere da nas ne podsecaju da smo putnici na kratkom proputovanju, izasle smo na ulicu u potrazi za hranom. I Parizom. Iako je supermarket trebao da bude samo jednu ulicu preko, mi smo obisle ulicu sa jedne strane, pa sa druge, pa onda onu sledecu na isti nacin, i odmah naisle na nesto sto lici na palatu, jednu naizgled nevaznu zgradu obmotanu ultra-modernom aluminijumskom cipkom, cuveno pozoriste Comedie Francaise, pa ulaz u Metro koji je licio na ulaz u cirkus, i jos jednu zgradu nalik na palatu. Ne racunajuci deset-petnaest kafea. Usput smo pitale vise puta gde je supermarket, na francuskom naravno. Sledile bi ono sto smo mislile da su uputstva jedno vreme, pa pitale nekog drugog, vratile se odakle smo i dosle i tako smo setale u krug i po kraju zbunjene svime - Parizom, francuskim, supermarketom koga nema. Sutra ce biti bolje sa francuskim sigurno, a naci cemo i supermarket. Zakljucile smo ipak da nismo mi lose razumele uputstva vec da ljudi prosto ne znaju gde je. Oni ocito negde drugo kupuju. Mozda ovde supermarket sluzi necem drugom. Naisle smo na malu prodavnicu s vocem, i ljubazni vlasnik nas je pustio da izaberemo sta hocemo. Imao je i drugih namirnica unutra pa smo kupile par stvari - mleko, corn flakes - da imamo bar nesto da pojedemo. U povratku, u nasoj ulici videle smo turisticku agenciju koja reklamira Calvi. Uzdahnule smo duboko. Ali u Parizu smo sada!

Kad smo izasle bile taj prvi put, na kraju nase ulice videlo se preko puta i na dvadesetak metara procelje jedne palate. Mama, jel' to Luvr? Nije, ljubavi, odgovorila sam kao neko ko je vec jednom bio u Parizu. Ali tu je negde, blizu. Naci cemo ga, ne brini. Te veceri smo presle ulicu i videle da se palata siri, pa onda izduzuje, dobija na masi i statusu, nema joj kraja. To je bio Luvr. Moj autoritet po pitanju Pariza je i meni izgledao preteran, ali kako je moguce da nisam prepoznala Luvr?! Ja sam ga zapamtila kao belog, eto kako. Da pojasnim - ocekivala sam da bude sveze okrecen, a on je bio star. Predugo sam u Severnoj Americi, mora da je to. Ne, nije to. Kako objasniti... - evo ovako: kako su vremenom memorije bledele, ja sam sve u njima izbeljivala. Iz nekog razloga su te dve akcije u mom mozgu povezane i da bih nesto zapamtila kao lepo ono mora da se izbeli. Jednom sam tako ceo London posula krecom da bih se osecala bolje. I pomoglo je. Kakav je to hemijski proces u pitanju ne znam; nisam ga ni bila svesna dok nisam opet dosla u Pariz. Na susret izbeljene memorije i realnog stanja nisam racunala. A ni da ce nam Luvr biti prakticno u dvoristu.
Uputila sam velelepnom, visokopostovanom Luvru nemo izvinjenje - nece se ponoviti. Kad smo vec kod priznanja i mentalnog krecenja, zapamtila sam i veci deo Pariza kao beo. O tome nisam nista pricala detetu. Ako Luvr nije beo, ne znam sta ce dalje biti.

Cim smo prosle kroz pasaz u jedno od unutrasnjih dvorista, sklad i grandiozna prefinjenost gradjevine su me podsetili da sam ja samo mala, smrtna osoba, i gluposti su deo zivotopisa takvih tipova. Nebo se polako mracilo, svetla su davala novi lik palati, i iz jednog od prolaza dolazio je zvuk bariton saksofona. Staklena piramida u centralnom dvoristu je bila blistavo osvetljena, trouglovi vode oko nje su stvarali efekat hodanja po vodi, i tela ljudi su govorila opustenim jezikom. Kroz i oko Luvra se hoda sporo, drugacije ne moze. Sveprisutnost je ono sto njegova struktura daje posetiocu, i ako se preskoce Bogovi - koje ja preskacem bez muke - toga zaista nema puno na svetu. Tu ispred Luvra sam shvatila i da sam nervozna oko ovog ponovnog susreta. Nervozna sam i zbog drugih stvari, najvise zato sto sam izgleda navikla da budem nervozna kad ne znam sta drugo da budem jer uvek nadjem nesto oko cega cu brinuti iako sam upravo stigla iz pravog pravcatog raja na Mediteranu ali najvise sam nervozna zbog toga sto ima toliko razloga zbog kojih legitimno mogu da budem nervozna...i eto, priznala sam starom Luvru da mi treba malo vremena u ovom gradu, da se odnervozim od same sebe. Iako sam mala, smrtna osoba, i gluposti su deo zivotopisa takvih tipova mislim da bi u mom slucaju jedna takva investicija vredela.

Sporom setnjom stigle smo do jedne kapije nalik na Trijumfalnu. Za ovu znam da nije ona prava. Jel' si sigurna? - proverava dete. Promise, my love. Ova je bila bela, pribelezila sam zadovoljno. Malo patinirana, bas kako treba. Vec smo spazile veliki, blistavi tocak panorame koji privlaci neodoljivim magnetizmom. Otac joj je rekao da smo mi bili na njemu, setila se odjednom, i hoce i ona. Ja se toga uopste ne secam, ali to ne iznenadjuje ni nju ni mene. Idemo prema njemu i pred nama se, usred Tiljerija, stvori ogroman, sljasteci luna park. Nema cega nema, ali kitsch ovih dana dolazi umotan u bungee kablove - skace se put pariskog neba, odmotava napred-nazad, imaju i trampuline, a ringispil je triput veci od onih na kojima sam ja vristala kao klinka, plus je i nakrivljen da dobije jos veci zamah. Nema svrhe opisivati ushicenje koje je eksplodiralo pored mene. Vaspitno sam dozirala voznje - morace sama da plati, i najvise pet sve skupa. A ko placa onu na koju cemo zajedno? - uzvratila je spremno. Kakvo pitanje.

Trampuline su rasirene oko jedne skulpture sa fino uradjenom anatomijom strastvenog pokreta u kamenu, panorama skoro pa dodiruje jos jednu - porodicu nekog postovanog gradjanina iz 18-og ili 19-og veka, rekla bih - i svuda se provlace deca, veca ili manja, za njima slede odmereno odrasli, svih boja i jezika, lize se sladoled, jedu palacinke, ili pije nesto hladno. Ne znam istoriju zabavnih parkova, ali verovatno je i ona duga. Kako je ovo odjednom lepa slika, pricam sebi u glavi.

Panorama mi izaziva nervozu. Ali Ajfelova kula se vidi kao da cemo je dodirnuti. Osvetljena je plavim svetlima, pa svetlucavim svicima koji padaju, padaju, nikad da dotaknu zemlju, sva blista, i klinka samo sto ne poleti da je dotakne, a sa desne strane se pruza elegantni niz gornjih spratova i mansardi duz Rue de Rivoli. Luna park je dug bar kilometar po mojoj proceni, razliva se kao uzani jezik neonske magme u mraku Tiljerija. Trebalo bi jednom detetu mesec dana u Parizu samo da sve to obidje. Jedva sam je odvukla kuci oko 11.

Luvr
Luvr

Ringispil u Parizu
Ringispil u Parizu

Luna park u Tiljerijama
Luna park u Tiljerijama
Panorama
Panorama

Atačmenti



Komentari (41)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 17:21 21.03.2009

Paris u secanju

Montparnase, optrcavanje elegantne plavuse sa pogledom; da se ne gubim nigde u vrevi.
Puzevi u aspiku sa spanacem i belim lukom-zaliveni crnim vinom; razmisljanja uz veceru da li je pristojno - da "odsetam"od SVIH iz restorana i dal' cu je naci, opet u vrevi Montparnasa.

Mukla tisina, 100-ne hiljada posmatraca; rasutih niz ulicice i pogleda uprtih u Beli osvetljen - parteon na vrhu.

Zvuci gitare, flaute i timpana; trojice karipskih sviraca i jek i EHO; njihove muzike niz svodove III nivoa - podzemne zeleznice.

Kuljanje ljudi i mirisi sveze hrane/ zamor tihih razgovora; u 2 nocu - Latinske Cetrvrti.

Nemi pogledi, pratilje i hocu li je "uzeti"-makar i uz zid crkve u prolazu...

... i noc

ZAMACE.

Ivana Knežević Ivana Knežević 17:42 21.03.2009

Re: Paris u secanju

Hiljade lica Pariza, i hiljade nacina da se u njemu dozivi noc.
49 41 49 41 18:09 21.03.2009

Re: Paris u secanju

Ivana Knežević
Hiljade lica Pariza, i hiljade nacina da se u njemu dozivi noc.

Tacno!

Samo "pocupah"- najupecatljivije; "Strpah" u dva pasusa i jednu noc.
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:14 21.03.2009

Re: Paris u secanju

Kod nas je to islo drugacije.
Klinka je zapisivala beleske dok smo bile tamo, ja sam od njih napravila price po povratku. Ovako mi sve jos mnogo, mnogo duze traje.
leopold_lady leopold_lady 17:24 21.03.2009

Hvala ti ....

za ovu priču i slike.... Dočarala si mi Pariz.... .... Sad ne moram ni da idem.... Mada,bilo bi lepo otići....
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:45 21.03.2009

Re: Hvala ti ....

Bilo bi lepo otici, i doziveti na svoj nacin. Price ponekad inspirisu bas na to.
Hvala na citanju.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 17:51 21.03.2009

...

obozavam ga
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:11 21.03.2009

Re: ...

Ima svoj ritam, i dah, i - lep je.
avemarija avemarija 10:04 22.03.2009

Re: ...

i dah


Pa bre Ivana - to je to ! Kad cu vise da naucim da polazim od pocetka ,a ne uvek od repova ?!
sladjamk sladjamk 23:18 21.03.2009

da se nadovezem


Ja u sebi cuvam jedan specifican miris juga od ranog detinjstva. To je sam jug Makedonije, sa njegovom mesavinom arome smokvinog drveta i lokalnog rastinja, zbunastog, zgoljavog, pomalo lici na ovo, usijanog kamena i zemlje, nerazmetljiv, blagorodan, i ni prekrasni mirisi Jadrana, ni baste kroz koje sam prolazila, ni etericna ulja sa kojima sam radila - nista i nikada nije moglo da me dodirne svojom lepotom kao miris tog juga. On je definisao moj zivot, kao sto svakome mirisi njegovog detinjstva - majke, zemlje, vode - udju u podsvest i vladaju odatle suvereno.

Draga Ivana, tek sam danas prviput otvorila tvoj blog i "slucajno" od svih tvojih tekstova odabrala da procitam, kao prvi bas Ave Marija .Posto je isteklo vrema za komentare , komentarisem ovde i taj a i poslednja tvoja dva teksta. Ulepsala si mi vece, hvala.

Sto se tice cicata koji sam izdvojila dovoljno je da ti zahvalim sto zemlju u kojoj si se rodila uvok nosis sa sobom, u dusi. Ja se nisam rodila na jugu Makedonije ali sam se rodila u Skoplju i znam sve njene mirise i ukuse pa i taj juzni i volim ih.

Pozdravljam te ma gde da si na svetu
P.S.Ja nisam mogla da se odvojim od mirisa i ukusa svoga detinjstva iako su se svi moji odvojili. Prosetam tako povremeno po svetu podivim se njegovim lepotama i ponovo vratim

Preporuceno, od srca
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:43 22.03.2009

Re: da se nadovezem

Draga Sladjana,

I ja sam rodjena u Skoplju, ali obe moje familije su sa krajnjeg juga. Tamo sam provela prve 3 godine zivota i sva leta mog detinjstva.
Iz porodice mog oca su svi tokom godina otisli severnije a ipak je ta veza sa jugom neraskidiva i za njih. Za mog oca sigurno. Kod mene je to postalo vise od secanja, Svaki susret sa jugom, bilo gde, je nesto posebno. Ali zivim na severu - u Torontu

I Skopje je jug

Drago mi je za takvo uzivanje.
49 41 49 41 03:43 22.03.2009

Re: da se nadovezem

Ali zivim na severu - u Torontu

I Skopje je jug

Drago mi je za takvo uzivanje.


T'ga za Jug.

Ivana da te potsetim; samo da je Beograd na paraleli kao i Toronto.

Zivot je "zatrpavanje" naseg detinjstva; kako rece nas poznati knjizevnik.

... i pomislimo, da smo ga zatrpali; a, ono na klik iz nas, -boju, miris, rec i pokulja.



Ivana Knežević Ivana Knežević 06:09 22.03.2009

Re: da se nadovezem

49 41
Taga za Jug.
Ivana da te potsetim; samo da je Beograd na paraleli kao i Toronto.
Zivot je "zatrpavanje" naseg detinjstva; kako rece nas poznati knjizevnik.... i pomislimo, da smo ga zatrpali; a, ono na klik iz nas, -boju, miris, rec i pokulja.


Toronto nije geografski severan grad ali ovde severni vetrovi suvereno vladaju. Kad pomislim da sam svojevoljno postala podanica drzave Severnog Vetra...

Da, to bi bio zivot vecim delom. Ja oduvek gajim svoju vezu s jugom, a opet, desi se da se otkopaju mesta na kojima nisam dugo bila. Boje, mirisi, lica... i toplo je, uvek.
sladjamk sladjamk 22:44 22.03.2009

Re: da se nadovezem

Zadovoljstvo je jos vece s' obzirom da nam je isti grad rodjenja. Otvoren poziv za susret ovde na jugu. Bice mi zadovoljstvo Skopski pozdrav za tebe GUSKI i BACKI ( znaci te guskam i te bacuvam)Pozdrav
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:04 22.03.2009

Re: da se nadovezem

Puno hvala

Ne znam kad cemo sledeci put u Makedoniju. Bile smo poslednji put...pre 5-6 godina. Vreme brzo prolazi.

Lep pozdrav,
49 41 49 41 17:48 23.03.2009

Re: da se nadovezem

Toronto nije geografski severan grad ali ovde severni vetrovi suvereno vladaju. Kad pomislim da sam svojevoljno postala podanica drzave Severnog Vetra...

Ja to zovem Kosava sa Aljaske; a izmedju, Vojvodina - polje.
Zapljusne i tebe i mene i mnoge izmedju.
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:27 23.03.2009

Re: da se nadovezem

49 41
Ja to zovem Kosava sa Aljaske


To je zato sto si ti pozitivno nastrojen. Ili ga nisi osetio u Torontu. Kosava je severnom kanadskom vetru veliki kompliment, i nezasluzen.

I da, nije ga lako zaustaviti. Ko zna dokle se oseca.
avemarija avemarija 23:28 21.03.2009

Pariz


i njegov miris.
Ne mislim na Galeriju Lafajet , mislim na onaj specifican miris ,koji ja nikada zaboraviti necu.
Zavidim ti Ivana , ja dugo u Parizu nisam bila. Cini mi se celu vecnost .

PS blago tebi i tvojoj devojcici
A Diznilend ?
Don Salieri Don Salieri 01:14 22.03.2009

Re: Pariz

avemarija

i njegov miris.
Ne mislim na Galeriju Lafajet , mislim na onaj specifican miris ,koji ja nikada zaboraviti necu.
Zavidim ti Ivana , ja dugo u Parizu nisam bila. Cini mi se celu vecnost .

Kakav miris
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:49 22.03.2009

Re: Pariz

avemarija
blago tebi i tvojoj devojcici
A Diznilend ?


Nije nas interesovao Diznilend, cak ni moju klinku. Ona je bila iskljucivo zainteresovana za sve lokalno, autenticno, sto nije lako postici u gradu koji ima najvise turista na svetu, ali uspevalo nam je povremeno.

Nisam ni ja bila svesna specificnog mirisa (treba ici vise puta pa proveriti), ali se secanja vracaju neprekidno. Ove zime smo stalno pricale o Parizu.

Hvala na citanju.
avemarija avemarija 02:03 22.03.2009

Re: Pariz

Kakav miris


Ako ste se pretvorili u znak pitanja zbog mog komentara da mi Pariz DIVNO mirise,
da Vam kazem da bi Avenija Fosh ,bila moj izbor {kad bih dobila na grebgrebu };
Pariz je grad koji meni mirise najlepse na svetu. Njujork je drugi.

Ako ste Vi mislili na Vilije-le-bel i molotovljeve koktele,dimne bombe i suzavce , zao mi je , gore sam napisala da dugo (oko 16g} nisam bila u Parizu ,osim u dekadi 90. kad su privremeno bile ukidane "nepravedne sankciji" i to samo na aerodromu;

Ako Vam jos nesto nije jasno ,pisite,ali ja moram da skinem sminku i sa drugog oka ,bila sam u pozoristu, a ne spavam -dok se ne umijem.I operem zube !
avemarija avemarija 02:11 22.03.2009

Re: Pariz

Ivana , ja za Diznilend pitala zbog tvoje klinke, sva deca vole {uglavnom} takva mesta. Drago mi je sto ste tu, pa jos zajedno ,nista lepse !
Hvala i tebi.
A o mirisima Pariza sam odgovorila g Salieriu {koji mozda voli Mocart kugle} hahaha!
Pozdrav i tebi ,citam ja tvoja putesestvija
avemarija avemarija 02:23 22.03.2009

Re: Pariz


Inace u Ateljeu sam gledala Hitler i Hitler , po drugi put , i komplet Atelje mirise na nesto lepo.
Kao i Pariz i Crystal Noir .
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:30 22.03.2009

Re: Pariz

Zaintrigirana sam ovim olfaktornim asocijacijama, avemaria, jer izuzetno cenim culo mirisa. Postujem ga u svemu. Ne sme se ignorisati kad upozorava, a kad uziva - prepustiti se

Pitam se sada da li mi je Pariz prosto bio po volji ukljucujuci pitanje nosa pa nisam narocitu paznju obracala. Eto, zbunjena
Don Salieri Don Salieri 03:26 22.03.2009

Re: Pariz

avemarija
Kakav miris

Ako ste se pretvorili u znak pitanja zbog mog komentara da mi Pariz DIVNO mirise,
da Vam kazem da bi Avenija Fosh ,bila moj izbor {kad bih dobila na grebgrebu };
Pariz je grad koji meni mirise najlepse na svetu. Njujork je drugi.

Mislis na "Avenue Foch".


49 41 49 41 03:53 22.03.2009

Re: Pariz


Ako ste Vi mislili na Vilije-le-bel i molotovljeve koktele,dimne bombe i suzavce


To ne moze da mirise; to smrdi, 'stipa', zaudara - kao u Atini, Seulu, ... mnogo gde god.
avemarija avemarija 08:49 22.03.2009

Re: Pariz

Mislis na "Avenue Foch".


Absolument, a je l stvarno volis Mocart kugle ?

Inace ,ja bih prvo u De fans , pa na Per la Sez {zbog Morisona },
pa opet u G Lafajet -da se nagledam kad vec ne mogu da se trosim {mislim onoooliko}koliko bi svaka zena trebalo} .
Uh sad se setih ,jutro-um se razbistrio } pa nije valjda Salieri da i ti verujes u onaj stereotip ,da su Francuskinje jako neuredne i da samo spolja cakle? pitam stvarno- nikada nisam mirisala ,preblizu,ni jednu od njih.
avemarija avemarija 09:49 22.03.2009

Re: Pariz

Eto, zbunjena


Gde napravih sav taj zbun , bez potrebe ,ali ikakve.
Kratko i jasno - prvi put sam u Parizu bila nakon vencanja,neki skraceni mm, i odmah sam se zaljubila u njega {mislim Pariz} i to zauvek .
Mladozenja ,bio praktican {Vranjanac tj njegovi -poreklom} pa uz m mesec , isao i na neki obavezujuci seminar.
Meni bilo super , sama ,sa gim znanjem franc, samo sirom otvorila oci i mirisala, mirisala, mirisala..
Kasnije sam isla sama , nekoliko puta, i "taj" neki miris vise nigde osetila nisam.TO je iz glave.

PS sestra mi kaze da je njena cerka ,kad je prvi put dosla u Dubai ,rekla"mama, ovo je moj grad ,osecas li taj miris?" I vec 4 g zivi i radi tamo . A ja Dxb svrstavam u najgore ,najprljavije ,najsmrdljivije ,najkic -na svetu.
Ukusi su razliciti ,i sve ide iz glave {a mirisi iz nosa , ili srca - po zelji}

Daj i drugi nastavak, brzo, Zorana
avemarija avemarija 10:45 22.03.2009

Re: Pariz

prvo u De fans , pa na Per la Sez


Kukuu , ako ovo iscita men rej ima odma da se sablazni -zbog pravopisa, jbg francuski mi nije isao bas nesto blistavo, osim kotrljajuceg R
man ray loves me man ray loves me 11:19 22.03.2009

Re: Pariz


evo sablaznila sam se

moja omiljena mesta u parizu: THE sladoled - berthillon (ile st-louis), restoran - les fines gueules (fine njuške), kafe - les philosophes u marais (piće 'zèbre' - perrier sa lišćem mente), robna kuća - le bon marché, parkovi, crkva - st. germain des prés, proust-ova kuća, ceo kvart le marais...
omiljena aktivnost - bicikl (pored reke).
sybil sybil 12:27 22.03.2009

Re: Pariz

cabret lido, dysneyland i piano barovi na champs eleeze. johnny depp ima bar tu negde, ali nisam bila.
avemarija avemarija 12:53 22.03.2009

Re: Pariz

moja omiljena mesta u parizu


jao m rej , pa je l oces da odmah skocim sa 9og sprata ? a nisam suicidna, casna rec
man ray loves me man ray loves me 12:57 22.03.2009

Re: Pariz

johnny depp ima bar tu negde
nema vise, prodao ga je pre par godina.
@avemarija sto? ja rekoh da podelim 'tesko' steceno iskustvo sa blogerima...
avemarija avemarija 13:17 22.03.2009

Re: Pariz

@avemarija sto? ja rekoh da podelim 'tesko' steceno iskustvo sa blogerima...
*novo


Ma lepo si ga podelila , ne kazem da nisi , a da neces mozda da se menjamo ?
Ja tebi Bgd ,9ti sprat , kablovska ,lift malo ( ne)radi, komfor-toplovod, vidik sa visine -nevidjen, a ti meni taj Pariz ,i periferija dolazi u obzir. Suzavac -stara navika, bre vrlo sam adaptibilna, nista ne mora da bude extra, i golubarnik je ok, mislim potkrovlja majusna. Bilo sta.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:56 22.03.2009

Re: Pariz

avemarija
Daj i drugi nastavak, brzo, Zorana


Ovo je bilo upuceno meni, pretpostavljam

Za koji dan stize broj 2.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:59 22.03.2009

Re: Pariz

man ray loves me
moja omiljena mesta u parizu: .


Zivis u Parizu? To sigurno stvara jednu od onih groznih dilema: da li ici poznatim stazama ili otkrivati nova magicna mesta danas? I sutra. I...
man ray loves me man ray loves me 16:12 22.03.2009

Re: Pariz

ja nemam tu dilemu. vremenom i druzenjem sa 'starosedeocima' otkrijes pravi grad.
sybil sybil 16:22 22.03.2009

Re: Pariz

man ray loves me
ja nemam tu dilemu. vremenom i druzenjem sa 'starosedeocima' otkrijes pravi grad.

blago tebi.
man ray loves me man ray loves me 16:43 22.03.2009

Re: Pariz

posao je "cena". s jedne strane, mogu da zivim manje-vise gde hocu, a s druge, nemam mnogo vremena da "zivim". that's the way it crumbles - cookiewise.
Черевићан Черевићан 22:59 23.03.2009

причом поведен

на крај памети ми било није да ћу кренувши са гђом Кнежевић у шетњу паризом призвати из сивила можданихми ћелија догађај од пре тридесетак година када сам понет неком трагалачком енергијом циљано у град светлости путовао да посетим Hotel Krozat у Ri de Rišelje негдашње власништво Pjera Krozaa богаташа из 18 века, колекционара уметничких дела, о којим ми причао + Отац , уметности склон. можете замислити моје разочарење кад сам на месту Hotela затекао улице са лепим кућама и шта ми преостало него да се у ресторану Lione , ту у једној од улица, од једа, прихватим укусне свињетине, ја, вегетеријанац. Упс.

Хммммм. Ипак уживанцие би . . . .
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:29 23.03.2009

Re: причом поведен

Ta i takva prizivanja su najlepsa uzivancija, dragi Cher.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana