U staroslovenskom jeziku reč ' venčati ' znači ' krunisati ' jer reč ' venac ' znači ' kruna ' i otuda naziv za prvog kralja među Srbima - Prvovenčani kralj to jest Prvokrunisani kralj.
Prema pravoslavnom obredu venčanja budućim supružnicima se stavljaju krune na glavu kao simboli njihove žrtve i odricanja koja ih je dovela pred oltar. Sa krunama na glavama oni postaju venčani. Iz tog razloga bi se moglo postaviti pitanje da li se sklapanje braka u zgradi bilo koje Opštine može smatrati venčanjem jer nemamo krune na glavama mladenaca. Bilo kako bilo, taj naziv se ustalio i za tzv. građansko venčanje.
Postoje u mnogim kulturama sveta i venčanja sa venčićima oko vrata ( mislim da je reč o havajskom običaju, i neka me neko ispravi ako grešim ) a postoje i sasvim lepa venčanja i bez venaca i kruna. Jedno od takvih je obred venčanja kod Navaho naroda U Severnoj Americi. Koliko je lep njihov obred sklapanja braka neka posvedoči slika koja više vredi od mojih reči u ovom slučaju. Potrebno je da vidimo kako to sve izgleda, pa izvolite:
Navaho sebe zovu Dine što znači - narod.
Venčanje je simbol ljubavnog sjedinjavanja muškarca i žene. U jungovskoj analizi tokom procesa individualizacije ili integracije ličnosti venčanje simbolizuje pomirenje nesvesnog, ženskog principa s duhom, muškim principom.
Hijerogamije ( posvećena venčanja ) sreću se u gotovo svim religioznim tradicijama. One ne simbolizuju samo mogućnost sjedinjavanja čoveka s Bogom, već i jedinstvo božanskih principa iz koga se rađaju neke hipostaze. Jedna od najpoznatijih takvih veza jeste veza Zevsa ( moć ) s Temidom ( pravda ili večni red ), iz koje je rođena Eirena ( mir ), Eunomija ( disciplina ) i Dika ( pravo ).
Sklapanje braka muškarca i žene je institucija koja upravlja održanjem vrste, i simbolizuje božansko poreklo života čija su veza muškarca i žene tek privremena stecišta, oruđa i provodnici. Ono gradi obrede posvećenja života.
Prema učenju pravoslavnih otaca : brak je sveta tajna.
Sveta tajna je vidljiva sveštena radnja, kroz koju nevidljiva spasavajuća sila, koja se zove Božija blagodat, prenosi čudotvorne darove na one koji je primaju. Hristos je osvetio brak na svadbi u Kani Galilejskoj pretvaranjem na toj svadbi vode u vino. Na taj način Hristos je dao dublji smisao braku; isto kao što se voda promenila u vino, tako se njegovim prisustvom telesna ljubav menja u duhovnu ljubav dveju duša.
Da se vratim na Navahoe; u njihovoj mitologiji žena koja se menja je tvorac. Njene kosmičke cikličke promene - svake zime postaje starica, a svakog proleća zanosna mlada devojka - čine je esencijom smrti i preporoda, znamenjem neprekidnog povratka i podmlađivanja Života. Navaho kažu da za razliku od muške kreativnosti koja se uvek kreće napred, ženska kreativnost kruži oko sebe, ali ne u obliku kruga nego spiralno. Ona se stalno menja i pleše. Navaho su to opisali u '' Pesmi prvog obreda zrelosti '' :
Ona se kreće, ona se kreće
Njen kaiš od belih školjki, ona se kreće
Njena suknja od belih školjki, ona se kreće
Njena narukvica od belih školjki, ona se kreće
Njena ogrlica od belih školjki, ona se kreće
Njene naušnice od belih školjki, ona se kreće
Sposobnost kretanja u korak sa kreativnim impulsom i bez žurbe predstavlja vid ženstva u mitologiji Navahoa.
Vesica piscis ( '' riblja posuda '' ) predstavlja simbol ženstva kod Navahoa. Navaho žena mora neprekidno raditi na čišćenju te posude ( čini mi se da se ona pojavljuje i u obredu Navaho venčanja ). Od kvaliteta očišćene posude zavisi i ženski preobražaj. Čišćenje posude mora biti i unutrašnje i spoljašnje sve dok ona ne postane prozirna i njeni zidovi se ne sastave. To nije ni teško, ni komplikovano ali zahteva istinsku posvećenost!
Valeri Bektol, umetnica iz Nju Meksika kreira te duhovne posude koje govore o aktivnom vidu postojanja. '' Duhovne posude koje stvaram su izraz moje veze sa sobom kao posudom, u koju ulazim i otkrivam da je sve što mi je potrebno već u meni. Ja sam jedna neverovatna posuda...nije važno gde se nalazim - moj dom je u toj posudi. Kroz svoj rad želim da razbijem ustaljeno shvatanje u našoj kulturi da su posude nešto pasivno. Želim da povratim njen značaj iz paganskih vremena kada se smatralo da je posuda veoma aktivan instrument. U NJOJ SE ODVIJAO PREOBRAŽAJ; koristila se za lečenje i uvek su je pravile žene ''.
Ovim tekstom želim da čestitam Mladence svima onima koji su se venčali i slave ga sutra tj. već za koji minut - danas, i da poželim venčanje onima koji to žele. Morala sam ovo da napišem jer u prethodnom tekstu izneh tvrdnju da je mart mesec tuge, a to ću sad morati da opovrgnem. Mesec mart je i mesec kada se slavi jedan posve divan praznik - Mladenci.
Za kraj, malo humora - Arnold Švarceneger, kao, govori Navaho jezik. Kada je postao guverner Kalifornije zli jezici su mu se podsmehivali kako je postao guverner države čije ime ne ume ni da izgovori; naime Arnold nije bio baš vešt u izgovaranju reči ' Kalifornija ' u početku, ali sada se sve promenilo pa je čak naučio i Navaho jezik. Poslušajmo ga: