Ako ne marite da se upropastite od plakanja...

Krugolina Borup RSS / 22.03.2009. u 17:55

candles120.jpgGost autor: Kengur-brat 451

Ovo je priča o kengurici koja više nije sa nama, priča o ženi koja je preminula na putu da postane mama.

Grad - Beograd, vodeća metropola na Balkanu, mesto - najelitnija klinika na tom istom Balkanu, Klinika za ginekologiju i akušerstvo - Višegradska. Stručnjaci, u šta naravno ne treba sumnjati, najbolji na Balkanu. Sve kao po običaju najbolje, ali rezultat poguban za mladu ženu i njeno dete koje jedva da je ugledalo svetlost dana. Ova priča je upozorenje za buduće majke.

Vesna je 4 godine pokušavala da ostane trudna. Četiri godine pregledi, terapije, pokušaji i sve ponovo ispočetka. Bila je uporna, čekala je dan kada će se to desiti. Poštovala je i slušala savete lekara, njihove terapije sprovodila i konačno su se stekli uslovi da se uradi veštačka oplodnja. Da li je to bila njena prevelika želja ili Božija volja? Uspela je, oplođene su 2 ćelije i konačno za nju život ima pravi smisao. Krenula je stidljivo, obazrivo, ali iz dana u dan bila je snažnija. Mentalno i fizički je sazrevala zajedno sa svojim bebama. Nakon izvesnog vremena saznala je da će imati 2 sina, da su bebe dobro, a i ona se osećala odlično. Sve je bilo sjajno do 31.12.2008. kada odlazi na poslednji pregled kod dr Tulića. Sa pregleda dolazi vesela i zadovoljna i u Novu godinu ulazi sa optimizmom kao nikada u životu.

Požalila se doktoru tada da joj otiču noge i da se slabije kreće zbog toga, ali on joj je rekao da je to normalno za trudnicu koja ulazi u 7. mesec. Posle 10 dana odlazi kod lekara u Dom zdravlja i žali se na retku stolicu i jos intenzivnije oticanje nogu. Prepisuju joj tablete za gvoždje i traže analizu stolice. Vraćaju je kući tvrdeći da je sve to normalno. Greška. Savet budućim majkama ako ih nešto muči, ne verujte više njima nego sebi. Tražite savet od više lekara, insistirajte na detaljnom pregledu. Mi smo pogrešili, verovali smo, nazovi, stručnjacima kojima su stotine žena prepuštene svakodnevno.

Vesna dobija kontrakcije 19.01. u večernjim satima. Odvozimo je na kliniku. Njeno poslednje putovanje. Bila je jaka i hrabra, rekla je "ne brinite, izgleda da ova moja dva anđela hoće napolje". Tako smo je ispratili na porođaj.

Hteli su da odlože porođaj jer su bebe tek ušle u 7. mesec, izvadili plodovu vodu da bi smanjili pritisak i kontrakcije, ali nisu uspeli. 20.01. u 9.00 počinje porođaj. Porađa se prirodnim putem, bez carskog reza. Zašto? Pokušavamo da saznamo. Mali Nebojša izlazi u 9.00, a brat Jovan 9.03. Nesrećno dete se zaglavilo, izašle su mu nogice, Vesnu uspavljuju i čupaju ga napolje. Oba deteta su živa, prvi 1.050 g, drugi 1.080 g. Mali Jovan, izmučen teškim porođajem od prvog minuta pod srpskim nebom počinje borbu za život. Borio se 5h i predao se, otišao, a da ga mama nikada nije videla i dodirnula. Sedam meseci su čekali da jedno drugom legnu na grudi, ali osta samo želja pusta.

Nakon porođaja odlazi na intenzivnu negu radi oporavka. Pre porođaja dobio sam krv majke i plodovu vodu da odnesem do laboratorije "Beomedika" da vide da li ima virusa. Analiza je koštala 20.000 din. Nije zbog cene, nego zbog državnih laboratorija koje nemaju aparaturu za to ispitivanje ili možda ne znaju da to urade. Jadna je zemlja i njeno zdravstvo ako neka privatna laboratorija ima bolje stručnjake i aparaturu od nje. Analize su pokazale da nije bilo virusa. Analiza stolice je takođe u redu. Mama se oseća dobro, normalno razgovara, razumno shvata da je njen mali dečko preminuo i moli se Bogu da njegov brat preživi. Lekari nam saopštavaju da je mama dobro, izgubila je dosta krvi i tečnosti, ali ni reč o ugroženosti njenog života. Prima dozu krvi i uobičajenu postporođajnu terapiju, jedino mi smetamo što pitamo i što bi voleli da popričamo malo sa njom. Intenzivna je, posete zabranjene. Poštujemo to da ih ne naljutimo, dođemo na par minuta da je vidimo, preko vrata razmenimo po neku reč i odlazimo. Čekamo doktore po sat vremena da nam kažu novosti. Poštujemo i to, pa rade ljudi sa dosta pacijenata, nismo mi jedini. Tim lekara je pregledao i kažu sve je to dobro, organizam se oporavlja. Jedna od doktorki kaže ocu "šta vam je, što plačete, ona je dobro". Sve tako do tog crnog petka 23.01. Vesna pada u komu u 16.20h, borba za život traje do 19.55h. Borba je gotova, mama odlazi za sinom koga je izgubila pre 3 dana. Drugo dete ostavlja samo da se bori za Sunce pod ovim žalosnim nebom najbolje metropole na Balkanu.

Stigao sam 15-ak minuta posle smrti, verovatno joj je duša lebdela još uvek nad nama. Zbunjen, u neverici, gledam sestru i mislim da je sve ružan san. Suprug, doktorke, sestre, svi u čudu. Niko ne zna šta se desilo, nema objašnjenja. Ostale pacijentkinje iz sobe u šoku. Pitam, a svuda oko mene muk, najgora tišina koju sam doživeo. Držim je za ruke i molim je da otvori oči i da mi kaže da je ljuta što smo je ostavili samu. Čekam da me izgrdi što sam verovao doktorima (ko im ne bi verovao kad su oni među najboljima na svetu), čekam prekor, ali njega nema. Glasa nema, ali ostaje pitanje za sva vremena. Zašto mi nisi pomogao brate? Zašto me nisi odveo kod nekih malo manje učenih lekara od ovih naših? Zašto...

Tragedija. Otpusnu listu piše doc. dr Glišić od 8.00-9.45 sutra ujutru. Kažu da je jako bitno da ne pogreše datum rođenja, smrti. Ljubazno mi objašnjavaju da je Veja umrla od HELLP sindroma i da je to jako retka bolest koju ima 6-7% trudnica, a smrtonosna je u svega 1% slučajeva (ispitivanja rađena u Americi, čekam podatke iz Srbije). Ne mogu mi reći kada će biti obdukcija. Molim ih da kažu da bi mogli sahranu zakazati. Opet ljubazno kažu da neće biti pre ponedeljka, utorka jer se nakupi vikendom dosta mrtvih. Inače, obdukcija je rađena u vreme dok su mi to pričali, subota ujutru. Čekali smo do srede da bi nesrećnicu ispratili na poslednje putovanje. Opet sam je izdao, ostavio sam je u nekoj hladnjači 5 dana. Hoće li mi ovo sve oprostiti? Vrhunac cinizma i javašluka u nebeskoj državi i njenoj instituciji je skidanje umrlice sa ulaznih vrata. Zgrada je vlasništvo Republike Srbije, Vesna je državljanin te iste Srbije. Po pravoslavnom običaju na kuću u kojoj neko umre stavi se umrlica. Tako to ide vekovima, tako to ide u narodu, ali ne ide u Kliničkom centru u Beogradu. Ko je to naredio, ko je izvršio? Ne zna se. Teško je razumeti cinizam prema živima, ali ne mogu shvatiti takav odnos prema mrtvima. Gde smo to otišli, gde smo zalutali?

Žene, devojke, buduće majke, neka Vam je Bog u pomoć. Kada zatrudnite vaši su životi ugroženi, kao da ste otišle na ratište. Čuvajte se HELLP-a ili nekog drugog medicinskog čuda koje naši lekari nađu i prepoznaju. Obavezno na pregledima pitajte da li slučajno niste među tih 6-7%. Divim Vam se jer ste najhrabrije. Rađate iako znate kakav pakao Vas čeka. Svesno život rizikujete da bi ovoj zemlji podarili ćerke i sinove. A šta kaže Srbija? Bori se sa "belom kugom" i želi da je pobedi. Sjajno, ali moraš imati ljude koji će negovati i čuvati naše trudnice, a ne ljude koji će ih ubijati. Te ljude niko na silu ne tera da rade u zdravstvu. Nezadovoljnima i površnim lekarima i osoblju se zahvali, a oni koji ostanu treba da znaju da su oni tu zbog pacijenata i da nisu Bogom dani. Srbijo, molim te, stani na put javašluku i neznanju.

 

---------------------

Krugolinin komentar:

Reče dr Stanojević u "Ključ-u" da žena nikada u životu nije bliža smrti nego na porođaju. Reče, takođe, prilično ironično i: "Gospođo Branka, pa vi bi trebalo da držite predavanja na medicinskom fakultetu."

Nisam lekar, nisam studirala medicinu, ali nisam ni nepismena. Otkada je interneta - hvala Bogu - medicinske informacije nisu privilegija samo medicinski obrazovanih. Najobičnije googlanje daje dovoljno podataka o HELLPu da se postavi jedno važno pitanje:

 

Zašto niko nije posumnjao na HELLP pre nego što je žena umrla, pa uradio potrebne analize i primenio odgovarajuću terapiju, nego su do dijagnoze došli tek nakon smrti?

 

http://familydoctor.org/online/famdocen/home/women/pregnancy/complications/456.html

http://www.hellpsyndrome.org/templates/System/details.asp?id=40426&PID=493970

http://www.aafp.org/afp/990901ap/829.html

 



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ivana23 ivana23 18:17 22.03.2009

+

anoniman anoniman 20:07 22.03.2009

Re: +nisam sigurna u cemu je poenta tvog t

pa ako nisi nemoj vise da citas ovakve tesktove, ili malo razmisli pa ce ti se samo kazati
jednatanja jednatanja 20:31 22.03.2009

Re: +

Moje iskreno saučešće porodici.

Duboko verujem da će ovakav otac biti izuzetan roditelj svom detetu.

Ne znam da li će pravdu za sebe naći, ali će možda Krugolina i on zajedno za mnoge druge roditelje izneti na svetlost javnosti istinu o ovom sindromu a brigu o trudnici i porodilji podići na jedan novi nivo, u zemlji Srbiji.
maca22 maca22 14:31 23.03.2009

Re: +

Bog da joj dusu prosti.
dunja73 dunja73 22:48 23.03.2009

Re: +

Moje iskreno saučešće porodici.


I od mene

STRASNO ..
krugolina divim ti se ..
Brooklyn Brooklyn 18:20 22.03.2009

*

nisam sigurna u cemu je poenta tvog teksta.

iz tvog linka:
If you have HELLP syndrome, you may feel tired. You may have pain in the upper right part of your belly. You may have bad headaches and nausea or vomiting. You may have swelling, especially in your face and hands. Rarely, you may notice bleeding from your gums or other places.

po ovome sto pise, ona nije imala te simptome.

The main treatment for HELLP is to deliver your baby. This may have to be done before your due date. Most women with this illness start to get better a couple of days after their babies are born.

tacno to je i uradjeno, pa i da je sindrom dijagnostifikovan, ne bi se nista drugacije radilo.

po svemu, je u pitanju tragican slucaj, koji je za zaljenje, ali nema veze sa pogresnim tretmanom. (takodje, na linku koji si dala: There is no way to prevent this illness.0
Krugolina Borup Krugolina Borup 18:47 22.03.2009

Re: *

Po meni je ovo ključan citat:

The vague nature of the presenting complaints can make the diagnosis of HELLP syndrome frustrating to physicians. Approximately 90 percent of patients present with generalized malaise, 65 percent with epigastric pain, 30 percent with nausea and vomiting, and 31 percent with headache. Because early diagnosis of this syndrome is critical, any pregnant woman who presents with malaise or a viral-type illness in the third trimester should be evaluated with a complete blood cell count and liver function tests.
majaaat majaaat 19:33 24.03.2009

Re: *

Vrlo zgodno kako se u ovoj zemlji često upotrebljava reč tragičan slučaj.TRAGIČNO....PTIH..PA U OVOJ ZEMLJI JE SVE TRAGIČNO PA JE BAŠ OVO I NAJLAKŠE SHVATITI KAO TRAGIČAN SLUČAJ... ALI MOLIM VAS LEPO NEMOJTE VREĐATI NAŠU INTELIGENCIJU, MOŽDA STE BAŠ VI TRAGIČAN LIK KOJI NIJE SVESTAN ILI SVESNA DA SE BAŠ VAMA ALI AKO NE VAMA ALI NEKOME U VAŠOJ PORODICI MOŽE DESITI BAŠ TAKO NEKI TRAGIČAN SLUČAJ ILI DA UPOTREBIM OMILJENO OBJAŠNJENJE LEKARA NESREĆAN SPLET OKOLNOSTI... SPLET !? OKOLNOSTI? ILI JOŠ BOLJE SVE JE TO JEDAN STICAJ NESREĆNIH OKOLNOSTI?
RAZMISILITE MALO O TOME !
leopold_lady leopold_lady 18:41 22.03.2009

Svaka (normalna) žena ...

... želi da postane majka i želi da bude sa svojom decom,gleda ih kako odrastaju,idu u škole,upisuju fakultet,nalaze posao,zaljubljuju se,pate,srećni su,čekaju vojsku,čekaju njihovu ženidbu i udaju ....

Žao mi je - što ova majka nikad neće moći da bude uz svoje dete ..... Nek počiva u miru.....

Bez osmeha,sa par suza - odgovor draga moja Krugolina....
alpeot alpeot 19:00 22.03.2009

Uzasno...

Moje saucesce porodici. Da li je izlisno da pitam da li je sprovedena puna istraga? Prvo, ko je Vesnu vratio kuci ako se pozalila na GI probleme?
pix3lchick pix3lchick 19:37 22.03.2009

Saučešće, kakva tuga...

Jezivo, kakva nesreća, i koliki bol koji izbija iz svake reči ovog teksta... :(

HELLP sindrom nije nikakva "egzotika", bar ne za obaveštenog lekara. Zbog samo nekoliko simptoma, mene je u VIII mesecu trudnoće doktorka Ćirović iz Narodnog Fronta slala na dodatne analize, jer je sumnjala na HELLP. Prema tome, ukoliko je lekar zainteresovan da ispravno obavlja svoj posao, ukoliko nije u potpunosti indiferentan prema pacijentu, ukoliko prati stručnu literaturu... on će se potruditi da eliminiše sve mogućnosti. Nažalost, koliki promil ginekologa i akušera u ovoj jadnoj zemlji ima takav pristup?

Moje saučešće ovoj porodici, njima njihovu Veju i Jovana niko i ništa ne može vratiti.
angie01 angie01 19:59 22.03.2009

+

mrzzz mrzzz 20:06 22.03.2009

Туга

Моје саучешће породици.
Али заиста и мени ово личи више на трагичан случај него на погрешну терапију. Мада свакако да кад се узме у обзир исход тешко да се не може бити огорчен и довести у питање вођење трудноће и то да ли се дијагностичка процедура у потпуности испоштовала. Вероватно има још небројано много поремећаја који се јављају у једноцифреном % а који ако се не открију на време могу бити погубни. И кад се већ јављају тако ретко онда се на њих и не обраћа пажња... све док се не обрати а тада је обично на жалост post mortem.

Свакако да је скидање умрлице погодило фамилију али треба мислити на оне који долазе на клинику да се спасу/излече/опораве. Како би се осећали кад би на улазу гледали умрлице оних који то нису успели? На државне установе се стављају умрлице оних који су у њима радили а у случају здравствених установа питање је којико је чак и то оправдано с'обзиром на разлоге и очекивања оних који у те установе одлазе.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:01 22.03.2009

tuga, najtuznija

neobavestena neobavestena 21:24 22.03.2009

Sta reci...

... i sta uciniti? Oni su otisli, majka i beba. Nebojsu majka nikad nece staviti na grudi, on nikada nece znati sta je tacno ta bezulsovna, najveca, najtoplija majcinska ljubav... Predlazem da se, u okviru sajta i akcije "Majka hrabrost" napravi poseban odeljak za mame koje vise nisu sa nama. Da se ne zaborave, i da se vidi koliko ih je.

Moje iskreno saucesce tati i Nebojsi.

Kengurica 003

tragicno

Svaka prerana smrt je tragicna.

Covek u svom dozivljaju smrti bliske osobe prolazi kroz faze neprihvatanja, besa, trzenja krivca, tuge, prihvatanja neminovnog.

U USA 6-7 od 100 zdravih trudnica dobije HELLP, od 100 koje dobiju 1 umre, od 100 dece majki sa HELLPom 11 umre.
ishod je bolji/losiji u zavisnosti od brzine postavljanja dijagnoze.
simptomi su vlo nespecificni (najcesci su glavobolja, mucnina, povracanje i bol u trbuhu) oticanje nogu nije jedan od simptoma.
dijagnoza se postavlja na osnovu hemolize u krvnoj slici, povisenih jetrinih enzima i niskih trombocita.

Iz ovodg teksta se vidi samo veliki bes i tuga. Na osnovu njega se ne moze ustanoviti da li je neko kriv za Vesninu smrt i smrt njenog deteta. Jedini nacin da se to utvrdi je vestacenje strucnjaka na osnovu detaljne medicinske dokumentacije.

Zao mi je.
sladjamk sladjamk 21:27 22.03.2009

HELP za HEELP Sindrom

Sta reci posle svega , o nemarnosti , ne zainteresiranosti , ne covecanstvu?
Samo Help !
Bili Piton Bili Piton 21:30 22.03.2009

Samo da


....zagrlim, saosecam, podelim bol, preporucim. Nemam sta drugo da dodam, naivno sam do sada mislio da zene i bebe odavno vise nisu u smrtnoj opasnosti pri porodjaju, cak ni kod nas. Tragedija i tuga.
viliana viliana 22:32 22.03.2009

Re: Život

Moje saučešće porodici.

Teško mi je kada pomislim, kako je život nepravedan.
Gledam u svoju bebu i plačem jer sam nesrećna zbog majke i deteta kojih više nema.
Volela bih da je ovo neki ružan san, ali na žalost nije...
mima62 mima62 22:38 22.03.2009

Re: Tuga najtužnija

Potresno
sladjamk sladjamk 22:35 22.03.2009

Iskreno saucesce

Iskreno saucesce porodici. Preporuka
aquariusoptimist aquariusoptimist 01:09 23.03.2009

Tuzno

*
tajcica92 tajcica92 10:47 23.03.2009

muka mi je

Muka mi je vise od objasnjavanja smrtnih slucajeva kod nas, kao nesrecnih. Ne moze biti nersrecan slucaj kada je zena u bolnici, prerano se porodila, izgubila pritom jednu bebu i neposredno pre porodjaja se nije osecala dobro. Kako to da mi se koleginica u Belgiji porodi u PETOM mesecu trudnoce i beba prezivi i mama bude dobro i sve bude ok, a kod nas u Srbiji pre neki dan druga drugarica izgubi bebu u trecem mesecu trudnoce i doktorka je posalje kuci do ponedeljka...ona nije tu za vikend pa nema veze u ponedeljak ce da obave sta treba da obave.... da li iko moze da zamisli kako je jednoj zeni da izadje iz ordinacije sa MRTVOM bebom u svom stomaku i da zna da ce da provede tako jos tri dana...naravno da joj je pozlilo i naravno da je hitno prebacena jos to isto popodne nazad na kliniku i naravno da je izgubila dosta krvi bogu hvala prezivela je...a njena je doktorka mogla mirno da ostane na svojoj proslavi van Beograda...bruka i sramota....sve neki nesrecni slucajevi...jos sam 1977 izgubila jednog brata na vrlo slican nacin opisan ovde na svu srecu mama i drugi brat su preziveli...i to je bilo jedva...takodje neki neobjasnjeni slucajevi takodje nesrecan splet okolnosti, sve se kod nas objasnjava visom silom ...a ne nemarom...to sto moja mama i dan danas o tome nece da prica i moja jeza kada saznajem da joj umrlica nikada nije izdata i sablaznjavanje koje prozivljavam kada cujem da je u to vreme bilo uobicajeno da se blizanci maznu (bar jedna beba) i da je ime jednog od njenih doktora pominjano u tim aferama...ideja da mozda i samo mozda i imam jos jednog brata koji se seta negde po Begoradu...SRBIJO daleko ti lepa kuca....
maca22 maca22 15:17 23.03.2009

Re: muka mi je

Upravo.

Prvo, ja tu Visegradsku znam iz nekoliko lezanja. Tamo kao da sestrama odbijaju od plate ako uznemiri lekara sa pitanjem. To je prvi problem koji jede dragoceno vreme, Kru, molim te, ubaci u price i to.

Drugo, kada lekar dodje, prvo te otkaci sa "najverovatnije nije ti nista" stavom. Kakvo crno ispitivanje retkih slucajeva...

Trece, kad se pojavi taj retki komplikovani slucaj, onda ako prezivi, hvalicemo se u novinama kako smo spasli redak slucaj, a ako ne prezivi, taj procenat kao da smatraju potrosnim, expendabilnim.

Pa mi znamo za herojski podvig spasavanja zivota zene kojoj je pukla materica, a ono zapravo i blizanci i majka bi bili zivi i neizmuceni da nije moralo da prodje tri sata dok se neko ne smiluje da acctually radi svoj posao.
dolybell92 dolybell92 12:09 23.03.2009

Nije sve poznato

Žao mi je Vesne, žao mi je što se sve dogodilo,
tako nesrećno i tužno.
Nisu sve tajne vezane za trudnoću otkrivene da bi se neki
neželjeni slučajevi mogli sprečiti, pogotovo kao što je njen slučaj
bio od samog starta. Rizici takvih trudnoća su veći od normalnih,
to je bar logično. Nije moguće još uvek sve predvideti i pored
sveg zanja i svih mogućih kontrola i praćenja takve trudnoće.
Svaki organizam je potpuno poseban i jedinstven i ne postoji
opšti pristup za sve koji bi bio garantovano uspešan.
Možda bi se sve isto desilo i da se znalo da ima HELLP syndrom.

maca22 maca22 14:37 23.03.2009

Re: Nije sve poznato

dolybell92
Možda bi se sve isto desilo i da se znalo da ima HELLP syndrom

Mozda, ali mislim da je problem sto se nije pravovoremeno znalo.
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 20:14 23.03.2009

Re: Nije sve poznato

Možda bi se sve isto desilo i da se znalo da ima HELLP syndrom.


Mozda, ali nista nije ucinjeno da bi se sprecile ili pravovremeno otkrile moguce komplikacije.

Od trenutka kad sam procitala pricu pogodilo me je sto ova zena koja se toliko mucila da ostane u drugom stanju, koja je dete toliko zelela i sve radila godinama samo da bi to bilo moguce nije bila tretirana sa duznom paznjom koja kod nje zahteva MNOGO VECI STEPEN PAZNJE nego kod drugih koje su na uobicajen nacin ostale u drugom stanju.

Naznaka najobicnijeg problema morala se u njenom slucaju shvatiti i tretirati mnogo ozbiljnije i temeljnije, a ne lezerno i sa stavom "to je uobicajeno za trudnocu" ili "sta hoces, pa to je drugo stanje". Ona nije bila u uobicajenoj situaciji i nije smela da bude tretirana na taj nacin. Ovde je u pitanju lekarski nemar.
maca22 maca22 02:29 24.03.2009

Re: Nije sve poznato

spartanka_afrodita
Možda bi se sve isto desilo i da se znalo da ima HELLP syndrom.


Mozda, ali nista nije ucinjeno da bi se sprecile ili pravovremeno otkrile moguce komplikacije.

Od trenutka kad sam procitala pricu pogodilo me je sto ova zena koja se toliko mucila da ostane u drugom stanju, koja je dete toliko zelela i sve radila godinama samo da bi to bilo moguce nije bila tretirana sa duznom paznjom koja kod nje zahteva MNOGO VECI STEPEN PAZNJE nego kod drugih koje su na uobicajen nacin ostale u drugom stanju.

Naznaka najobicnijeg problema morala se u njenom slucaju shvatiti i tretirati mnogo ozbiljnije i temeljnije, a ne lezerno i sa stavom "to je uobicajeno za trudnocu" ili "sta hoces, pa to je drugo stanje". Ona nije bila u uobicajenoj situaciji i nije smela da bude tretirana na taj nacin. Ovde je u pitanju lekarski nemar.


Pa ovo se identicno moze reci i za slucaj blizanaca. Stradalih u istoj toj bolnici...gde umiru retki slucajevi.
Taska Dana Taska Dana 15:59 23.03.2009

Tuga.....

Kao sto neko rece gore...ova trudnoca je bila trudnoca visokog rizika....znaci da je trebalo i odnositi se prema simptomima pacijentkinje kao alarmantnim....trebalo je da je hospitalizuju i obave sve preglede uz stalni nadzor....predpostavljam da se ne bi ni porodila prevremeno a da verovatno ne bi ni umrla.

viliana viliana 21:34 23.03.2009

Re: Tuga.....

Taska Dana
Kao sto neko rece gore...ova trudnoca je bila trudnoca visokog rizika....znaci da je trebalo i odnositi se prema simptomima pacijentkinje kao alarmantnim....trebalo je da je hospitalizuju i obave sve preglede uz stalni nadzor....predpostavljam da se ne bi ni porodila prevremeno a da verovatno ne bi ni umrla.


Slažem se !
viliana viliana 22:02 24.03.2009

Re: Tuga.....

Taska Dana
Kao sto neko rece gore...ova trudnoca je bila trudnoca visokog rizika....znaci da je trebalo i odnositi se prema simptomima pacijentkinje kao alarmantnim....trebalo je da je hospitalizuju i obave sve preglede uz stalni nadzor....predpostavljam da se ne bi ni porodila prevremeno a da verovatno ne bi ni umrla.[/quote
majaaat majaaat 18:54 24.03.2009

PLAČEM SVAKI DAN ZNATE KOLIKO NAS JE?

UŽASNUTO ČITAM OVU PRIČU I ...JEDNOSTAVNO NE ZANAM ŠTA DA NAPIŠEM...SEM DA SAM PROŠLA I KROZ ISTI TAKAV PAKAO ....i preživljavam ga savki dan!
KROZ GLAVU MI PROLAZE SLIKE SVAKOG DANA KOJE SAM PROVELA U TOJ JEZIVOJ BOLNICI ....LEŽALA DAM TAMO 7 DANA OD 1 DO 7 APRILA 2008 U BOLOVIMA, METRICA MI SE CEPALA DA BI ME DR SPREMOVIĆ OTPUSTILA UZ KOMENTAR OBRATITE SE HITNOJ POMOĆI AKO OPET IMATE BOLOVE I DA BI ME PONOVO PRIMILI KROZ DVA DANA KADA MI JE MATERICA KONAČNO PUKLA..PRIMLJENA UJUTRU 11 APRILA NIKO ME NIJE PREGLEDAO, SERKLAŽ NIJE SKINUT... POSLE PODENE DOBIJAM PONOVO NAPADE BOLOVA ALI IM JE TREBALO 3 SATA DA ME ODVEZU NA INTENZIVNU.. TADA SAM KAO KROZ MAGLU ČULA DA SU BEBE UMRLE, ULETELE U UTROBU JER JE MATERICA KONAČNO POSLE 11 DANA PUKLA....MISLIM DA SAM VIKALA NE NE ILI SO TO BILI SAMO UNUTRAŠNJI KRICI
MOJI DEČACI SU UMRLI....OD 2KG i 1,6 KG...NISAM MOGLA DA VERUJEM KADA SAM SE OSVESTILA TRAŽILA SAM DA IH VIDIM, OBOJE SU IMALI KOSICU...PA TO JE OSMI MESEC
ČEKALA SAM IH 4 GODINE, IŠLA NA VANTELESNU OPLODNJU,PRIMALA INJEKCIJE, BILA SPREMNA NA SVE, SAMO DA IH VIDIM DA SE UPOZNAMO,VOLIMO I DRUŽIMO...ŽIVELA 8 MESECI SA NJIHOVIM POKRETIMA A SADA IH NEMA....
BILE SU TO JAKE BEBE, ZNAM DA BI PREŽIVELI SAMO DAM IM JE UOPŠTE BILA PRUŽENA BILA KAKVA ŠANSA...ALI NIJE ...KAO NI VEJI I NJENOM SINU....A ZAR NAMA TREBA DA BUDE PRUŽENA ŠANSA DA PREŽIVIMO KADA ODEMO NA POROĐAJ ILI OSNOVNA MEDICINSKA NEGA HALO LJUDI...DA LI STE SVESNI O ČEMU SE OVDE RADI O OSNOVNOJ MEDICINSKOJ NE BRIZI ZA KOJU TI LEKARI TAMO DOBIJAJU PLATU
TAKO RIZIČNE TRUDNOĆE I TAKVO OPHOĐENJE a DA ZA TO AMA BAŠ NIKO JOŠ NE ODGOVARA...to je jezivo
PA POGLEDAJTE KOLIKO JE SAMO MALO KOMENTARA NA BLOG-U U ODNOSU NA DRUGE TEKSTOVE...
LJUDI NE ZNAJU I NEĆE DA ZANJU.... I OPŠTE NISU SVESNI DA SE TO MOŽE DOGODITI BAŠ NJIMA NJHOVIM ĆERKAMA I UNUČIĆIMA.....
ZNATE KOLIKO NAS JE KOJI SMO STRADALI A DA ZA TO NIKO NIJE JOŠ ODGOVARAO!
VIŠEGRADSKA JE POSEBNA PRIČA I
JA SAM OSTALA ŽIVA, MOJA PORODICA JE SREĆNA BAREM ZBOG TOGA, ALI SAMO JA ZNAM KAKO MI JE, KAO ŠTO VERUJEM DA SAMO VI ZNATE KAKO JE VAMA ALI MISLITE NA VAŠEG DEČAKA MORATE MU BITI I MAMA I TATA I BUDITE SREĆNI ŠTO GA IMATE, I VAKOG DANA KADA SE SETITE NJE SETITE SE KOLIKO IH JE ŽELELA!
viliana viliana 22:06 24.03.2009

Re: PLAČEM SVAKI DAN ZNATE KOLIKO NAS JE?

Vasa prica me je izuzetno potresla!

Delim s Vama neopisivu tugu!

anastasija.p anastasija.p 23:25 24.03.2009

Re: PLAČEM SVAKI DAN ZNATE KOLIKO NAS JE?

majaaat,

Vasa prica je... ne znam ni sta da kazem. Mnogo mi je zao.
To sto je malo postova, nije jer ljude ne interesje nego ne znaju sta da kazu na sav taj uzas i bol.
I plase se da se to bas moze desiti njima... ili nekome koga vole.
Moja rodjaka je umrla u Visegradskoj od sepse... Iza nje je ostalo 5 oro dece.

Ima nas jos mnogo ovako ili onako pogodjenih... :(

Prosto mi dodje da Vas zagrlim.



+
Moje saucesce Vesninoj i Jovanovoj porodici.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana